RETRO DOZA #288: Trespasser – ovdje bolje ne koračiti

Spielbergov Jurassic Park je davne je 1993. godine obilježio Hollywood te ušao u povijest kao jedna od najvećih filmskih produkcija ikad. Paralelno s njegovim nastavkom – The Lost World: Jurassic Park iliti Jurassic Park 2 iz 1997. godine trebala je nastupati i veoma ambiciozna igra naziva Trespasser, ali zbog brojnih problema ista je iz pećine izašla tek godinu dana kasnije. Trespasser je tako službeno trebao biti jedan od igrivih nastavaka na franšizu koja je uveliko popularizirala dinosaure u modernoj pop kulturi, a na njemu sada nisu radili samo Electronic Arts i Dreamworks Interactive (Medal of Honor), već i sam gazda Spielberg. S takvom postavom Trespasser se čak usudio obećati potpunu revoluciju PC gaminga, ali kako to obično bude, takva si obećanja rijetko išta više od toga.

Dakle, radi se o prilično naprednoj single player pucačini prvoga lica, barem za svoje vrijeme. Štoviše, stvar je bila toliko ambiciozna da je novaca za razvoj ponestalo nekoliko puta, i nakon odgode od godinu dana na kraju je stvar naravno izdana nedorađena u žurbi. Ne samo da je time na koncu prošla dosta loše, početni koncept survival horora prebačen je u brzinu ispod, a konačni proizvod bio je zapravo još jedna pucačina. Izostavljene su tu i brojne druge stvari, poput lijeve ruke lika kojega igrate… Sve radnje tako ste izvodili isključivo s desnom rukom, čak i baratanje većim oružjima što ispada veoma smiješno, a većina zahvata te preostale ruke svojom su “ragdoll” fizikom nalikovali jedino krakovima neke ljigave hobotnice.

Bila je to zapravo i jedna od prvih igara koja se koristila tom “ragdoll” fizikom, no između ostaloga i posve “3D open world” dizajnom koji se tada još donekle smatrao nemogućom misijom. Međutim, vezano uz to velika je stvar bila i činjenica kako je čitav reljef otoka iz filma skeniran i prebačen u 3D varijantu za igru koja će popratiti remek djelo od filma. Nažalost, sa svim poteškoćama u samom razvoju i napretku projekta, taj “open world” kojega smo dobili bio je većinom prazan. Da situacija bude još lošija, sve se to odvijalo u razdoblju kada je nastupala i hardverska akceleracija grafičkih kartica. Ako ste tada bili jedan od sretnika koji su posjedovali moćni Voodoo 2, naglom i lošom optimizacijom igra bi radila pa čak i izgledala lošije nego da ju niste imali. Baš lijepo.

Ali, ni to nije sve, daleko od toga jer je ova “revolucija PC gaminga” u nekim časopisima tada pobrala čak i 1/10 ocjene. Samim dinosaurima je zato s dobrim razlogom bio onemogućen ulazak u zgrade jer bi pritom često zaglavili u zidove, a oni su između ostaloga također trebali imati širok raspon umjetne inteligencije s kojom bi se mogli ponašati na razno razne načine. Sve je to naravno bila ideja na papiru, jer bi u izvedbi toliko brzo mijenjali mišljenje da se za ništa nisu mogli odlučiti, a samim time bi onda jednostavno mirovali poput stupova.

Taj je problem naravno riješen tako da se svi njihovi osjećaji osim agresivnosti izbace, no s obzirom na to da su na upravo taj način riješeni skoro svi problemi igre, nije nam baš puno toga ovdje ni preostalo. Osim takvog epic faila, na kraju nam se nekako lakše prisjetiti stvari koje nismo dobili, nego onih koje jesmo. Ipak, Trespasser je možda najviše pamćen po činjenici da smo pogledom prema dole imali smo što za vidjeti (jer se igralo isključivo sa ženskim likom), no video ispod pokazat će vam kako je sve to u konačnici ispalo.