Ako za nešto mogu reći da je moja omiljena franšiza – onda je to Warhammer 40K. Nisam neki ljubitelj igranja figuricama, ali uživam u knjigama do te mjere da me nedostatak mjesta natjerao da kupim Kindle i prebacim se na digitalije. Poanta priče, jedan sam od onih koji se istovremeno veseli bilo kakvoj najavi novog 40K projekta, ali sam istovremeno jako zaštitnički nastrojen u strahu da će se moja omiljena franšiza loše predstaviti i da će njen brend na neki način biti oštećen. Srećom, Space Marine 2 nije takav slučaj i mogu ga svrstati uz bok naslovima kao što su Mechanicus ili Rogue Trader kao blistavi primjer kako napraviti dobru 40K igru.

In the grim darkness of the far future…

Radnja Space Marine 2 odvija se 200 godina nakon događaja originalne igre. Budući da su titularni svemirski marinci genetski poboljšani i ekstremno izdržljivi, takav vremenski period za njih i nije posebno dug. Stoga ne iznenađuje što u ovoj igri ponovno preuzimamo ulogu protagonista iz prve igre – opakog kapetana po imenu Demetrian Titus. Nakon događaja iz originala, Titus započinje kao pripadnik Deathwatcha – elitne divizije sastavljene od veterana različitih Space Marine postrojbi. Njegova nova misija vodi ga u Recidious sustav, koji je pod opsadom insektoidnih Tyranida čija ogromna brojčana nadmoć prijeti uništenjem svega pred sobom.

Titus u borbi zadobiva teške ozljede, a nakon što ga spase članovi njegove prvotne Ultramarine postrojbe, jedina opcija za preživljavanje je operacija koja ga transformira u Primarisa – još moćniju verziju već superiornih marinaca. Kako to običnu bude u Imperiju, dužnost prestaje tek smrću, pa se Titus, sada vođa vlastite postrojbe, vraća natrag u borbu.

Relativno kratka kampanja ne donosi pretjerano kompleksnu priču.

I to je otprilike to. Osim što kampanja traje svega desetak sati, priča kao takva nije pretjerano kompleksna, a likovi ostaju poprilično karakterno statični jer, hej – glavni cilj je ipak potamaniti što više Tyranida. Ima tu nekoliko iznenađenja koja unesu dašak svježine, ali ništa što bi priču izdiglo iznad prosjeka, a kamoli na razinu neke složenije Warhammer knjige.

Međutim, bez obzira na sve, prava zvijezda showa ovdje je impresivna vjernost Warhammer 40K univerzumu. Od uvjerljivog prikaza marinaca kao gotovo mitskih anđela u usporedbi s običnim ljudima, do osjećaja veličine, grandioznosti, ali i opresivnih te često depresivnih uvjeta života stanovnika Imperija. Grafička izvedba je izvanredna, zahvaljujući Unreal Engineu 5, a gotovo svaka scena pršti autentičnošću. Povremeno se pojave prizori toliko impresivni da sam znao stajati i po minutu, jednostavno se diveći onome što vidim. Posvećenost detaljima je na razini koja će oduševiti ljubitelje franšize, a oni koji još nisu imali doticaja s Warhammerom, nakon ove igre će to sigurno poželjeti.

Autentičnost Warhammer 40K donosi epske scene od kojih će vam zastati dah.

Nosi to i svoju cijenu po pitanju performansi iako igra sasvim dobro radi i na minimalno preporučenim konfiguracijama. Kao Unreal Engine 5 naslov, grafika je na low samo selektivno slabija nego na ultra pa za većinu postavki ne dobijete neko značajno poboljšanje performansi. U suštini, najbolje rezultate zaista dobijete kad prepustite igri da odluči za vas i onda podesite nekoliko sitnih stvarčica da iz dostupnog hardvera izvučete maksimum.

There is only war

Prije nego se bacim na ostale aspekte gameplaya, treba spomenuti glavnu aktivnost ove igre – borbu. Borba je ovdje fenomenalno izvedena, s dobro pogođenim omjerom napetog i zabavnog uz autentičnost koja je mokri san svakog Warhammer obožavatelja. Za početak,  tamanjenje Tyranida impresivno je već i zbog puste količine beštija na ekranu. Takozvana Swarm tehnologija zaista opravdava svoje ime, jer na ekranu se nerijetko nalazi i nekoliko stotina vanzemaljaca koje Titus i njegovi suborci trebaju pretvoriti u svemirske faširance.

Često će doći do situacija gdje ste okruženi neprijateljima, što uvijek stvara zarazni spoj anksioznosti i općeg oduševljenja zbog rješavanja naizgled nepremostivog izazova pred vama. Srećom, svemirski marinci su i više no dorasli zadatku pa su osjećaji panike i izazova pri igranju na normalnoj težini dobro pogođeni, na način da istovremeno osjećate moć i snagu mitskih marinaca, ali i lagane kapke znoja zbog još jedne horde koja juri prema vama.

Borba zahtijeva izrazitu agresivnost i odlično balansira napetost i zabavu.

Svaki okršaj s neprijateljima započet će upotrebom vatrenog oružja i granata, no jednom kada roj probije granicu i unese vam se u lice, puške valja zamijeniti provjerenim alatima za blisku borbu kao što je ikonični chainsword, razni sci-fi maljevi i slično. Na raspolaganju imate lagane i teške napade, s time da postoje varijacije određenih napada, a koje aktivirate dužim pritiskom tipke.

I dalekometna i bliska oružja dovoljno su raznolika, a njihova upotreba uvelike ovisi o izazovu koji igra stavi pred vas: neka oružja su idealna za čišćenje velikog broja manjih neprijatelja, dok druga nanose ogromnu štetu većim, pojedinačnim metama.

Igra donosi dobar set dalekometnih i hladnih oružja za tamaniti protivnike.

Kontroliranje Titusa daje dobar osjećaj težine i snage jednog svemirskog marinca, ali je dovoljno brzo da nemate osjećaj tromosti. Mobilnost i brze reakcije ključne su za preživljavanje, jer na raspolaganju imate mogućnosti izbjegavanja i pariranja protivničkih napada, kao i finishiranja neprijatelja s kritično niskom razinom zdravlja. Pravovremeno izvođenje bilo koje od ovih opcija omogućuje razorni protunapad, a istovremeno vraća dio izgubljenog zdravlja i oklopa.

Osobno sam najviše koristio izbjegavanje i mehaniku finishera jer je pariranje prilično nekonzistentno u izvođenju. Kada se pojavi indikator da treba parirati malenom neprijatelju, i uspješno reagirate, animacija pariranja kreće instantno. Međutim, kod velikih neprijatelja tipka za pariranje funkcionira kao u drugim igrama – morate pričekati da vas neprijatelj fizički udari, a ne reagirati čim se pojavi indikator. To često dovodi do situacija u kojima usred kaosa borbe ne možete jasno procijeniti napada li vas maleni ili veliki protivnik, što zna dovesti do blagih frustracija.

Sustav vraćanja zdravlja i oklopa neodoljivo podsjeća na Doom.

Unatoč tome, sustav vraćanja zdravlja i oklopa neodoljivo podsjeća na Doom, gdje vas igra neprestano tjera na, ali i nagrađuje aktivnu i agresivnu, a kažnjava tromu i pasivnu borbu. Treba vremena da uđete u njen ritam, ali jednom kad klikne, teško je prestati igrati. Nabrijana akcija rijetko će vam dati trenutke predaha, ali Space Marine 2 unatoč tome neće postati naporan ili monoton – naročito za vrijeme relativno kratke kampanje.

Loyalty is its own reward

Osim što nudi izvrstan izlet u 40K univerzum, kampanja u suštini služi kao produženi tutorial za glavno “meso” igre – kooperativni multiplayer PvE mod Operations. Kažem kooperativni jer matchmaking nije moguće isključiti, no tehnički možete usred misije napustiti tročlani tim i zaigrati solo, gdje će kontrolu nad suborcima preuzeti umjetna inteligencija koja, nažalost, nije baš najkompetentnija.

Operations se prije svega odlično uklapa u ostatak igre jer preuzimate ulogu drugog tima Space Marinaca koji izvršava misije paralelno s glavnim timom iz kampanje. Strukturno Operations podsjeća na Warhammer 40K: Darktide, gdje prolazite kroz linearne levele boreći se protiv različitih kombinacija neprijatelja, uz povremene borbe s boss protivnicima.

Operations mod je najznačajniji dio iskustva i čak je dobro uklopljen u narativ igre.

U tu svrhu birate jednu od šest klasa, od kojih svaka ima svoj set posebnih sposobnosti i preferirani stil borbe. Assault koristi jetpack koji mu omogućava veću mobilnost i razoran napad s visine, Vanguard ima kuku kojom se može privući udaljenim neprijateljima, Sniper može postati nevidljiv, dok je Bulwark tenk koji može ojačati suborce, i tako dalje.

Dok je Titus relativno statičan po pitanju progresije, Operations donosi zarazno napredovanje po levelima, ne samo za svaku klasu, već i za oružja. Svaka klasa ima svoje stablo nadogradnji, a moguće je otključati apsolutno sve za jednu klasu dostizanjem maksimalnog levela 25. Osim toga, tu je i hrpa kozmetike, poput raznoraznih oklopa, emblema i boja, do te mjere da bi mnogima taj modni dio progresije mogao biti najveći motiv za igranje ovog moda.

Igra ima zarazan sustav progresije, ali zahtijeva popriličnu dozu grinda.

E sad, nakon što sam proveo preko 30 sati u Operationsu, mogu reći da je mod definitivno zabavan, kako po pitanju gameplaya, tako i po sustavu progresije – naročito kad igrate s prijateljima. Ipak, i to ima svoje granice. Operations pati od velike neraznovrsnosti, jer se trenutno sastoji od svega šest misija, što s vremenom može postati prilično repetitivno. Šest misija možda ne zvuči strašno, ali kada uzmete u obzir da vam za dostizanje maksimalnog levela jedne klase treba 20 do 30 sati, postaje jasno koliko grinda igra zahtijeva od igrača. Season pass obećava dodatne misije i sadržaje koje bi trebale umanjiti ovaj problem, ali to ne mijenja činjenicu da je ovaj mod trenutno tanak po pitanju raznovrsnosti.

Space Marine 2 ima i PvP mod u kojem se dva tima od po šest igrača sukobljavaju koristeći gore navedene klase. Bilo da igrate klasični team deathmatch ili modove usmjerene na držanje zona na mapi, PvP je brz i zabavan, iako prilično neizbalansiran u pogledu učinkovitosti pojedinih klasa. Zbog potrebe za većim brojem igrača u svakom meču, PvP ima problema s matchmakingom, osobito u raspodjeli igrača po timovima. Često mi se događalo da nekoliko uzastopnih mečeva igram s punim timom protiv samo dva igrača u protivničkom timu, bez da matchmaking intervenira i pravedno nas raspodijeli.

The Emperor Protects

Warhammer 40,000: Space Marine 2 donosi sve ono što je obožavatelje franšize oduševilo u originalu, uz dodatnu dozu promišljene akcije. Brutalna i dinamična borba ostaje u centru pažnje, a iako igra ne nudi mnogo sadržaja izvan samih bitki, te je nedostatke lako zaboraviti kada se nađete usred kaosa, boreći se protiv stotina neprijatelja u nevjerojatno detaljno prikazanom Warhammer 40K svijetu.

Koliko će vam se igra svidjeti… ipak ovisi o vašim očekivanjima. Neki igrači mogli bi zamjeriti veliki fokus na kooperativno igranje, gdje igra ostvaruje puni potencijal kad u krvavu avanturu povedete prijatelje. No, čak i ako igrate sami i unatoč slaboj raznovrsnosti, Space Marine 2 i dalje nudi zabavno iskustvo zahvaljujući dobro uštimanom gameplayu te predstavlja hvale vrijedan dodatak sve bogatijoj postavi 40K igara.