RETRO DOZA #286: Game.com konzola – prvi prijenosnik s internetskom vezom

Tiger Electronics koji je svojedobno inače bio poznat po “igraćim satovima” i prejeftinim prijenosnim konzolama koje su imale tek jedan naslov, 1997. se godine još jednom odlučio za pravu handheld konzoli, ovoga puta s kaseticama, touchscreenom te čak i modemom. Prilično impresivna kombinacija za to doba ako smijem reći, no iako nam je sad već sasvim jasno da je stvar pala jače od kometa, s veoma istom stvari zvanoj DS će Nintendo malo kasnije (2004.) naći veliki uspjeh. Samim time bi se dalo zaključiti da je Game.com bio ispred svoga vremena, barem konceptualno, ne tehnološki.

Pa gdje je onda zapelo? Upravo na tom tehnološkom dijelu. Tiger se tada direktno suprotstavljao šampionu zvanom Game Boy, a obećanjima kako će njihova nova konzola zauvijek promijeniti svijet gaminga također vjerojatno nije pomogla. Konzola je predstavljena kao ozbiljna stvar, jer pošto je Game Boy bio namijenjen djeci, Game.com bi tu zato bio “Game Man” jer očito samo zreli ljudi koriste aplikacije poput kalendara i kalkulatora. Pogledajte samo reklamu za to čudo.

U veoma sličnom stilu kao GameBoy, Game.com je imao prilično mali, monokromatski ekran bez pozadinskog svijetla te je gutao četiri AA baterije. Neke od stvari koje ste na njemu mogli zavrtjeti bili su veliki naslovi poput Sonica, Resident Evila i Duke Nukema. Međutim, tu je svega bilo tek dvadesetak igara, a njihove kvalitete bile su veoma jadne. Zbilja nema drugog načina nego da to tak kažem, jer nije bila ni do koljena Game Boyu koji je tada na tržištu bio već skoro pa deset godina. Nijedna pak nije imala mogućnosti multiplayera, a internet bi vam stoga služio samo da čitate mail ili provjeravate tablice postavljenih rekorda.

Među otkazanim naslovima pak su bile stvari poput Castlevanije, C&C Red Alerta i Metal Gear Solida, najvjerojatnije jer njegove performanse uopće nisu bile pogodne za akcijske igre. Samim time je svega prodan u manje od 300,000 primjeraka te je zakopan već 2000. godine. Mislim, super je taj touchscreen i sve to, ali čemu kada se jedan Resident Evil 2 vrtio u predivnih tri sličice po sekundi? Pogledajte u videu ispod na što mislim.

Tu su još i nevjerojatni zvučni efekti koji su Nintendove melodije mogli samo sanjati, i ako vas to totalno ne izludi zbilja ste bili prava frajerčina. Možda je zato Game.com bio “samo za prave face”? Ovaj put zato gledamo čak tri videa. Kratkom montažom svih postojećih Game.com igara tako ćemo zatvoriti njegovu priču, i ako preživite još te četiri minute čiste muke zaslužujete barem jednu pivu.