Need for Speed: Carbon – kanjonski okršaji

Need for Speed: Most Wanted imao je dobitnu formulu te je privukao najviše igrača u NFS serijalu. Umjesto da nastave graditi vlastiti imidž serijala, u Electronic Artsu su se nakon te igre još jednom odlučili na oponašanje filmskog serijala Fast & Furious. Prije 17 godina aktualan je bio Tokyo Drift, a premda se Need for Speed nije vozio u Japanu, Carbon je donio Touge utrke niz planinu – baš kao i Tokyo Drift.

Premisa je u NFS Carbonu bila nešto drugačija nego u Most Wantedu. Ulicama grada Palmont vladale su bande podijeljene po tri klase vozila: egzotični, tuning i muscle. Igrači su tijekom utrka mogli angažirati svog AI pomoćnika. Blocker pomoćnici udarali i blokirali su suparnike, Drafteri su nudili ubrzanje dok ih pratite, a Scout pomagači pronalazili su prečace i najkraće dionice staze. Pomoćnici su se tijekom utrka mogli koristiti više puta, ali je postojao cooldown između svakog korištenja.

Policijske potjere bile su dio Carbona, ali ipak u značajno manjem obujmu nego u Most Wantedu. Spomenute Touge utrke u kanjonu odvijale su se tako bez policije, u formatu 1 na 1. Vozilo se dva puta, s različitim pozicijama za svakog vozača, a pobjednik je bio onaj koji je na kraju imao manji razmak od suparnika ako ga nije prestigao. U ovim utrkama također je bilo i driftanja koje je izostalo iz Most Wanteda.

Need for Speed: Carbon lansiran je na svim platformama tog vremena, uključujući i prijenosne konzole koje su dobile svoju zasebnu verziju. Bio je to prvi NFS rađen za PlayStation 3 konzolu. Prodaja je išla dobro, iako su ocjene ipak bile slabije naspram Most Wanteda, a kao glavni prigovor navodio se manji značaj policijskih potjera.

Danas se Need for Speed: Carbon tehnički još uvijek može nabaviti za X360 i PS3 konzole, dok ga na PC-ju više nema u prodaji.