Zaigrali smo The High Isle ekspanziju za The Elder Scrolls Online, kartali se do besvijesti

The Elder Scrolls je veliko ime za koje gotovo svi znamo i bez sumnje postoji nemali broj prekrasnih sjećanja koja nosimo iz Skyrima. Iako The Elder Scrolls Online (TESO) nije uspio doseći istu razinu popularnosti kao i Skyrim, svejedno pruža zabavno iskustvo ako imate društvo za igranje – kao i skoro svaka online igra! Mnoge bi mogla razveseliti činjenica kako TESO nema sustav levela uobičajen za MMORPG žanr, tako da vi ili vaši prijatelji možete bez ikakvih poteškoća ekspresno pohrliti jedni drugima u pomoć.

No, ovo nije tekst o mrežnoj inačici Elder Scrollsa već o njegovom šestom “poglavlju” naziva The High Isle. Ekspanzija je to koja se fokusira na rasu Bretona i njihovo matično otočje. Gotovo sve je o njima do ovog poglavlja bila nepoznanica, stoga je lijepo učiti i otkrivati nove stvari o ogromnom i dubokom svijetu koji Elder Scrolls nudi.

Bretoni žive u srednjovjekovnom okruženju. Njihov glavni otok prepun je dvoraca, plemića, viteza i svega ostalog vezano uz srednjovjekovni štimung. Glavni grad je velik i nudi raznolik sadržaj na svakom uglu, ali bez ičega po čemu bi se isticao. Sve ulice su slične, trgovi praktički prazni, a snalaženje bez mape bilo bi noćna mora. Izvan grada nalaze se pak ogromna polja suncokreta dokle god pogled seže, s hrpom raštrkanih protivnika koji jedva čekaju da ih sasiječete.

Drugi je otok nešto zanimljiviji. Radi se o zatvoru u kojem završavaju politički akteri koji su prijetnja vladajućima. Zatvorenici mogu slobodno hodati po otoku koji je zapravo ogromna džungla s nekoliko struktura/tamnica raštrkanim po njemu. Jedan i drugi otok su podosta veliki, bez obzira na to što na karti kontinenta izgledaju sitno, a glavni questovi napravljeni su na način da vas detaljno provedu kroz oba otoka. Postoji i treći otok, ali on je ogromni vulkan i ne može se baš istraživati.

Glavna priča ostavila mi je gorko sladak okus u ustima. S jedne strane bilo je zanimljivo gledati kako se stvari odvijaju jer se uvijek događalo nešto blještavo. S druge strane, teško je zadubiti se u političke spletke naroda o kojem ne znam ama baš ništa, ipak je ovo prvi put da detaljnije čujem o zemlji Bretona. Svejedno mi je hoće li na vlasti biti onaj ili ovaj zbog toga što nisam od tamo, ja sam netko potpuno nepoznat, stranac kojeg ne zanimaju razne spletke i borba za tron.

Likovi koji su uključeni u zadatke također su potpuno novi, tako da nemam nikakvu povezanost s njima te nisam previše brinuo za njihovu sudbinu. Čak nemaju ni zanimljive osobnosti da bi mogao početi mariti za njih tokom priče. Štoviše, dogodilo se upravo suprotno pa sam počeo navijati protiv njih i nadati se da će mi biti ponuđen izbor da se okrenem protiv njih, no to se nažalost nije dogodilo.

To su sve klasični problemi s kojima se svaki MMORPG susreo tako da nemojte to uzimati kao veliki minus. Teško je baciti pozornost na nekog novog NPC-ja, a da pritom stvari ostanu zanimljive. Ista stvar vrijedi za priču. Mogu se dodati svakakvi efekti i puno akcije, no i dalje će se mučiti u tome da prenesu radnju bez nekakvih epskih režiranih scena. Ipak, to ne znači da nije bilo zabavno prolaziti kroz sve to i gledati akciju u akciji.

Naravno, osim glavne priče u The High Isleu su dostupne brojne druge aktivnosti kao npr. dva nova partnera koji se bore uz vas u bitkama i njihovi vlastiti questovi, vulkanske zone po otoku koje su ujedno i grupna aktivnost te novi raid naziva Dreadsail Reef. The High Isle svakako ima aktivnosti u koje će se moći uložiti dosta sati, no nijedna nova stvar u ekspanziji ne može se mjeriti s kartaškom igrom koju nažalost mogu igrati samo oni koji su kupili The High Isle.

Uvjerljivo najbolji dio ekspanzije je kartaška igra Tales of Tribute. Iako mi na prvu uopće nije sjela zbog groznog uvoda i upoznavanja, tijekom igranja postajala mi je sve bolja. Kartanje je dostupno i protiv računalnih protivnika i protiv drugih igrača.

Dok sam tijekom uvoda igrao nekoliko rundi protiv računalne inteligencije, jedna strategija se činila učinkovitijom od ostalih, no kada sam se upustio u igranje protiv drugih igrača ta strategija nije baš najbolje funkcionirala. Naime, igra ima dva načina na koja se može pobijediti, a jedan od njih učinit će vas nepobjedivim protiv računalnih protivnika jer njihova umjetna inteligencija nije baš najbolja.

Što se pobjeđivanja tiče, prvi način je dobivanjem 40 bodova kroz razne efekte karata, a drugi je dobivanje naklonosti svih četiri sponzora. Sponzori pak određuju kakav špil će se koristiti. Štos je u tome što oba igrača dijele jedan špil i iz njega odabiru karte koje će dodati u svoj vlastiti špil za kasniju upotrebu. Na početku svake partije svaki igrač bira dva sponzora, što čini sveukupno četiri sponzora po partiji. Svaki od sponzora ima svoj posebni efekt koji se može iskoristiti jednom po potezu, a nakon efekta igrač koji je iskoristio sponzora dobiva njegovu naklonost. Kada netko dobije naklonost sva četiri sponzora, taj igrač pobjeđuje.

Trenutno u igri postoji osam sponzora, odnosno osam različitih špilova, svaki sa svojim jedinstvenim prednostima, a dubina koju miješanje špilova omogućava je zapanjujuća. Postoje tri vrste “bodova”: novci, prestiž i moć. Novcima se kupuju karte koje zatim ili imaju posebne efekte ili daju još novaca i moći, a na kraju poteza sva neiskorištena moć se pretvara u prestiž bodove. Kada jedan igrač dosegne 40 prestiž bodova drugi igrač ima još jedan potez da sustigne prvog igrača ili sakupi sve sponzore, a ako u tome ne uspije automatski gubi. Možda vam sve ovo zvuči malo komplicirano no bez brige, postoji dosadni tutorial koji će vas provesti kroz osnove.

Jednom kada savladate osnove i zađete u jezgru kartanja, vjerujem da ćete početi uživati. Igra vas tjera na puno planiranja unaprijed, a trenuci kada se ti planovi ostvare pružaju veliku zadovoljštinu. Važan detalj koji bi htio istaknuti je taj da su sve karte otključane odmah. Koji god sponzor bude odabran, sve njegove karte se mogu odmah koristiti. Ali zato nisu svi sponzori otključani, no može ih se lako dobiti.

Tales of Tribute ima svoje posebne dnevne questove u kojima morate putovati po kontinentu i izazivati NPC-jeve na dvoboj. Nagrada za dovršavanje tih questova dolazi u vidu malih paketića koji imaju veliku šansu da daju sponzora, tako da otključavanje svega vezanog uz kartašku igru ne bi trebao biti problem.

Da zaključimo, The High Isle je standardna TESO ekspanzija s puno toga istog po pitanju gameplayja. Tu su klasične novine poput raidova, raznih aktivnosti, nove zone i dodatne priče. Ukratko, sve što se očekuje od novog proširenja i sve ono što će brzo biti zaboravljeno . Ipak, ono što bi mnogima moglo ostati u pamćenju  je kartaška igra koja je nadmašila sva moja očekivanja. Zabavno kartanje zasjenjuje sve drugo što je ekspanzija ponudila, no minus je taj što kartanju mogu pristupiti samo oni koji su kupili ekspanziju. Bez obzira na to što je ostatak ekspanzije po pitanju likova, glavne priče i zone bio granično dosadan i zaboravljiv, svejedno ju preporučujem samo zbog kartaške igre koju donosi – toliko je dobra!