Evo ga. Onaj koji spašava konzole. Sin Nintendov. Brat Luigija. Super Mario. Prije dvije godine, Nintendov brkati vodoinstalater spasio je 3DS konzolu od napada smartphone i tablet uređaja, a sada skače u svoj drugi pokušaj podmazivanja prodaje Wii U konzole. Ovaj put mnogo je ozbiljniji od copy/paste formule dvodimenzionalnog Wii U launch naslova New Super Mario Bros. U. Skočio je u tri dimenzije nalik upravo onom spasonosnom 3D Landu za 3DS, ali na pitanje hoće li potpuno samostalno pomoći i Wii U konzoli na tržištu već vam sada možemo dati negativan odgovor.

Zašto negativan? Zato jer nije dovoljno dobar? Ma što vam pada na pamet – odličan je! Super Mario 3D World je bez ikakve dvojbe jedna od najboljih igara 2013. godine i bez premca najbolji platformer u više od tih godinu dana. Da, sve to. Ali za „spas“ Wii U konzole to u ovome trenutku jednostavno nije dovoljno. Ne kad je konkurencija toliko snažna, a Nintendo tvrdoglav. Ipak, valja reći da je takva tvrdoglavost učinila 3DS najprodavanijom konzolom prošle godine i Wii najprodavanijom konzolom prošle generacije. A može se reći i da Nintendo nije tako tvrdoglav sada ne bi igrali ovu veselu i kreativnu igru nego još jednu modernu pucačinu. Jer hej – to se danas prodaje.

Ma znate što? To je sve što ću reći o tome. Ovo je predobra igra da bi u recenziji proveli previše vremena govoreći o tržišnim izazovima konzole za koju je ekskluzivna. Umjesto toga, idemo uskočiti u neodoljivo simpatični Sprixie Kingdom i vidjeti može li vas Super Mario 3D World ipak nagovoriti na kupnju Wii U konzole.

Posvjedočite veselosti 3D Worlda kroz ovaj gameplay video u kojemu vam pokazujem tri levela s početka igre i usput sve to komentiram.

U gameplay videima koje ću ostaviti kroz ovu recenziju nećete to vidjeti, ali Super Mario 3D World je zapravo dizajniran s multiplayerom na umu. I to je prva 3D Mario igra dizajnirana tako da ju mogu igrati do četiri igrača odjednom. Možete igrati kao Mario (balansirani lik dobar za sve), Toad (najbrži od svih likova), Luigi (skače više od ostalih) i Peach (može nakratko lebdjeti pri skakanju), a sam multiplayer se zapravo svodi na kooperativno prelaženje istih onih levela koje možete igrati i sami. No nije sve u kooperaciji – igrajući s prijateljima zapravo ćete se natjecati za bodove koji se svakom igraču zbrajaju na kraju levela. Dok cijela grupa prolazi kroz level savladavajući sve prepreke koje su Nintendovi dizajneri pripremili, gurati ćete se međusobno kako bi pokupili koji novčić više i ubili kojeg Goombića više od ostalih.

Super Mario 3D World screenshots

U pravom Nintendovom stilu, svi su tu pobjednici, no najbolji pobjednik na kraju levela dobiva krunu koju nosi u narednim nivoima, a ostali mu tu krunu mogu preoteti usred igre kada mu zbog nespretnog susreta s nekim od neprijatelja spadne s glave. Banalna je stvar ta kruna. Ne služi ničemu osim nekakvom dokazivanju, ali zabavano je naguravati se za nju dok sjedite s još tri prijatelja na istom kauču. Ipak, zna to sve biti i previše konfuzno – s četiri lika na ekranu i fiksnom kamerom često dolazi do zbunjenosti. Kamera se trudi da svaki igrač ima dobar pogled na svog lika, no ne uspijeva joj svaki put. Osim toga, kada se kamera previše udalji od akcije zbog likova koji kaskaju za ostatkom ekipe, postaje teže procijeniti gdje se nalazite u 3D prostoru u odnosu na same platforme pa ćete ponekad skočiti ravno u provaliju, umjesto na tvrdo tlo. Znate one situacije kada gledate nogomet i zbog kuta kamere vam se učini da je lopta ušla ravno u gol, a zapravo je prošla daleko pokraj stative? O tome vam pričam.

Doduše, taj problem nije toliko naglašen kad igrate sami. Kad igrate sami ili sa samo još jednim igračom gameplay je smireniji, manje kaotičan, a kao rezultat toga i ponešto precizniji. Ma zapravo, ako mene pitate, 3D World je i najinteresantniji kada ga igrate potpuno sami. Taj 3D svijet u koji vas igra smješta naziva se Sprixie Kingdom, a dom je veselih malih vila koje od nikud i bez razloga otima veliki, zločesti Bowser. Zašto? Nemam pojma. Nitko ne zna. Valjda jer je prokleto zao i ne može si pomoć. Kako? Stavi ih u ogromnu staklenku i ponese do svog velikog dvorca. Ako još niste, jer bila je dio jednog trailera, trebate vidjet tu cutscenu koja prikazuje otmicu – predivna je. Bowser, Mario i ekipa nikad nisu izgledali tako dobro.

Super Mario 3D World screenshots

Kao i uvijek, Bowserow veliki dvorac vam je ultimativni cilj, a da bi došli do njega prolaziti ćete kroz niz tematski različitih svjetova od kojih svaki ima 10-ak različitih vrsta levela. Od onih potpisnih nestvarno zelenih krajolika, preko tropskih, pustinjskih i snježnih dionica sve do skakutanja po oblacima i mehaničkim konstrukcijama. Nestvarno je, šarmantno, veselo i inteligentno dizajnirano. Ti leveli su ono što je ovdje posebno. Super-precizne kontrole i krasan audiovizualan dizajn likova već smo navilkli očekivati od Nintendove glavne maskote koja gradi svoje gameplay mehanike već kojih 30 godina, ali leveli su ono što vas unatoč visokim očekivanjima svaki put uspije iznenaditi. Svaki level je priča za sebe, a iako ima boljih i lošijih, apsolutno svi su zabavni.

Ako vam ona prva tri levela nisu dovoljno vesela, pogledajte kako prelazim još i ova tri. Ne brinite, nećete si puno spoilati – 3D World skriva još mnogo genijalnih nivoa.

Ne forsiraju svi leveli samo izazove preciznog skakutanja, daleko od toga. Neki vas smještaju na leđa dinosaura imena Plessie na kojemu možete „surfati“ po vodi (i pijesku!), a neki vas uz prikladnu glazbu iz Mario Karta tjeraju da se utrkujete s vremenom sve do cilja. Ima toga još za fanove Nintenda i Maria – hrpa malih detalja koji će vam izmamiti osmjeh na lice, no reći išta više bilo bi spoilanje. Zato kažem da je 3D World, unatoč dosta dobro smišljenom multiplayeru, najbolji kad ga igrate sami. Zanimljivo je prelaziti levele polako, testirati drugačije rute, istraživati svaki bez pritiska i ometanja drugih.

Super Mario 3D World screenshots

Svaki level krije tri zelene zvijezde koje su vam kasnije potrebne da bi napredovali, a uvijek su skrivene na način da su neke očite, a neke malo bolje skrivene i zahtjevnije za pokupiti. Zato ćete se s dobrim razlogom kasnije vraćati levelima koje ste već prošli kako bi pronašli zvijezdu koja vam je prije promakla. Osobno me uvijek iritira kad se moram vraćati nazad u igri da bih napredovao, no ne i ovdje. 3D World ćete s guštom igrati level po level sve dok ne dođete do onog koji traži više zelenih zvjezdica nego što imate da ga otključate. A onda ćete s podjednakim guštom otvoriti mapu Sprixie kraljevstva i radosno odlučiti koju promašenu zvjezdicu prvu želite pokušati pronaći.

Osim što možete cijelu igru proći s bilo kojim od četiri dostupna lika (pri čemu svaki ima drugačije sposobnosti, što dizajn levela zna), tu je naravno i niz raznih stvari za pokupiti. Primjerice, tu je mega gljiva od koje postanete ogromni gorostas koji gazi sve pred sobom, dobar stari vatreni cvijet koji vam u ruke stavi užarene vatrene kugle, zvijezda koja vas čini neranjivim i niz drugih. Toj već viđenoj postavi “osnaživača” (najbolja riječ ikad, realno) pridružuju se još dva, Super Bell i Double Cherry. Pokupite li zlatno zvonce, lik s kojim igrate navući će kostim mačke i dobiti mačje mogućnosti penjanja po zidovima i grebanja neprijatelja. Čak ćete se bez frke moći popeti sve do vrha stupa na kraju svakog levela, što je zapravo malo nepošteno – pogotovo u multiplayeru. Moglo bi se reći da to mačje odjelce ponekad čini igru prelaganom, ali trebate vidjeti gospodina Maria u tom žućkastom krznu – preslatko nešto.

Super Mario 3D World screenshots

Ovaj drugi, tzv. Double Cherry, napraviti će klona od vašeg lika, a ako pokupite još jedan takav “osnaživač”, dobit ćete još jednog klona, pa još jednog, pa još jednog… shvaćate. Koliko god ih uspjeli prikupiti, sve te klonove kontrolirate odjednom, što je vrlo zbunjujuće, ali najčešće i prokleto urnebesno. Nešto kao kad na onoj fliper mašini u lokalnom bircu dobijete multiball – sretni ste, super vam je i želite da to traje što duže, ali realno nemate pojma što točno radite u tom predivnom kaosu i samo mahnito udarate po fliperu.

I jesam li vam rekao kako dobro igra izgleda? O da, predivna je, a možda najimpresivnija stvar u svemu tome je da se vrti u savršeno konstantnih 60 sličica po sekundi, što jako pozitivno utječe na igrivost. Ako framerate ponekad i opadne zbog previše akcije na ekranu, ja to nisam zamijetio, a pomalo sam alergičan na padove frameratea i lako ih primijetim. Pri tom treba reći da leveli nisu posebno detaljni. Nema tu impresivno oštrog i “naboranog” kamenja ili visoke trave iza koje stoji napredni fizikalni engine – nije na taj način impresivna.

Lijepa je zbog Nintendova ekspertnog dizajna likova, ali čak i zbog iznenađujuće zrelog korištenja shadera te efekta zamagljivanja pozadine, zbog naprednog osvjetljenja, veselih levela koji pršte kreativnošću, a divna je i zbog zvuka koji je savršeno ukomponiran u sve to. Bilo da se radi o zvukovima koje svaki lik ispušta dok skakuće ili pozadinskoj glazbi koja je posebno pisana za neke levele, lako je postati ovisan o svemu što 3D World izbacuje kroz vaše zvučnike. Nemojte se začuditi ako se uhvatite da vozeći se u autu fućkate neku skladbu iz igre, to je potpuno normalno.

Super Mario 3D World screenshots

Jedna jedina stvar me muči kod 3D Worlda, a kad malo razmislim to je ujedno i dobra i loša strana igre. Govorim o pogledu na samu akciju, na fiksnu kameru koju tek povremeno možete malo zakretati i koja nije realan problem sama po sebi, ali koja nameće tip gameplaya i dizajn levela kakav više podsjeća na Mariove 2D platformere, a manje na velike 3D avanture poput Maria 64 i Galaxy igara. Jer kada je kamera postavljena direktno iza Mariovih leđa, kao što je to u Mariu 64, dobijete bolji osjećaj imerzije. Kada Mario uroni u neku masu vode i vi ste tamo s njime, odmah njemu iza leđa – dobijete bolji osjećaj avanture, a tako je veći gušt istraživati ta 3D prostranstva. U takvim 3D Mario igrama zastao bih na sekundu na određenom dijelu levela i pogledao lijevo i desno, gore i dolje u nadi da ću na nekom zabačenom dijelu levela uočiti neki novčić ili vrijednu zvijezdu. Toga ovdje nema. Sve je vrlo pregledno i očito, a iako svaki level ima skrivenih sitnica, naglasak je više na spretnom platformiranju do njih, ne toliko na avanturističkom istraživanju koje vodi do njihova pronalaska.

No kao što rekoh, takav pristup ima i dobrih strana, jer da pogled na akciju nije fiksiran na ovaj način, lokalni multiplayer u kontekstu 3D Mario igre jednostavno ne bi mogao funkcionirati. No znate što bi moglo funkcionirati? Online co-op! Možda je vrijeme da se Mario konačno poveže na internet kako spada i dopusti da mu se prijatelji iz cijelog svijeta pridruže u jednoj pravoj 3D avanturi. No dobro, možda sljedeći put. Na kraju krajeva, Wii U je još mlad i siguran sam da ćemo na njemu vidjeti još barem jednu 3D Mario igru. Do tada, Super Mario 3D World je i više nego dovoljna porcija prekrasne, vesele i savršeno precizne platformerske zabave.