Kad sam vidio najavu za Lost in Random: The Eternal Die, nisam očekivao kako će nova igra u svijetu Nasumičnosti biti potpuno drugačijeg žanra naspram prethodnika iz 2021. Štoviše, bio sam ugodno iznenađen promjenom smjera prema roguelite vodama jer je prikaz akcije izgledao poprilično zabavno, a opet se vidio Burtonovski vizualni stil koji je krasio prošlu igru. U svakom slučaju, riječ je o zanimljivoj odluci kojom je ponovno oživljen ovaj svijet, s time da je radnja sada stavljena malo po strani, a svjetla reflektora su okrenuta prema akciji.

Ta je akcija ovdje pripremljena da bude na visokoj razini. Ne samo što se tiče zabave i fluidnosti, nego i kako su osmišljeni sustavi za razvoj lika. Iako igra kod pokretanja PC verzije preporučuje kontroler za igranje, nije problem ako ga nemate jer borba ide jednako glatko koristeći tipkovnicu i miš. Prije nego se po prvi puta izvuče mač, obavezan je kratki uvod koji priprema pozornicu za nadolazeću akciju. Međutim, ako niste igrali prethodni Lost in Random, radnju se može bez problema pratiti jer nije striktno vezana za prošlu igru.

Sama prezentacija narativnog dijela dosta je slična kao kod Hadesa jer se umiranjem i ponavljanjem malo po malo otkrivaju pozadinski detalji priče, ali se isto tako upoznaju novi te se susreće i sa starim poznanicima. To je sustav koji funkcionira vrlo dobro, jer svaka smrt u početku može značiti kako ćete vidjeti nešto novo u napredovanju prema glavnom negativcu. Glavnu ulogu sad preuzima kraljica Aleksandra koja je izgubila sestru i ima samo jedan cilj – osvetu. U tom pothvatu nije sama jer je prati kockica Fortune koju možemo baciti u borbi, uz dodatak pronalaženja karata za dodatnu pomoć u bitkama.

Prezentacija narativnog dijela dosta je slična Hadesu jer se umiranjem i ponavljanjem otkrivaju pozadinski detalji priče.

Igrači koji su već jednom posjetili svijet Nasumičnosti prepoznat će ove elemente u borbenom sustavu, samo ovdje možemo nositi jednu kartu koja ima magična svojstva. Pohvala razvojnom studiju kako su te elemente kvalitetno ukomponirali u novom okruženju koji su onda još dodatno prošireni zanimljivim sustavom za razvoja lika. Kad se to poveže s kvalitetnom akcijom, dobije se zabavan naslov koji može pružiti dovoljno izazovnosti za iskusne igrače, a opet biti pristupačan početnicima.

Kraljica Aleksandra u ovu avanturu kreće s mačem kao početnim oružjem, a tijekom avanture se mogu otključati još tri nova alata za eliminaciju protivnika. Riječ je o luku i strijeli, koplju te čekiću, a svako od tih oružja zahtijeva i malo drugačiji pristup borbi. Glavna razlika između oružja su njihovi napadi. Uz standardni laki udarac koji se povezuje u nizove, druga vrsta su “napunjeni” udarci. Tako napunjeni čekić može odgurnuti protivnike unatrag ili se kopljem se može proletjeti kroz njih.

Svako oružje ima četiri seta, podijeljena na tri nadogradnje, ali samo jedan set može biti aktivan.

Oružja se također razlikuju i po dodatnim svojstvima s kojima se mogu nadograditi. Svako oružje ima četiri seta, podijeljena na tri nadogradnje, ali samo jedan set može biti aktivan. Vraćajući se na primjer čekića, jedan set nadogradnji ima mogućnost primanja manje štete dok se puni jači napad, dodatnu mogućnost izbjegavanja protivničkih napada te kad trebamo izgubiti život dobijemo drugu priliku za izbjeći smrt. Ukupno 16 setova pruža dovoljno šarolikosti za pronalazak stila koji najviše odgovara za borbu pa je eksperimentiranje u igri uvijek zanimljivo.

Doduše, naoružanje je samo jedan dio jednadžbe u borbi. Kockice i karte također igraju bitnu ulogu u preživljavanju te su dio razloga zbog čega je borba toliko zarazna. Iako se može nositi samo jedna karta, a obično se kroz sve četiri razine mogu pronaći dodatne dvije ili tri karte i svaka od njih je unikatna po efektu. Sveukupno ih je 15 za otkriti, a kreću se od toga da možemo bljuvati vatru do ledenog tornada koji automatski napada neprijatelje. Baš kao i kod oružja, može se ispaliti perfektna karta što obično znači snažniji efekt i/ili više štete.

Kockice diktiraju stil igranja jer uvijek donose nasumičan izbor.

Sve to zaokružuju spomenute kockice, odnosno relikvije koje se mogu osvojiti kad se očisti arena od protivnika. Upravo one diktiraju stil igranja jer su uvijek nasumični izbori. Jedna kockica tako ima za aktivni efekt da svaki napunjeni napad na protivnika stavlja Weak status, dok druga kockica ima mogućnost da perfektna karta zapali protivnika. Kockice mogu tako utjecati i na našu kockicu pa jedna od njih kaže da će Fortune izbacivati će otrov oko sebe ako padne na broj šest. Tih efekata ima više od stotinu, što znači podosta toga za otkriti i isprobati.

Kako je riječ o roguelite tipu igre, neće svaka arena uvijek dati istu nagradu. Ponekad su to resursi s kojima se otključavaju stalne nadogradnje. Isto tako se može birati između novčića ili privremenog povećanja zdravlja, a nekada dobijemo i magičnu boju s kojom se kockice mogu obojati. Taj dio je dosta bitan jer svaka kockica ima svoje boje. Kad se spoje tri iste boje, pojačavaju se određeni elementi. Na primjer, spoje se tri kockice crvene boje i oružja rade 50% više štete. Ako se spoje tri kockice ljubičaste boje tad se povećava šteta koju rade efekti poput vatre i otrova.

The Eternal Die nije igra koja će vam pružiti puno toga u smislu dužine.

Koliko god ovi elementi čine borbu atraktivnom, The Eternal Die nije igra koja će puno toga pružiti u smislu dužine. Za završiti radnju dovoljno je samo jednom pobijediti glavnog protivnika, a četiri razine mogu se proći relativno brzo. Pogotovo kad se uhoda u svijet unutar kojeg se nalazimo. Posljednja razina ima i najmanje arena za proći, a druga stvar je što nedostaje više nasumičnosti unutar njih – tko bi rekao; u svijetu nasumičnosti. Uzevši za primjer arene u kojima nema borbe nego se izbjegavaju zamke, očekivalo bi se više varijacija među takvim sobama, što ovdje nažalost nije slučaj.

Isto vrijedi i za protivnike kojih nema previše pa se brzo nauče sve prijetnje koje se nalaze pred nama. Štoviše, neki protivnici su na svim razinama skoro pa isti, samo imaju drugačiju obleku i napad im je nešto malo drugačiji. Problem se javlja što ni na većim težinama ne dolazi do promjene nego se i dalje gledaju iste stvari. Iako, zanimljiv je sustav modifikatora težina jer se isti biraju između tri seta na svakoj razini. Od toga da protivnici rade više štete, imaju više zdravlja pa sve do smanjenja broja života, gubljenja zdravlja nakon određenog vremena ili prije ulaska u borbu i slično.

To znači kako izazova neće faliti, ali to mnogima to možda neće niti biti dovoljan razlog za nastaviti igrati kad prvi puta pobjede glavnog protivnika. Pogotovo što nema konkretnih nagrada nakon završetka igre na većoj težini. Ako vas likovi i radnja nisu uvukli u ovaj svijet, tek tad ostaje pitanje koliko vam je borba dobra da vas zadrži pred ekranom. Satnica odlazi u dvoznamenkasti broj ako želite otkriti svaku kartu i relikviju, te riješiti svaki zadatak od likova koje spasimo. No, isto tako  iskusnija ekipa može završiti ovu igru u manje od pet sati.

Promjenom žanra, svijet Nasumičnosti u Lost in Random: The Eternal Die dobio je kvalitetno osvježenje koje je ipak smanjilo fokus s poput radnje pa i općenitog dojma oko svijeta. Daleko do toga da je riječ o lošem prikazu, ali izometrijski pogled uz samo četiri različita bioma ipak ima svoja ograničenja. S druge strane, riječ je o naslovu koji ima veoma atraktivnu borbu kao i samu gameplay petlju jer borbeni sustav teško može postati dosadan s količinom kockica koje se mogu otkriti unutar igre. Na kraju će se ovisiti na kojoj se strani linije nalazite – završiti igru jednom i krenuti prema nekim drugim naslovima, ili probati završiti na svim težinama. U oba slučaja teško da ćete ostati razočarani akcijom koja se nalazi ovdje. Pitanje je samo hoće li vam to biti dovoljno.