Svi mi imamo nekoga tko nas je uveo u svijet videoigara. Nekoga tko je s nama otkrivao nove naslove, nekoga kod koga smo prvi put nešto zaigrali ili nekoga tko nam je prepričavao radnju novih igara koje sami nismo mogli zaigrati. Međutim, neki od nas su imali sreće da se u svojem svojem putu do gejmerskih gurmana kakvi smo danas, susretnu s nekim tko će na spomen svake moderne igre izvući iz naftalina neki kultni naslov uz riječi: “Mda, to je kopija stare igre XY”. U mom slučaju taj se tip zove Nikola.

Sjećam se davne 2012. godine i prvih najava izlaska naslova XCOM: Enemy Unknown. Nikola je divljao, a, kako volimo reći po domaći: hype je bio stvaran. Danima nije prestajao o kultnom naslovu iz njegovog djetinjstva koji sada ponovno postaje aktualan, a svi mi ostali smo divljali na spomen danas već starih naslova koji su obilježili 2012. godinu kao što su Far Cry 3, Dishonored i Mass Effect 3.

Kad se danas sjetim tog razdoblja, nekako mi je žao što tada nisam dijelio uzbuđenje s Nikolom već sam ludovao igrajući naslove koje sam tada smatrao vrjednijima svog vremena. Kako sam XCOM: Enemy Unknown zaigrao dosta godina kasnije, shvatio sam da tu nečega ima. Dapače, do tada sam igre na poteze smatrao rudimentom nekog drugog vremena koje danas nemaju preveliko tržište i rade se za nostalgične tipove koji sanjaju o Windows XP-u i filmovima na kazetama. Kako to i obično biva, a u maniri najljepše bajke, igrajući Enemy Unknown shvatio sam koliko sam u krivu i da se mogu vratiti u prošlost rekao bih samome sebi: “Oj, sine Svane, mladi majmune…”

Brzim premotavanjem unaprijed, godina je 2020. Iz vedra neba, samo deset dana prije izlaska, stiže vijest da 24. 4. izlazi nova igra iz XCOM serijala, nazvana XCOM: Chimera Squad. Iako nije riječ o punokrvnom nastavku, mnogi od nas su se poveselili povratku u svijet taktiziranja u borbi protiv premoćnih vanzemaljskih okupatora koji će nas testirati na tisuću načina i natjerati nas da moždane vijuge napregnemo više nego inače.

Na prvi pogled, recept je bio sličan dosadašnjim naslovima. Turn-based strategija koja se odvija na više različitih razina te razvija s vremenom kako priča odmiče. Međutim, iako bi igra trebala biti istog okusa kao i prethodni naslovi u serijalu, djeluje mi kao da, kuharskim rječnikom, nije dovoljno kuhana, a bome ni začinjena. Priznajem, zabavio sam se i u više navrata napeo mozak, ali mi je nedostajala rizična igra s visokim ulozima, napetom pričom koja otkriva sudbinu ljudi na globalnoj razini i likovima koje sam sam stvarao i s njima se poistovjećivao.

Priznajem, zabavio sam se i u više navrata napeo mozak, ali mi je nedostajala rizična igra s visokim ulozima

U svijetu Chimera Squada sve je nekako lagano i lepršavo, šareno i veselo. Pet godina nakon događaja kojima smo svjedočili u dodatku War of the Chosen, globalna prijetnja je postala lokalna. Mjesto radnje je kozmopolitski grad maštovito nazvan City 31 u kojem u skladu žive ljudi i vanzemaljci koji je nastao kao eksperiment čiji je glavni cilj pokazati mogu li jedni i drugi živjeti u miru. Međutim, kako to obično biva kada se lokacije nazivaju brojevima (District 9, tebe gledam) nije sve tako sjajno. Nekome taj novo ostvareni mir ne odgovara i ciljanim terorističkim napadima pokušava potkopati društveni poredak i urušiti sve ono na čemu su vanzemaljci i ljudi ovog grada zajedno radili.

Kako stanovnici grada (gradtridesetijedančani?) ne bi ovisili sami o sebi brine se elitna jedinica Chimera Squad sastavljena od jedanaest jedinstvenih članova. Svaki je na svoj način poseban i specifičan te posjeduje vlastiti set vještina, znanja, oružja i opreme. Posebno su mi za oko zapeli vanzemaljci jer ljude viđam na dnevnoj razini, a pogotovo mi je zanimljiva bila Torque, zmijolika vanzemaljka oštra i otrovna jezika koju sam birao u skoro svakoj misiji. Ostali likovi su zanimljivi, ali mi nisu ostali urezani u pamćenje i na koncu, nije mi do njih previše ni stalo.

Emocije su ovu igru zaobišle i za razliku od prethodnih nastavaka, kada bi netko od likova i mogao umrijeti, ne bih suzu pustio.

Emocije su ovu igru zaobišle i za razliku od prethodnih nastavaka, kada bi netko od likova i mogao umrijeti, ne bih pustio suzu. I da, dobro ste pročitali. Ovi likovi su s vama do kraja bez obzira na to koliko loše igrali. Ako i dođe do toga poginu tijekom misije i vi ih ne stignete stabilizirati, misija se ponavlja. S druge strane, ako ih uspješno stabilizirate, ostaju obilježeni ožiljkom sve dok ih ne natjerate da se suoče sa svojim strahovima te se vrate u borbu u punoj snazi.

Naime, jednom kada zarade ožiljak, junaci postaju slabiji. Može im se dogoditi da imaju manje šanse pogoditi neprijatelja ili da će nanositi manje štete kritičnim pogocima. Uglavnom, zgodna mehanika, ali nedovoljno ozbiljna da bi bila prava zamjena za kaznu koja nas je u prethodnim nastavcima stizala nakon nepromišljene odluke. Iako mnogo oštrija, puno mi je draža bila opcija „If he dies, he dies.“ prema filozofiji Ivana Drage iz četvrtog Rockyja.

Između misija nalazite se u sjedištu organizacije u čijem je centru velika karta grada podijeljena na devet četvrti. Svaka od četvrti ima svoju razinu nezadovoljstva na koju valja paziti kako ne bi došlo do ustanka, iako je i to gotovo nemoguć scenarij i, ako sam sve dobro shvatio, potrebno je ciljano igrati loše kako bi se on dogodio. Mehanika zaštitne mreže je nešto što često viđamo u posljednje vrijeme i očito nije zaobišla ni ovaj nastavak XCOM serijala. Doduše, igra donosi i Ironman i, za one kojima je zbilja sve ostalo prejednostavno i meh, Hardcore opcije, ali posljedice u svim ostalim opcijama jednostavno nisu na razini prijašnjih nastavaka.

Mehanika zaštitne mreže nije zaobišla ni ovaj nastavak XCOM serijala.

Međutim, razina nezadovoljstva doprinosi dinamici igre i dovoljno je zanimljiva da nisam trčao iz misije u misiju nego sam se znao i zaustaviti i odabrati neku misiju kako bih primirio stanovnike te četvrti. Ova mehanika je više poslužila kao nit vodilja u odabiru misija nego kao dodatni strateški element u bitci održavanja na životu grada koji pleše na užetu ispod kojeg se nalazi provalija rasnih sukoba i mržnje.

Postoji više različitih misija koje možete odabrati, a veoma labavo ih se može svrstati u sljedeće kategorije: priča, sporedne priče, hitne situacije i sporedne aktivnosti. Pojedine sporedne aktivnosti možete riješiti tako da na zadatak pošaljete svoj tim specijalaca te jednostavno pričekate jedan dan da se vrate. Oni rade za vas dok vi sjedite u centrali i divite se kako ste napetu situaciju riješili strateškim djelovanjem. Ostatak ćete ipak morati riješiti osobnijim pristupom vozeći se po gradu kako biste stali na kraj teroristima.

Valja napomenuti kako su misije rascjepkane na više manji borbi koje relativno kratko traju. Nisam najsretniji zbog takvog rješenja jer si volim uzeti vremena i plesti svoju mrežu prije no što zadam završni udarac, ali igračima koji se tek susreću s ovim oblikom strategija će takav mekši pristup zasigurno biti bliži.

U igri se koriste čak tri valute pa ćete tako rješavanjem misija skupljati Elerium, informacije i novac koje ćete koristiti za otključavanje novih oružja, poboljšavanje opreme ili kupnju jednokratnih dodataka kao što su granate ili medikitovi. Nakon traume koja se zove Divinity: Original Sin 2 Tactician mode koju sam si priuštio prije koji mjesec, nisam bio spreman uložiti vrijeme u minuciozno minmaksanje te sam odabrao Chimera Squad igrati na srednjoj težini. Uglavnom, nije luk i voda, ali nije ni guranje kamena uzbrdo.

Središnja postavka težine nije luk i voda, ali nije ni guranje kamena uzbrdo.

Za kupovanjem opreme sam posegnuo kasnije no što sam, prema onome što mi je igra sugerirala, trebao i, iako je izazova bilo, relativno sam brzo i lako prelazio misije. Kada bih igrao ponovno, zasigurno bih odabrao težu razinu igre jer vjerujem da bih mnogo više pažnje posvetio sposobnostima pojedinih likova te ih ne bih odabirao prema tome koliko su mi simpatični.

Štoviše, u maniri najneodgovornijeg balavca svjesno sam ostavljao support likove u bazi te se usmjerio na zadavanje što više štete u što manje vremena. Moram napomenuti da mi je takav pristup, iako nebalansiran i nešto teži, bio veoma zabavan te da sam uživao u situacijama kada sam neprijatelja uspio privući bliže koristeći Torgue i potom ga, koristeći Axioma, zakucao u zemlju.

Ovdje treba napomenuti kako se redoslijed igrača značajno razlikuje od tradicionalnog recepta u ostalim naslovima serijala. Chimera Squad koristi incijativu kakvu koristi Dungeons & Dragons u kojoj se, uvjetno rečeno, nasumično određuje redoslijed pojedinih likova u borbi. Ovakvu je promjenu zagovarao direktor kreativnog razvoja studija Firaxis, Sid Meier.  Štoviše, toliko je žarko želio ubaciti inicijativu u XCOM naslov da je sam razvio prototip sustava koji se u naslovu Chimera Squad koristi. S druge strane, XCOM veteran Jake Solomon, kreativni direktor i glavni dizajner na svim ostalim XCOM naslovima je bio inicijalno bio protiv ovakvog rješenja, ali kasnije je izjavio kako mu se korištenje inicijative prilikom određivanja redoslijeda čini kao ispravna odluka.

Svaka misija započinje popunjavanjem četiri mjesta u koja ubacujete po jednog od jedanaest likova koji vam se u igri nude.

Svaka misija započinje popunjavanjem četiri mjesta u koja ubacujete po jednog od jedanaest likova koji vam se u igri nude. Ono što je novost u ovom nastavku jest Breach mehanika. Umjesto dosadašnjeg ulaska i raspoređivanja likova, Breach mehanika dodaje dozu neizvjesnosti u igru te donosi određeni akcijski element koji mi se u prvih par navrata čak i jako svidio. Ukratko, možete odabrati od jedan do četiri prilaza borbi kao što su, na primjer, ulazak kroz prozor ili glavna vrata, spuštanje konopcem s vrha zgrade ili ulazak preko balkona na drugom katu.

Zgodna mehanika za igrače i svakako zanimljiv element, ali kako sam već napisao, nakon nekog vremena postane lagano naporno. Ne zato što je dosadno, nego zato što tu funkcionalnost sam gameplay ne podržava baš najbolje. Naime, kao i u prijašnjim nastavcima, bugovi i povremene poteškoće nisu nepoznanica, a ovom nastavku one zbilja katkad znaju biti i pretjerano iritantne. Neke neprijatelje nije moguće pogoditi iako za to postoji i više nego dobra šansa, strukture se katkad ne pojave gdje bi trebale, a kamera ima sposobnost da se u najgorim situacijama pojavi na najsmješnijem mjestu. Oči i zubi koje lete u prostoru me nikada nisu manje smetali, ali svejedno su dokaz da ispod haube ne funkcionira sve kako bi trebalo.

Što se tiče prezentacije igre, veoma me ugodno iznenadilo što sam ju, u trenucima kada nisam mogao doći do svog gaming stroja, uspio pokrenuti na laptopu s integriranom grafičkom. Nije nešto čime se treba pohvaliti, ali posao optimizacije ovdje je odrađen vrhunski. Na jačem stroju, detalji dolaze do izražaja i moram priznati da nemam zamjerki na igru, štoviše, u pojedinim sam situacijama bio ugodno iznenađen ponekim efektima koje je moja šarena družila koristila u borbi.

Možda ću ispasti konzervativan ako kažem da ne volim igre koje obrađuju, na osnovnoj razini, surove sukobe, a u kojima su razgovori lepršavi. Teško je govoriti o realnosti u svijetu u kojem vanzemaljci, ljudi i hibridi hodaju po zemlji (osim ako je, naravno, riječ o ljudima-reptilima koji vladaju svijetom danas) i zajedno spašavaju svijet, ali da takvo što nije prikladno, nije.

Opet, igra nije puka preslika prethodnih nastavaka i pokazuje kako je Firaxis odlučio eksperimentirati s različitim pristupima prokušanom receptu u želji da ovaj kultni serijal približi novoj publici. Osobno, nemam ništa protiv toga. Štoviše, raduje me činjenica da ulažu trud u svoje igre, a posebno cijenim kako ovaj naslov nisu opteretili cijenom AAA naslova te kako za novce koje ulažete dobivate zaista solidnu igru. Vjerojatno ću ju proći ponovno, možda ubaciti poneki mod, uživati u njoj mnogo više nego što sam uživao u nekim naslovima koji cijenom spadaju u isti rang.

XCOM: Chimera Squad nije XCOM 3 i nikada neće biti. Ali ekipa iz studija Firaxis ovaj naslov nikada nije tako ni predstavio. Chimera Squad je prijelazno razdoblje. Međukorak koji je potreban kako bi se ispipale nove mogućnosti i nova rješenja i iz kojeg je najvažnije izvući zaključke koji će pomoći u kreiranju punokrvnog nastavka kojeg ovaj serijal zaslužuje.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.