Pomalo je monotono što se apsolutno cijela igra odvija u jedno te istom sirotištu te u jedno te istim sobama. Doduše, kao što sam rekao, tokom igre naći ćete se u ulozi troje različith likova i svaki od njih imati će svoju priču. Priče svakog od tih likova će se donekle ispreplitati sa pričom dvoje drugih likova, a i svaki do njih otvoriti će jednu ili više od zaključanih soba i otkriti nešto novo.
Igra je koncipirana kao point and click avantura iz prvog lica gdje tipkama i joystickom upravljate kursorom kojim i igrate. Kao i ostali Silent Hill naslovi i ovaj je više baziran na zagonetkama nego na akciji. Većinu vremena provest ćete putujući hodnicima sirotišta i tražeći kakve iteme kojima ćete nastaviti priču igre. No osim toga tu je i akcijski dio, koji je puno manje izražen od ovog logičkog, ali ipak postoji. Kad naletite na kakvu beštiju, vaš kursor će se promjeniti u crosshair, izvući ćete svoj vjerni revolver ( za koji će često prefaliti municije) i početi pucati. Nakon svakog pucnja kursor će se pomaknuti u neku stranu pa ćete morati ponovno ciljati mutirano čudovište pored vama. Osim toga, jednom kad se kursor promjeni u ciljnik ( ilitiga crosshair ) upravljanje njime postaje malo otežano, kao da vam ruka drhti.
Sve u svemu vidi se da je uložen trud u oba segmena igre, akcijski i logički, a sama pomisao da postoje ta čudovišta, na koja će trebati isprazniti pištolj, izaziva određeni osjećaj bojazni dok se polako krećete hodnicima sirotišta. Monotonost sirotišta dodatno ubija i portal koji nađete sredinom igre i koji vam otvara oči tako da možete vidjeti drugu, demonsku dimenziju sirotišta. Sobe u ovoj dimenziji potpuno su drugačije, uništene, krvave, u svakom slučaju jezive. Poprilično iritantna stvar u igri je nedostatak nekakvog quick travela ili kakvog drugog sistema koji bi nam omogućio da samo skočimo u sobu koju smo prethodno otkrili. Ovako moramo hodati hodnicima kojima smo već sto puta prošli, a kratki loading između lokacija zna poprilično iritirati.
Zagonetke koje će igra predstaviti pred vas poprilično su logične, a tzv. pixel huntinga gotovo i nema. Svi predmeti koje ćete moći pokupiti i kombinirati biti će poprilično jasno istaknuti, no jednom kad ih pokupite trebati će ih negdje upotrijebiti, a to će već biti teže. Osim standardnih zagonetki tipa “pokupi item – upotrijebi item”, naići ćete i na nešto kompleksnije u kojima treba čitati kojekakve zapise i odgonetnuti o čemu se radi i sl. Potonje su također vrlo logične, ali i teške.
Gotovo cijela igra obojana je specifičnom palteom sivo –žutih boja, osim te, druge dimenzije koja je uglavnom crvena. To siromaštvo raznolikosti boja ustvari nije uopće loša stvar već uvelike pridodaje atmosferi. Sirotište izgleda odlično, crteži su detaljni i vidi se da se da je developeru bilo vrlo bitno da prenese Silent Hill filing sa «velikih platformi» na mobilnu. Zvukovlje nažalost ne prati u potpunosti kvalitetu grafičkog izgleda igre. Muzika nije pristutna cijelo vrijeme već samo u vrlo kratkim momentima, a takva je situacija i sa ostalim zvukovima u igri. Ponekad ćete prilikom ulaska u sobu čuti pomalo jeziv zvuk otvaranja i zatvaranja vrata, ali samo ponekad. Osim toga i povremenih vriskova, kratkih zvukića prilikom kombinacije ponekih itema i zvuka pucanja vašim revolverom, nećete čuti baš puno ostalih zvukova. No nije ni to toliko loša stvar budući da će vas i ta tišina držati napetima tokom igre.
Iako neće biti proglašena igrom godine za mobitele, Silent Hill mobile zadovoljiti će većinu igrača željnih dobre avanture, dobrog horora ili jednostavno dobre igre na svom mobitelu. Određene iritacije u kretanju sirotištem, neće vas toliko zamarati jednom kad se naviknete, a nedostatak nešto kvalitetnijeg zvukovlja nadoknađuje savršeno lijepa grafička strana i atmosferičnost kojom igra obiljuje.
Falak
20.07.2014 - 19:55Igrao sam i ovaj i prvi dio, i moram reći da su mi se oba svidjela, drugi malo više zbog boljih zagonetki 🙂