Moje najstrasnije iskustvo je bilo u igri Alien Isolation kada me je alien ganjao dok sam pokusavao naci jedan keycard koji mi je trebao za progress price

IGRAO SAM OUTLAST ISKOCIO MI JE JUMPSCARE JA SAM SE UPISKIO U GACE PRED 3 DRUGA EKSTRA

Ukratko slendermen 2 ujutru došao da 7 papira on iskocio ispred mene ja pao u krevet a pre toga popio 2 guarane pa počeo da mi se prividja loše iskustvo sa slendermenom!

Priča za GIVEAWAY!
Kad sam bio mali(oko 6 godina) sestra mi je dala da igram igru za koju nisam znao kako se zove i rekla mi je daje smiješna i zabavna. Ja sam naravno pristao. Čim sam ušao grafika je bila kaonake mario igra ali sva tamna. Sestra mi je namjestila da igram i počeo sam. Prvo sam biou potkrovlju i sišao sam na treći kat.Tamo sam vidio ka nekakav patuljak sa smješkom izvodi ples oko svoje mrtve žrtve. KAda sam se okrenuo patuljak je bio preko cijelog ekrana i sa jezivim smješkom se smijao. ja sam se toliko prepao da sam skočio lupio nogom od stol od čega i danas imam ožiljak.

Bio sam za 12ak kuhanja paradajza mlađi nego danas, igrao sam Half-Life 2 od kojeg sam, kao mlad, na trenutke strepio više nego vozač Golfa dvojke od registracije. Spletom nesretnih okolnosti koje, spoilera radi, neću nabrajati, završio sam u Ravenholmu. Nekako sam probavljao zloguku atmosferu, one noge na početku što se obješene njišu pored drveta, krv, iznutrice, bolno zavijanje kojeg se nebi postidjela ni Mica Ostojić i jeziv osjećaj izoliranosti kojeg je povremeno prekidao simpatični svećenik. A sad slijedi, što bi rekao jedan grafit – “Kad ja tamo, a ono međutim.”, dio priče: igram neko vrijeme, već pošteno isprepadan, ukočene vilice i na rubu da prestanem, kad u jednom trenutku čujem zavijanje i udaranje od limene rine, i ugledam do tad novu beštiju u igri, oguljenu od kože, kako skače s krova, glasno i bolno vrišti u agoniji i trči prema meni.. Bacam miš (ne taj miš) iz ruke i gasim igru kojoj se nisam neko vrijeme vratio dok nisam skupio, što kažu Mađari tojaše, i odigrao ju do kraja i zavolio kao dijete koje nemam. I prešao još nekoliko puta kasnije kroz godine. Ne zvuči nešto strašno, znam, ali tad je bilo.

Nije zbog igre i molim da me se izbaci iz potencijalnih dobitnika. Moje definitivno najjače plašenje u 2D igri je bilo u jednoj Stalker igri- mislim da se radi o STALKER shadow of Chernobyl. Igrali smo tako frend i ja…ja igro a on gledo iza leđa. Znate kakva je atmosfera u Stalkeru-jeziva, mračna i sablasna na momente. Ne sjećam se više koji je dio u igri bio, znam da smo sišli nekim skripavim stepenicama, svjetla rasvjete i električni ormarići su bili puni elektriciteta koji je ispucavao u obliku strujnog luka. Bilo je mračno i ako se dobro sjećam dosta maglovito. Odjednom neka usrana beštija od nikuda skoči kao buha na čivavu a frend preskoči sa stolca na krevet, dok sam se ja prvo pošteno prodrmao i onda nastavio pucati i ibiti beštiju. To nikada neću zaboraviti. Ali najgori strah dok sam igrao sam je bio u Resi7 demou (za božić sam kupio cijelu igru ali nisam imao vremena odigrati niti minute). Znači…šuljanje po mraku, 3D zvuk, VR…HighClass sluške, osjećaj dok imaš PSVR na sebi(nemoć) i onda dok sam se kretao prema izlazu udarim u usrani kip ili što je bilo i povikao sam kao mala beba što viče kad je gladna. Užasali najbolji užas što sam ikada doživio. Nema te 3d igre koja se može približiti osjećaju bespomoći u VRu kada je igra sa grafičke i posebno zvucne strane napravljena da bolje ne može. Eto.

Meni najstrasnija igra je bila Outlast 2 i kad me onaj covjek vija pa se moram sakriti i nisam se uspeo sakriti i nisam spavao celu noc.

Hm, prvi put kad sam se usudio da igram horor to je bio outlas. Do tada nisam bas voleo horor igrice ali kad sam video da je bio besplatan nisam mogao da odolim. Nagovorio sam druga da igramo kod njega. Spustili smo sve roletrne, zamracili sobu poceli smo da igramo. Da ne bih sad spojlovao jer mozda neko nije igrao samo cu reci da smo se na prvom jump scare-u toliko uplasili da je neko od nas dvojce slucajno nogom ugasio PC 😀 Nakon toga smo napravili malu pauzu. Sto smo je vise igrali i sto je vise jump scare-ova dolazilo sve vise i vise su mi se svidele horor igrice,od tada vijam svaki giveaway sa njim u nadi da cu nesto osvojiti. I narqvno nakon sto smo zavrsili doslo je vreme da idem kuci. Iako su nase zgrade jedna preko puta druge njegov ulaz a i sam prostor izmedju dve zgrade je bio jako slabosvetljen i jos sa mojim slabijim vidom izgledalo je bas kao u outlastu. Nekako sam se sabrao i ubedio sebe da je to samo igrice ali kad sam krenuo da silazim uplasio sam se i krenuo da trcim. Do svog ulaza sam stigao brze od Bolta na 100 metara xD sad kad se setim svega toga uhvatila me secanja pa sam je skinuo opet. Samo se nadam da ovaj put nece biti ovoliko plasenja. Btw srecno svima!

Imao sam 13godina, igrao sam Left 4 Dead 2 sa drugrima online. Vreme igranja je bilo oko 01:00h sedeo sam u sobi koja je bila u totalnom mraku, tad sam je prvi put igrao. Nisam znao da ima onaj The Hunter ili kako ja zovem jumper. Lik se zatrcao i skocio na mene, ja sam u tom momentu pao sa stolice na ledja i vrisnuo tako jako da je mama usla u sobu i gleda mene na podu i pita dal sam normalan 😀 Nikad to necu da zaboravim i ako imam 20godina LOL 😀

Iako sam kao klinjo prašio horor kao profesionalac, moje najstrašnije iskustvo nije došlo iz horor igre, već iz Batmana, točnije Arkham Knight.
Znači, svi ukućani zaspali, cura zaspala, ja napravio ugođaj, sluške na uši i krenuo uvoditi red i pravdu u Gotham Cityu. Slijedi lagani *SPOILER*
Znači pred koju godinu, dok sam igrao AK, točnije misija je bila uhvatiti Man-Bat. Penjem se po zgradama i letim uokolo tražeći ga, znači sve uobičajeno i zakačim se za vrh jedne zgrade i penjem se do krova kad odjednom divovski šišmiš iskoči preda mnom. Teški jumpscare. Ja vrištim i to onaj visoki C, šišmiš vrišti, cura vrišti jer ne zna što se događa i ostali ukućani se probudili.
Poslije sam naravno odahnuo, pauzirao i počeo se smijati i to mi je postalo jedno jako simpatično iskustvo. Eto, moje horor iskustvo u ne-horor igri.

HDZ… Jesam li pobjedio?

Mikrotransakcije.

silent hill 2(SPOILER)kada sam cuo za tu igricu pomislio sam reko mogla bi biti dobro da je igram sam u mraku (ufuro se ja mal) ja sam se usro znaci cijelu noc sam se bojo da je nesto izamene i da samo ceka da me ubije.

Resident evil director’s cut tu sam se uplasio kada je bila cut scena sa onim zombijem koji je bas imao gozbu a i u scenama de leze na podu pa odjednom ugrizu tada sam imao svega 14 godina i od tada ne propustam ni jedan serijal resident evila obožavam horore i opet kad zaigram cimnem sa sa iskakanjem zombija iz prozora vatre itd

Nije bila baš horor igra ali me pošteno uplašila i imao nočne more od nje.Return to castle wolfestein kad sam prvi puta prelazio.Igram ja ubijam nacije i sve super dok se nisam spustio u katakombe.Oni hebeni kosturi i duhovi kad sam ih vidio prvi put nema toga straha da se opiše u onom trenutku.NIsu tolko bili niti strašni kolko mene to uplašilo na prvu jer se najednom samo digli i teško ih ubiti.Kasnije imao nočne more od toga.Poslje više nie igram horor naslove.I najgore od svega tko bi to očekivo u ww2 pucačini.

Jednom mi je prijatelj pokazo Slenderman igru (u sreveru CUBE CRAFT bar mislim) u Minecraftu. Nisam znao da se u toj igri nalazi Slenderman. Pak kad mi se stvorio ispred face počeo sam se derati jer sam se tolko uplašio.

Ja kada sam igrao outlast 2 izletio je naj veći jumpscare i taman tada je zazvonila crkva. BTW igrao sam u mraku.

Pazi ovako, znači svaku kvalitetnu horror igricu sam prešao, vidio sve i svašta i mislio sam da me ništa više ne može prepasti sve dok se u Outlast 2 nisam okrenuo prema zidu i ugledao svoju sjenku… Srce mi stalo.

Mazohistički uživam u horrorima; najdraži su mi SH2/SH3, Alien: Isolation, Layers of Fear, Dead Space itd.
[SPOILER]
Dan kad sam skoro doživio infarkt i prošla me struja kroz cijeli prsni koš zbog totalno neočekivanog; Dead Space. Horror s malo nade u vidu bolje polovice lika kojim upravljamo (Isaac); žene zvane Nicole. Na početku gledam njezinu poruku i odlučno krećem vidjeti što se zbilo. Da preskočim do bitnog trenutka; nakon cca 12h strašenja ide brutalni boss fight. Oko pola 2 u jutro, mrak, slušalice. Tresem se lagano što od prepadanja što od adrenalina i đubre konačno padne, osjećam olakšanje i onda ide scena gdje Isaac bježi brodom, sve se urušava i konačno mir. Kraj. I tako opušteno sjedim dok se kamera filmski rotira i onda onaj hebeni i glasni jump scare za sam kraj (pogledajte na YT). Osim što sam doslovno skoro umro, otkinuo sam i kotač na stolici dok sam poskočio. Bio je to jedini horror trenutak u nekoj igri da me isprepadao na taj način, jer je igrač potpuno nespreman kad igra prvi put. DS2 ima na kraju mali easter egg na kraj jedinice 😉

ubiti igrao sam amnisu i sakrivao sam se od onog ruznog i uso sam u sobu di je on bio…

Igrao sam Bendy and Ink machine, usao u jednu sobicu kada sam video mastilo na podu, sa obzirom da je cela soba bila od mastila nisam se obazirao na taj deo.
Odjednom je iskocio neki majmun od mastila i ja sam se toliko preplasio hahahahaha, moj brat je bio pored mene i vrisnuli smo, mama krenula da se dere hahaha, to mi je bio prvi put da sam se bas uplasio od igrice, ali od tada sam i poceo da igram horor igrice, kao sto su Outlast, Bendy, Hello Neighbour…
Nadam se da cu igrati i ovu igricu 😀

moje najstrasnije iskustvo je bilo kada sam bio mali imao sam mozda 2-3 godina igrao sam na ps1 nesecam se kako se zvala ta tomb raider jel nisam znao ni da citam bila je sa zombijima igrao sam neko vreme i od jednom su mi poceli izlaziti puno zombii od jedna vrata uplasio sam se bacio sam kontroler i odma sam pobegao kod mame i kod tate od tog puta vise nikada nisam igrao sam tu igru. ako e lose napisano oprostite iz mkd sam

Pozdrav ekipi Hcl,
Već prije samog početka pričanja što mi se dogodilo dok sam igrao, uvjeren sam da mi nećete povjerovati, ali ispričati ću u nadi da je barem jedan od čitatelja imao barem približno mistično iskustvo kao i ja.
Bila je to subotnja noć kao i svaka druga, ja još momak, tek 42.godina nastupila, majka i otac već odavno spavaju, braća i sestre već u krpama, a djed i baka se vani igraju odbojke kao i svaku drugu noć, ali ja….nisam imao mira, nešto u meni je govorilo:” Ivane, uključi nintendo i igraj”. I nije prestajalo, po stotine tisuća puta u sekundi dok mi nakon 2 sata nije dozlogrdilo i rekao sam: “Dosta!!!”. Uključio sam nintendo i zaigrao tetris po prvi put u svom, još uvijek, mladom životu. Igra je izgledala kao i svaka druga (zapravo nije, ali ovo sam mora dodati čisto da nije baš sve istinito i rade efektičnosti) dok nisu krenile one velike ravne ploče. Jedna pa druga pa treća, gomilala su se, a prostora je bilo sve manje i manje. Prvo je krenuo lagani znoj po rukama, joystik je klizio, srce je počelo sve jače i jače kucati, a panika se mogla rezati nožem u zraku kao mortadela. Nažalost to nije kraj (e da bar je). Majka se digla obaviti veliku nuždu u pola 4, sestra je plakala jer ju trebalo podojiti, a djed se tuširao skupa s bakom u wc jer su netom prije završili s odbojkom. Ispostavilo se da nije obična velika nužda. Bio je to proljev. Majka je uletila meni u sobu, a ja sam već upao u anafilaktički šok i podhitno mi je trebala injekcija adrenalina inače se bližio tužan i tragičan kraj. Mama sva smetena nije znala kako bi reagirala jer je imala i svojih jada u tom trenutku, nego je počela urlikat tako da su se svi u kući probudili koje nije sestra probudila kmecajući. Tata Mirko, koji je poznat po svojoj hladnokrvnosti i pribranosti, ekpresno je dotrčao u sobu i vidio majku stisnuta lica kako se bori za svoga sina i mene potpuno izgubljenog u vremenu i prostoru nakon game overa u tetrisu. Mirko je zatim snimio situaciju u 10ak sekundi i odmah je znao što treba napraviti. U isti čas je otišao po litar orahovca, tutu , praznu bočicu, aparat za mužnju i bakin adrenalin koji čuva u noćnom ormariću (ni dan danas nitko ne zna zašto). Uletio je u sobu i prvo stavio tutu ispod moje uplakane majke. U istom djeliću sekunde jednim potezom ruke skinio joj je gaće i postavio aparat za mužnju, dok je meni drugom rukom zabio injekciju u potiljak. Jako brzo sam se pribrao i došao sebi, ali su svi spavali i televizija i nintendo su bili ugašeni. Sestra nije plakala. Baka mi je ovo sve sutradan ispričala. Djed se zato vrijeme sam igrao odbojke. Tata je rekao da sam samo sanjao. Ali majka je i sutradan imala proljev. Moj tata je najponizniji tata na svijetu.
Hvala što ste sve pročitali i darovali mi igru.
Lijep pozdrav 🙂

Opet neko smeće delite?

Moje iskustvo je iz dvije igre jer volim horore (pomalo) 1.dying light ona prva misija po mraku
2o.utlast kada me ganja onaj veliki stvor
Igrao sam u mracnoj sobi oko 12h u noci jer nije isti dozivljaj

Moje najstrašnije horror iskustvo s igrama je bilo kada sam uzeo Overwatch na launch day-u i došla mi je daleka rodbina pa sam morao dan provesti s njima.

2 priče.
1. igrao sam Clive Baker’s Undying kod frenda u auto salonu njegove obitelji, petak navečer. Vani je bila oluja. Taman smo krenuli igrati, i kod uvoda u igru dok hodaš kroz hodnik na početku igre (ako se sjeća ekipa igre), kad se ugase svjetla, upale se i onda se ukaže demon i pokuša te sasjeći. To je samo po sebi strašno kad imaš 14 godina, ali su se sekundu nakon te scene ugasila svjetla u autosalonu jer je zbog oluje pregrio osigurač. Umrli smo skoro. Istrčali ravno na kišu i cestu.
2. Prije 5-6 godina sam igrao Slender. Stvorio sam si “romantičnu” horor atmosferu u polu mraku… Taman kod skupljanja 4-5 pagea, kad mi se ukazao Slenderman, toliko sam se *srao da sam automatski sa stolicom odletio u nazad, pogodio stolic sa lampom, razbio nju, razbio masku od radijatora, porezao se na keramiku. Ugl, skoro me ubio Slender.

btw igore, hoce li biti jos tebe i igranja gray dawna ?

hmm da bi se uplasili cak nije bitna horror igra,dovoljno je biti sa budalom na team speaku :D..znaci doslovce mi se govno smrzlo!
https://plays.tv/video/573a30b0996337a532/govno-mi-se-smrzlo?from=user

Kaze Zokysk da se njemu smrzlo…. meni je srce stalo skoro nakon ovog ??? nije prvi put da je ovo napravio a vjerujem ni zadnji ali definitivno jedan od najstrasnijih trenutaka u 10 godina dugoj co op suradnji nas dvojice!
https://plays.tv/video/573b7b9a94781fa6ad/ops-?from=user

Darkwatch (spojler) ovo je bila igra koja je mene nad uplasila a nije bila neki horor, ovako sve počinje, imao sam PlayStation 2 i datkwatch,htio sam probati igricu sam (datkwatch se inače može igrati u dvoje) po prvi put ja sam bio u vlaku sa revolverom prvo sam otvorio vrata i presao u drugi vagon u tom vagonu je bio mrtvi krvavi konj ja sam mislio da je mrtav a kada sam se priblizio konj je podigao glavu i počeo se glasati a ja sam skočio i udario PlayStation i pokvario ga

Hello neighbour, mislim da je bila alfa, bježim ja od tog “MONSTRUMA” i nekako se zabaguje, sve stane prestane bagovati okrenem se i iza mene MONSTRUM, kako sam se uplašio!!

Kad sam imao 6 godina brat je igrao maze ona horror igra koja kad predjes iskace krvava mery ja sam ga gledao kako prelazi igru i kad je iskocila ona ja sam vristao i plakao kao da me je neko udario sa bejzbol palicom

Uglavnom…Imao 5 ili 6 god,nisam još išao u školu.Igrao sam Five Nights at Fredie nezz koji dio.Uglavnom na kraju mi je Fredie iskočio kao jumpscare a ja sam se prepao,skočio sa fotelje i krenio vrištati da me cijelo selo čuje a mama ulazi iz kuhinje u dnevni i pita me sta je bilo ja reko nist sam da sam izgubio u igrici…

sve mogu igrati osim outlasta. iako gledam sve popularne horor igre svi se uplašimo jumpscare-ova.

Ja i bratoc smo bili budni do 4 u jutro i nismo mogli zaspati i mi skinemo five nights at freedy 2 i tada smo je prvi puta igrali nakraju cijelu noc nismo spavali do 7 ujutro