Battlefield 6 već je duže vrijeme vani i vjerojatno se pitate kako ova recenzija dolazi tako kasno. Pa, čujte, toliko smo se uživjeli u igru i pustili korijenje da smo jednostavno zaboravili na recenziju! Teško se čak bilo odvojiti od igranja da napišemo ovaj tekst. To jest, tako je barem bilo s Lovrom koji se uhvatio multiplayera. David je pak brzo poželio zaboraviti ono što je vidio od singleplayer kampanje. Bilo bi fer otvoriti recenziju njegovim osvrtom – ipak je on bio brži u pisanju…

SINGLEPLAYER IZVJEŠĆE – DAVID Š.

Napeta, uzbudljiva, kreativna – tri su riječi koje sigurno ne bih koristio za opis Battlefield 6 kampanje. Budimo iskreni, gotovo svi će ignorirati kampanju i uskočiti ravno u multiplayer, ali ne možemo zanemariti da je postojao potencijal da kampanja bude barem zabavan uvod u mehanike same igre. Taj potencijal, nažalost, nije ostvaren.

Radnja se u kampanji odvija nekoliko godina u budućnosti, gdje je NATO oslabio, a privatna vojna organizacija Pax Armata prijeti svjetskom poretku. Nakon što se napeta situacija u Gruziji pretvori u otvoreni rat, operativci MARSOC-a, mornaričkih specijalnih postrojbi, pokušavaju obuzdati sukob i otkriti kako pobijediti neprijatelja.

Preuzet ćete uloge raznih članova odreda Dagger 1-3 u lokacijama diljem svijeta. Battlefield je oduvijek bila timska igra pa je zadovoljstvo vidjeti kako je dio tih mehanika uspješno prenesen u singleplayer. Nikad niste sami te uvijek možete računati na potporu svojih suboraca koji su podijeljeni u četiri klase, kao u multiplayeru. Ako primite smrtonosnu količinu štete, čak vas mogu i oživjeti.

Članovi vašeg odreda su na prvi pogled zanimljiva grupica. Ipak, na kraju ispadnu vrlo plitki, a dijalozi su uglavnom svedeni na razgovore o misiji ili trenutnoj taktičkoj situaciji. Ne dobivamo nikakav uvid o njihovim osobnostima, što otežava emotivno vezanje s tim likovima i čini ih nezanimljivima. Takva je i priča – nezanimljiva i predvidljiva. Negativac je srednja žalost, a sam kraj je užasno antiklimatičan. Zaplet ćete vjerojatno zaboraviti prije nego taj dan legnete u krevet.

No, koga briga za likove i priču, zar ne? Kakvo je napucavanje? Mehanike pucanja su identične multiplayer komponenti, ali umjetna inteligencija je toliko glupa da uništava ikakvu vrstu zabave. Neprijatelji ili stoje i pucaju ili trče prema vama i pucaju. Dizajn razina bi ovdje možda mogao spasiti stvar, no, izuzev par misija pri kraju igre, ova kampanja je bolno linearna.

Ovo nije Battlefield kampanja, ovo je loša Call of Duty kampanja.

To me zapravo vodi do najveće kritike. Ovo nije Battlefield kampanja, ovo je loša Call of Duty kampanja. Battlefield serijal posebno se ističe otvorenim mapama, slobodom pristupa, destrukcijom okruženja i raznovrsnim vozilima. Gotovo ništa od toga nije prisutno u ovoj kampanji. Razine su linearne te uglavnom fokusirane na borbu u malim, skučenim okruženjima gdje je destrukcija većinski kozmetička, a ritam vrlo neujednačen. Zadnjih nekoliko misija donekle podsjeća na Battlefield iskustvo, ali zadaci su toliko bazični da i one postanu dosadne.

Razvoj kampanje bio je prilično turbulentan, što se vidi po kratkom trajanju i općoj nestabilnosti igre. Animacije su trzave, zvuk povremeno nestaje, a čak i minimalno odstupanje od očekivanog puta često dovodi do problema. No sve bi to bilo tolerabilno da su razine dobro dizajnirane i da priča nije monotona uspavanka.

Zamislite Battlefield 6 kao glavno jelo. Multiplayer je sočni odrezak, Portal mod hrskavi krumpirići, a kampanja mlitava, nezačinjena, polupečena brokula. Srećom, dobro je što kampanju lako možete deinstalirati i nakon toga uskočiti u pravu zabavu, a ona je isključivo u multiplayeru.

MULTIPLAYER IZVJEŠĆE – LOVRO M. (feat. Terox)

Pozvani da služimo svojoj vojsci, David, Terox i ja dolazimo u bazu kako bi nas zapovjednik podijelio na misije. Pri dolasku primjećujemo kako je baza dizajnirana pomalo nekonvencionalno. “Kamo trebamo ići?” – zapitali smo se. Nakon duljeg perioda zbunjenosti, shvatili smo gdje se moramo javiti kao bi nas uputili na bojište.

Dolaskom do glavnog zapovjednika, mimo njegovog pozdrava, odmah smo se požalili na vrlo loš dizajn baze. “Teško je navigirati po ovom bunkeru”, kazali smo mu. Zapovjednik se samo nasmijao i rekao kako živimo u modernim vremenima i to je danas jednostavno norma ako želiš biti uspješan. “Neš ti uspjeha”, promrmljao sam u bradu.

Nedugo nakon toga poslani smo na bojište da osvojimo područja kako bismo porazili mrske nam protivnike. Na izbor smo imali učlaniti se u pješadiju, biti dio oklopnih vozila ili se vinuti u zrak helikopterima i avionima. David i ja odlučili smo se za pješadiju, dok je Terox otišao u nebesa pružati nam podršku.

Kao dio pješadije, mogli smo se odlučiti da se pridružimo Assaultu, Supportu, Engineeru ili Reconu. Za početak smo se odlučili pridružiti četi Assault kolega kako bismo se upoznali sa situacijom na terenu. Ostatak tima rasporedio se po ostalim klasama, svako sa svojim zadacima. Koliko sam bio upoznat, od predavanja po dolasku u bazu, Support je liječio ljude, Engineer je popravljao oklopna vozila, dok je Recon skautirao područje i rješavao svakog tko bi nam pokušavao doći s leđa.

Trčeći prema lokaciji koju smo morali zauzeti, nisam se mogao oteti dojmu kako čujem glasove zaprepaštenih ljudi i policijske sirene. Pomislio sam si da sam skrenuo s puta, ali to je bilo nemoguće jer sam tek stigao na bojište i nisam nikako mogao biti pod utjecajem kaosa na terenu. Čudna stvar, no ubrzo sam se sabrao te krenuo prema svom zadatku.

Bilo je ludo, kaotično i nestvarno. Neprijatelji na svakom koraku – oni pritišću nas, mi pritišćemo njih. Bacili smo se u zaklon i od tamo korak po korak napredovali prema pointu. Osvojili smo ga i krenuli na drugi koji je bio od važnog značaja. Ako ga osvojimo, imat ćemo prednost u zraku. Bilo je tu nemilosrdnih borbi.

Ja sam krenuo prema kući, ali protivnik me upucao i srušio. Pozvao sam svog Medica da me dođe spasiti. Međutim, sposobnih suboraca nije bilo u blizini, a oni koji jesu samo su me preletjeli. U tom trenutku sam pomislio kako sam gotov. Već sam se oprostio od svojih, kad je u posljednji tren ipak netko doletio. Doslovno je doletio! Tračajući prema meni s defibrilatorima u ruci je u zadnji tren skočio, dok su oko njega tinjale eksplozije kao u filmu Michaela Baya, te me uspio spasiti.

Brzo sam otrčao u kuću kako bih pružio podršku suborcima koji su se žestoko borili za prevlast u toj ključnoj bitci. Nedugo nakon toga stigli su novi protivnički tenkovi i opalili žestoku paljbu prema kući u kojoj sam bio. Nisam se stigao ni okrenuti, a već su me ostaci kuće zatrpali. Iako se činilo kako ćemo izgubiti ovu ključnu poziciju na bojištu, na kraju je stigla naša zračna eskadrila i potamanila oklopna vozila.

Ostatak žive pješadije uspio je osigurati poziciju te smo na trenutak mogli predahnuti. Dok su jedni popravljali naša oklopna vozila i postavljali mine na cestu u slučaju dolaska protivnika, drugi su se zaputili prema sljedećem pointu. Kao Assault, imao sam ljestve koje sam mogao postaviti kako bih se mogao uspeti na veću poziciju bez da ulazim u zgrade.

Postavio sam jednu i krenuo se uspinjati. Kako sam stao na ljestve, odmah su me odbacile u zrak. Išao sam drugi puta isto napraviti, ponovno se isto dogodilo. Suborci su me gledali te probali i oni isto napraviti, međutim i njih je odbacilo dva metra u zrak. “Što je ovo, zar smo na trampolinu?” svi su se začuđeno pitali. Ipak, uspjeli smo se popeti na zgradu. Bome je bilo čudno, nikome nije bilo jasno što se točno tu dogodilo. Kako smo ušli u zgradu, u pozadini su se čuli iznervirani krici. “Dobro, šta je ovo?!” sve je nervozniji bio David. Ispostavilo se kako se njemu dogodila ista stvar, samo s drugim predmetom. Htio se zakloniti među kamenje, ali i on je poletio u zrak. Kako kamenje i ljestve sada odjednom iskazuju karakteristike trampolina? Gdje su nas ovo poslali, kakvo je ovo bojište?!

Kako kamenje i ljestve sada odjednom iskazuju karakteristike trampolina?

Mogli smo primijetiti kako su vozila na bojištu jednako razorna koliko i osjetljiva. Tenkovi su se činili neuništivima kad su ih u isto vrijeme popravljala dva ili više inženjera. Budući da je Terox proveo najviše vremena u zraku, morao sam ga kontaktirati da me izvijesti o situaciji. Dobra je stvar što se nalazio na našem početnom području, popravljajući svoj helikopter pa je bio osiguran od neprijatelja.

“Napeto je”, izvijestio je. Jedva smo ga razumjeli, svako malo je morao hvatati zrak. Računica je bila vrlo jasna – zračne borbe nisu ništa drugo nego pametno iskorištavanje energije, okretnosti i brzine. Često je morao posezati za asevima u rukavima, poput prolaska kroz dvije građevine kako bi iz duela izašao kao pobjednik. Ne samo to, već je muka bila i protiv vozila na bojištu jer oklopni anti-airovi, pa i tenkovi, doslovce brišu pod s letačima.

Kako je vrijeme prolazilo, tako su nas iz zapovjednog sjedišta slali na različita bojišta. Borili smo se na raznim mjestima – od šarenog i skučenog Saints Quartera preko doline smrti Mirak do gradilišnog i mnogima mrskog New Sobek Cityja. Ne bismo rekli da smo negdje posebno uživali, ali nismo ni očajavali. Da nismo u ratu, definitivno bismo posjetili neka od tih mjesta te pustili naše oči da uživaju u pejzažima dolina i arhitekturi gradova. Svako od tih mjesta imaj svoj vizualni šarm. Boje Saints Quartera možda su i najbolje od svih mjesta na kojima smo bili, šteta što je većina ostalih lokacija tmurnija nego što smo očekivali.

Zapovjedništvo nas je slalo na različite misije. Najčešće smo se borili za osvajanje područja u, kako oni nazivaju, Conquestu. Neprijateljske linije probijali smo kroz Breakthrough na nekim od najtežih mjesta ikada. Činilo nam se kako ne možemo uopće proći prvu crtu linije na određenim mjestima (npr. New Sobek City). Mladi bi danas rekli da je to vrlo nebalansirano, ali nažalost je ovo stvarni život za nas pa smo samo htjeli da taj pakao što prije završi. A i pitanje je zašto nam je zapovjedništvo zabranilo korištenje dimnih granata u svim klasama osim u Supportu?

Pitanje je zašto nam je zapovjedništvo zabranilo korištenje dimnih granata u svim klasama osim u Supportu?

Bilo je tu i nekih manjih misija kao Squad/Team Deathmatch, King of The Hill, Rush te drugih. Jako nam je zabavno bilo na misiji Escalation gdje smo morali zauzeti područja. Nakon određenog vremena ta ista područja bila bi uništena te smo se okretali drugima. U finalnim stadijima misije bi se to pretvorilo u pravo taktičko nadmudrivanje. Odličan primjer toga bila je misija u New Sobek Cityju. Na zadnje tri lokacije praktički su se lomili zubi!

U završnim fazama misije oba tima dobila su pristup oklopnim vozilima i jurišnim helikopterima. Skrivanje je bilo nemoguće, a ni oni vječni snajperi na krovovima nisu bili sigurni. Završnih devet minuta i bitka za posljednje tri pozicije je krenula. Bilo je napeto u zraku, bilo je napeto na kopnu. “Ispred mene su tri tenka”, čulo se od Davida koji je vodio kopnene snage. Iako smo se bojali da će nas srušiti, zajedničkim snagama smo Terox i ja okrenuli sve u svoju korist. U tih devet minuta uništili smo čak 17 oklopnih vozila. To je bilo dovoljno da neprijateljske snage kapituliraju i priznaju poraz. Takve priče ću jednog dana pričati unucima koji će mi reći da sam sve to izmislio.

Kad smo se vratili u zapovjedništvo, nakon svih silnih borbi dočekao nas je šef. “Bravo, dečki, odlično vam ide!” uzviknuo je. Naravno, slijedilo je pitanje kako smo zadovoljni opremom. “Čujte, zapovjedniče, pozitivno smo iznenađeni. Sve nam je glatko prošlo, čak i dio suboraca koji nemaju najbolju opremu nisu uopće zaostajali. Nismo primijetili ni u jednom trenutku da je eksplozivno bojište onemogućilo našim uređajima da propisno funkcioniraju”.

Kad sam stigao do oružara, pitao sam ga što mi može dati na temelju mojih uspjeha na bojištu. Otišao je u skladište i donio mi određene dijelove za puške, kao i neka nova oružja. “Čekaj malo, to je to?” bio sam šokiran: “Toliko sam se trudio na bojištu, bio pravi timski igrač i samo si mi to u stanju dati?!”

Nije mi odgovorio, samo se nasmijao i pokazao mi prstom prema računalu koje je bilježilo moj učinak. “Kakva moderna tehnologija”, sarkastično sam se nasmijao. Odlučio sam ga napustiti i krenuti u šetnju bazom. Sreo sam Teroxa i Davida te smo zajedno otišli u prostoriju u kojoj je velikim slovima napisano Portal.

To ime nam je bilo poznato od nekud. Nakon malo mozganja, sjetili smo se kako smo taj dio baze imali prilike vidjeti prije nekoliko godina kad su nam ga i predstavili po prvi puta. Tada je sve još bilo u začecima i nije bilo toliko razvikano. Međutim, situacija je sada ponešto drugačija. Kad smo stigli tamo, dočekale su nas virtualne naočale koje smo stavili na glave i imali što vidjeti. Nevjerojatan broj alata omogućava borcima da sami kreiraju vlastite iteracije ratnih područja.

Od izmjene klasičnih pravila misija do potpuno novih ideja, koje kreću od doslovnih temelja, svatko je mogao složiti nešto svoje. To nam je u jednu ruku služilo i kao trening pred odlazak na prave misije. Čak smo mogli uživati u preradama nekih nama poznatih igara iz djetinjstva. Ne u potpunosti istima, ali dovoljno prepoznatljivima da se prisjetimo nekih ljepših dana!

Čak smo mogli uživati u preradama nekih nama poznatih igara iz djetinjstva.

“Dečki, sjećate li se SOCOM-a? Gledajte, netko je napravio preradu, ajmo uskočiti.” Malo je bio problem što nismo mogli zajedno igrati toliko često jer, kako je djelovalo, prenatrpanost bot serverima učinilo je svoje. Zapovjedništvo je obećalo riješiti taj problem kako bi svaki vojnik mogao biti u koraku s vremenom i treningom.

Stavivši sve u jednu veliku zdjelu, DICE je uspio dobrim sastojcima složiti jedan fini kolač. Ljagu na ovaj naslov definitivno će baciti njena kampanja, no to vas ne treba sputavati prilikom odabira Battlefielda 6 kao potencijalno novog naslova kojeg ćete zaigrati. Igra je to koja će vas baciti u ralje zabavnih trenutaka, prvoklasnog napucavanja i vrhunske, pomalo filmske borbe.

Klasični Battlefield trenuci su prisutni, epskih bitaka ne nedostaje, a šlag na tortu su i developeri koji, kako se čini, slušaju kritike i već su ih krenuli implementirati u igru. Iako ne donosi revoluciju u žanr i franšizu, Battlefield 6 svojom slojevitom akcijom i dinamičnom destrukcijom udara baš onako kako želite. U najmanju ruku, podsjeća nas da neke dobre stvari ne treba mijenjati. Možda će biti pretjerano za zaključak, ali sljedeća misao nije daleko od istine: ono što su mnogima nekad bili Bad Company 2 i Battlefield 3, današnjoj generaciji to bi mogao biti Battlefield 6.