Iz primjera bih rekao da jedino oni koji se zovu Zoran mogu podjeliti svoje navike.

Moja najgora navika je što moram skupiti sve. Hocu reci da svaku ikonu na mapi moram riješiti i sve side misije. I to je ošlo do te mjere da mi igra obicno dosadi i prije nego dođem do 20% glavne priče.

Moj problem je previše nedovršenih igara. Dođem taman blizu kraja i ka da ne želim da igra završi i onda u kutu desktopa tu stoji godinama čekajući da je ponovno pokrenem i završim a to se nikad ne dogodi

Dosta sam ih ispravio poput toga da coop igre za koje se dogovorim s frendovima neigram bez njih, no jedna od loša navika koja je još uvjek ostala je zaboravljanje na držanje dok sjedim i igram igre.

Ako je igra open world(sto vecinom igram) moj je problem sto moram otkriti cijeli mapu cak i ako prica nije dosla do te tacke. A ako ti igra odmah pokaze cijeli mapu onda je to druga prica. Ahhh kad se sjetim AC Odyssey-a😂.

nikad ne igrat online s random likovima, big mistake..osim toga nemam drugi neki losi navika

Bok Zorane

Sad koliko je nepozeljno, ne znam, ali imam naviku cuvat “item-e” za posebne situacije pa na kraju zavrsim igru da ih ne iskoristim. Sumnjam da sam jedini koji to radi 🙂

” kažem si skinut ću jedan mod i to je sve, kad ono deset sati kasnije i sto modova kasnije nisam se pomaknuo dalje od prvih pola sata igre i pokušavam dokučiti koji mi to mod ruši igru od njih sto instaliranih”. Ja na ets2 xD Isto nepoželjna navika je za igre koje znam da imaju dugačka učitavanja ili znam da ću čekat dugo nakon što umrem, znam otvoriti 2-3 igre u isto vrijeme pa više ni PC ne može podnesti.

Bok. Ja sam superdeda2000 i skoro svaku igru moram ponovno startati nakon pola sata ili ponekad čak i 2,3 sata igranja. I to ponekad po 2 puta. Nisam siguran da li si psihički mislim ok ovo je bilo za probu a sada za ozbiljno ili ne želim nešto fulati pa krenem iz početka… Bzvz gubim vrijeme i svjestan sam toga ali ne mogu si pomoći.

Htio bih izaci udahnuti friski jakusevacki zrak, zaplivati u bistrom Bundeku ili Jarunu, osjetiti UV sunceve zrake na licu, popiti savski rizling sa svima dostupne rucne pumpe ( cak postoje na par mjesta u funkciji ako se ne varam ) raditi sve ono sto sam radio prije nego sam upoznao PC i PS4. Htio bih da me zena napokon pusti van iz podruma…….

Meni je često sam čin traženja retail cheapona po internetu ili sajmovima, često puno zabavniji od samog igranja. To rezultira, da ne odigram uvjek sve igre do kraja, ali važno mi je da su neke u kolekciji. Na kraju me to dovodi to toga da često stvari plačam recimo izmedju matchmakinga, to me onda često dovede u hektične situacije. Ili nekad imam više verzija neke retail igre, jer uvjek tražim najmoderniju verziju.

Resetiranja nakon sitnih grešaka, pogotovo u thps igrama i racing igrama, luđačko reloadanje i kada se zalomi igranja do ranih sati.

Neznam jeli to losa gaming navika, ali kad sam pusio cigare, obozavao sam pušit dok igram i cesto bi mi se cigara zalipila za usne da kad je idem povuc prstima izvucem samo zar i zapalim sa zarom tutu, a i prpela bi vise bilo po meni nego u prpeljari.

kada igram volim sve istraziti i volim lootat stvari… isto tako volim ici prvo ko sniper pa kad ode sve u 3pm idem u shotgun mode… zato je borderlands za me igra iz snova <3

Pozdrav ja sam Marin i imam čudnu naviku”skupljanja” igrica, trenutno u steam knjižnici imam blizu 50 igrica. Od navenenih 50 prešao sam možda 30 a ovih 20 sam si rekao “ovo je jeftino, ovo je fora i moram igrati” kako bih naposlijetku skužio da to uopće nije moj žanr.
Nakon dugo testiranja vratio sam se Moderm Warfare 2019 i tu i tamo odigram cold-war ( ne igram warzone ) samo multiplayer i co-op, dok me ne izbaci iz igrice, nakon što dobijem “error” vratim se na steam i igram opet one koje sam prešao, popravim cod igram cod, pa steam i tako u krug.
Moj savjet nađite si jedan žanr maksmimalno 2-3 igrice i igrajte to i dosta.
Ne bacajte bezbeze novce. Hvala na dragocjenom vremenu i Ugodna Večer svima.
Pozdrav iz Slavonije ( Ivankovo ) svima u produkciji iz HCL Tima. Pozz

Skupljane ogromnog broja igara.Imam 20 razlicitih konzola,steam,battlenet,origin i gog account te 300 + arkadnih igara na rasp piu.sve skupa 800+ igara.e a moj problem je sljedeci.igram samo 6-7 igara od toga svega zadnjih 20 godina haha

Sve se čuva u inventory-ju, SVE. Nikad ne znaš… 😂

Kad popizdis na igru oa je obrises, pa je isti dan ponovo skidas

Kupovanje smeća na PS Storu zato što nemam ništa pametnije za igrati a to što kupujem učini mi se dobro ali poslije vidim da sam uglavnom kupio skupi drek, mačka u vreći, Pogledam ja gameplay i ocjene ali se često tako ne stekne točan dojam o igri. No kako uskoro prodajem konzolu a drugu – peticu ne namjeravam kupiti dok ne dođu barem 3-4 dobre igre ( a to znači najmanje godinu-dvije) za duže vrijeme ću se riješiti te skupe navike.

Ja sam uvijek pretjerivao sa quick saveom. Poslije svake sitnice tup quick save. Ali toga više danas nema tako da sam se riješio tog al ne zahvaljujući svojoj volji. Danas mi je možda najgora navika što moram nešto cugat ili klopat dok igram i naravno u mobitel malo malo pogledavat.

Nekada je bilo da ne pojedem ništa dok igram, pa mi mama kaže da sam proveo u sobi pola dana i da sam mršav kao zombi.

Spreman sam odigrati cijelu igru (RPG najcesce) samo zbog jedne drugacije odluke ili scene. Cak i ako znam sto ce se dogoditi jer sam vidio na internetu, mene ne sputava u odluci da JA dodem do te scene i vidim ju bez kompresije YouTubea.

Pretjerana skrtost sa svim mogucim itemima u igri. Svaki put je onaj glas u glavi “sta ako kasnije bude stvarno potrebno, vise nego sad. Bolje sacuvat.”
Zavrsio sekiro sa dovoljno secera u inventoryu za dobit dijabetes.

Inventory uvijek pun stvari koje nikad ne iskoristim, ako nemam više mjesta onda pola sata razmišljam šta ću obrisat. Više od 50% igrica u PS Store-u, Steamu, Epic Games… koje nisam prešao većina je bila free. Besplatna je pa neka bude u library, nema veze kaj ih vjerojatno nikad neću zaigrati.

Najgora navika koju imam kod igranja igara jest psovanje. Nemrem si pomoc. Derem se i psujem kad me neide. Al ako igramo drustvene igre, ili nogomet pingac i sl, unatoc gubitku- ne nerviram se. Al iggrice iz mene izvuku ono najgore

Maah, sve mane jednog gamera imam, inventory mi je uuuviiijek pre pre malen koliko god ga upgredao, skupljam sve, jer mi treba “bas sve” (facepalm) i 80% tog nikad ne iskoristim do kraja igre, sejvam na tisucu, pogotovo kod rpg igara, tr iste pocinjem vise puta(face palm), znaci sve side misije moram odraditi koliko god glupe bile, na mapi ne smije bit upitnika nit ikakovih ikona koje bi inicirale da nest nisam odradio, sve moram vidjeti svugdje moram zaviriti, tako da igra od 50-60 sati traje bar 120…a nez, ima li smisla jos nabrajati a moglo bi se…pfff,i najgore je sto ne mogu protiv toga🤦‍♂️

Bok, ja sa Paksu i znao sam po stopedeset sati igrati igru i spavao bih kad mi se počelo mantati u glavi. Nakon par sati sna nastavio bih gdje sam stao, kuhao kavu, nervozno pušio cigaretu.Gdje su nestale te igre? Čarolija? Ili sam naprosto odrastao čovjek koji ima puno svojih briga?

A imam sve klasične boljke jednog prosječnog gamera. Ovaj Zokijev treći primjer, hoarding nepotrebnih predmeta i onaj osjećaj olakšanja kada ih sve prodam, zlostavljanje quick savea, moram igrati sve dok ne završim što sam zacrtao sebi i tako do beskonačnosti…

Nemam ni jednu groznu gaming naviku. A čitajući komentare, nema ih nitko. 😄

Notorni sam kamper u CSGO, imam 25 modova na ARMA 3 (igra više ne liči na sebe), stalno brišem, pa nasnimavam igre jer mi se odjednom igra kad ju izbrišem, često igrama s odličnim OST-om ugasim zvuk da mogu slušati idiotske sjednice gradskog vijeća nekog opskurnog grada ili neke političke emisije koje graniče s paranormalnim, jedem stvari kojima nije mjesto ispred računala (ćevapi, odojak, janjetina)

Moja navika je biti kamikaza u COD multiplayeru… glupo, ali tako je fora.

Ne bih da promoviram lake droge, ali ja ne mogu ni uzeti kontroler u ruke ako nisam prethodno zapalio. Navika je grozna, ali je se ne želim riješiti. Jedini način da doživim ono uzbuđenje iz djetinjstva koje su mi tad video igre pružale. Jbg, ptsp ili šta već.

Jedna od mnogih losih navika, a po komentarima ostalih imam vecinu “groznih” gaming navika. Ali eto jedna od mnogo loših navika koju niko nije spomenuo jeste povecavanje skilova van glavne price da bih u main story bio superiorniji. Dat cu za primjer igrao sam SIMS bustin out. Na pocetku prvo sto se mora uraditi jeste pronaci posao i odseliti se od majke(ili tetke). Ja sam u toj prvoj kuci gdje se covjek treba zadrzati 5 min max, ostao sam nekoliko sati povecavajuci nivo skilova, gdje sam na kraju imao na max cooking, body, charisma, creativity, mechanical i logic. Pored toga sam pozivao prijatelje kuci kako bi sa njima povecao odnos na 100%…. Naravno nakon sto sam se odselio od staraca bio sam toliko napredan u ostatku igre da mi je uništilo igru. I problem koji se veže na već spomenuti jeste da prvo prelazim SVE side misije. Do tad mi igra vec dozlogrdi da vecinom nikad ni ne zavrsim Main Story

Pozdrav, ja sam izvanbračni Zeusov sin i imam kroničnu bolest nezavrsavanja ili čak nezapocinjanja igara.
Naime, imam podsvjesni nagon kupiti sve igre koje mi izgledaju imalo zanimljivo, osobito ako su iste na solidnim popustima, nakon čega ih često nikada ne pokrenem. Još, arguably, veći problem je sto često ako me igre u samom startu ne oduševe gameplayom, odustanem od istih pa ih ne igram mjesecima ili čak godinama, a možda im se nikada i ne vratim. Nekoliko primjera kojima se nikad nisam vratio: Watch Dogs 2, Pillars of Eternity 2, Deus ex: Mankind Divided, Persona 5, RDR 2…. Jednostavno izgubim volju, a gotovo uvijek nemam dovoljno ni vremena ni živaca velike igre igrati ispočetka. Neke igre kojima sam se ipak vratio i dao drugu priliku (na sreću) su the Witcher 3 i D:OS 2. I nisam požalio sto jesam. D:OS 2-u sam se čak vraćao nekoliko puta ispočetka jer mi je teško bilo prožvakati početni “level”. Drugi problem koji sam stekao nedavno je googlanje odluka u igrama koje iste imaju kako se ne bi slučajno zajebao jer sam odabrao krivu rečenicu. Prije me veselilo bez obzira kakav završetak dobio jer znam da stojim iza svojih odluka, ali zadnje vrijeme imam gotovo patološku potrebu dobiti najbolji kraj za sve igre koje prolazim. 💁🏻‍♂️

Zbog ove navike reloadanja puške nakon jednog ispaljenog metka događalo se da tako ispalim sa machine gunom jedan metak pa refleksno reloadam i naravno dodje neko i ubije me hahahah

Bok ja sam D. i dok se šuljam po noći da ne probudim ukućane idem igrati nekoliko sati svoje omiljene video igre. Zbog toga žena me često kritizira da prestanem igrati igre! Da više nisam tako mlad i td. bla bla. Šta se tiče groznih gaming navika i šta bi trebao promjeniti? Možda dok igram Pes protiv nekakvog klinca online koji puta priznati poraz od protivnika i prestati psovati u stanu da me svi čuju. Zato više i ne igram nogomet toliko ko prije.

Osim opsesivno-kompulzivnog poremećaja skupljanja, koji je, sudeći po komentarima široko prihvaćena i normalna pojava, nemam nekih osobito gadnih gamerskih navika. Možda ostavljanje plejke upaljenom danima ali to je čista ljenost. Netflix i Youtube se prakički ne zatvaraju, a telka se sama ugasi nakon 4 sata neaktivnosti paaa…

Želim manje rageat , vrlo ćesto ekran nastrada.