Sloboda, demokracija, pucanje buba… to je opis one igre koja je pokupila mnogobrojne pohvale, zar ne? Da, to je Helldivers 2, ali sad imamo igru sličnog opisa, samo bez istih hvalospjeva. Starship Troopers: Extermination u svom je early accessu pokazao zanimljivu ideju suradnje između 16 igrača koji pucaju te grade bazu kako bi se obranili od hordi protivnika. Nažalost, njegov izlazak iz early accessa ne samo da je preuranjen, nego ispada kako je napravljen jedan korak naprijed i jedno dvadesetak koraka natrag.

Dok je igra bila u early accessu, još sam ju bez problema mogao pokrenuti, odigrati nekoliko misija i uspješno završiti. U punoj verziji to je postala lutrija jer sam više gledao poruku kako sam izbačen sa servera zbog visokog pinga nego što sam zapravo rešetao bube. Problem koji se ranije nije javljao sad je dio igre te nisam jedini kojeg je to zahvatilo. Neću niti spominjati kako Helldivers 2 radi bez problema po tome pitanju pa da mogu reći kako je moja internet konekcija. Upravo zbog toga igra ostavlja gorak okus i nije nimalo zabavno cijelo vrijeme očekivati da ću izletjeti iz igre. Uz to Starship Troopers: Extermination još nema ni opciju vraćanja u isti meč kad igrate s nepoznatim igračima.

Bube ne uništavaju igru u prenesenom značenju nego i doslovno. Tehničkih problema trenutačno ima i previše za navoditi. Na PC-ju igra je postala još gladnija resursa pa umjesto bolje optimizacije po izlasku, treba zapravo imati bolju mašinu koja će to sve vrtjeti. Doduše, na snažnijim konfiguracijama framerate nije problematičan, ali to ne znači da je posrijedi dobra optimizacija, pogotovo jer igra nije grafički ništa spektakularno. Zapravo izgleda vrlo prosječno. Nije kompletno ružno, ali nije niti pamtljivo. Neke sreće nema ni sa zvukom, što je pomalo čudno jer iza ovog naslova stoji studio koji je napravio Squad, a tamo je zvučna kulisa poprilično kvalitetna.

Čak i ako se stave na stranu svi tehnički problemi, ima tu drugih stvari koje pokazuju kako je ovo bio preuranjen izlazak iz rane verzije. To je ponajviše vidljivo u Company elementu igre koji okuplja do 30 igrača. Prije nije postojala opcija pretraživanja kojem se timu pridružiti, a sada još uvijek nema opcija slanja pozivnice igračima s kojima ste igrali. Valjda je bilo bitnije pripremiti mogućnost kupovine kozmetičkih dodataka nego prvo srediti osnovne stvari. Nije ovo jedini naslov s tim problemom dodatne monetizacije, ali isto tako je tražena cijena igre značajno otišla gore kako je igra službeno izašla – s 29 na 49 eura. Poprilično neopravdano poskupljenje jer je 1.0 oznaka samo na papiru, ne i u kvaliteti proizvoda.

Starship Troopers: Extermination trenutno ne može spasiti niti glumac Casper Van Dien, odnosno Johnny Rico, protagonist originalnog filma. On je ovdje stigao u ulozi generala te posudio glas kako bi kroz 25 samostalnih misija govorio što trebamo raditi. Ne može se ni reći kako je u pitanju glorificirani tutorial nego je riječ o zadacima s minimalno mašte koji su povezani nekakvom radnjom. Žalosno, ali jedina istina kod tih misija je kad Rico kaže kako nisu bitna imena AI suboraca jer nisu od nikakve koristi. Već nakon nekoliko misija javlja se pitanje zašto bi itko ovo uopće igrao. Jedina pozitivna stvar tog tutoriala je što se mogu skupljati iskustveni bodovi za klasu u kontroliranom okruženju, ali pravi izazov je završiti sve misije.

Jedan od noviteta pune verzije je Galaktička fronta koja bi trebala pružiti dodatnu dinamičnost u istrebljivanju buba. Riječ je o vremenski ograničenom događaju koji traje dosta dugo, a odvija se na planetu gdje ne možete stupiti kroz standardne misije. Ovo je i više nego čudna odluka jer se fronti inače pristupa samo ako ste član nekog tima te voditelji moraju omogućiti pristup zadacima na tom planetu. Alternativa je otvoriti vlastiti tim i pokretati misije kad god se želi jer imaju ograničeno trajanje. Pojma nemam tko je u razvojnom timu shvatio kako bi ovo mogla biti dobra ideja, ali zaključavati planet iza elementa igre koji donedavno nije ni funkcionirao je nepromišljen potez.

Unatoč spomenutim nedostacima, Extermination zapravo pruža zabavan gameplay kad sve funkcionira. U borbe se ide birajući jednu od šest dostupnih klasa koje se razlikuju po opremi i mogućnostima. Na primjer, inženjer ima više opcija kod gradnje baze, a simpatičan detalj ističe se kod noćnih misija kad inženjeri mogu postavljati svjetla koja će omogućiti bolju vidljivost izvan zidova baze. Pozitivno je što niti jedna klasa ne ostavlja dojam kako je potpuno beskorisna te ima dovoljno raznolikosti da se može pronaći kombinacija koja odgovara preferiranom stilu igranja. Kad sam mogao normalno zaigrati, najviše sam koristio lika koji nosi bacač granata, a dodatna oprema su mini granate koje se mogu ispucati s ramena.

Ovisno o tipu misije, krajnji zadatak je uvijek uspješno doći do broda za evakuaciju. Bilo da se brani bazu od horde protivnika u valovima, osvaja točke prije nego se baza sagradi i obrani ili pak priprema bazu i resursa za pokretanje skenera koji opet aktivira horde protivnika. Za dodatnu zabavu na bojištu pobrinu se i sporedni zadaci čija nagrada mogu biti dodatna oružja poput bacača raketa. To su opcionalne vrste izazova, ali se isplate probati završiti zbog dodatnih iskustvenih bodova. Friško otključana oprema može vam značajno pomoći na hard težini, ali ipak je najbitnija suradnja među igračima.

Najsjajnije točke igre jesu kvalitetno dočaran prikaz hordi buba i sam element gradnje. Tu je ekipa zbilja postigla jednostavan i efektivan način postavljanja obrane – od zidova, vrata, bunkera do tornjeva, strojnica i elektrificirane ograde. Pravilno raspolaganje resursima je ključna stvar kod određenih zadataka jer se lako ostaje bez metaka, a kad se nema s čime pucati smrt dolazi veoma brzo. Jednom sam sudjelovao u misiji koja je imala značajno više hordi nego što je normalno i bilo je odlično za vidjeti kako se je ekipa pokrivala kad su padali dijelovi baze. Jedni popravljaju, drugi pokrivaju, a ostali čuvaju svoje strane. Takvi trenuci pokazuju kako Starship Troopers: Extermination ima potencijal za dobru zabavu, ali do toga je još dalek put.

Jedan od elementa koji je zabavno osmišljen odnosi se na završni dio misije, odnosno kad se brod za evakuaciju spusti na tlo. Od tog trenutka više nema mogućnosti ponovnog oživljavanja osim ako nas suborac ne digne s tla. Bijeg u sigurnost zna biti pravi izazov, pogotovo ako brod sleti blizu baze jer to znači puno veći broj buba između nas i uspješnog izvlačenja s planeta. Tu recimo dolaze do izražaja klase koje imaju jači i udaljeniji skok. Kad vas bube okruže, ovo u većini slučajeva može biti spas i produljenje života. No, iz nekog razloga, dosta ekipe u tom dijelu misije odluči samostalno trčati do broda umjesto da se timski kreće i pokriva suborce.

Nažalost, bube su u ovom trenutku pregazile Starship Troopers: Extermination jer je ovo daleko od proizvoda koji bi se trebao prodavati po punoj cijeni. Trenutno je previše problema na svim frontama koje ubijaju inače zanimljivu ideju. Situacija je takva da često ne možete ni doći do zabavnog dijela igre, tj. kooperativnog igranja 16 igrača. Koliko akcija u svojim najboljim trenucima može biti zabavna, napeta i izazovna, toliko sve ostalo može srušiti te pozitivne dojmove. Čak se ni sadržajno ovo ne može nazvati dobro postavljenim temeljima, pogotovo s idejom Galaktičke fronte i zaključavanjem planeta iza nedovršenog elementa igre. U današnje vrijeme ideje same po sebi nisu dovoljne da privuku igrače, pogotovo ako je egzekucija tih ideja na niskoj razini. Extermination se neće pamtiti kao naslov koji će potaknuti zanimanje za pridruživanje Federaciji jer je potrebno još dosta posla da igra počne ličiti na pravo iskustvo mobilnog pješaštva.