RETRO DOZA #202 – Scorched Earth, topništvo na poteze

Scorched Earth bila ja mala zarazna stvarčica koju smo zaigrali 1991. godine, igra koju je kreirao jedan čovjek – Wendell Hicken koristeći se Borland C++ programskim jezikom i to za MS-DOS. Radi se 2D tenkićima koji se napucavaju korigiranjem putanje paljbi, te zapravo jednom podžanru strategije danas jednostavno zvanom “artiljerije”. Jednim pogledom na početnu verziju Scorched Eartha mogli biste dobiti dojam da je to nešto što je malo dijete naškrabalo u MS Paintu, međutim njegovu tadašnju kvalitetu i popularnost ne možemo zanemariti jer je između ostaloga poslužio i kao začetnik popularnog Worms serijala, a stekao je i naziv “Mother of all Games” prema tadašnjem Zaljevskom ratu.

Ipak, radi se tu o dosta drugačijoj igri od malih crvića. Premda se oboje temelje na nasumično generiranom terenu i jednostavnom napucavanju, u Scorched Earthu niste direktno mogli pomicati tenkove tijekom svoga reda, a uspješnim ste pogotcima zarađivali novce kojim bi potom u rundama koje slijede kupovali nove dodatke arsenalu. Osim klasičnih raketa, padobrana i ostalih zgodnih stvari koje su nam dobro poznate iz ovakvog žanra, Scorched Earth imao je još jedno unikatno oružje koje zato nismo vidjeli u mnogim izdanjima crva. Pritom mislim na mogućnost bacanja tj. pucanja zemlje kojom osim što možete popunjavati ili stvarati novi teren tokom sukoba, također možete i zakopati protivnika. Još jedna dosta velika razlika bila je činjenica da ostatak razrušenog terena ne pluta u zraku, već se slijeva nizbrdo.

Kasnije verzije dobile su i mogućnost sinkronizirane paljbe, a prisustvovati je moglo do devet igrača. Naravno, kroz godine je Scorched Earth napredovao i vidio mnogo različitih izdanja, napredaka pa tako i klonova, a jednog lijepog dana dobili smo i 3D verziju Scorched Eartha jednostavno zvanog Scorched 3D. No mi smo tu da se prisjetimo skromnih početaka, stoga bacite pogled na video ispod i prisjetite se kako smo se igrali davne 1991. godine.