Bober, bober, bober! Ne, ovo nije igra nastala iz poznatog poljskog videa o dabru, već jedna sasvim drugačija vrsta. Timberborn je zapravo graditeljski naslov u kojem morate očuvati svoju malu populaciju dabrova i učiniti sve da ih razvijete, odnosno ne dopustite da izumru.

Vidite, dabrovi su u Timberbornu jedina živuća bića na svijetu. Uspjeli su se spasiti apokalipse u kojoj je skončalo cijelo čovječanstvo. Kako to obično biva, ljudi su za sobom ostavili zagađene dijelove prirode u kojima dabrovi sad moraju naučiti živjeti. Naravno, nije svaki dio prirode zagađen, ali dobra polovica jest.

U početku imate tek nekoliko dabrova. Svi oni po dolasku moraju zasukati rukave te raditi težak i mukotrpan posao. Svatko barem djelomično ostavlja svoju žrtvu, pogotovo u prvim danima kad se kuće i stambeni objekti još nisu sagradili. Srećom pa dabrovi nisu primorani uzimati kredit, jer tko zna gdje bi oni danas bili da su pod kreditom, vjerojatno ni ove recenzije ne bi bilo!

Oni koji Timberborn prate malo duže, sjećaju se da sam prošle godine napisao kratki osvrt na igru. Tada sam spomenuo da igra u early accessu nema priču, što bi se nekima moglo svidjeti. E, vidite, nema ju ni nakon izlaska pune verzije. Ima samo kratki video uvod, prije glavnog izbornika, u kojem vidite tužne poglede i razrušenu ostavštinu dabrova koji sada moraju migrirati u nove krajeve.

Nastavno na narativni element, nažalost, Timberborn ustvari ni nema pravi kraj igre. Jest vama cilj da sačuvate i održite populaciju dabrova na životu, ali jednom kad zađete u endgame, praktički ne postoji ništa što bi vas tamo duže zadržalo. Da vam barem igra kaže: “Bravo, pobijedili ste apokalipsu! Život se vraća na Zemlju…”. Nešto, bilo što, u kojoj god mjeri, odmah biste dobili osjećaj ponosa i postignuća.

Nažalost, Timberborn nema priču pa tako ni pravi kraj igre.

Međutim, iako igra u tom pogledu možda i ne privlači, druge mehanike možda će vas uvući u njeno postojanje. Kreativnost je tu i najjača karika. Igra vam nudi da svoje gradove sagradite kako vi to želite. Želite li se fokusirati na vertikalnu gradnju? Nema problema! Želite li popuniti svaki prazan prostor na mapi i iskoristiti sve blagodati svijeta? Slobodni ste to i učiniti. Jednom kad ste sposobni otključati potrebne stvari i objekte, možete napraviti što god poželite.

“Najgora” stvar je zapravo što vas mehanike igre toliko zadrže u toj gradnji da će vam 2-3 sata igranja u komadu proći samo tako. Uvijek ima nešto što morate napraviti, uvijek vam se otvori pogled prema nečemu zanimljivom. I upravo je to ono što ovoj igri daje određeni šarm, uz naravno njezine simpatične i slatke dabrove.

I nemojte slučajno zaboraviti na njihovo zdravlje! Zdravi dabar = život dobar. Morate paziti imaju li hranu za pojesti (logično), mjesto gdje mogu oštriti zube, kadu u kojoj se nakon radnog dana mogu okupati te svoju oazu mira i relaksacije. Sve je to važno u psihičkom i fizičkom smislu jer na početku igre itekako brzo možete ostati bez dabrova. A čujte, jesu oni spretne životinje, ali nikad ne znate komu je suđeno da ga drvo pošalje na hitnu.

Inače je vaš Dabrograd jako živahno i dinamično mjesto. Iako vizualno igra nije ništa spektakularno, predivno je vidjeti kako grad diše punim plućima. Mališani na ulicama trčkaraju pa u panici bježe kućama kad ostanu vani iza mraka. Radnici brinu o usjevima, skupljanju vode i pozdravljanju svojih sugrađana. Lovačke priče koje se prepričavaju na kraju dana ili sunčanje na krovovima stambenih objekata uistinu daju život i toplinu surovoj realnosti.

Predivno je vidjeti kako grad diše punim plućima.

Voda je vrlo važan faktor u svijetu Timberborna. Postoje trenuci kad jednostavno nestane i nastupi suša. Ako se niste dobro opskrbili zalihama ili osigurali branama, teško ćete preživjeti sušna razdoblja. A ona itekako mogu varirati od par do nekoliko desetaka dana. Da ne mučite dabrove i ostavite radnu snagu za neke druge stvari, struju možete dobivati pomoću vodenica. Naravno, tu su i vjetrenjače te kotači za dabrove.

Tu su i mogućnosti sadnje rogoza te lopoča. Možete ih jesti sirove ili ispeći u kuhinji te tako dodatno začiniti svojim dabrovima. Svaki usjev ima svoj rok trajanja tijekom sušnog razdoblja. Prirodne bobice mogu izdržati i deset dana suše, dok krumpir propada nakon samo jednog dana. Pazite gdje što sadite jer ako je nešto udaljeno od izvora vode, loše mu se piše. Kad smo kod sadnje usjeva u vodi, pomalo mi je blentavo da dabrovi traže stepenice. Dabrovi dragi, pa što će vam stepenice da se spustite u vodu, pa vi ste ono – dabrovi!? Razumijem kad potok ili rijeka presuše jer se treba spustiti, ali kad je korito puno friške vode, pa to je malo nelogično.

Postoje i zagađeni izvori vode. Riječ je o toksičnoj vodi zbog koje odumire plodno tlo. Dobra je stvar što uistinu imate mogućnost da nju iskoristite, a i onemogućite da se križa s vašom pitkom vodom. Kažem, ima pregršt opcija s kojima se možete igrati da osigurate siguran protok zdrave vode, a opet da se zaštitite od toksičnosti.

Također se osjeti razlika u odabiru vrsta dabrova. Tu su Folktailovi koji su društveno orijentirani dabrovi. Radit će oni teške poslove, no važno im je da imaju obitelj, prijatelje, slobodno vrijeme i siguran san. S druge strane, Iron Teeth su teški radnici i industrijalci koji se fokusiraju na posao i napredak kroz industriju, za razliku od Folktailova koji su ipak više okrenuti prirodi i zelenim akcijama.

Eh da, ako će vam kasnije biti muka od mikromenadžmenta, postoje automatizirani pomagači koji će vam olakšati posao i riješiti vas muke provjere svake individualne stavke. Naravno, sve to je potrebno otključati tako što ćete svojim dabrovima dati da se bave znanošću. Nemate ništa servirano na pladnju pa da birate što ćete graditi. Ne, ne – velika većina stvari ostaje zaključana jer se oslanja na vaš napredak u znanstvenom pogledu.

Jedna napomena: nemojte ni slučajno krivo postaviti nekakvu stvar ili objekt. Pitate se zašto? Zato što Timberborn ne nudi opciju pomicanja izgrađenih objekata. Jednom kad ih sagradite, to je to – nema ispravljanja. Ako shvatite da ste nešto smjestili krivo, morate taj isti objekt fino demolirati, pokupiti ostatke resursa i ponovno ići u izgradnju. Mislim, dobra je stvar što vam igra vrati resurse, ali zar moramo raditi potez viška? Rekao bih da nije bilo potrebno, pogotovo jer nemate nekakav osjećaj opasnosti.

Timberborn ne nudi opciju pomicanja izgrađenih objekata. Jednom kad ih sagradite, to je to – nema ispravljanja.

Iako Timberborn ne djeluje grafički privlačno, uz svoj jedinstven izgled te ugodnoj glazbenoj podlozi, nudi uistinu lijepu i udobnu atmosferu. Da, za razliku od ostalih sličnih igara, Timberborn je poprilično jednostavan. Tek dvije vrste dabrova i desetak mapa, od kojih su tri za početnike, nude malo drugačiji izazov. Ako na mape gledate kao razne modove Timberborna, čestitam – uživat ćete. Ako tražite više od jednog moda igranja, a čujte – možda ovo ipak neće biti igra za vas.

Da zaključim priču, Timberborn ima svojih mušica, no bez pola pardona vam omogućuje da budete kreativni u izgradnji vlastitog grada kroz razvoj ugrožene populacije. Odlično koristi najjači adut dabrova, a to je spoj njihove kreativnosti i igrine vodene mehanike.

Mislim da je nezahvalno dati ocjenu jednoj ovakvoj igri. Stvarno je riječ o naslovu ugodnog doživljaja koji vam uz sve svoje mane neće dignuti živce. Da se vodimo samo onime što Steam nudi, preporuka ili ne, definitivno bih vam rekao da je ovo vrijedno zaigrati. Dodatak tome je i činjenica što igra uistinu daje opuštajući ton, bez da se nepotrebno živcirate.