Kako to? Ako smijem pitati? 🙂 Normalno, nije mi uvijek grafika u igrama najbitnija, ali se baš divim kada igram neku igru sa jako dobrom grafikom i neke scene ili prizori stvarno me oduševe.

Tako što je za mene (ne samo intelektualno, nego i na razini estetskog doživljaja) bitna razlika između tehničke kvalitete grafike i umjetničke strane grafike, tj. estetskog dizajna. Izgleda da mi se dešava to da kad vidim grafiku koja izgleda fotorealistično, da me udari uvid o banalnosti fotorealističnog izgleda. Također, ako bi ova tehnička strana bila jedino mjerilo “dobre grafike”, uskoro bi sve igre izgledale jednako. To se pojačano i dešava, konstantno. Sve manje vizualnog identiteta u igrama, sve manje umjetničkog pristupa. Kad vidim u tutorialima koliko je jednostavno stvarati u UE5, malo me hvata panika oko toga koje ogromne količine banalnog, loše dizajniranog i jednako izgledajućeg sadržaja ćemo možda početi dobivati.

Dodao bih i to da čim je igra fotorealistična, češće primjećuješ stvari koje odskaču od te realističnosti. I češće ti se razbija ono što englezi zovu “imersion”. Može okoliš u igri izgledati kao stvarnost, a dovoljno je da vidiš lika koji se zbugirao i zapeo u zidu – odmah se iluzija virtualnog narušava. Slično kao i u VR-u, recimo kad ti ruke krenu prolaziti kroz objekte, npr. Ako je igra artističkog pristupa, mozak ti ne traži toliko te stvari. Tipa kad se protivnik zblesira u Ratchetu ili Psychonautsu, to ti ne razbija iluziju virtualnog svijeta toliko kao u igrama koje se trude imitirati stvarni svijet.

Tocno to. Meni posebno jos i danas odudara animacija. Staticno cak vec i mogu proci cak i lica, koza, mozda cak i kosa i takve zeznute stvari. Ali cim se to staticno tijelo ili lice pokrene animacijom – to mi je kilometrima udaljeno od realizma svega ostalog. Cak i animacija tijela…jednostavnih stvari poput hodanja. O facijalnim ekspresijama da ne pricam.

Nadam se da kad dospijemo do fotorealizma i kad to bude jednostavno moguce, da cemo onda se svi vise opet okrenuti umjetnickom pristupu. Kao u slucaju kad je zbog pojave fotografije pala vrijednost ideje “realisticnog” slikarstva.

Pošteno :).To mogu razumjeti. U svakom slučaju vidjet ćemo kako će u budučnosti izgledati nadolazeće igre. Eto trenutno se igra Tribes of Midgard i tu mi baš paše taj stil grafike i prezentacije.

Prijatelji dragi, previše banalizirate. Jedan želi Picassa, a drugi priziva greške koje nema. It is a big world out there. Pokušajte malo izaći iz vlastitih okvira. Fotorealizam je banalan točno onoliko koliko ga gledaoc smatra banalnim. Za mene je banalna nekakava mazarija sa tri osnovne boje na bijelom platnu. Za tebe je to Zvonimire umjetnost. Za mene je i dalje mazarija. Nismo svi umjetnički trknuti i nedaj bog da jesmo. Uvijek ću radije mijenjati fotorealizam za nekakvu psihodeliju boja i oblika. Fotografijom ilitiga fotorealizmom je moguće izreći beskonačno puno emocija, jedino ograničenje je naša vlastita kreativnost. Gotovo sam siguran da nisam usamljen u svojem mišeljnju. Kada vidim ovakvo nešto, naježim se jer mi trenutno ispred očiju prolete slike onoga što je moguće postići kreativnim razmišljanjem. Evo čovjek je napravio simulaciju željezničke postaje. Zašto to ne bi mogla biti nekakava neurbana okolina? U krajnjoj liniji, fotorealistična simulacija nekakvog drugog svijeta i planeta? Ako neki od vas uživaju u pikselima, barem jednaki broj nas uživa u fotorealizmu. Respect!

Mislim, nitko ne kaže sve igre trebaju biti ili artističke ili fotorealistične, ali ako ćemo nečemu naginjati, makar u omjeru 51:49, osobno bih radije da to budu artistički stilovi. Jer fotorealističnom željezničkom postajom mogu šetati u stvarnosti, osobno bi mi bilo puno zanimljivije vidjeti nešto što mi ta stvarnost ne može pružiti u vizualnom pogledu.

Prije svega, sorry ali krivo upotrebljavaš pojam banalnosti :D. Ali ok, razumijem što govoriš. Ne znam što misliš pod “greškama”. Ja ne mislim da ovdje ima ikakvih grešaka, niti sam to rekao. Baš naprotiv, stvar je bez greške i baš to je dio razloga banalnosti u ovom slučaju. Picassa ne želim nužno, ali želim zasebni identitet u izgledu igara jer ne mislim da bi grafika u (svim, pa čak niti u većini) igara trebala biti imitacija stvarnosti nego autorska ekspresija. To uključuje i fotorealizam, ali ako pristanemo na formulu “dobra grafika nužno = fotorealizam”, onda ukidamo tu autorsku ekspresiju. S druge strane, fotorealizam je zapravo banalan jer u njemu nema autorstva (i to nije “subjektivni pogled”). Pogotovo kad ga upariš s jednostavnim alatima za stvaranje. Previše se kačiš za riječ “umjetnost”, koja ti iz nekog subjektivnog razloga smeta. Slobodno stavi na mjesto te riječi “autorski izraz bilo koje vrste”. Umjetnost ionako odavno nije stvar “visoke kulture” i nema nekih čvrstih mjerila koja treba slijediti. Na kraju, nitko ovdje ne dvoji da je fotografija legitimna umjetnost. Kažeš za ovaj primjer da ti prolete slike onoga što je moguće postići “kreativnim razmišljanjem”. Slažem se da se ovim tragom mogu pronaći novi tipovi kreativnosti, međutim osobno mislim da je ta kreativnost jako kratkog dometa i opsega – to mi i je temeljni prigovor.

“mislim da je ta kreativnost jako kratkog dometa i opsega” Neznam zašto bi bila. Pokušati ću te razuvjeriti. Jedan od primjera je arhitektura. Možemo reći da su sve zgrade igrađene po nekim dosadnim pravilima i regulama struke no svejedno, svjedoci smo nevjerojatnih kreacija, ne samo aritekata nego slobodno mogu reći umjetnika. Za mene svatko tko iz ničega napravi nešto uz pomoć fantastičnih alata bilo to fotorealističnog ili artističkog štiha, svakako zaslužuje poštivanje. Autorski izričaj, bez obzira na medij u kojem je izveden i dalje je upravo to : autorski izričaj. Neznam iz kojeg razloga bi nešto što je slično stvarnosti imalo manju “artističku” vrijednost od nečeg što je “čista” ekspresija određenog autora.

Mislim da paralela koju povlacis nije bas adekvatna. Kad govoris o kreativnosti unutar arhitekture, vjerojatno je rijec o eksperimentiranju formom, oblikom, strukturom, logikom prostora, mozda cak i igranjem fizikom. Ali je li ovo sa grafikom u igrama ista stvar? Govorimo li, kad govorimo o grafici, o formi, strukturi i logici? Govorimo li o fizici u igri? O strukturiranju prostora? Cini mi se da ne. Govorimo o vizualnoj reprezentaciji. To je nesto bitno drugacije. A ta vizualna reprezentacija i kreativnost u njezinom obzoru bi bila dokinuta ako bismo univerzalno isli primjenjivati logiku “dobra grafika = tehnicki izvrsna i realisticna grafika”.

Prijatelju, malo si se pogubio u filozofiranju. Upravo u igri možeš napraviti sve što ti duša želi. Nije mi bila intencija raspravljati o osjećaju za lijepo . Raspravljali smo o artističkom izražaju i obojca smo zaključili na svoj način da je posve nebitno kakav će on biti. Mislim da ne bi trebao strahovati da će sve igre jednoga dana biti iste, dosadne i monotone jer su vizualno, slika i prilika realnog svijeta. Dok igre budu stvarali kreativci, nema straha. Eto toliko od mene 🙂

A gdje piše da će sve igre biti u UE5? One igre koje zahtjevaju taj realizam, biti će rađene u UE5, jer ako igram neku pucačinu iz prvog lica, ja bi volio imati ovakvu grafiku, ali ako igram Return to Monkey Island, onda ga Ron Gilbert i ekipa sigurno neće raditi u UE5, jer mu ne treba takva grafika. Ne znam što ti je trebalo ovoliko rasprave da lijepo i realno nije ok u igrama??? Baš potpuno suprotno. Kako tehnologija napreduje, sve je manja razlika između grafike na ekranu i realnosti. Tome i težimo, zar ne, jer svaki put kad gledaš neku novu igru koja ubija grafikom, tražimo joj manu, koju treba ispraviti, zar ne????

Drugacije to vidim od tebe. ‘Lijepo’ i ‘realno’ su za mene razlicite stvari. S tim da mi ni ‘lijepo’ nije estetski kriterij za uspjesnu (konkretnoj igri primjerenu) grafiku. Neki siri pojam bih tu trazio. Takoder, kao sto sam i ranije govorio – realizam je ok u nekim igrama, ali ne svim, cak niti vecini. Ja ne trazim mane koje treba ispraviti grafici. Evo, npr. kad je ekipa nedavno na taj nacin pristupila Elden ringu – to mi je bilo presmijesno. Elden ring za mene ima genijalnu grafiku, kao i ostale From igre. Tu se i vidi ta razlika u tome sto smatramo dobrom grafikom.

Nije nitko ni napisao da je poželjan u svim igrama taj fotorealizam, baš suprotno, spomenuo sam Monkey Island gore. Ne znam čemu takav otpor nečemu što je ustvari napredak u samoj tehnologiji. Uzeo si za primjer Elden Ring, koji sa grafikom ne ulazi uopće u isti koš sa nekim novijim igrama koje sve adute ulažu upravo u grafički prikaz, a to je pogrešno. Glupo je i po meni tražiti u elden ringu greške (grafičke) koje treba ispraviti, ali njegova najjača strana nije ni trebala biti grafika, i to se vidi. I nakon UE5 postojat će drugi engine-i, koji neće stavljati naglasak na vizualnu prezentaciju, niti je to jedini uvjet da se igra bilo kome svidi, ali ne možeš reći da kad vidiš sve ove “gameplay-ove” iz UE5 da su ruglo, i da ne trebaju biti tako realni??? Sama igra da bi bila vrhunska mora imati puno više elemenata osim same grafike, ali naravno da je grafika jedna od bitnijih stvari danas. Osim onih ljudi koji moraju biti kontra svih, samo da se mogu raspravljati sa svima, ja stvarno ne znam nikoga tko ne želi napredak u tom smjeru!

Cini se da se ne razumijemo. Sve 5.

Slazem se. Volim dobru grafiku al da je kreativna photorealizam mi stvarno ne treba.

Ne vidim zašto fotorealistična grafika mora biti prepreka za kreativnu estetiku. Ima dosta live action filmova i serija koji su vizualno kreativni.