Imali smo do sada razne vrste virtualnog skejtanja. Skateboarding u 3D-u, u 2D okruženju, skejtanje s ptičicom… A evo sada i skejtanja iz prvog lica. I s obzirom da je VR Skater igra virtualne stvarnosti, nameće se pitanje: hoće li nas ta kombinacija navesti na povraćanje?

Taj odgovor ponajviše ovisi od osobe do osobe, ali mogu reći da ova igra skejtanju pristupa drugačije i to u praksi ne bi trebalo završiti mučninom u želucu. Vidite, unutar ove igre nema rotiranja tijela, držanja ravnoteže niti skakanja u zrak na rampi. To je dobra odluka jer u igri ne vidite ni vlastite noge – prikazani su samo kontroleri i vrtnja daske na koju je potrebno uspješno doskočiti.

Cijeli princip skejtanja ovdje se svodi na dvije stavke. Imamo tipke za skakanje i okretanje daske te kontrole zamahivanja kontrolerima (tj. rukama u zraku) za izvođenje trikova. Srećom, kontrole su jednostavne pa se zamahom jedne ruke odguruje, a pomoću tipke i pomaka druge ruke se skreće lijevo ili desno.

Međutim, ulazak u drugačiju perspektivu skejtanja znači i odbacivanje svega onoga što je naučeno u Tony Hawk Pro Skateru i sličnim igrama. Zbog toga je posjet tutorialu najvažniji korak jer će trebati malo vremena prije nego vam sve sjedne na svoje mjesto.

Ulazak u drugačiju perspektivu skejtanja znači i odbacivanje svega onoga što je naučeno u Tony Hawk Pro Skateru i sličnim igrama.

Nakon svladavanja osnova kretanja i skretanja, slijedi izvođenje trikova. Zamah rukom lijevo ili desno, ispred ili iza skejta, kao i mogućnost hvatanja daske, otvaraju priliku za dobre kombinacije. Iako VR Skater naspram standardnih igara ovog žanra ima malu paletu trikova, to ne znači kako mu fali impresivnih kombinacija.

Ono što je meni nedostajalo tijekom skejtanja jest mogućnost pregleda izvođenja trikova unutar izbornika. Ako sam htio vidjeti kako se izvodi određeni trik, morao sam ići natrag na tutorial i onda se podsjetiti koja je kombinacija tipke i zamaha potrebna.

Iako kontrole većinom funkcioniraju kako treba, nisu uvijek najpreciznije. Kad kombinirate više trikova igra ne prepozna uvijek ono što ste htjeli napraviti. Zbog toga ne treba pretjerivati nego je bolje unaprijed isplanirati jedan trik i uspješno sletjeti. Padanje je standardni dio ovog žanra, a u VR-u to izgleda malo intimnije nego kad je u pitanju kamera iz trećeg lica.

Iako kontrole većinom funkcioniraju kako treba, nisu uvijek najpreciznije.

Potpuno je drugačiji i osjećaj kad se odleti u zrak i preleti velika rupa jer drugačija perspektiva ipak ostavlja realniji dojam s obzirom na okruženje. Srećom pa ovo nije hardcore simulacija skejtanja nego vam ipak daje priliku da lakoćom povežete nekoliko trikova u niz. I bez obzira na to što je trikove lakše izvesti u igri nego u stvarnosti, svejedno dobijete osjećaj postignuća kad sve napravite kako treba.

Koncept igre podijeljen je na akademiju i turneju. Akademija se dijeli na spomenute tutoriale te na izazove unutar kojih potvrđujemo upravo ono što smo savladali. Kod učenja trikova nema previše razmišljanja. Uz video prikaz onoga što se treba izvesti dobiju se upute što pritisnuti i u kojem smjeru zamahnuti kontrolerom. Jednostavno i funkcionalno, a ostalo je samo praksa. Negativna stvar kod tutoriala odnosi se na izostanak glazbe. Kao da su developeri smatrali da je lakše biti koncentriran na učenje u totalnoj tišini. Vrlo čudna odluka jer zvuk kotačića naše daske ipak nije toliko napet.

Učenje trikova i njihova primjena u izazovima dijeli se na tri razine: početnička, napredna i profesionalna.

Učenje trikova i njihova primjena u izazovima dijeli se na tri razine: početnička, napredna i profesionalna. Preporučljivo je svladati svaku kako bi se s punim znanjem otišlo na turneju. Tad je puno lakše skinuti potreban broj bodova kad su svi trikovi izvježbani pod prstima. No, igra ne omogućuje skakanje s razine na razinu pa je potrebno prvo uspješno završiti sve tutoriale namijenjene početnicima prije nego se može zaputiti na naprednije trikove. To ima smisla kad je u pitanju učenje trikova, no nema smisla na turneji.

Turneja se odnosi na razine koje su dostupne za vožnju i izvođenje trikova. Dok je akademija jedna razina s drugačije poslaganim skejterskim elementima, u turneji su leveli kakve očekujete u slobodnoj vožnji. VR Skater ima pet lokacija za vožnju, no nisu sve odmah dostupne. Za otključati iduću potrebno je prvo osvojiti sve medalje u trenutnoj prije nego se može spustiti skejt na novi pločnik. Bilo bi bolje kad bi postojale dodatne stvari za otključati umjesto da je nagrada jedino novi level.

VR Skater ima pet lokacija za vožnju, no nisu sve odmah dostupne.

Same su lokacije očekivane za skejtersku igru. Bilo to vožnja u susjedstvu, po školi ili pak na brodogradilištu, ideja je kako svaka iduća treba biti teža. Zbog toga je i postavljeno otključavanje razina, ali to nema baš smisla jer su izazovi na svim lokacijama jednaki. Od skupljanja potrebnog broja bodova na određenim dijelovima razine, skidanje bodova od početka do kraja razine, izvođenje najboljeg trika i osvajanje bodova bez padanja… razlika je jedino u okruženju i broju potrebnih bodova.

Ono po čemu je VR Skater specifičan jest dizajn levela. Ovdje sve lokacije idu u dužinu i nisu previše široke. Ipak, dovoljno su široke da sadrže raznolike elemente za povezivanje šarolikih trikova. Pametna je to dizajnerska odluka jer je fokus uvijek na onome ispred vas umjesto da se skreće za 180 stupnjeva, što ne bi odgovaralo svačijem želucu. Leveli su uglavnom zabavni za voziti, bilo da skačete između propelera koji se okreće ili grindate po visećem kontejneru.

Leveli su dizajnirani tako da svi idu u dužinu i nisu previše široki.

VR Skater odlično balansira između ugodne vožnje i izvođenja trikova pa samim time ni nema puno elemenata koji prekidaju vožnju. Čak je i pametno napravljeno kad sletite na travu – kamera samo propadne umjesto da simulira letenje tijela prema naprijed jer takav nagli pokret zasigurno ne bi završio dobro. Radi se ovdje i o tehnički solidnoj igri. Grafički prikaz neće oduševiti i  lokacije izgledaju mrvicu sterilno, no bitno je kako su svi elementi za izvođenje trikova jasno vidljivi. Sve to nadopunjuje i punk rock glazba koja se dobro uklapa u igru, iako ne bi bilo loše da ima malo više pjesama u ponudi.

VR Skater nije igra koja će se pamtiti po sadržaju, ali zabave ima sasvim dovoljno uz pet velikih razina, dvije manje od kojih je jedna s velikim skakaonicama te različitim izazovima. Multiplayera za sad nema i kompetitivniji igrači morat će se još malo strpjeti prije nego rušenje tuđih rekorda bude omogućeno. Do tada nam preostaje vježbanje s kojim biste levele u igri na kraju mogli poznavati jednako kao i svoju ulicu.