Stvarno moramo odati počast Nintendu. U svijetu kada te svi pitaju “kakva je grafika” prije nego uopće postave pitanje o gameplayu, Nintendo je u novu generaciju konzola odlučio ući sa hardverski najslabijom konzolom, jednom kojoj su mogućnosti grafičkog prikaza daleko bliže PlayStationu 2 i prvom Xboxu nego njihovoj next-gen braći. Unatoč tome, inovativni Wii potpuni je uspjeh, a sve zbog jednog tada revolucionarnog detalja – promijenili su način na koji kontroliramo igre.

Za konkretan odgovor na tehnologiju upravljanja pokretima iz stožera Nintenda, Microsoftu i Sonyu je trebalo više od tri godine. Nedavno izašli PlayStation Move Sonyev je odgovor, a isti nam je ponudio još bolju detekciju pokreta u kombinaciji sa krasnom grafikom koju PlayStation 3 može prikazati. Dobili smo napredni kontroler za upravljanje pokretima sa svijetlećom kuglom na vrhu te EyeToy kamerom koja ionako impresivnu detekciju pokreta čini još boljom. Iz Sonya nismo dakle dobili ništa zaista revolucionarno, no Move je svakako kvalitetan evolucijski pomak od onoga što Wii nudi.

Microsoft je sa svojom tehnologijom za motion based gaming odlučio biti nešto kreativniji. Kontroler je out, a sam gamer je in. Još na prvom predstavljanju tadašnjeg Natala ostali smo koliko začuđeni, toliko i impresionirani Microsoftovim pristupom upravljanju pokretima. “Vi ste kontroler” rekli su. Jedan uređaj, set kamera i senzora upotpunjen pomno napisanim softverom, prenositi će naše pokrete u virtualnu stvarnost u realnom vremenu bez potrebe da u ruci držimo ikakav kontroler. Odbacivši kodno ime Project Natal, nazvali su ga Kinect implicirajući pritom na kinetičku energiju i “konektiranje” sa virtualnom stvarnošću.

Prije izlaska uređaja, vidjeli smo hrpu videa gdje ljudi mahnito mašu zrakom, skaču, naginju se i rade cijeli niz drugih iscrljujućih fizičkih aktivnosti samo kako bi osvojili više bodova u nekoj od prvih Kinect igara. Sve to izgledalo je vrlo zabavno i nadasve pametno koncipirano, no tek sada, kada nam je posredstvom prijatelja iz firme Infomark Kinect “u rukama”, možemo reći koliko to zaista dobro funkcionira.

Naš primjerak Kinecta stigao je u bundle paketu zajedno sa Xbox 360 S Arcade konzolom, pa ne možemo reći kako izgleda paket kada kupujete sami uređaj. Ono što možemo potvrditi je da ćete u svim izdanjima Kinecta u paketu dobiti i igru Kinect Adventures te adapter potreban za spajanje uređaja na staru, “debelu” verziju Xbox 360 konzole. Doduše, ovaj bundle paket, sasvim logično, ne sadrži spomenuti adapter budući da S ilitiga Slim konzola dolazi sa posebnim utorom za Kinect. Pakiranje zaista nije ništa posebno – krasi ga kombinacija bijele, zelene i ljubičaste nijanse specifične za Kinect (sve Kinect igre na coveru i unutrašnjosti krastiti će ista ljubičasta boja), robusno je i kvalitetno baš kao što bi i očekivali od uređaja ovog cjenovnog ranga, a u ove dvije prethodne rečenice rekli smo sve što trebate znati o dodatnim sadržajima koji stižu u paketu (pored dokumentacije i ostalih papira koje bi očekivali). Stoga da ne duljimo više o tome, zatvaramo ovo poglavlje sa jednom slikom našeg bundlea te krećemo na nešto bitnije stvari.

Premazan sjajnom crnom bojom i plastičnim “rešetkama” sa strane, Kinect se vrlo dobro se slaže s dizajnom nove S linije Xbox 360 konzola. Postolje na kojem stoji na svome podnožju ima sloj fine gume za dodatni grip, a osim toga motorizirano je pa se proces podašavanje pravog nagiba uređaja obavlja u potpunosti automatski. Dapače, ne preporuča se da ga sami pokušavate podesiti jer riskirate oštećenje motora.

Za preciznu detekciju pokreta i glasa zaslužna je postava kamera te naprednih mikrofona sposobnih da se fokusiraju na vaš glas i isključe pritom pozadinske zvukove. Sveukupno pričamo o tri različite vrste kamera. Srednja je standardna RGB kamera, a riječ je o kameri rezolucije 640×480 sa podrškom za 32-bitnu boju te praćenje pokreta u 30 sličica u sekundi. Druge dvije okolne kamere su senzori za detekciju dubine od kojih je jedna zapravo infracrveni projektor koji bi takvu detekciju trebao omogućiti u raznim uvjetima osvjetljenja. Isprobali smo ovo, pa možemo potvrditi da Kinect zaista radi u širokom rasponu različitih uvijeta osvjetljenja, a dodatna kalibracija je potrebna tek kod većih promijena. Pohvalno je što zbog infracrvenog projektora Kinect bez problema detektira pokrete i u uvjetima mraka, no tada RGB kamera ne može raditi svoj posao. Uostalom, tko želi igrati Kinect igre u mrklom mraku?

Iako je sam uređaj tehnološki impresivan komad hardvera, prava zvijezda je zapravo softver, odnosno programski kod koji sve te informacije o dubini, pokretima i glasu interpretira i prikazuje u nama jasnom obliku, odnosno prebacuje u vritualni svijet igara. U prijevodu, jedan naš pokret ispred Kinectovih kamera znači i puno internih kalkulacija koje sam Xbox 360 mora obaviti. Prema našim saznanjima, od konzolinih 512MB RAM memorije, 60MB je rezervirano za Kinect, što i nije tako puno, pa je sasvim jasno da performanse u igrama zbog novog načina kontroliranja neće morati patiti.

Osnovna instalacija je vrlo jednostavna, pogotovo ako imate novu, S konzolu. Kinect jednostavno postavite u centar iznad televizora ili u njegovo podnožje (dosta je fleksibilan oko pozicije gdje se može postaviti), spojite ga kabelom u prilagođeni Kinect utor na svojoj novoj Xbox 360 konzoli i gotovi ste. Ako pak imate stariju verziju konzole, samo treba spojiti Kinect sa Xboxom putem standardnog USB utora te za dodatno napajanje spojiti uključeni adapter u struju. Ali to je tek osnovna instalacija, sada kada je Kinect spojen, treba ga i kalibrirati. Kao što možete i pretpostaviti, to je kratkotrajan, ali pomalo zamoran proces koji jednostavno morate proći za optimalan rad sustava, a uključuje vaše pozicioniranje u raznim pozama po prostoru ispred televizora.

Kinect je sposoban prepoznati lice i automatski vas ulogirati. To radi poprilično dobro, no pomalo je čudna odluka da za kalibraciju te detekcije lica trebate proći dosta dugotrajan test u kojemu se od vas traži da šećete po virtualnom prostoru radeći pritom čudne poze zadnji put viđene u diskotekama sedamdesetih.

Ono što je ovdje bitno za spomenuti je da Kinect traži zaista puno prostora. Odmah u startu konzola vas upozorava da pogledate u svim smjerovima (i prema gore, da ne bi slučajno udarili u luster prilikom mahnitog skakanja koje određene igre traže), riješite se okolnog namještaja i oslobodite prostor ispred televizora koliko god je to moguće. Minimalno 1.8 metara slobodnog prostora ispred televizora je potrebno da bi uopće mogli koristiti sustav (računajte i na jedan metar slogodnog prostora sa svake strane), a preporuča se polje za igru i veće od toga (optimalno je oko 2,5 do 3 metra). Tih 1.8 metara zaista je minumum mimimuma, a sa takvom postavom većinu igara nećete moći igrati u dvoje (osim ako dva igrača igraju izmjenično). Usporedbe radi, prilikom našeg testiranja PlayStation Move zahtjevao je nešto manje prostora, a u tih 1.8 metara udaljenosti PS Eye kamere od televizora, radio je savršeno dobro i za dva igrača. Dakle ako razmišljate o kupnji Kinecta, računajte i na dosta visoke prostorne zahtjeve sustava. Ovo se može gledati kao mana i definitvno Kinect čini manje pristupačnim mnogim kućanstvima, ali proizvod je to koji traži veliku fizičku aktivnost ispred televizora, pa su veliki prostorni zahtjevi donekle logični.

Sa Kinectom stiže i Kinect Hub, novi dio vašeg Xbox 360 Dashboarda specifično napravljen za Kinect. Hub zamišljen je kao ultimativno mjesto za sve vezano uz Kinect – u tom dijelu Dashboarda zaboravite na kontroler, upravljanje se odvija varijacijom na point and click filozofiju, samo što računalni miš zamjenjuju vaše ruke. Ukoliko je Kinect spojen odmah pri ulasku u Dashboard u donjem desnom kutu nalazi se mali okvir koji prikazuje vas kao igrača (u obliku nekakve nejasne siluete sa ljubičastim, svijetlećim rukama) te daje instrukciju da zamahnete rukom ukoliko želite ući u Hub. Osim mahanja, jednostavo možete reći “Xbox”, a zatim “Kinect” i eto vas u Hubu.

Kinect lako prepoznaje vaš glas i izolira ga od pozadinskih šumova…

Prepoznavanje glasa uistinu je impresivno, izolacija pozadinskih glasova, šumova, muzike i tome sličnoga ne radi savršeno, ali može se reći da radi vrlo, vrlo dobro. Kinect lako prepoznaje vaš glas, odnosno glasovne komande, neovisno o naglasku, brzini govora i pozadinskim zvukovima. Pomalo je iritantan sigurnosni period čekanja od otprilike četiri sekunde nakon što izdate komandu, jer iako Xbox instantno prepoznaje komandu, prije nego zapravo izvrši ono što bi trebao daje vam još dobre četiri sekunde da se stignete predomisliti sa “Cancel”. Također je nejasna dizajnerska odluka da u Kinect Hub možemo ući glasovnom komadnom, ali ne postoji način da se iz njega izađe na isti način. Zapravo se glasovne komande, koliko god dobro reagirale, čine dosta ograničene zbog malog broja raspoloživih opcija. Microsoft doduše obećava da će u narednim ažuriranjima stići i više korisnih komadni.

Drugi način navigacije sustavom menija je onaj koji se odvija vašom rukom, a isti za razliku od glasovne navigacije ne radi baš tako sjajno. Iako će Kinect bezgrešno prepoznati obje ruke, sama navigacija je smotano dizajnirana. Kako bi izabrali nešto na ekranu prvo morate pomakom ruke natjerati pokazivač na ekranu na željeni izbor. Nakon toga morate ruku zadržati u toj pozi oko dvije sekunde i tek tada ste izabrali ono što ste željeli. Igrajući neke od ranih Kinect naslova primjetili smo neke daleko pametnije riješene načine navigiranja glavnim menijom, stoga ovo Microsoftovo riješenje upravljanja Kincet Hubom nije baš najsretnije. Da bi stvar bila gora, osjetan je i lag u pomaku ruke i stvarnom pomaku kursora na ekranu. Kada se navikente, to i nije toliki problem, ali svejedno ostavlja dojam kao da su dizajneri sučelja i korisničkog iskustva trebali misliti na taj mali lag te shodno njemu drugačije dizajnirati sustav menija na jedan brži i efikasniji način.

Prilikom kalibracije sustava takav lag nije bio prisutan, dapače, bio je minimalan i cijela stvar je izgledala vrlo obećavajuće. Vidjevši mali lag, određenu nepraciznost i osrednji dizajn korisničkog iskustva u Kinect Hubu, nadali smo se da su same igre znatno bolje odrađene. Dobra stvar je da uistinu i jesu.

Svaki primjerak Kinecta, neovisno o tome kupite li bundle paket sa konzolom ili samostalno zapakiran uređaj, dolazi sa jednim launch naslovom – Kinect Adventures. Kolekcija je to zabavnih mini-igara u kojima radite niz aktivnosti koje variraju od ekstremne vožnje u gumenom čamcu do krpanja rupa u velikom akvariju sa još većim ribama. Nakon intenzivnog druženja sa ovim naslovom možemo reći kako su sve te mini-igre vrlo dobar pokazatelj tehnologije iza Kinecta i kako ta korelacija hardvera i softvera radi jednostavno sjajno.

Kinect Adventures galerija screenshota

Fascinantno je vidjeti kako precizno i brzo Kinect detektira ljudski pokret i instantno ga prebacuje u igru. Da se razumijemo, lag je i dalje osjetan, ali zaista minimalan te prilikom igranja ne smeta. Iako se može dobiti dojam da bi sve te mini-igre bilo lakše i preciznije igrati običnim kontrolerom, tada ne bi bile ni upola zabavne kao sa Kinectom. Kinect Adventures će vas natjerati na skakanje, naginjanje, mahanje, udaranje – cijeli jedan skup raznolikih fizičkih aktivnosti kakve dosadašnji kontroleri za upravljanje pokretima jednostavno ne mogu dostaviti. Jedini problem je što je Kinect Adventures poprilično kratkotrajno iskustvo, sve mini-igre i popratne aktivnosti brzo ćete završiti, ali tehnologija je toliko impresivna da su dobre šanse da ćete htjeti sve te mini-igre ponoviti nekoliko puta, vjerojatno i u multiplayeru sa prijateljima. Kada Kinect Adventures konačno dosadi, doći ćete do ujedno i najvećeg problema Kinecta, problema koji trenutno još uvijek prati i PlayStation Move. Govorimo dakako o trenutačnom nedostatku kvalitetnih igara.

Od ostalih igara isprobali smo još nekoliko Kinect-only naslova, ali samo u njihovim demo verzijama. Svejedno, dobili smo vrlo dobar uvid u cijelu igru, odonosno u način kontrole prilagođen Kinectu. Prvo spomenimo Dance Central, plesnu igru koja dolazi iz Harmonixa. Ovo je jedna od igara koja u odličnom svjetlu prikazuje za što je Kinect sposoban – dok lik na ekranu izvodi plesne pokrete, na igraču je da ih u isto vrijeme oponaša. Ali doslovno u isto vrijeme – dobar timing je krucijalan, a zbog načina na koji je igra smišljena laga uopće nema; ili bolje rečeno – igrač ga ne primjećuje. Osim odlično smišljenog gameplaya koji iskorištava Kinect na način koji funkcionira brzo i responzivno, Harmonixu čestitamo na kreativnosti i domišljatosti pri dizajnu navigacije meni sistemom – jednostavnim horizontalnim zamahom se odabiru vertikalno postavljene opcije i to funkcionira puno brže od point and click sistema u Kinect Hubu i nekim drugim naslovima. Jedina stvarna iritacija u ovoj igri su općenito prekul likovi sa izrazima poput “Yo Yo Yo!” i “Let’s do this!”, ali kako čujemo – to neki ljudi čak i vole.

Dance Central galerija screenshota

Sljedeća igra koju smo isprobali je Ubisoftov Your Shape: Fitness Evolved, vrlo detaljno i pomno izrađen naslov za vježbanje sa nizom različitih vježbi i par zabavnih mini-igara. Baš kao i Dance Central, i ova igra je uspjela dobrim konceptom uzeti sve najbolje što Kinect može pružiti i pretočila to u izvrstan, zabavan i responzivan proizvod. Umjesto da pokušaju prezentirati vaše virtualno “ja” u obliku nekog 3D modeliranog lika (što često ispada traljavo), Ubisoft je uzeo nešto ružniji, ali daleko efikasniji način gdje se vi prezentirate u obliku obojene siluete.

Kinect može pratiti veliki broj udova igrača, što u ovoj igri dolazi do izražaja na poseban način. Dok virtualni instruktor na ekranu izvodi raznovrsne poteze, igrač mora pokušati što točnije pratiti njegove pokrete. Da, bodovi se oduzimaju ukoliko ne dignete ruke ili savijete koljena baš onako kako instruktor nalaže.

I prije izlaska svi smo vidjeli kako je Microsoft zamislio racing igre na Kinectu – ispružite ruke naprijed i pravite se da držite volan. Koliko god glupo zvučalo, toliko i je glupo – poglavito zbog činjenice što ništa od toga ne možete raditi u opuštenom sjedećem položaju, a i ruke se lako umore ako ih držite na taj način duže vrijeme. Uvjerili smo se u to igrajući Kinect Joy Ride. Fascinantno je što takav način kontrole zapravo radi, i to poprilično dobro. Zakrenite rukama i auto zapravo i skreće gdje želite, nagnite se uz skretanje i auto ulazi u drift, a ako povučete “volan” nazad pa ga onda brzo pogurate naprijed aktivirate nekav “turbo”.

Sve to radi uz minimalan lag i općenito se na prvu loptu čini dosta zabavnim i responzivnim, ali problemi se javljaju kad vas primjerice zasvrbi nos. Maknete ruku sa volana na sekundu ili dvije i eto vas u zidu. Isto tako, nejasno je kako su developeri igre zamislili da aktiviramo oružja (ipak je ovo kart racing igra sa popratnim oružjima) bez da se pritom ne zabijemo u zid ili barem opasno skrenemo sa idealne putanje. Naime da bi aktivirali pokupljeno oružje treba jednu ruku ispružiti u smjeru oružja, što znači da će jednu ruku trebati maknuti sa “volana”, barem na sekundu ili dvije. Uglavnom, ne možemo reći da stvar ne funkcionira i da u suštini nije zabavna, ali da je malo neprecizno, zamorno i traljavo na momente – to svakako možemo.

Isprobali smo još i Sonicov izlet u Kinect iskustvo, igru Sonic Free Riders. SEGA je imala prilično dobru ideju za zaradu – Sonic, lebdeći skateboard, brzina, šarenilo – mora se prodavati! Sve bi to bilo u redu, da je igru uopće moguće kontrolirati. Postavite noge kao da vozite skejt, a za skretanje se trebate ubiti od naginjanja desno i lijevo jer igra teško registrira ikakav pokret. Pogotovo je problematično ispaliti neko od oružja što zahtjeva zamah ruke koji se, opet, vrlo teško registrira. Ima tu i dionica sa plivanjem gdje trebate mahati rukama kao da plivate, no ono što se proteže kroz cijelu igru je osjećaj da vi zapravo ne kontrolirate ništa, a i ono što pokušavate izvesti uglavnom ne uspijeva.

Pored isprobanih igara, moramo spomenuti još par launch naslova koji se čine zanimljivima. Kinect Sports je kolekcija sportskih mini-igara koja prema prvim recenzijama djeluje vrlo dobro, a razvio ju je nitko drugi no studio Rare – ista ekipa zaslužna sa veliki dio softvera koji pokreće sam Kinect. Spomenimo još i Kinectimals, naslov koji će se svidjeti najmlađima i ljubiteljima slatkog. Ne mislimo pritom na šećer, već na preslatke male životinje virtualno rekreirane i lude za vama. Žele se igrati i maziti kad god vi to poželite, a impresivna grafika čini ovaj san svake djevojčice još boljim.

Po cijeni od oko 1500kn, Kinect nikako nije jeftin gadget, ali je svakako jedan od najimpresivnijih. Usporedbe radi, PlayStation Move Starter pack koštati će vas oko 500kn, no ako želite igrati u dvoje, trebati ćete minimalno još jedan Move kontroler. Neke PlayStation Move kompatibilne igre zahtjevati će i dodatni navigacijski kontroler za potpuno iskustvo ili dva takva ako želite igrati sa prijateljima, a kada sve zbrojite eto vas na otprilike istoj cijeni koliko ćete platiti za jedan Kinect, koji odmah iz kutije omogućuje mutiplayer igranje. Osim toga, sa Kinectom nema gnjavaže sa punjenjem kontrolera, a samo iskustvo igranja bez ikakvog kontrolera ponešto je imerzivnije i impresivnije, iako manje precizno u ponekim naslovima.

Neki developeri još nisu našli pravi način da u potpunosti iskoriste novu tehnologiju…

Zapravo najveći problem koji Kinect trenutno ima je taj što je tek nedavno izašao, a neki razvojni timovi svijeta video igara, kao i dizajneri korisničkog sučelja i iskustva, još nisu našli pravi način da u potpunosti iskoriste novu tehnologiju. Iz onoga što smo isprobali može se lako zaključiti da mjesta za inovacije i poboljšanja svakako ima. Trenutne Kinect igre dijele se u dvije kategorije – one koje su rađene isključivo za Kinect i one koje su “bolje uz Kinect senzor”, kako piše na njihovim kutijama. No ono što se mora reći je kako ta postava igara i nije previše impresivna.

Čast iznimkama poput vrlo dobrog Kinect Adventuresa koji stiže uz svaki Kinect i pruža odličnu, iako kratkotrajnu zabavu, kao i igrama poput Your Shape: Fitness Evolved te Dance Centrala, no nekolicina drugih igara jednostavno iskorištava Kinectov potencijal na krivi način te shodno tome ne uspjeva zabaviti ni u potpunosti opravdati svoju cijenu.

Sa svime rečenime na umu Kinect ipak preporučamo, jer je njegov inovativan pristup gamingu nešto što bi stvarno morali isprobati ukoliko zadovoljavate njegove prostorne zahtjeve te imate tih 1500kn sa strane. Osim toga, prvih nekoliko Kinect kombatibilnih naslova vrijedni su vašeg novca pa se ne može reći kako nećete imati što za igrati. Privlačnost mu pogotovo raste kad u obzir uzmemo da je odličan za obiteljsku zabavu, jer su i prve igre ciljane upravo na casual gamere. Srećom i hardcore gameri trebali bi doći na svoje kako vrijeme prolazi, nedavno smo pisali o novoj Forzi koja će biti kompatibilna sa Kinectom. Ipak, sumnjamo da će ikada zamjeniti preciznost i brzinu korištenja dobrog starog gamepada, ali to mu i nije namijena – Kinect je tu da ponovno redefinira alternativni način na koji interaktiramo sa virtualnim svijetom, a kako je krenulo to mu i uspijeva.

Da niste možda već nabavili Kinect? Slažete li se sa našom recenzijom? Imate što za nadodati? Mjesto za vaše komentare je ispod, a nas jako zanima što ćete reći.