Kuga, demoni i uvijek neki problemi! U igri Chaos Gate – Daemonhunters rijetko kad možemo odahnuti, jer opasnost vreba iza svakog ugla. Ne samo da moramo biti na oprezu zbog kultista, demona i svakojakih čudovišta, već nam i vlastita posada može zagorčati život. Zbog prepiranja posade na svemirskom brodu, često će uslijediti kazna čak i kada se pokuša ostati neutralan. Iako naizgled svi teže istom cilju, moramo biti svjesni brodske politike jer tamo akteri uglavnom gledaju svoje interese.

Van političke sfere, Warhammer 40,000: Chaos Gate-Daemonhunters bazira se na temeljima gameplaya kakve smo vidjeli u XCOM serijalu. To znači kako ovdje popravljamo i nadograđujemo svoj svemirski brod, uz pomoć kojeg istražujemo okolne planete zbog prikupljanja raznih nadogradnji. U borbama na poteze kontroliramo grupicu Grey Knightsa koji tamane vanzemaljska bića. Ukratko, ova igra nije mogla pronaći bolji uzor i inspiraciju od XCOM-a.

Naravno, to ne znači kako je u pitanju kompletna kopija. Ovdje tako ne postoji šansa za pogodak. Grey Knights su elitne jedinice Imperija specijalizirane za eliminiranje demona i oni uvijek pogađaju ono što nanišane, osim ako protivnik ne stoji iza kompletnog zaklona. To vrijedi i za borbu na daljinu. Bliska borba čak ima i opciju koja vam omogućuje dodatno onesposobljavanje protivnika prilikom takozvanih critical udaraca. Protivnicima tako možete odrezati ruku u kojoj je oružje, probiti sav oklop ili napraviti dodatnu štetu. Uglavnom uobičajene stvari koje bi očekivali od grupe vojnika čiji je jedini cilj u životu što efikasnije istrebljivanje demona i ostalih kultista odanih Kaosu.

Ono što dodatno čini borbu zabavnom je kombiniranje klasa te interakcija s okolinom na bojnom polju. U igri je dostupno sveukupno osam vrsta jedinica, ali na tlu imamo samo četiri svemirska marinca. U misijama vezanim za priču može nas slijediti i inkvizitor, ali to su posebni slučajevi. Iako su specijalizacije vojnika standardne (fokus na blisku ili udaljenu borbu, doktor, podrška i slično) njihove vještine i oprema su ono što ih definira. Tako možemo imati tenka koji će još nositi Terminator oklop, a s druge strane je vojnik koji se može teleportirati i raditi probleme protivnicima iza linija.

Igra na jedan način potiče testiranje te kombiniranje. Ako netko bude ozlijeđen, nakon borbe treba mu vremena za oporavak ili će u idućoj misiji imati manje zdravlja. To je još naglašenije ako marinac padne i ne stigne se oživjeti prije nego zadatak bude izvršen. Zbog toga je dobro imati spremnu rotaciju vojnika. Doduše, malo bolje sučelje ne bi bilo na odmet jer nije uvijek najlakše pohvatati tko je za što specijaliziran. U svakom slučaju, igra ima dovoljno vještina i opreme za eksperimentiranje i zabavljanje na bojištu.

Drugi segment koji doprinosi dinamičnosti borbe je spomenuta interakcija s okolinom. Osim standardnih kutija koje eksplodiraju, imamo mogućnosti poput rušenja statua na protivnike, što je vrlo zgodna opcija. Granate su također posebna priča. Zbog efekata uništavanja objekata i/ili odbacivanja protivnika uvijek treba gledati ako je moguće neprijatelje baciti u provalije i tako ih brzo eliminirati.

Chaos Gate pruža raznolike napadačke opcije i defenzivno igranje nije baš preporučljivo. Svaki vas potez približava warp izboju, koji ide u korist protivnika. Na primjer, protivnici dobiju dodatni oklop, više zdravlja, pojačanja stižu, ukloni nam se mogućnost liječenja i slično. Uglavnom, divote koje nisu nimalo dobre za nas. Riječ je o interesantnoj mehanici koja može dobrano promijeniti tijek bitke. Ovisno o tome koliko je planet zaražen, to znači i brže izboje. Ako je zaraza manja, imamo više poteza prije izboja pa ponekad treba i pametno birati bitke. Šlag na tortu su naše vještine čijim korištenjem dodatno utječemo na brže punjenje warpa.

Koliko god da je borba zabavna, ima i svojih nedostataka. Protivnici nisu uvijek najbistriji i radije će se pozicionirati defenzivnije,  čak i kad to baš nema smisla. Drugi i veći problem predstavlja njihova brojnost. Ponekad misije jednostavno imaju previše protivnika. Iako ih se može izbjegavati i samo jurišati prema zadacima, to nije uvijek poželjno. Zbog toga jedan posjet planetu može poprilično potrajati, pogotovo ako žalite završiti misiju sa što manje štete po završetku misije. Igri isto tako nedostaje veće šarolikosti zadataka pa povremeno dolazi i do ponavljanja.

Nagli skokovi u težini također su izraženi kako se napreduje kroz igru. Ono što u početku budu dva zadatka po misiji, kasnije postaje četiri. Nasumični događaji na svemirskoj mapi također mogu utjecati na brzinu napredovanja. Ponekad tako imate slučajeve gdje nijedna dostupna opcija nije sasvim dobra, ali važno je prepoznati i odabrati najmanje moguće zlo. To je donekle i čar ove igre.

Potrebno je isto tako procijeniti koji element broda popraviti ili nadograditi dok niste na misiji. Protivničke krstarice znaju se naći na putu prema misiji pa možete ući u bitku s njima ili ju zaobići, što opet može rezultirati istekom vremena za obaviti misiju pa planet dobije novi sloj zaraze. Ako ništa drugo, zbog ovoga akcija u svemiru nosi dozu dinamičnosti čak i kada puštamo da vrijeme prolazi dok mi stojimo na mjestu i čekamo nove misije.

Chaos Gate-Daemonhunters naglasak stavlja i na radnju koja nas prati u avanturi čišćenja sustava od kuge. Za one koji nisu uopće upoznati s Warhammer 40,000 svemirom te Grey Knights frakcijom, igra malo-pomalo objašnjava sve potrebne detalje pa nije potrebno imati predznanje za praćenje priče. Kako priča napreduje, tako stvari i sjednu na svoje mjesto te zbog toga neće ostati osjećaj kako je nešto izgubljeno u prijevodu. Vrijedi istaknuti i to da igra kroz sasvim zadovoljavajuću priču isprepliće važna imena iz ovog univerzuma pa se može dobiti dojam kako ovo nije samo još jedna Warhammer 40,000 epizoda.

Premda virtualni Warhammer 40,000 kao franšiza više nije na visokim razinama kvalitete, Chaos Gate-Daemonhunters svakako ide u pravom smjeru. Nije ovdje riječ o igri visokobudžetne produkcije, no to ne umanjuje činjenicu kako svaki igrin element čvrsto stoji na mjestu. Tehnička strana igre neće vas oduševiti, ali je zato dizajn cijelog svijeta skroz zadovoljavajući. Vitezovi koje kontroliramo ostavljaju dojam posebnih jedinica, a dizajn protivnika dobro obuhvaća ono što bi očekivali od štovatelja boga kaosa.

Najbitniji dio taktičkih strategija na poteze jest ono što se događa na bojištu, a tu Daemonhunters unatoč manama ima svašta za pokazati. Neke su stvari mogle biti bolje, no ovo je odličan temelj za buduće projekte, možda protiv nekog drugog boga Kaosa. Igra čak može biti i dobra ulaznica u ovaj ogroman svemir koji se proteže i van virtualnog svijeta, ali kao takav predstavnik može zadovoljiti obje strane – fanove Warhammera kao i fanove taktiziranja na poteze.