Prije nekih dva mjeseca, napisao sam najavu za ovu neobičnu igru. Već tada su me same informacije, traileri i sličice naprosto oduševile svojim šarmom, duhovitošću i ponajprije jedinstvenom idejom. No, s moje je strane postojala određena razina sumnjičavosti jer iako je imala puno potencijala za sjajnu igru, isto tako je imala potencijal za postajanje igrom koja nakon nekog vremena postaje naporna i iritantna. Srećom mogu razuvjeriti sebe, i sve ostale skeptike, i reći kako je Patapon ponajbolja igra za PSP. Na stranu Syphon Filter, GTA, Ratchet & Clank i drugi, Patapon je najoriginalnija igra(uz naravno Locoroco), no ipak nadvisuje svog stilskog prethodnika u par kategorija. Zasigurno se pitate, što čini Patapon tako sjajnom igrom? Bacite se na čitanje teksta i saznat ćete! Krenimo redom.

Ako ste pročitali najavu posvećenu igri, priču znate, no za one koji nisu bili pažljivi, rado ću je ponoviti. Radnja je smještena u neobičan svijet u kojem žive dvije rase; dobri Pataponi, i zli Zigatoni. Pataponi, neobična stvorenja koja podsjećaju na očne jabučice su dobra i miroljubiva bića, kojima borba nije u prvome planu. Njima je glavni cilj i zadaća ispunjenje drevnog proročanstva koje govori o ispunjenju svih snova ukoliko se pronađe drevan artefakt nazvan jednostavno IT( u doslovnom prijevodu, to bi značilo, pa, to). Zigatoni naravno, žele spriječiti Patapone u njihovoj misiji pod svaku cijenu, i oni su čista suprotnost simpatičnim Pataponima. Zli i nasilni te podrugljivi. Sukob koji je trajao dugi niz godina kulminirao je istjerivanjem Patapona iz svoje zemlje od strane Zigatona. Uvjereni kako ih je njihov bog Almighty (Svevišnji) napustio, Pataponi se raštrkaju po zemlji. Kad se činilo da je sva nada izgubljena, malo pleme Hatapon krenulo je u borbu protiv Zigatona. Ohrabreni ponovnim javljanjem drevnih bubnjeva Svevišnjeg (to jest Vas), Pataponi se ponovno ujedinjuju i ovaj put im ništa neće stati na putu ka ostvarivanju njihove sudbine.

Nakon ovog dramatičnog uvoda, upoznat ću Vas sa načinom igranja. Kao što većina zna, Patapon je ritmička igra. Nema pomicanja Patapona kursorom i njihovog napada na klik tipke. Udarate u bubnjeve koji kombinacijom različitih ritmova daje i različite rezultate. Tako će pata-pata-pata- pon biti naredba za kretanje, dok će pon-pon-pata-pon biti naredba za napad. Ritam nije teško zapamtiti jer ćete ih stalno koristiti, a i pjevanje Patapona upravo otkucanog ritma još će dodatno olakšati pamćenje istog. Nakon što pravovremeno otkucate par ritmova, ulazite u Fever mod u kojem su Pataponi jači, brži i otporniji na napade. U Fever modu je nešto teže održati ritam zato jer ako malo zakasnite, gubite i vraćate se u «obični» mod. Veoma je bitno naučiti održavati ritam jer u kasnijem tijeku igre bez njega je gotovo nemoguće napredovati. Osim početnih naredbi za napad, kasnije će postati dostupne i naredbe za obranu i povlačenje koje su isto tako ključne, pogotovo ona za povlačenje. Iako se može činiti komplicirano, ova igra to definitivno nije. Osjećaj koji imate tokom igranja igre je sjajan, i nakon gašenja konzole pjesma Patapona, to jest Vaš ritam će Vam se još dosta vremena motati po glavi.

Postoje različita plemena Patapona, a svako pleme ima svoju ulogu u borbi. Hatapon će biti barjaktar, i on će prenositi naredbe koji Vi zadajete preko bubnja, Yariponi su bacači koplja, Yumiponi streličari, Tateponi prva linija napada, a u tijeku igre otključat ćete još klasa. Možete čak i unaprijediti već poznate u jače inačice sa boljim karakteristikama. Dana nam je mogućnost odabira koje ćemo Patapone voditi sa sobom kroz misije, čak i postaviti kojim redoslijedom napreduju. Naravno, najlogičniji, i najbolji izbor je postavljanje mačevalaca na čelo kolone, dok ih streličari pokrivaju iz pozadine. Najveći broj jedinica je 18, i iako će se nekima činiti poput malenog broja, bez brige, nije. 20 bi bilo previše, a 15 premalo, što trenutni broj čini savršenim odnosom snaga. Svakog pojedinog ratnika možete posebno opremiti predmetima koje ćete sakupiti kroz tijek igre, što će često biti prevaga u pojedinim bitkama. U svakoj je misiji (logičan) cilj doći od početka do kraja, no zadaci u njima variraju i zbilja su zabavni. Tako ćete na primjer morati loviti na Patapa visorani, preći pustinju tako da prizovete kišu, razrušiti Zigatonske utvrde uz pomoć katapulta ili otpratiti karavane s materijalima za izgradnju svoje. Što god bilo, jako je zabavno. Bit će i, mogu slobodno reći, epskih bitaka u kojima će se odlučivati do posljednjeg Patapona i bit će presudne vaše taktičke odluke i potezi. Pojedine razine će biti samo borbe s bossovima koje nisu teške kad napokon uđete u štos. Do pobjede se dolazi uzastopnim napadima koji će bossa (uvijek ogromno čudovište poput zmaja ili raka) stjerati u kut i učiniti ga lakšom metom za vaše ratnike. O vizualnoj prezentaciji malo kasnije, no samo ću reći da su i efekti staze bitni. Tako će kiša olakšati bitku u nekim slučajevima, dok će munje znatno otežati život vašim, ali istodobno i neprijateljskim ratnicima.

Nakon završenih misija, vraćate se u grad Patapona, Patapolis u kojem možete kupovati nove vojne jedinice i poboljšati ih, ili igrati mini igre. I one su ritmičke, a s njihovim završetkom dobivate predmete uz pomoć kojih stvarate nove jedinice. Tako ćete bubnjati ritam koji Vam zada tek rođena planina koja se samo želi igrati, ili staro drvo koje će vas nagraditi sa svojim granama. Možete i promatrati kako se Pataponi zabavljaju plešući uz vatru i komentirajući nedavne situacije. Osim što su simpatični, Pataponi su i smiješna bića. Tijekom bitke će davati sarkastične komentare u slučaju promašenog ritma, ili dobre nakon pobjede. Zigatoni će se rugati Pataponima, no i oni imaju svojih trenutaka. Tako ćete čuti komentar: I soiled myself; nakon što uništite neprijateljsku utvrdu ili veći broj Zigatona. Svi komentari su prikazani u balončićima koji samo pridonose cjelokupnom doživljaju igre.

Vizualna prezentacija je sjajna. Grafika nije spektakularna, ali je šarena, vesela, i jako dobro izgleda u pokretu. Trzanja nikad nema, pa ni onda kada je na ekranu preko 30 Patapona i trostruko više strelica u zraku, sve teče glatko. Pozadine se mijenjaju i tijekom nivoa. Tako ćete ako uđete u najsuši dio pustinje vidjeti isparavanje tla( ništa što malo prizvane kiše ne može riješiti).

Zvučna podloga je zbilja odlična. Od otkucavanja ritma, do pjevanja Patapona tog istog ritma. Glasovi su isti kao u LocoRoco-u, a ako Vam se tamo svidjelo pjevanje, ni ovdje neće biti drugačije. Pataponi nemaju svoj jezik, govore preko balončića, ali zato pjevati itekako znaju. Pjevanje petnaestak Patapona u isti glas je sjajan prizor, a još boljim ga čini to što će pokoji Patapon promijeniti ritam i stvoriti novu zaraznu melodiju koja će Vam se vrtiti u glavi. Kao što sam već prije spomenuo, nakon nekog vremena jako ćete teško izbaciti iz glave ritmove, i zato se nemojte čuditi ako Vam slučajno u društvu pobjegne jedan pata-pata-pata-pon. Istina, začuđujući pogledi upereni u vašem smjeru su neizbježni, no nakon toliko zabave koliko igra pruža, do neobičnih pogleda nam treba biti najmanje stalo.

Bit ću iskren, već dugo vremena nisam odigrao ovako dobru, zabavnu, originalnu i ”tko zna što sve” igru. PSP već neko vrijeme nije dobio niti jedan novi naslov, no lijepo je vidjeti da nam se iščekivanje isplatilo na ovako lijep način. Patapon je odlična igra koja se mora naći na policama svih ponosnih vlasnika male konzole. Je li ovo dovoljan razlog za nabavljanje konzole? Meni bi iskreno bio, zato jer je ovo neponovljivo igraće iskustvo. Sjajno je vidjeti da u današnje doba kada je uglavnom najbitnija vizualna prezentacija izađe jedna igra koja je napravljena zbog razloga iz kojeg je nastala igraća industrija – pružiti ljudima pravu zabavu. Možemo samo zapljeskati svima u Pyramid Studios i nadati se kako će drugi proizvođači slijediti njihov primjer i pokušati ih nadvisiti. Pataponom su visoko postavili ljestvicu, čekamo idućeg izazivača.

Ako vam nešto nije jasno oko ove igre, imate kakvo pitanje ili jednostavno želite raspravljati o igri dođite na HCL forum i pridružite nam se.