Čovjek totalno u pravu.Zato i ima večina igar opcije easy normal hard.Naprimjer ja gta serijalu koristio šifre samo za zabavu(to nisam sejvao)

Nemaju ga zasto ismijavati, covjek je pogodio u sridu. Igre igramo da se zabavimo ali i da naucimo nesto o svemu i svacemu pa tako i o sebi. Naravno, postoje casual gameri kojima je svejedno za sve ovo ali vecina nas ovdje iz igara dobija puno vise od puke zabave. Ako netko hoce varati u single player dijelu igre OK, neka vara ali takvi ljudi najcesce pokusavaju isto i dalje. Ja bas mislim da je odlicno to rekao. Koje je uopce zadovoljstvo zavrsiti igru na takav nacin? Pogledao drugoga kako igra na YTu ili si dao nepravednu prednost i odigrao sam…nekako mi bas tu i nema razlike…ali OK, ako je nekome i to u redu OK..neka igra tako.

ja bi reka da je OK komentar, ali i lik koji je vara…
ja osobno ne volim varat bas zbog tog osjecaja da san privarija samog sebe i da sve odigrano poslije cheata ne vridi apsolutno nista (meni samome ako ista)…
no, lik je jasno reka – želi vidit kraj igrice kroz igru a ne na YT kanalu necijem…i to je ok…legitimna želja…ima pravo na to…ako zanemarimo činjenicu da je lik sam streamer???…i činjenicu da je poanta gledanja kraja igrice na kroz igricu taj osjecaj postignuća – ne znam šta je lik tija postić..možda jedino da ne daje klikove drugim ljudima…klasični razmaženko…
mada…suština ovoga je da je društvo kao takvo postalo orijentirano samo na nagradu, a ne put do toga koji nagradu čini toliko posebnom…postali smo društvo konzumiranja nagrada na što brži način, zanemarujući edukativnu svrhu puta do nagrade…i onda se čudimo šta imamo toliko neodgojene ekipe u društvu…
nezz…možda je do mene…ili do kiše…nezz

Evo ja prije koji dan pokušao varat u igri Factorio pomoću Lua komande, ali sam shvatio da nema poenta, jer nema izazov, koja je poenta kad imaš svih tehnologija otključano. Nemaš osjećaj progresije i napredak. Zato san i učitao zadnji save i okanio se tog posla.

Mislim da je ovaj lik koji je komentirao varanje malo žešće “četvrtast”. Dakle, netko je prvo napravio tool koji patcha igru i usporava njezino izvođenje, a ovaj lik se sjetio da bi to mogao iskoristiti u završnoj borbi. Work of art!
Evo jedan drugi primjer: Svi imamo nekakav kontroler ala xbox/ps4. Može li se ClawGrip nazvati varanjem? Može! “Čit” do neba ako si n00b koji je jučer prvi put uhvatio kontroler u ruke.
“Čitanje” je staro koliko i sam gaming. Meni je fascinanatan proces kako je netko došao do sistema kako za*ebati sustav i nadmudriti ostale naivčine. Znači, čovjek je primijenio nešto što nitko drugi nije i došao je tako do legitimnog rješenja. U pravom životu, reverse engineering metode imaju sličan pristup problemu. Ljudi koji se njime bave, na izuzetno kreativan način koriste svoja vrlo široka inženjerska znanja.
Mislim da je on varanjem postigao više od onoga što se od njega kao igrača traži. Ako si je tako uštedio vrijeme, novac i živce zašto dovraga ne varati? Nije pošteno? Prema kome? Onima koji se toga nisu sjetili ili? Govorimo o fuck’n igri, a ne o obrani magistarskog rada! Ako je krajnji rezultat isti, a mogu težak zadatak odraditi na lakši, jednostavniji i brži način, zašto dovraga ne? Zašto se opterećivati sa “ispravnim” putem? Zato što je to nekakav standard, norma većine? Znači ako svi skaču u provaliju moram i ja sa njima? Sa druge strane, tko je rekao da “čitanje” nije zabavno? Tako dobro sam se smijao sa “there is no cow level”! Najbolja stvar ikad!

Meni je više komično to što je taj novinar koji je varao kako bi dobio zadnjeg bossa u Sekiru, dan prije napisao guide sa tipovima za tu igru, ironično zar ne?

Većinom igram igre na hard jer volim izazov i iritira je kada mi prelazak igre postane rutina. Ako bi mi bilo previše frustrirajuće tako da više ne uživam u igri smanjio bih težinu. Ukoliko nekoga veseli igrati na easy, neka uživa, bitno da mu je zabavno.
Ipak, smatram da ako je neka igra dizajnirana na način kao igre From softwarea, to treba poštovati. Ako je nekome preteško, neka odustane i igra nešto drugo jer gubi se smisao prelaska igre u kojoj je cilj imati osjećaj ponosa jer si prešao nešto što je teško, izazovno i traži određenu razinu vještine. Davno probao Dark Souls na Xbox 360, prošao dio, onda zapeo i poslao sve u PM i odustao od igre. Smatrao sam da je to najobičniji mazohizam te krenuo igrati Skyrim koji mi je savršeno sjeo u ono vrijeme. Prije par godina sam kupio PS4 i dobio nakon nekog vremena Bloodborne na PS Plus, kažem ajd da probam kad je već besplatno, mada znam da ću vjerojatno odustati zbog težine. No ispalo je da sam kroz Bloodborne otkrio u čemu je čarolija From software igara i sada sam jako motiviran da pređem sve Souls igre. Nisam još stigao zbog nedostatka vremena, previše je odličnih naslova na plejki za odigrati.
Uglavnom, slažem se s komentarom koji je naveden u članku.

O varanju u online igrama nema smisla pricati. Mislim da ti ljudi koji varaju u online igrama, imaju problema i trebaju strucnu pomoc ili su jednostavno sljam od ljudi, i iste stvari bi radili i rade u RL, i nista im nije sveto i pogazili bi sve i svakog da dodju do svog cilja. Varanje u igrama tipa GTA i nije varanje vec jedan nacin zabave. Igra je svakako napravljena da je moze precii i onaj sto igra 1 sat sedmicno, i onaj sto igra 20-30 sati. Varanje u igrama kao sto je Sekiro, pa nema bas nekog smisla jer ta borba je ono sto cini 90% te igre. Mislim da se ljudi na taj nacin odricu nekih od najboljih momenata koje mogu dozivjeti u igrama. Presao sam Bloodborne i svaki DS po par puta. BIlo je i tezih i laksih bosseva, Na neke sam potrosio po par sati, neke sm preso iz par pokusaja, neke iz jednog, a Midira, kojeg sam prvi put igro u NG+3 ili 4 iz 3-4 noci pokusaja. Bukvalno sam 3 noci za redom po 5-6 sati igro DS 3 i biorio se sa njim. Bezuspjesno. 4. dan dolazim s posla, brzo nesto jedem, i sjedam za komp, palim DS i ubijam ga iz prvog pokusaja. Ne mogu reci da ne bih taj trenutak mijenjao nizasta na svijetu, ipak je to samo igra, ali je sigurno jedan od trenutaka u zivotu koji cu pamtiti dok sam ziv.

Igra je i dalje samo igra.
Igramo ih zbog osobnog zadovoljstva (SP).
Ako igra postaje frustracija, posežemo za kodovima…

… igre igraju obiteljski ljudi, igre igraju obrtnici, menadžeri…

Igre igraju ljudi koji jedva mogu odvojiti pola sata do sat TJEDNO! za omiljeni hobi iz djetinjstva.

Nema to veze za odrastanjem, zrelošću i sličnim filozofskim sranjima.