Đuka u snijegu

[Cole]

Tema po uzoru na prošlogodišnju Listu odigranih igara.
Ovo je službena HCL tema/dnevnik igranja i dopušten je jedan post po useru, bilo kakvo komentiranje vezano za ovaj topik, obavljat ćete ovdje.
_________________________________________________________

# svaki user rezervira po jedan post u temi i nadopunjuje listu pređenih igara.
# igre nemorate prijeć uzduž i poprijeko ili do kraja.
# bitno je ostaviti kratki dojam u najviše dvije tri rečenice, te dat adekvatnu ocjenu.
# slobodno možete uz svu svoju subjektivnost dozirat i malo objektivnosti u vašem ocjenjivanju pojedine igre.
# bitno je označit platformu na kojoj igrate igre, kao što je također poželjno da označite što ste zadnje igrali.
# budite kreativni.


________________________________________________________

Assassin's Creed III - [85/100] - [19:25] - Odlična AC igra. Puno bolji dojmovi nego li prije pet godina kada sam igrao dok je bila aktualna. Spori početak i uvod sa Haythamom mi je sada legao kao budali šamar. Puno bolje sam se uživio u priču i odnose između likova. Setting je prejeben, atmosfera pogoduje settingu; uživao sam u divljini, lovu, misijama. Neke povijesne bitke su baš dobro napravljene. Jedini minus su mi fast traveli između velike udaljenosti koji traju i traju, te loše odrađena sadašnjost koji mi je zapravo jedini pravi minus igre. Sve ostalo je jako dobro napravljeno. Meni jedna od boljih Assassin's Creed igara.


FIFA 18 - [80/100] - [21:05] -  Ima ova FIFA gro mana, no i dalje je zabavna i pružit će mi nogometnu satisfakciju izuzev nekim iritacijama. Najveća ide kod izvođenja penala; to sranje je MEGA govnasto. Mislim da bi osmica iliti osamdeset bila plafon ocjena. Za sve više od toga serijal bi trebao uvesti ne evoluciju, nego revoluciju u gameplayu. FIFA previše godina stagnira ili ide jako malim koracima naprijed, a rezultat toga, je da dosta ljudi kupuju igru, svake dvije, tri godine. Tek oni možda vide veće promjene, ali ne nužno i sve na bolje. To bi bio moj ukupan dojam nakon nekakvih 20-ak sati igranja.


Assassin's Creed Rogue - [83/100] - [22:30] - Shay Patrick Cormac je fantastičan anti-heroj. Iako u enginu Black Flaga, nije me nešto previše smetalo provesti toliko vremena u praktički "istoj" igri. Priča je super, akteri iste su također odlični; kako novi, tako i stari poznanici. Misije mi nisu bile pretjerano AC reciklirajuće. Čak sam se jako dugo i zadržao u igri budući da se main story da bez side misijamože preć za deset sati. Rogue je jedna od boljih AC igara i ima unikatnu priču koja se usudila biti drugačija od svih ostalih u serijalu.

MotoGP 17 - [65/100] - [22:14] - Čak sam većinu sezone vozio i punu dužinu utrki! No ostalo mi je još par utrka, ali me zvuk motora i prezentacija kao i uvodni komentator toliko ubijaju u pojam da mi se igra već gadi po tom pitanju. Evo baš je najavljen i MotoGP 18, za koji se stvarno nadam da će prezentacijski otić barem dva koraka naprijed! Kao što rekoh; igra pati od nedovoljne razrade audiovizualne prezentacije i sve to djeluje poprilično amaterski. Druge igre s službenim licencama odrađuju puno bolji posao.

Far Cry 5 - [55/100] - [15:33] - Prvo i osnovno, ovo je vrlo dobra igra. FC5 je sve samo ne reciklaža prijašnjih FC naslova. No evo, nakon 15 sati igre sam puknuo i nisam više mogao progutati igru, atmosferu i setting. Kultisti, likovi mi se jednostavno gade. Nesjećam se kada su mi negativci bili toliko glupi, nezanimljivi i odbojni kao u ovome naslovu. Niti najmanje pozitivnu stranu nisam našao u tom svijetu negativaca. Hitbox me ubio; u sto situacija uopće nisam metkom zahvatio protivnika, a ubio sam ih. Jedini razlog zašto mi je žao što mi se igra ne sviđa, jer je Montana prelijepa. Nadam se da će uzet neku pauzu, pa se vratiti kao što je to bilo s FC3.

Wolfenstein II: The New Colossus | The Freedom Cronicles - [80/100] - [10:22] - Stripovski štih umjesto animacija je pun pogodak! Pogotovo za igrače koji su se žalili na filmičnost i dužinu animacija u cijeloj igri. Stripovi su sjajno prezentairani s over the top akcijskim likovima koji su nabrijani jednako ako ne i više od Blaškovića. Nema tu puno priče. Minutu, dvije stripa i tarapana. Jedino su mi čudni teaser uvod u kampanju, gdje prvo igramo sa svakim od tri lika pojedine djelove misija, gdje ćemo kasnije u njihovim kampanjama proći kroz istu lokaciju, no nije me previše smetalo. Stealth elementi su mi pasali i došao sam na svoje s Agenticom Silent Death. Gunslinger Joe koji je u biti Gunslinger Staljin je urnebesan lik! Zadnji lik mi je u biti i najdosadniji, no čisto fora da se popuni desetak sati napucavanja koliko traje ovaj dugačak DLC paket. Ko obožava Wolfenstein mehaniku, ovo je must have; DLC lišen animacija; samo tarapana.

Far Cry 3: Blood Dragon - [89/100] - [04:35] - Blood Dragon je standalone (nezahtjeva kopiju originalne igre) ekspanzija popularne uspješnice Far Cry 3. Igra je radnjom smještena u retro futuristički otvoreni svijet kombinirajući osnovnu gameplay mehaniku iz FC3, nekakvog Đukinog humora, 16-bitne animacije, odnosno cutscene, glazbu iz osamdesetih i devedesetih godina + mnoge reference na poznate akcijske filmove iz tih vremena poput Terminatora, Komandosa i Univerzalnog vojnika i itd. Igra se također sprda sa samim žanrom i prepuna je impresivnog humora te odlično kombinira provjerenu mehaniku sa futurističkim settingom suludog izgleda. Cyber retro atmosfera i soundtrack su van svake pameti! Tko je volio akcijske filmove osamdesetih, s ovom posvetom tim akcijskim filmovima će doć na svoje.

Dead Space - [90/100] - [12:35] - Kakvo putovanje je bio ovaj Dead Space! Neznam koliko god mislio da nastavci mogu bolje, ovo je jedna od onih igara koje atmosferom i gameplay elementima su toliko dobre već u prvoj igri da će ta igra uvijek ostati kao najdraža u serijalu. Atmosfera me podsjeća na Doom 3 iako je ovo miljama bolje. Ali neznam što mi je bolje; neprijatelji koji su stvarno jako dobro odrađeni i raznoliki; atmosfera, gameplay elementi. U odnosu na drugi dio igre, prvi dio je stvarno uvod u sve i do sedmog chaptera uopće nisam vidio dimenziju igre kakva ona zaista jest. Chapter 7 je umjetnost gaminga. A svaki chapter poslije njega je također kvalitetan i u svakom sam maksimalno uživio; tada me je igra maksimalno primila. Iako sam u toku igranja rekao sebi, ovo odigram i više nikad; mislim da će ići sigurno nekad New Game Plus. Ovo je stvarno dragulj gaminga, koji jako dobro stari.

Dishonored GOTY - [92/100] - [26:08] - Završio igru po drugi put. Mislio sam i ranije krenut u drugi prolazak, no nikad mi se zapravo nije dalo. Toliko je prošlo od zadnjeg prolaska da sam i zaboravio koliko je igra genijalna i kvalitetna. Toliko mogućnosti, a ono meni najbolje - vrhunski stealth naslov. Još iz doba kada sam vidio Nightcrawlera u X-Menu mi je bila želja kontrolirat takvog lika u nekoj stealth maniri. Sama igra možda čak i prekratko traje, no vrhunski DLC paketi The Knife of Dunwall i The Brigmore Witches ne samo da upotpunjuju iskustvo, nego proširuju priču i bez prelaska tih dvaju DLC-a je gotovo besmisleno skočit na dvojku, jer je skroz sve povezano. Samu main igru sam prešao za 16 sati, plus još rekao bih 10 sati ovih dvaju DLC-a. Dishonored je primjer kako level design i art direkcija nemoraju imat najbolja osvjetljenja, pa čak ni blizu dobrog dizajn likova i okoliša da bi ipak sve to izgledalo vrhunski! Ne sjećam se da sam ijednu igru u drugom prelasku progutao kao ovu?! Riješio GOTY verziju za 24 sata u nešto manje od četiri dana...

NBA 2K19 - [85/100] - [48:54] - Novih modova nema, pa tako nema ni novosti. MyLeague mod, koji najviše igram iz godine u godinu, također nije doživio nikakve promjene te se točno vidi da nije u fokusu 2K-a, budući da ga recikliraju iz godine u godinu. Sve u svemu, NBA 2K19 ponovno je jedina košarkaška simulacija koju vrijedi igrati. Možda ne vrijedi tražene cijene ako ne planirate igrati MyCareer mod (a od njega bi vas ionako mogle odbiti mikrotransakcije), ali ako želite čaroliju na parketu, i to onu s aktualnim rosterima, nije da imate poštenu alternativu. Dakle, ovo je pomalo reciklirani proizvod, ali kad se reciklira ono što je već dobro – to ne može biti jako loša ponuda.

Forza Horizon 3 - [83/100] - [62:38] - Moram odmah bacit frustracije koje su me mučile od prvog do zadnjeg dana igranja. Kako se prva Forza Horizon igrala maestralno na tadašnjem Fanatecovom GT2 volanu, a preskočio sam "duju", bio sam uvjeren kako će sve biti u najboljem redu. No sama činjenica da se igra vozi ko govno na volan i da se ljepše vozi na kontroler nego na fucking volan od par tisuća kuna, je nedopustiva, sramotna i ridikulozna.Ta neozbiljnost i amerikanizacija u FH3 mi je isto išla na jetra, pa osim dobrih utrka, odlične grafike nisam imao razlog da provedem u igri dulje od 62 sata, koja su me u jednu ruku stvarno iscrpila. Kada bih gledao faktor zabave i ljepote, to bi stvarno bila 90+ kategorija igre, no ovako objektivno sa manama iz teksta do je jedna navučena osmica, progledana kroz prste svih mana koje su pokušane biti zamaskirane, no šteta je učinjena.

Assassin's Creed Origins - [100/100] - [92:18] - Devedeset sati Assassin's Creed Originsa je iza mene, a ja još s tom igrom nisam gotov. Ostao mi je cijeli DLC "The Curse of the Pharaox" i još desetak sati sidequestova maing igre. Priča je prođena već odavno. Trenutno mi je Origins najbolja AC igra i nijedna joj nije ni blizu! Pa čak ni legendarni Ezio i AC II. Origins je stvoren da se provede u njemu stotinjak sati i u mom slučaju to će sigurno biti i 200 sati u ponovnom prelasku. Igra mi u nijednom trenutku nije dosadila, dapače raznolikosti u istoj su mi ju najviše produžili. Odlična ljubavna priča, obiteljska tragedija, ratovi s bogovima, Bayek i Aya, odlični likovi, sve to je na vrhunskom nivou. No Egipat, izgled igre, izgled UI-a, atmosfera Egipta, pješčane oluje, "opipljivo" hladne noći, easter eggovi, Piramide, Memphis, prekrasan kraj igre; to je ono što ovu igru čini meni osobno jednom od najboljih i najljepših koje sam igrao.



________________________________________________________

ZADNJE PREĐENO:	Assassin's Creed Origins
TRENUTNO SE IGRA:	----

_________________________________________________________
2011. | 2012. | 2013.  | 2014.  | 2015.  | 2016. |2017.
U naslovu igre je linku u kojem se nalazi konkretniji dojam od ovog sažetog.

[WEAPONX]

Doki Doki Literature Club! - [10/10] - [04:17] - Neznam kaj reći o ovome a da ne spojlam ništa. Radi se o interaktivnoj noveli u anime stilu pa se od gameplaya nema što očekivati. Krene očekivano, dosadno i nevino i onda se stvari počnu događat. Toliko o tome. Idem si sad neki dobar anime potražit.

Mass Effect 2 - [09/10] - [32:34] - Jedinica je možda klasik, ali nastavak iz nje uzima sve dobro i gradi na tome temelju. Svemir sada ima puno više dubine i jasniji, jače definirani identitet. Igra, iako služi više kao nekakva međupriča ili priprema za glavni događaj nije ništa manje vrijedna nego ostatak serijala. Likovi su svi zanimljivi, detaljno okarakterizirani te je svakome posvećeno dosta priče, a kvalitetan voice acting ih diže na novu razinu. Uživao sam u razgovorima između misija. Naravno, igra nije bez mane. Kontrole su očito rađene za konzole, a PC verzija nije dobila poseban tretman na tom polju pa se isprve čine dosta loše. Srećom, nakon kratkog navikavanja taj problem postaje daleko manje izražen. Iako je klasificirana kao RPG, igra više sjaji kao odlična pucačina, ali na kraju nije ni bitno, vrhunska igra je vrhunska igra.

Call of Duty: WWII - [09/10] - [06:12] - Bio sam spreman bićati o nekim aspektima igre, ali sada vidim da sam dobio točno ono što sam želio: linearni FPS smješten u Drugi svjetski rat. Da su izostavili QTE bio bih još sretniji, ali što je tu je. Ispočetka se činilo da će kampanja biti nalik na stare cod-ove gdje je sav fokus uglavnom bio na povijesnim bitkama bez da se previše bave sa likovima. Ovdje to nije slučaj. Likovi, iako nisu individualno prezanimljivi nose priču sve više prema kraju igre i prirastu srcu. Priča je kvalitetno izrežirana i uspjela mi je izazvati emotivnu reakciju na jednom dijelu. Call of Duty je bio mrtav za mene još od Black Ops 2 pa se nadam da će se i slijedeći nastavak zadržati u ovom periodu. Želim rusku frontu, jebemu.

Tomb Raider: Legend - [07/10] - [07:10] - Vezano za priču sad su mi jasnije neke stvari iz Underworlda pošto mi je ovo prvi put da sam je odigrao. Šteta je što je nisam mogao odigrati kad je izašla jer vjerujem da bih puno više uživao. Danas mi u oči najviše upadaju užasne kontrole i kamera te omraženi mi quick-time eventi, a tu su i povremena rušenja igre te ponešto grafičkih glitcheva nesumnjivo uzrokovanih izvođenjem igre na modernom hardveru. Napucavanje je užasno za današnje standarde, ali razumljivo s obzirom da se radi o igri iz PS2 ere. Zapravo ne, pišem gluposti. PS2 je imao brdo tehnički naprednijih igara. Izuzev toga, igra je ok i vjerojatno najstariji naslov iz serijala kojeg ću odigrati.

Pokemon Moon - [10/10] - [31:10] - Gdje naći pozitivniju i opušteniju atmosferu nego u Pokemon svijetu. Sa ovim nastavkom je to dignuto na novu razinu. Najnoviji naslov iz serijala koji sam odigrao prije ovoga je bio Black & White 2 pa mi je grafički i tehnički skok prilično značajan. U usporedbi Moon je dosta lakša igra za završit. Naporno grindanje levela više nije potrebno, jer exp. share je sada uređaj koji kada je uključen daje 50% exp. svim ostalim Pokemonima u timu. Nekoliko stvari je napravljeno kako bi ih se učinilo življima, stvarnijima kao npr. Pokemon Refresh što je neka vrsta pojednostavljene tamagochi mehanike kojom se razvija odnos između trenera i Pokemona rezultati čega se onda vide u interakciji tokom borbi. Zbog ovoga sam na kraju koristio neke Pokemone koje sam držao kao privremene i čekao da ih zamjenim nekim kulnijima. Također, moram spomenut da me nakon puno godina napokon nije bilo briga za nature i ostale brojeve. GG Gamefreak.

Pokemon Ultra Sun - [10/10] - [45:00] - Poboljšana verzija Sun-a sa nešto drugačijom i po meni boljom pričom, sadržajno bogatija te ima lijepo remiksan soundtrack. Grafika i kamera me malo podsjećaju na Final Fantasy VIII, a i opčenito dobivam nekakvu PS1 vibru iz ovih Pokemon igara 3DS ere. Mislim li da Pokemon RPG igre tehnički kasne 20-ak godina? Naravno da ne, Pokemon serijal je po mojem mišljenju među rijetkima koji je ostao vjeran izvornom JRPG formatu, a da svakom slijedećom iteracijom opet izgleda dovoljno svježe. Za razliku od recimo Final Fantasy igara koje su nakon Playstation 2 ere izgubile identitet radeći od sebe nekakvu mješavinu istočnih i zapadnih sistema koji ne igraju zajedno.

Mega Man 2 (NES) - [08/10] - [05:00] - Ovo je jedan od klasika starog Nintenda koji se mora odigrat, rame uz rame Mariu, Castlevaniji, Contri i ostalima. Gameplay je izazovan, ali opet ne toliko da me odbije u startu. Kretanje i kontrola lika su savršeni i zadovoljavajuče responzivni. Zvukovi i soundtrack imaju jedinstven štih te ostaju u uhu. Početnih osam levela se može odigrati u bilo kojem redosljedu i nakon svakog se dobije password dok je deveti i poslijednji u biti šest levela u jednom koji se moraju prijeći u jednom sjedenju što je jebeno frustrirajuće jer traju koliko i prvih osam. Ovo je jedini razlog zašto nisam dao savršenu ocjenu. Točno ono umjetno rastezanje i otežavanje igre specifično za taj period. Srećom pa igra na tom dijelu ima beskonačne continue, pod uvjetom da ne zagasite konzolu. Preporuka ljudima koji su uživali u Cupheadu.

Call of Duty 4: Modern Warfare - [07/10] - [10:31] - Iako za mene ima veliku nostalgičnu vrijednost, to nije dovoljno da mi odvrati pažnju od gameplaya koji puca po šavovima, govorim o singleplayeru naravno. Osječaj napucavanja je nikakav, zbog loših animacija nemam dojam da meci uopče pogađaju neprijatelje. Nije zadovoljavajuče kao npr. u F.E.A.R.-u, starijoj igri koja to radi savršeno. AI neprijatelja je nepostoječi i svaka iluzija o dobrom gameplayu se razbija jednom kada shvatite da se neprijatelji respawnaju do beskonačnosti dok god nekom akcijom ne pokrenete slijedeću skriptu. Obično je dovoljno samo trčati naprijed pod uvjetom da ne poginete. Što je najžalosnije, sve igre u serijalu imaju manje-više isti problem. Htio bih odigrat još i World at War i Black Ops. Ne sjećam se, možda Treyarch igre nisu bile takve. Multiplayer se drži dobro i ekipa je dosta aktivna zahvaljujuči cod4x modu. Odigram svaki dan koju rundu.

F.E.A.R. - [08/10] - [06:43] - Osječaj napucavanja ovdje nije nalik ni jednoj drugoj igri. Neprijatelji reagiraju na svaki metak koji ih pogodi prekrasno animiranim bolnim trzanjem i krikovima što ih čini stvarnijima. Komuniciraju međusobno i povlače se kad im padnu brojevi, stvaraju si zaklon prevračanjem stolova i ormara te se glatko kreću kroz okolinu preskačući ograde i sl. Hrpa je takvih detalja koji daju iskustvu dubinu kakve nema u ostalim igrama, teško je opisati zapravo. Grafika u interijerima izgleda predobro, čak i 14 godina nakon izlaska dok se ta dob itekako pokazuje kad se izađe na ulicu ili pogleda kroz prozor. Horor element se uglavnom bazira na jump-scare momente i to je napravljeno izuzetno dobro. Priča je zanimljiva, ali nema je baš dosta da bi se popunilo tih šest-sedam sati koliko igra traje, a i borba postane repetativna s vremenom kad se istroši taj wow faktor. Sve u svemu, u nekim elementima F.E.A.R. je postavio ljestvicu na razinu koju nitko nažalost ne pokušava dostići.

Wolfenstein II: The New Colossus - [09/10] - [10:48] - Bilo je vrijeme da je privedem kraju nakon što sam stao bezveze tamo negdje u srpnju. Ovo je komotno mogla biti kvalitetna trilogija filmova koliko priče i cutscena ima. Nisam nikad potpuno prihvatio viziju Wolfensteina Machine Gamesa, ali moram priznat da je ovo vrhunska igra, narativno bolja od prethodnika, neočekivano veće produkcijske kvalitete na razini kakve se ne sjećam da sam vidio u nekoj igri. Atmosfera je nešto lakša ovaj put djelomice zbog veće količine humora. Pozdravljam odluku da umjesto tri klišejna zlikovca imamo samo jednog. Grafika ne razočarava i na mjestima ostavlja bez daha. S obzirom na završetak, baš me zanima u kakvom će stanju biti svijet u nadolazećem Youngbloodu.

Mass Effect: Andromeda - [07/10] - [61:09] - Najslabija igra u serijalu, ali tek marginalno. Nije mi jasno zašto ljudi toliko hejtaju. Zbog loših facijalnih animacija? Nebitno. Meni je bila itekako zabavna, toliko da me držala prikovanog za ekran ponekad preko tri sata u komadu, što u zadnje vrijeme uspije malo kojoj igri. Da, protagonist i ostali likovi su lošiji, ali prirastu srcu kako se priča bliži kraju. Priča je zanimljiva, kao i premisa oko koje se vrti, ali negativci nisu ni do koljena Reaperima. Nisam baš fan ni nove vrste - Angara koji su dosadni i naporni za oči. Side-questovi su uglavnom prilično loši i ima ih previše čisto iz razloga da se popune ogromne open world mape koje istina lijepo izgledaju, ali vjerojatno nisu potrebne. Čine igru nepotrebno dugom. Volio bih da smo dobili malo više informacija o stanju Mliječne staze, barem da znamo koji je stvarni ishod ME3. Nadam se skorom Biowareovom povratku Mass Effectu iako sumnjam da ćemo ikad dobiti nastavak ove priče.

Tomb Raider: Anniversary - [06/10] - [08:21] - Igram je doslovno cijelu godinu po malo. Volio bih reći da je to zbog nedostatka vremena, ali istina je da mi je dosadna i pomalo naporna sa repetitivnom strukturom gameplaya i levelima na istu foru. Ne pomaže ni užasna Playstation 2 kontrolna šema i nedostatak prilagodbe PC platformi. Koliko sam skokova promašio zbog kamere koja se konstantno kolje sa pokretima miša. Preporučio bih je samo onima kojima originalni Tomb Raider iz 1996. ima nekakvu nostalgičnu vrijednost. Za ostale, ako vam se igra klasični TR, preporučam Underworld ili u krajnjem slučaju Legend.

Final Fantasy VIII - [08/10] - [64:17] - Volim kad igre imaju ovakav duboki, nekonvencionalni sistem levelanja i jačanja koji se može zlorabiti u zamjenu za malo vremena. Specifično za ovaj naslov, zabavna kartaška igra koju likovi igraju i čini se toliko usputna i nebitna se može iskoristiti za ludo jačanje likova na samom početku igre. Više je takvih elemenata gameplaya povezano u cjelinu što daje mnoštvo opcija, umjesto da pratimo neki unaprijed definirani, dosadni skill tree. Vrtim je na mobitelu cijelu godinu, uglavnom na poslu. Bila je i ostala jedna od meni najdražih igara, definitivno u top 3.

The Elder Scrolls V: Skyrim - [09/10] - [488:00] - Zov da se ostavim svega ostaloga i krenem u novi playthrough mi dolazi na dnevnoj bazi. Skyrim je dobar balans role-playing sandboxa i moderne akcijske igre. Toliko je toga ostavljeno igračevoj mašti, a da nas istovremeno vodi kroz čvrsto definiranu ulogu i priču. Čini se da samo Elder Scrolls i Fallout serijali rade to kako treba. Ili su barem radili, jer ako uzmemo Fallout 4 za primjer smjera u kojem se Bethesda kreće, bojim se da će slijedeći TES biti više akcijski RPG. RP se gubi nastojanjem developera da igra bude što bliža filmskom iskustvu, davanjem predefiniranog lica, glasa i jasne pozadinske priče protagonistu. Voice-acting zbog visokih produkcijskih troškova ograničava mogučnosti dijaloga, dobijemo površni dijalog meni gdje svaka opcija ima isti ishod. Najtužnije je što je to prirodni smjer industrije, proizvod se mora svidjeti širokim masama od kojih su nažalost velika večina ovce.

TRENUTNO SE IGRA: -------

2011.  |  2012.  |  2013.  |  2014.  |  2015.  |  2016.  |  2017.

[hrv4tin4]

PC:


Football manager 2017 (70/100)
45h+
Tek nedavno počeo igrati, odbijam uzet novi zbog premalih razlika. Igra je standard uz par taktičkih izmjena. Nisam previše oduševljen sve mi je i dalje na istu šprancu. Ipak kada imam manjak vremena i želim slušat glazbu i nešto igrat onda najčešće upalim FM. Nekakav solidni prosjek za ljubitelje FM-a i super je stvar što postoje svi transferi koje radi community koji je dosta jak u ovoj franšizi.


--------------------
Trenutno se igra: Dying Light (co-op ponovni prelazak), Assassin's Creed: Origins
--------------------

PS4:

UFC 2 (72/100)
Nakon što sam pomeo pod sa svojim debelim i ružnim borcem te osvojio UFC pojas i obranio ga nebrojeno puta vrijeme je za okačiti rukavice o klin... Igra zahtjeva neko određeno vrijeme učenja jer teško je fokusirati se samo na jednu vrstu borbe (stand up, clinch, gorund, submission, itd.) i očekivati redovne pobjede. Problem je isto i nerealnosti. Udarim lika 150 puta u glavu on samo zatetura i to je to. U 1/50 borbi će biti dovolno na taj način ga nokautirati dok u svim drugim borbama zahtjeva i rušenje na pod i još hrpu drugih stvari. Čak ni Mirkova lijevica ne šalje ekipu na groblje...   


Uncharted 3: Drake's Deception (53/100)
Jedna od najlošijih igara i ekskluziva na mojoj konzoli... Sve je na isti kalup od prvog nastavka, gameplay i napucavanje je izuzetno loše, istraživanje je nezanimljivo u linearnim levelima. Kao jako loša kopija Tomb Raider-a samo s mušklim likom u glavnoj ulozi. Strašno sam razočaran serijalom do sada i nadam se da će četvorka biti pun pogodak i isprati gorak okus iz usta...


Kingdom Hearts: Birth by Sleep (67/100)
Jedan od lošijih frakcija navedene igre... Mogućnost igranja s 3 lika i različiti pogledi na priču imaju svojih prednosti, ali i ogromnih mana. Kretanje svaki put s novim likom iz nule, ponovno učenje skillova, grindanje, prolaženje kroz identične staze samo drukčije ispričane stvari u animacijama.
Kao fan serijala nisam previše zadovoljan jer svaka kampanja se može proći za cca 8h, a ponovno leveliranje i muka oko svakog lika je definitivno previše.


Uncharted 4: A Thief's End (60/100)
Definitvno najbolji dio serijala uz puno više animacija, priče i ostalih sitnica koje čine igru boljom. Mehanika same igre mi je i dalje loša, igra mi je isprazna, no ima svoje momente u kojima zna zasjati. Najveća pozitiva je što sam odigrao sada cijeli serijal i više ga ne moram gledati   


Kingdom Hearts HD: Dream Drop Distance (72/100)
Konačno nastavak koji se vraća originalnoj postavi likova. Ponovno ima recikliranja i drukčije posloženih lvl-a, no recimo od novih su zabavni 3 mušketira, zvonar i naravno drugačiji pogled na priču i njeno širenje dalje. Još su nam preostale 2 igre do izlaska Kingodm Hearts 3 koji se kod nas doma s veseljem očekuje!


Knack (53/100)
Realno, ovo bi bila prava dosada da nije bilo coopa koji je također strašno loše složen. Nije to u pravom smislu ikakav coop nego dodan na brzinu. Gdje se sve vrti oko glavnog igrača (kontroler 1) a drugi može umirati koliko želi, nestaje s jednog kraja mape kako bi se pojavio pokraj glavnog lika, ne može sam napredovati u slijedeći sekvencu, nestaje u animacijama, itd. OK igra za početak ove konzole, no u sadašnje vrijeme je čista koma...


Everybody's gone to the rapture (90/100)
Jedna od najboljih igara ovog tipa. Konačno walking simulator koji je daleko od dosadnog. Jednostavno savršenstvo prikaza realnog grada u Engleskoj. Prekrasna priroda, kuće, pubovi, specifične crvene govornice, itd. Igra je generator screenshotova i zaista mi služi za opuštanje te ju planiram ponovno odigrati koji puta bez obzira na osvojenu platinu. Svi su nestali, no kamo?!? E, to morate otkriti kroz istraživanje i hodanje, slušanje radio zapisa, telefonskih razgovora, itd.




--------------------
Trenutno se igra: Gran Turismo Sport, FIFA 18, MGS: V
--------------------

PS Vita:

Bastion (75/100)
Inače nisam neki ljubitelj indie igara, ali ova igra je jako dobra za Vitu ili općenito za neku handheld konzolu. Priča je intrigantna, no nedovoljno "ispričana" kroz gameplay ili ono malo animacija i naracija koje postoje. Nije mi se dalo dublje ulaziti u priču, a sam gameplay je isključivo vezan za sustav borbe i nadogradnje oružja koja su zaista napravljena raznoliko i vidi se ogromna razlika između istih. Zamjerka oko oružja je ta što realno gledajući igra me ne sili na mijenjanje oružja nego mogu sve preći s jednom vrstom oružja...


Broken Sword 5: The Serpent's Curse (83/100)
Jedna od najboljih avantura koje sam odigrao u zadnje vrijeme. Idealno joj paše touch control i igra se bez ijedne tipke kao takve. Priča je zanimljiva, puna humora, nije zamorna. Neke zagonetke su prelagane, dok za par njih treba puno vremena pa mi se čini da nisu najbolje izbalansirali taj sistem. Nije mi logično da za većinu zagonetki mi treba 2 minute, a za njih 3-4 mi treba 2h. No priča je genijalna, zanimljiva i dobro ispričana.


Psycho-pass: mandatory happiness (35/100)
Sad mi je jasno zašto su nam besplatno dali igru. OK, vizualna novela, čak zanimljiv setting, ali stalno je sve statično, u većini slučajeva ne postoji niti opcija odabira kojim putem krenuti. Dosta loše ispričana priča, mislim da će ovo biti najgora ovogodišnja igra koju sam jedva završio. Jedina satisfakcija je bila obrisati ovo i osloboditi memoriju za neke nove igre.


Metal Gear Solid 2: Sons of Liberty HD (95/100)
Jedna od najboljih igara koja je izašla iz studia Hida Kojime. Ako računamo koje godine je rađena i kako se drži (čak i originalna verzija koja nije HD) igra je remekdjelo! Od mogućnosti zastrašivanja i zaustavljanja stražara, uništavanja njihovog načina komunikacije i poziva u pomoć, različiti posteri i perverzarije. Jednostavno za ljubitelje MGS serijala ova igra je must have i tu nema govora. Toliko sitnica koje su ubačene u ovu igru me i dan danas iznenađuju i novije igre nemaju ni dan danas takve stvari koje su za MGS 2 potpuno normalne. Tko nije igrao - nek se pokrije ušima   


Metal Gear Solid 3: Snake Eather HD (97/100)
Vrhunska špijunsko-stealth igra koja se ovog puta prebacuje u ne tako davnu 1964. s izmijenjenom prošlosti. Fora je u tome što nema modernih gadgeta i čuda poput radara i mape koja bi bila stalno prisutna na ekranu. Danas kada dosta igara omogućava isključivanje HUD-a s takvim čudima - tada kada je igra izašla nije ih bilo. Isto tako shema oko korištenja različitih maskirnih uniformi i boja za lice kako bi se jednostavnije sakrio od neprijatelja. Moguće je pojesti sve životinje, povrće, voće uz Snakea koji gunđa (ili čak povraća) ako mu nešto ne valja, pa sve do zabavnih komentara kada mu je nešto dobro. Liječenje se također odvija u posebnom menu-u gdje recimo ranu od metka morate "obraditi" na način da s nožem uklonite zrno, dezinficirate ranu, zamotate sve zavojem. Tu je još hrpetina sitnih detalja u koje ne mogu više ulaziti, a da ne kažem koliko je priča i gameplay sam po sebi imerzivan.


Uncanny Valley (43/100)
Pikselizirana indie igra koja zapravo nema što puno za ponuditi. Radnja se razvija stašno sporo, a opet povremeno i prebrzo. Igra ima više završetaka no i kada dobijem određeni završetak ne znam zašto sam upravo njega dobio... Možda jednom ponovno dam priliku ovoj igri, ali trenutno mi je jako nisko na popisu... Noćni čuvar kojem se stalno spava i koji, realno, nema vremena istraživati što se događa oko njega na poslu i pati od noćnih mora...

--------------------
Trenutno se igra: Grand Kingdom, Need for speed
--------------------

[Raskoljnikov]

Platforma: PC

Never Alone (Kisima Ingitchuna) (85/100)
Simpatični platformer u kojem se upravlja sa djevojčicom i lisicom. Gameplay i kontrole su dosta jednostavne i lako se za priviknuti. Zagonetke koje se u igri pojavljuju su fora i nije ih problem riješiti. Oko nekih zagonetki sam se morao malo potruditi, ali sve u svemu mi nisu oduzele puno vremena. Najbolji dio u igri mi je bio skupljanje insightsa. U njima se mogu saznati razne informacije o životu plemena Iñupiat. Njihov pogled na život, radne navike i zajedništvo. Volim dokumentarce  i za mene je to bio uvjerljivo najbolji dio igre. Jedini minus mi je predstavljalo to što mi sami gameplay nije bio dovoljno izazovan, ai kontrole su me znalo malo namučiti, ali to je zapravo zanemarivo.

Life is Strange - Complete Season (90/100)
Igra u stilu Telltale igara. Kopija? O ne ne. Ovdje se ima osjećaj o posljedicama odluka. Svaka odluka se treba dobro razmotriti. Priča se svodi na svakodnevan život u malom mjestu koji se zove Arcadia Bay, ali priča je izvedena na zanimljiv i kreativan način. Govori o prijateljstvu i o tome kako svaka odluka ima utjecaj na ne samo naš život, nego i na sve ljude koji nas okružuju. Humora ne fali. Igra koja vas raznježi i nasmije. Muzika odnosno soundtrack u igru je odlično izveden i zbilja se može uživati u tom segmentu. Karakteri su dobro razrađeni i može se uživjeti u ulogu detektiva. S obzirom da odluke imaju utjecaja možda poželite bar još jednom odigrati igru, pa da promijenite neke odluke..

NBA 2K17 (80/100)
S obzirom da kasnim par mjeseci sa unošenjem osvrta neće biti najvjerodostojniji i najsvježiji osvrt..
Igra ima svoj kvalitet i dozu zabave. Nudi pregršt blještavila, efekata, animacija i povuče vas u svoj svijet. Ima određenih izmjena u odnošnju na prijašnju verziju igre, no ne osjeti se neka velika promjena. Gameplay je unaprijeđen, te ima određenih izmjena i oko same "šminke" u igri.  MyCAREER sam najviše vremena proveo igrajući, te i u njemu ima određenih promjena.  MyCAREER i drugi načini igranja pružaju svoj vid zabave, ali nakon 1-2 sezone će postati zamorno jer se sve isto ponavlja. Velikim fanovima košarke, NBA lige, te osobito onima koji su vjerni igrači, ove navedene stavke vjerojatno neće smetati, ali određena repetativnost se definitivno osjeti nakon dužeg igranja.

Marie's Room (90/100)
Ako vam se svidio Life is Strange onda nema nikakvog razloga da zaobiđete Marie's Room. Besplatna je na steamu i jako je kratka. Možete je bez problema odigrati za sat vremena, ali ako želite sve moguće istražiti vam možda uzme za nijansu više vremena. Ima zanimljivu priču, opuštajući soundtrack, a i grafika je na razini. Jedinu zamjerka je što nema opcije za spremanje igre, tako da jednom kad počnete igru je trebate i završiti. Sva sreća igra traje kratko.

Mafia III (75/100)
Zaista je postojao ogroman potencijal koji nažalost nije ispunjen. Soundtrack je definitivno najjači dio igre. Užitak je voziti  sportsko auto i slušati neki klasik. Na svakoj radio stanici ima pregršt kvalitetne muzike. Priča je sasvim dobro odrađena u ovakvoj igri, ali uistinu mi se čini da je falio osjećaj kreativnosti prilikom osmišljavanja misija jer se vrlo brzo dobije osjećaj da se sve svodi na to da se ubija x osoba i da se nastavi dalje (grindanje). Ista stvar vrijedi i kod nekih sporednih misija i kod vožnje kamiona. Imaju čak i utrke u igri i one su sasvim korektno odrađene. Nažalost ne postoji opcija spremanja željenog auta u garažu, ali barem možete naručiti auto i dostavi ga se naravno besplatno. Ima još drugih raznih zanimljivih opcija koje se mogu otključavati tijekom prelaženje igre.  Sami gameplay je ok i nisam osjetio neke probleme prilikom vožnje ili napucavanja. Grafika je s obzirom na tražene zahtjeve mogla biti kvalitetnija, a vrijedi spomenuti i da skoro 2 godine nakon izlaska se još uvijek mogu pronaći poneki bugovi.

FlatOut (83/100)
Kasnim preko 10 godina s odigravanjem, ali s obzirom da sam u prošlosti igrao dosta igara ovakvog tipa smatram da će moj osvrt biti objektivan...
Čim upalite igru znate na što se bazira, a to je zabava. Nudi ludu dozu zabave i destrukciju. Muzika nije nešto što bih ja inače slušao, ali ovdje savršeno odgovara. Toliko mi se uvukla pod uši da čak razmišljam poći provjeriti o kojim se sve pjesmama zapravo radi! Grafički dio je sasvim ok odrađen i smatram da se i u 2018. godini sasvim dobro drži. Career mode nije previše dug, ali je dovoljno izazovan. Svodi se na prelazak bronze, pa potom prelazak silver i naposljetku zadnji dio je gold. Odabrani auto možete uređivati - tunirati. Naglasak - to nema nikakve veze s vanjskim izgledom! Toga u ovoj igri nema. Uređeni auto s dodacima je osjetno ugodnije voziti i svaki kupljeni dodatak čini razliku. Staze se mogu ponavljati stoga vaš rezultat ne mora biti konačan jer uvijek možete ponoviti stazu. Izbor auta je sasvim ok. Nema previše, a ni premalo. Dodatni modovi "bonusi" u igri nisu dovoljno zanimljivi za moj ukus. Imate bonusa gdje možete ostvarivati skokove, pa imate čak i čuveni destruction derby. Svakako je dobro da su tu, ali meni osobno nisu bili dovoljni privlačni i nisam se zadržavao previše na njima. Sve u svemu, ovo je zabavna igra u kojoj se možete trkati i lupati s drugim autima, te uživati u muzici,. Nakon nekog vremena shvatite da su staze poprilično slične, a dodatni sadržaji vas ne privlače dovoljno da igru nastavite konstantno igrati.

DiRT Rally (90/100)
Igra koju su svi zaljubljenici u rally  čekali! Igra ispunjena adrenalinom i zabavom. Ljutit ćete se kad pogriješite, ali ćete osjetiti izazov da napredujete i budete što bolji. Ako pokušate zaigrati nakon neke arkade ćete imati poteškoća sa prilagodbom jer Dirt Rally greške ne prašta. Dogodilo mi se jako puno puta da stazu odvezem gotovo savršeno i stignem pri sami kraj staze, lagano skrenem sa staze ili se izvrtim i sav rad i trud padaju u vodu. Treba ozbiljna doza koncentracije, ali ujedno uživate u tome što trebate imati fokus i što vas igra izaziva. Grafika, audio i cijela atmosfera u igri su fenomenalni. Zaista se može uživiti i osjetiti kao da ste zbilja vi na stazi. Auto kod udaraca se oštećuje na razne načine i vidi se doza realnosti jer nije uvijek isto. Izbor auta je dobar, te je njihovo podešavanje jako dobro napravljeno. Možete podešavati u opcijama razne postavki oko auta, te svako auto ima svoje prednosti i mane. Karijera je kvalitetno odrađena uz pregršt opcija, što od odabira auta, pa do izbora mehaničara. Nema tu prevelike šminke kao kod nekih drugih sportskih igara gdje imate velike najave, upoznavanje sa raznoraznim ljudima i slično. Ide se na jednostavno upali i vozi, što će nekima možda odgovarat, a nekima možda ne. Pretpostavljam da bi old school igračima to trebalo odgovarat koji nisu tu radi prevelikih događanja. Online komponenta je uredno odrađena gdje imate primjerice opciju da idete na dnevne eventove, tjedne, mjesečne. Sve u svemu, Dirt Rally nudi značajan replay value gdje staze možete više puta voziti izvan karijere i na taj način ih dodatno upoznavati. Žal ostaje što je možda moglo biti za nijansu više sadržaja. Još jedna rally nacija, recimo Australija koja bi ponudila nešto drugačije.

Age of Empires® III: Complete Collection (85/100)
Strategija uz koju leti vrijeme. Igra uz koju možete graditi, istraživati, razvijati se. Klasik koji nudi ogromnu dozu sadržaja i zabave. Možete izgraditi naciju od samog početka, razviti je, a ujedno uništiti tuđu, po mogućnosti od prijatelja. Nisam probao online komponentu, ali koliko vidim je još uvijek živ bez obzira na starost.

Last Day of June (80/100)
Igra za koju se odmah može vidjeti da cilja na emocije. Ima jedinstven vizualan stil, jednostavne kontrole i sasvim zanimljivu priču. Ne donosi nešto revolucionarno, ali ipak donosi jedan dašak izazova koji će vas držati prikovanim da u jednom dahu završite igru. Nažalost bi vas u tome mogle usporiti tehničke poteškoće ako igrate na PCu. Osobno sam u par navrata imao situaciju gdje sam morao ponovno pokrenuti igru, a za neke druge igrače sam vidio da se žale na daleko veće probleme. Možda kod nekoga drugoga neće biti nikakvih poteškoća. Radi se o relativnoj kratkoj igri (može je se završiti kroz koji sat) i u tom periodu se možete uživjeti u cijeli taj svijet. U par situacija ćete trebati malo promozgati da biste pronašli neko rješenje, ali ništa odviše teško.  Sve u svemu ugodna igra za jedno poslijepodne.

Quantum Break (72/100)
Priča zaista privlači pozornost. Od samog početka se osjeti misterioznost i da će tu biti svega. Cijeli svijet je lijepo dizajniran i pomalo nas se uvodi u priču. Na početku naravno ništa ne shvaćamo i sve nam je fora i zanimljivo, a dobar dio tog osjećaja ostaje sve do samog kraja igre. Filmski isječci (TV serija) je super dodatak, a glumci kao što su Aidan Gillen i Shawn Ashmore su samo šlag na tortu. Sve to stvara atmosferu koja je zaista jako primamljiva i može vas držati napetima. Velika zamjerka s moje strane ide na gameplay odnosno napucavanje. Previše je monotono i prosječno. Nakon što krenete dublje u igri se vidi koliko je taj dio loš odrađen jer stvara dosadu i zamaranje. Osobito je to vidljivo ako morate ponoviti neku scenu. Prava je šteta da tako bitan dio nije odrađen kako spada. Također se u igri (gameplayu) može osjetiti određena tromost. Zadnja borba u igri je mogla biti bolje određena jer cijela igra nije teška, ali taj zadnji dio može predstavljati izazov dok ne povežete što zapravo morate raditi. Quantum Break ne traje dugo, ali dugotrajnost igre se može povećati ako ste vjerni sakupljači, pa želite skupiti sve postere, pročitati sve mailove, itd. No neki će možda želiti promijeniti određene odluke u igri, pa se odluče na još 1 prelazak. Odluke su kod određenih dijelova bitne, ali ćete bez problema shvatiti kad je odluka bitna, a kad nije. Zaista sam imao velika očekivanja s obzirom na glumačku postavu i tematiku same igre, a očekivanja mi nažalost nisu ispunjena. Ako bude izašao nastavak ću ga popratiti i nadati se da će svi nedostatci biti ispravljeni.

Sherlock Holmes: The Devil's Daughter (82/100)
Odmah prilikom početka igranja me oduševio prelijepo dizajniran svijet gdje se očigledno pazilo na detalje. Užitak je osjetiti cijeli taj svijet i krenut ga istraživat.  Prilikom istraživanja i rada na slučajevima se zbilja stječe dojam da imate značajnu odluku. Prvenstveno zato što možete osuditi nedužnu osobu, ali samim tim trebate pripaziti da prikupite sve potrebne dokaze, riješite zagonetke i povežete činjenice. Zagonetke variraju od onih laganih, pa sve do malo težih. Niti jedna ne bi trebala zadavati previše muke. Ovo mi je prva Sherlock Holmes igra, ali nisam imao nikakvih problema sa prilagodbom. Jedino bih volio da je priča još dorađenija i da cijela igra traje duže. Igra je dosta kratka ako niste pedantni i smatram da je šteta što nije za nijansu duža.

Pat & Mat (60/100)
Većina je sigurno gledala "A je to". E, pa igra se bazira na tom crtiću. Zabava i nostalgija je u mom slučaju potrajala jako kratko, recimo 10ak minuta. Igra ne nudi puno toga. Jedino kod popravka auta možete osjetiti da je riječ o igri koja se bazira na crtiću, dok je ostatak memory, puzzle i mini golf. Samim tim vrlo brzo postane zamorno i čak pomalo frustrirajuće. Šteta da cijela igra nije nastavljena u stilu popravka auta jer ovako izgleda kao da su druge stvari dodane reda radi.

ABZÛ (80/100)
Nema veliku priču i nema izazovan gameplay, ali pruža ogromnu dozu opuštenosti. Odiše jednostavnošću i vrlo brzo se može priviknuti na cijeli svijet. U tome pomaže opuštajuća glazba. Slatka igra u kojoj nema nasilja i pruža bijeg od surove realnosti u jedan prekrasno dizajniran podvodni svijet. Definitivno dobro dođe kontroler ako ga imate. Riječ je o jako kratkoj igri koju se može završiti za oko 2 sata, ali da je duža ne bi valjalo. Ne bi valjalo jer nije dovoljno razrađena da bi bila duža. Fali joj kompleksnosti odnosno dodatnih sadržaja da bi duže trajala. Stoga je po meni igra sasvim dobro pogođena u avanturi koju nudi.

Metal Gear Solid V: Ground Zeroes (80/100)
Očekivao sam da će biti kratka, ali je zaista jako kratka. Riječ je o svega 1 misiji. Usput se upoznavamo sa kontrolama i svim funkcijama. Lijepo je sve odrađeno tako da netko kao ja, tko nije upoznat sa MGS serijalom, neće imati nikakvih problema. Cut scene je bilo zanimljivo za pratiti. Definitivno je prekratka igra s obzirom na cijenu, stoga se jedino isplati uzeti na velikom popustu ili u sklopu ponude gdje ćete dobiti i Phantom Pain.

Grand Theft Auto V (92/100)
S obzirom da nisam bio oduševljem multiplayerom sam odlučio po drugi put preći single player. Prvi put sam ga prešao prije cca 3 godine, pa su neke stvari izblijedile.  Količina sadržaja i zanimacija je ogromna. Ni u jednom trenutku nisam osjetio nabacivanje sadržaja reda radi kao što često znaju raditi kod open world igara. Svijet je zabavan, zanimljiv i gdje god sam prolazio sam imao osjećaj da se nešto događa. Od ljudi, vozila, životinja. Kao da sve ima svoju svrhu. Priča je kreirana na način da ismijava današnje društvo i opsesivnost tehnologijom, celebritijima i drugim glupostima. Vrijedi napomenuti da u svemu tome nisu prešli u karikaturu. Nije bilo pretjerivanja. Sve je na granici. Dizajn likova, voice acting, ma čudo. Rockstar je pokazao da mu zasad nema ravnog kod ovakvog tipa igara i ljestvica je postavljena jako visoko. Drugima jedino preostaje neku drugu vrstu open world igara. Prelazio sam igru po drugi put, a iako sam se većinu toga u određenoj mjeri sjećao mi je i dalje bilo fora i zabavno. E sad, da se vratim na stvar kojom nisam oduševljen. Multiplayer. Kao prvo, učitavanja (loading) su užasna. Ne pomaže ni SSD, ni brža internet konekcija, jednostavno je sporo. Čitao sam iskustva drugih ljudi, tako da nije do mene.. Kad tek krenete igrati MP će vam se činiti da je sve super, ali s vremenom shvatite da se lagano pretvara u grind fest ponavljanja. Iznimka postoji ako imate kvalitetnu ekipu sa kojom ćete moći bez problema zaigrati razne heistove. Tada nećete osjetiti dosadu kao kad igrate sami ili samo s jednim frendom, a i učitavanja će biti manja jer ćete dulje biti fokusirani na neki heist. Sve u svemu, igra koja je zasluženo ostvarila sve uspjehe i više je nego opravdala očekivanja. Jedini žal ostaje radi toga što nije ubačen neki DLC s pričom. Npr. kao što su u GTA 4 bila 2 DLCa.

[malimicek]

Wolfenstein II: The New Colossus - Dosta sam uživao u sakačenju zlih nacista u najboljem segmentu igre kroz mehaniku pucanja, ali ostao je dojam da ovom nastavku nešto fali, nešto da doista bude kolosalan. Igra je kraća od NO, ne pruža baš puno protivnika ni zanimljivih lokacija (Osim Ausmerzera) te nas dosta puta i vraća na iste lokacije. Akcije definitivno ne fali, no kao da je njen intenzitet umanjen i to se osjeti kroz dosta praznog hoda i previše cut scena. Blackowicza tradicijski prati Tarantinovska eksplozivnost no ovaj puta su mi nekako prešli sve pragove apsurda s odrezanim glavama i  preblizu ispaljenim atomskim bombama. Dobar FPS, ali nekako slab nastavak. 8/10

Sudden Strike 4 - SS je opet uspio u prikazu realnog ratovanja i najpoznatijih bitaka drugog svj. rata kroz Rusku, Njemačku i kampanju saveznika. Fokusiran na upravljanje manjeg broja jedinica gameplay predstavlja čistokrvni RTS bez zamaranja sa izgradnjom infrastrukture, avijacije itd. Treba paziti na svaku jedinicu jer su pojačanja vrlo ograničena. Najpoznatije operacije su prikazane odlično, a iako je skirmish oskudan, naslov je otvoren prema modanju i MP-u. 8/10

Call od Duty: WWII - Grafička i zvučna poslastica prikazuje krvavu svakodnevnicu jednog voda od dana D pa do kraja rata u Europi, klasično s previše Američkog patriotizma. Striktno linearna kampanja ima svojih mana poput dosadnih QTE ali je zadovoljavajuća. Priča koja se usko drži jednog voda ostavlja dojam živosti i prijateljstva između likova koji su opterečeni velikim stresom i strahom. No, koliko kampanja ima dobrih strana toliko se može i grditi. Osim što je iznimno kratka tu je onaj neotarasivi "COD osjećaj" da je naš lik Chuck Norris koji mora počistiti cijelu diviziju Njemaca, dok suborci smetaju, iskaču pred nišan i humoristično primaju svu kišu metaka, ali ne umiru jer igraju ulogu u idućoj sceni. Čak i malo poklonjena ocjena. 8/10

Uncharted: The Nathan Drake Collection (PS4) - Ne mogu baš izjaviti da mi je Drake postao jedan od najomiljenih likova virtualnih svjetova, ali lopovska dobričina definitivno ima šarma. Svoje korijene čupa iz Tomb Raidera i Indiane Jonesa i čini njihov savršeni spoj kroz gameplay koji varira od napucavanja, platforminga, istraživanja te rješavanja lakših prostornih zagonetki uz povremenu vratolomnu akcijsku sekvencu. Iako su glavni likovi i negativci solidan klišej baš u maniri Indya, vrckavom Drakeu i ostatku ekipe ne fali humora, smart ass izjava, a ni borbi protiv nadnaravnih kletvi vezanih za drevna blaga i grobnice. Remasterirana trilogija je stala uz bok vremenu i izgleda grafički i više nego solidno, ali svaki dio kao da je prenio i svoje boljke. Kad se proguta dosta loše napucavanje ova avantura nabijena akcijom spada u must play kategoriju. Igra i njen glavni lik nisu za svakoga, ali sada vidim zašto je Nateu teško odoljeti. Maestralan soundtrack. 8.5/10

Crash Bandicoot N'sane Trilogy (PS4) - Dobri stari Crash je dobio svoj novi imidž i mene primorao na kupnju konzole. Bez obzira što je trenutno populariziran pojam remaster i što kompanije udaraju po našim novčanicima kroz nostalgiju, "novi" Crash me jako zabavio. Treba malo privikavanja na kontrole, ali nakon nekog vremena se igrač navikne i na taj čudni kratki delay. Igra nudi puno zabave no traži dosta preciznosti i upornosti. Možda ima malo drugačiji "feel" nego kad smo bili klinci i nekako mi je prvi dio tada bio lakši, ali ovo je isplativi i dugotrajni platformerski biser. 9/10

Mass Effect: Andromeda - Veliki fan originala poput mene je ovo morao odigrati i nažalost ostao je razočaran iako ne i frustriran kao i većina drugih igrača. Moje nezadovoljstvo nema veze s lošim animacijama lica ili trčanja, doduše imao sam par urnebesnih scena. Ono što mi smeta je to da Bioware kao i sa zadnjom DA igrom ne uspjeva dostaviti ništa što bi bilo više od prosječnog. Kao i svijetovi u zadnjoj igri, planeti su sto puta viđena priča, po jedan klasično ledeni, vatreni, pustinjski, predivne animacije leta kroz sustave vrlo brzo dosade i traju predugo, side questova ima doslovno stotine i svi su dosadni, da ne spominjem namjerno prešetavanje između sustava pri rješavanju istih. Priča je donekle zanimljiva ali nije mi baš sjela, kao ni glavni negativac i neprijatelji, nezanimljivi ali i nedovoljno iskorišteni. Napucavanje je prelagano, protivnici vrlo glupi. Ekipa na brodu je zabavna, ali nije ni do koljena Garrusu ili ekipi iz originala. Čak i kao ljubitelj tog univerzuma jedva sam se natjerao završiti igru. 7/10 

Heavy Rain (PS4) - Triler, obiteljska drama i akcija u jednom. Svrstava se pod tip "više se gleda a manje se igra" ali Quantic je uspio iskovati napetu dramu ispunjenu uzbudljivim ali i mučnim scenama. Atmosfera je turobna i depresivna ali me pratio osjećaj kao da gledam mix filmova Sedam i Kad jaganjci utihnu. Odličan kraj, pamtljiv soundtrack. Žao mi je što iznenađenje prvog prelaska ne mogu opet iskusiti. Zamjerke padaju na pomalo nespretno kontroliranje likova i na loše izvedenu kameru koja nažalost ima traljavo isprogramiran svoj fiksirani kut gledanja. 8.5/10

Dying Light & The Following (PS4) - Nisam ljubitelj zombie subkulture i priznajem da me čak živciraju tisuće igara i filmova na sličan kalup ali Dl mi je u svojih uvodnih pola sata toliko sjeo da sam s curom nabio preko stotinjak sati i pronašao svaki secret weapon i Easter Egg. Osnovna priča baš i nema dubinu, a zadnja borba sa Raisom je čisto razočaranje. No ono bitno, mehanika sakaćenja hordi zombija je vrlo zabavna a igra nudi od svega pomalo. Vatreno oružje ili hladna modificirana oružja, parkour, izmjena dana i noći koja malo mijenja način igranja, kasnije buggie itd. Following nudi otvoreniji prostor izvan grada uz dosta veliku mapu koja me i ovdje zadržala dugo, te mi je ovdje kraj puno zanimljiviji. Pohvale timu na osvježavanju igre s novi sadržajem i toliko nakon izlaska. 8.5/10

Trackmania Turbo (PS4) - Arkadna trkalica ponudila je solidnu zabavu na kratke staze ali ništa više. Munjevito utrkivanje se zapravo svodi na utrku s štopericom skoro u svim modovima, klasični split screen postoji ali i ljudski protivnik je duh na stazi. Prešao sam veliki dio igre ali na zadnjih 30% previše pretjeruju s nemogućim preprekama i s težinom i čvrsto vjerujem da je za neke staze da se osvoji zlato potreban robot na speedu. 6.5/10

Hotline Miami (PS4) - Dio mene je dugo odbijao povjerovati da nešto što izgleda kao igra za DOS ili kao ograničeni klon originalnog GTA može biti tako dobro i ovisno. Vrlo jednostavna, ali prokleto dobra igra. Legendarna težina, fenomenalna nabrijavajuća glazba, brza akcija i vremenski iskidana priča koja mi kao ni jedna igra dosad nije stavljala toliko WTF upitnika nad glavom. Mini LSD trip koji odiše duhom neonskih 80-ih dolazi s cijenom pravog novca za sitniš, ali s cijenom bijesa zbog izazovnosti. Prokleta bila vrata. I cucki. 9/10

Uncharted 4: A Thief's End (PS4) - Završetak Nateove avanture ispričan kroz predivnu grafiku i impresivne cut scene. Moram priznati da mi se svidjela priča oko brata i kako su sklepali kraj vratolomnih pustolovina. Igra uspjeva zadiviti na momente, najviše svojim prekrasnim fotografskim panoramama, ali sve ostalo je isti recept. Napucavanje, parkour i penjanje (možda i previše platforminga), istraživanje, random pissed off thief koji ih zna iz prošlosti i pokoja zagonetka. Jako sumnjam da bi neke piratske zamke odoljele zubu vremena, a zagonetkama fali malo izazovnosti. Možda ima previše ljigavih trenutaka između Natea i žene, ali sve u svemu drago mi je da je ovoga puta nije bilo nadnaravnih bića i da mi je Rafe dosta sjeo kao main bad guy te najbitnije da je okršaj s njim na kraju izazovan i atraktivan. 8.5/10

Planetary Annihilation - RTS naslov koji stoji dobrih 3-4 godine u prašini Steam biblioteke došao je na svoj red. Strategija bazirana na brzoj izgradnji baze i jedinica i osvajanje ne samo planete (mape) nego cijelog sustava. Zanimljiv je način širenja po planetima i iako se radi o izometrijskoj strategiji cijela mapa je smještena u potpuni 3D prostor pa ponekad kretanje kamere zna bit konfuzno, a skakanje između planeta zna izmamiti opasan FPS drop. U nekim aspektima je čista kopija igare Supreme Commander, no zabavila me na neko vrijeme. AI protivnik zna biti nemilosrdan. 7.5/10

PES 2018 (PC & PS4) - Bolja grafika, bolja igrivost, realniji sudari i uzimanje lopte, realnije kretnje, konačno lijep i usporen replay pogotka itd. Vidi se da je KONAMI poradio i uzeo FIFU ne kao rivala nego kao uzor da popravi neke stvari u svojoj igri. Nakon iznimno velikog broja utakmica,sezona offline i online na kompu i na konzoli što solo ili s frendom mislim da sam kompetentan suditi nakon duljeg vremena neigranja bilo kojeg PES-a. I osobno vrlo mi se svidio ovaj nogomet. Naravno i dalje se dogodi neki čudan ulazak dijelova tijela u drugog igrača, ludi izlazak golmana ili ne suđenje čistog prekršaja, čak bi rekao nepošteno na višim razinama težine ali s obzirom kako prolazi novo izdanje PES-a bojim se da je ovo možda zadnji dobar PES i drago mi je da je našao svoje mjesto u kolekciji u sklopu velikog popusta.I dalje loši izbornici i slab soundtrack. 8/10.

God of War III - Remastered - (PS4) - Podsjetnik na Kratosovu osvetu i pohod na Olimp u remaster izdanju koje izgleda i više nego solidno za današnje standarde. Starost se najviše osjeti pri kretanju i kameri, ali kvragu kako je zadovoljavajuće kidati udove protivnika u Kratosovom bijesu. Kratka, no napeta priča i kraj trilogije u kojoj je čale Zeus konačno dobio svoje. 7.5/10
 
God of War (PS4) - Spektakularna avantura dostojna Kratosa i sina. Mistična nordijska mitologija se pobrinula da ni jedan trenutak avanture i priče ni bude dosadan, questovi (favours) su također zanimljivi i smisleni, protivnici su raznovrsni a boss bitke napete. Sviđa mi se RPG pristup GoW franšizi koji je ujedno i dosta pametan jer se oslanja na učinkovito kombiniranje opreme, talismana i runa, a ne samo nabijanje levela lika. Nisam baš oduševljen krajem glavne priče, ali svijet je velik i ispunjen zanimljivim tajnama, iako ograničen. Grafička poslastica s maestralnom glazbom. Jedine zamjerke su tehničke sitnice vezane za borbu i mapu, ali su dosta iritantne prirode. S druge strane klasični sidekick (Mimir) koji često zna biti iritantan u ovom slučaju nije nego epski rula. 9/10     

Jurrasic World: Evolution - Uživao sam u ovom simulatoru gradnje raptorskog zoološkog vrta. Grafički vrlo ugodno sa umirujućim i blagim soundtrackom koji kombiniran uz dosta nezahtjevnu igrivost pruža solidan broj trenutaka u kojem se kao direktor parka igrač može opustiti i samo uživati u promatranju svojih dinosaura. Proširivanje i sama gradnja parka zahtjeva pažljivo planiranje te svaki novi metar kvadratni diže razinu brige i zahtjeva brže reakcije. Bijeg dinosaura je uvijek glavna opasnost, ali oluje i nestanci struje su dosta rijetki te je balans odličan. Priznajem vrlo je zabavno zatvarati razne izumrle vrste u zajedničke kaveze promatrajući njihovo često agresivno ponašanje. 8.5/10

Beyond Two Souls (PS4) - Paranormalna bića, povezanost glavnog lika s duhom koji samo on vidi/osjeća, zaposjedanje drugih sve je to puno puta viđena priča no osobno sam ovu doživio dosta emocionalno. Žao mi je Jodie i njene sudbine i često sam tijekom igranja zamišljao kako bi ta povezanost utjecala na moju psihu i život da se radi o meni. Tome definitivno pridonosi odlična gluma poznatih glumaca. Ono što smeta je vječna boljka studija QD tj. njihovo kodiranje kamere i sam kraj igre koji kao da nisu znali kako da okončaju pa su ubacili klasičnu vojnu facu koji želi preko duhovnog svijeta stvoriti savršenu vojsku/zavladati svijetom. Prilično glupo, ali srećom otkriće Aidenovog identiteta je bio šlag na kraju. 8.5/10  

Assassins Creed: Origins (PS4) - Osebujna Egipatska mitologija je ostavila na mene pozitivan dojam kao lokacije i radoblje u kojem se igra odvija, ali izuzev toga kao da igram istu AC igru po tko zna koji put zaredom. Kampovi, baze, tornjevi, lootanje, sve po istom nacrtu već godinama bez nekih većih promjena ili inovacija. Borba može imati nespretan osjećaj isprva, no kada se igrač navikne postane dosadna i prelagana pošto je AI i dalje glup i slijep. Stanovnici gradova su ljepši i življi no i dalje predstavljaju "mrtve" pixele koji često smetaju. Više sam očekivao od životinjskog svijeta. Bayek mi je zanimljiv lik, ali klišejna smrt bliskog člana obitelji i priča osvete nisu. Senu je šarmantna, ali ispada kao Terminatorov dron a ne trenirani orao. Ocjena je "napuhana" samo jer sam ljubitelj egiptologije. 8/10

ONRUSH (PS4) - Ili kako ga internet naziva; spiritualni nasljednik Motorstorma. Brza nabrijana jurnjava sa 8 vozila podijeljenih u 4 klase koja zahtjeva dobre reflekse, dobru timsku igru i pametno korištenje glavnog oružja; dvije vrste turbo ubrzanja. Osobno vrlo zabavan naslov koji me i oduševio sa dosta osebujnim soundtrackom. Jedino žalosti što zahtjeva stalnu internet konekciju i dolazi do gubitka napretka čak i u "offline" karijeri. 8/10

Overcooked (PS4) - Jednostavna, ali vrlo simpatična i zabavna co-op simulacija kuharskog zanata koji ukoliko ne postoji određena doza suradnje postaje posao iz pakla gdje je glavni šef Gordon Ramsay glavom i kapom u svojem najgorem izdanju. Hells kitchen doslovno. Jedno od najzabavnijih kauč kooperativnih iskustava ikad koje je donijelo salve smijeha. Simpatična glazba također. 8.5/10

Red Dead Redemption 2 (PS4) - Fenomenalno detaljan prikaz pravog "divljeg zapada" i divljine koja sada pripada minulom vremenu te vjerovatno najdetaljniji prikaz životinjskog svijeta u igrama otvorenog tipa do sada. Odlično napucavanje, dugotrajna emotivna priča o osveti i iskupljenju, ogroman svijet krcat sitnim detaljima i skrivenim tajnama koje ne sumnjam da će zajednica još dugo otkrivati. Iako mi fali malo više dinamičnijih aktivnosti od kidanja kože s velikog broja mrtvih životinja zadovoljan sam velikim detaljnim svijetom koji je Rockstar isporučio. Igra nije bez grijeha, susreo sam pokoji bug, ali sitnice koje jedva da se osjete. Online sam tek zagrebao površinu i ne sumnjam da me čekaju još stotine sati zabave. Osobno GOTY 2018, ispred GoW-a. 9.5/10

[Adam Jensen]

The Witcher 3: Wild Hunt
Vrhunska igra u svim segmentima, jedina mana je nedovoljno izazovan gameplay te boss protivnici koji, osim što su neizazovni, nisu ni pretjerano interesantni. Ipak taj ogromni, prekrasni, "živi" svijet koji te uvuče u sebe, priča i uvjerljivi likovi, combat, audio-vizuelne karakteristike i sve ostalo je dovoljno dobro da ova igretina dobije zasluženi epitet jedne od najboljih igara ikada.
97

Assassin's Creed III
Ne pamtim kada sam se ovoliko dosađivao igrajući neku igru. AC igre su nakon dvojke u padu gdje je svaki nastavak gori od prethodnog pa tako je AC sa trećim nastavkom dotakao dno. Igra fejla u svim segmentima: gameplay je standardno za ovaj serijal neizazovan i jedino ćeš zaginut ako se zajebaješ; priča je neinspirativna a, subjektivno, ni setting inače uvijek najjača karika ovih igara mi nije pretjerano zanimljiv (kasniji Pariz i London će pretpostavljam biti još lošiji). Da ne bude da samo pljujem, ima i par dobrih stvari u igri: tu su dvije dobre pjesme iz soundtracka, Haytham je cool lik i šteta što nisu razvili odnos njega i Connora (u jednoj misiji se nešto počelo dešavat po tom pitanju i to mi je najbolji dio igre), čini mi se da DLC Tirany of King Washington nije loš, ako ništa jer ima piramidu ali ipak mislim da sama piramida nije vrijedna toga pa ga nisam igrao. OK, jedna manje, još četiri ostale do Originsa  .
70

Igra se: Far Cry 4, PUBG

[9mlg9]

PC

1. 8bitboy 25/100

Mislio sam odigrati jednog malog slatkog platformera pa nabaciti recenziju. Krivo sam mislio. Loš klon Super Marija. Od današnjih platformera ipak očekujem malo više, malo bolje, a ne da su kontrole, skokovi i pucanje gori nego u Super Mariju otprije 25 godina. Odigrao 10 minuta, 4 levela i to mi je bilo previše. Dizajn je bezveze, imerzija ne postoji, glazba srednja žalost i ni po čemu pamtljiva. Sve u svemu, loš platformer.

2. Mafia 3 i Mafia 3: Sign of the Times 82/100

Upravo sam je završio prije 5 minuta pa još vruć pišem dojam. Euro Truck Simulator je... Pardon, Mafia 3. Dakle, odigrao sam je u 48 sati, skupa s ovim jednim DLC-jem. Priča je super, soundtrack je odličan, sistem reketarenja i svega, ma odlično. Ali.... Igra je vani 18 mjeseci. Bugovi su i dalje tu. Nevidljive zgrade. Nepostojeće misije i dalje na minimapi. Igra mi se srušila desetak puta što je više od PUBG dok je bio u early accessu, što mi je stvarno neoprostivo. Nadalje, dobio sam žulj na prstu koji mi ide na tipku W jer su misije vožnje kamiona predugačke i prečeste, mislim da se reketarenje moglo bolje napraviti.
Sve u svemu, odlična zamisao, dosta loša egzekucija igre. Jako mi je žao, priča je super, scenarij je vrhunski, ali tak neke sitnice.... E da, u nekim cut scenama Lincoln ima svoju default odjeću, u nekima ima ono što sam mu ja obukao, baš nikakve logike... Sve u svemu, bolje da su se držali Mafia 2 recepta. Ovo se baš vidi da su išli raditi kopiju GTA and failed miserably. TL;DR odlična ideja, slabo odrađeno.

3. Vertiginious golf 65/100

Možda je 65/100 malo okrutno. Igra je ok... Ali samo to, ok. Od mini golfa očekujem da bude zabavan, ovo me nije zabavilo. Držalo me jedva pola sata i to je sve. Očekivao sam više zabave, more-less.

4. R.I.P.D.: The Game 0/100
Na stranu što je igra isključivi multiplayer pa je tu razočarala, kriminalno izgleda, pucanje je loše, a igrača nema, problem je što - igra ne radi Probao sam pokrenuti 20 puta sve moguće modove, crasha se na Windows 10 ko luda. Za igru koja nije toliko stara, fakat razočaravajuće. Šteta, film je bio zabavan.

[Deyo22]

Star Wars: Battlefront II  75/100

Kampanja kratka, dobro osmišljena, ali s nekim nepotrebnim stvarima koje su tu samo da zadovolje fanove. Multiplayer sasvim solidan. Okej mape, dobre klase, puno modova igre. Multiplayer dugovječan, grafički prekrasno, još ako ste fan kao ja, sasvim solidna igra.

Batman: Telltale series 70/100

Klasična TT igra u Batman univerzumu, storytelling okej, mini sekvence neizazovne, ali zabavne, jedino je odabir negativaca mogao biti bolji. Super igra za ljubitelje Batmana, a i lagana platina naravno 

Metal Gear Solid V: The phantom pain 90/100

Drugačije iskustvo od ostalih MGS igara, ali i dalje Kojimino djelo, a čovjek je genije. Mnogi nisu zadovoljni igrom u usporedbi na ostale Metal Gear igre, ali meni je sjela. U današnjem trendu open world igara, Kojima je to odlično implementirao u MGS, priča dobra, gomila dodatnog sadržaja (činjenica da imam 50-ak sati, a na 50% side ops misija sam dovoljno govori), prisutni stari likovi, kao i neki zanimljivi novi, sve u svemu nije razočaralo, ali nisam ni sumnjao da hoće.

Ratchet & Clank 2016 70/100

Super igra za opuštanje nakon naporno dana kada niste u elementu za duboke priče i likove. Simpatično, eksplozivno, skupljanje in game karata, zanimljiv upgrade oružja. Stvarno sam uživao. Igra je doduše dosta kratka, ali naon završetka tu je challange mode koji je nekakva vrsta new game + mode-a što je svakako vrijedno još jednog prolaza, ako ništa drugo onda zbog full upgrade-a oružja. Preporučam za opuštanje kada vam je jedino do toga da "pustite mozak na pašu".

Pokemon: Omega Ruby 80/100

Kao moje prvo ozbiljnije 3DS iskustvo izabrao sam Pokemone što zbog nostalgije, što zbog toga što sam upoznat s konceptom. Ovo je klasično Pokemon iskustvo u novom ruhu. Igra je klasični RPG u Pokemon svijetu. Priča sama po sebi nije ništa posebno, no gomila tajni, online sadržaja i naravno Pokemona čine ovu igru zabavnim iskustvom vrijednim nekih 40-ak sati igre. 3D efekat u igri ne čini ništa posebno ( moguće je aktivirati unutar borbi i cutscena ) no svejedno je cool efekat. Preporuka za svakog Poke fana ( i tako ste ju odigrali  )

[mile159]

Celeste - 4/5
Celeste mi je ušao kao jedan od dražih 2d platformera koje sam igrao. Priča i likovi su simpatični, pixel art je solidan, ali najbolji dio je gameplay koji svakim levelom postaje bogatiji i teži.

Resident Evil 4 - 5/5
Ne znam zašto prije nisam igrao ovu igru, ali drago mi je da sam je barem sad riješio. Level design je ispred svog vremena i vidi se da je igra bila influenca mnogim današnjim akcijskim naslovima. Također mi se sviđa kamera i napucavanje koje je jako dobro napravljeno za survival horror naslov.

Uncharted 4: A Thief's End - 5/5
Odličan završetak Uncharted franšize.

Bloodborne - 5/5
Apsolutno sve mi se sviđa u igri. Agresivan gameplay koji tjera igrača da napada, a ne da samo bježi iza štita. Svijet je zanimljiv za istraživanje i sviđa mi se gotički stil. Jedina mala zamjerka u odnosu na Dark Soulsu su blood vialsi koji se moraju "grindat"

Infamous Second Son - 2/5
Igra dobiva dvicu jedino zbog grafike koja odlično izgleda. Gameplay je mlak sa svojim očajnim combatom za kojeg stvarno ne kužim kako su ga mogli toliko failat. Priča je tek toliko stavljena, čak je ispodprosječna za neki superhero film.

God of War: Chains of Olympus - 3/5
Sasvim u redu God of War naslov, iako se osjeti downgrade zbog konzole na kojem je izašla

God of War: Ghost of Sparta - 3/5
Isti kao i Chains of Olympus, možda mrvicu zanimljivi i ima dobar final boss.

Beyond Two Souls - 2.5/5
Igra koja se cijela bazira na priči ima tek ok priču, ali sve već nekako prožvakane teme.

Crash Bandicoot N. Sane Trilogy - 2/5
NieR Automata - 4.5/5
Heavy Rain - 3/5
Until Dawn - 3.5/5
Witcher 3: Wild Hunt GOTY - 5/5
Kingdom Hearts - 3.5/5
Kingdom Hearts 2 - 4/5
God of War - 4.5/5
Yakuza Kiwami - 3.5/5

[Bert_Raccoon]

-

[moordrak]

• Gravity Rush 2 - [80/100] - [PS4] - [07.01.2018.] -Artistički stil uz nevjerojatni soundtrack karakteristike su koje odmah na početku plijene pozornost, a protežu se do samog kraja igre.
  Kat na početku priče ne zna tko je dok joj se ne vrati njezin posebni mačak Dusty. Tada počinje ludnica. Kat može upravljati gravitacijom što znači da možemo raditi štošta. Najbitnije je je reći kako cijelo vrijeme moramo razmišljati u tri dimenzije.
  Kontrole su nešto što me konstantno ubijalo u pojam. To je valjda japanski mentalitet na djelu: normalno je raditi najmanje dvije stvari od jednom i pritom stiskati seriju od nekoliko dugmeta dok šibate prostorom i pokušavate otkriti gdje je neprijatelj. Uz lijevu i desnu gljivu, obilno će te koristiti motion senzor za pozicioniranje u prostoru. Kontrole su blago rečeno, konfuzne, previše ih ima i najveći su uzrok umiranja u igri.
  Sve u svemu, zanimljiv uradak koji me iznenadio fluidnim gameplayom i prekrasnom pričom . Nije ovo klasični JRPG premda ima dosta "japanskih" elemenata i trenutaka već se radi o svojevrsnoj mješavini zapadnjačkog stila igranja i japanskog multitaskinga. Kada bude na kakvom popustu, svakako nabaviti i probati. Možda je dobro spomenuti, postoji dodatni besplatni DLC. Nisam ga prešao. Btw, kada mislite da ste na kraju igre, griješite. Ima još igranja nakon završnih titlova.
  
• Darksiders 2 Deathinitive Edition - [80/100] - [PS4] - [09.01.2018.] Eto ne znam što mi bi. Ovo sam igrao prije dosta godina, prešao, pa rek'o idem probati ponovno. I ne ide. Vjerojatno ću nastaviti kada mi nešto drugo što je na lageru bude dosadilo. [/b].
  
  
• Ratchet & Clank - [88/100] - [PS4] - [09.01.2018.] Totalno za bebače. Ali tako mi se sviđa igra da je to bezobrazno. Podsjeća me na bandicoota. Simpatično dječje. Nisam igrao na plejki do sada. Jedino na PSP-u i tamo mi je bio jedan od najdražih igara za tu platformu.
  
  
• Trine bundle - [92/100] - [PS4] - [17.01.2018.] Već sam prešao ovaj krasni platformer na PC-u . Tricu nisam igrao. Priča je vrlo simpatična, igrate sa tri lika, Wizardom, Theifom i Knightom, koja možete mijenjati po potrebi jer svaki od njih ima posebne sposobnosti. Možete igrati i u co-op modu sa još nekim. Glavnina gameplaya se bazira na inteligentnim puzlicama i povremenoj hack'n'slash borbi sa neprijateljima i bossevima. Ništa jako komplicirano,zato vrlo opuštajuće i zabavno.
  
   
• Assassins creed: Origins - [100/100] - [PS4] - [19.01.2018.] Recimo da sam tek danas završio sa Originsom. Nikako se nisam htio oprostiti od Egipta što samo znači da je igra odlična. Još jedna platina.
  Interpretacija starog egipta je nevjerojatna. Sve što je vezano uz grafički dio priče oduzima dah: od lirskih pejzaža, preko epskih građevina, Nila, flore i faune, izmjene dana i noći prekrasnog otvorenog svijeta do detaljnih skinova, maštovitih oružja čak cijeđenja vode sa smočene odjeće i kože. Fizika je također vrhunski odrađena: padovi, površina vode, pijeska, utjecaj vatre na floru i faunu, vjetar, pješčane oluje, ponašanje fluida, različiti efekti na oružju. Borba se čini malo nespretna ali tek kada ovladate cijelim arsenalom oružja, otkrijete pravi Bayekov borbeni potencijal.
  Naravno, imamo nebuloza poput fantastičnih bića, poruka iz prošlosti za generacije u budućnosti koje nitko živ ne razumije, navodećih strijela, "dron" efekta zvanog eagle view.
  Sadržaja ima više nego dosta. Izazova isto tako. Gladijatorske borbe, utrke zapregama, Phylakesi, borbeni slonovi, mnoštvo utvrda i "materijala" za assassine, otkrivanje grobnica, trgovina, loot boxovi. OK. Ovo zadnje je čisto opcionalno i vjerujte, sa guštom trošite ingame stečenu lovu na heka boxeve.
  Ponudivši intrigantnu povijesnu dramu i tragičnu ljubavnu priču na autentičnim lokacijama starog Egipta uz pravu dozu mistike, akcije, spletki, časti, krvi i suza, Ubisoft je odstupio od znane formule napravivši nešto novo i drugačije od onoga što smo navikli u AC igrama. Koketiranje sa RPG elementima unijelo je dašak svježine u dobrano ostarjeli i prožvakani serijal jer su sve odlike assassina prevedene u sistem nadogradnje i leveliranja vezanog uz XP bodove. Da, malo je sve šareno, a brojevi iskaču na sve strane dok mlatimo negativce no ljubiteljima RPG-a to nije strano. Zagriženim ljubiteljima Assassins creeda, ova igra bi mogla ići na živce jer kao i u svakom RPG-u ima puno ponavljanja, grindanja, uzaludnog trošenja vremena.  Dajte Originsu šansu. Neće vam biti žao.
  
  
• Elex - [70/100] - [PS4] - [23.01.2018.] Elex je ambiciozna i teška igra. Teška do te granice da će većina casual igrača odustati već nakon par sati igranja jer je sustav napredovanja izuzetno spor i zahtjevan. Letimičnim švrljanjem po izbornicima odmah nakon kreiranja new game-a postaje kristalno jasno: ovo je čistokrvni old-school hard core RPG kakve u današnje vrijeme rijetko viđamo.
  Završio sam Elex kao hladnokrvni mamojebac i ne pada mi na kraj pameti prelaziti ga opet zbog trofeja. Što sam dobio, dobio sam. Od očajnog sistema borbe, blokiranja prilikom izmjene oružja, preko općenito lošeg AI-a i zamornog storytellinga do hrpe glitcheva poput propadanja kroz teksture ili nesnosnog usporavanja izbornika nakon par sati igranja u komadu, uz najbolju volju, Elex ne mogu nazvati dobrom igrom već prije dobrim mučenjem. Svi vi koji želite zaigrati ovaj naslov, spakirajte živce u kutijicu i pripremite se na repetativni grind. Sveukupno, Elex me nije jako razočarao. PB je želio isporučiti  vrlo složeni RPG projekt. Sve je samo ostalo na dobrim željama. Ovdje imamo školski primjer izreke: Od šume se ne vidi stablo. Bez pravog vrhunca i završetka, prepun tehničkih problema, grafički zastario, konceptualno u 2010. Elex neće ostati zapisan u gamerskoj povijesti kao novi, uspješni IP već ću ga pamtiti kao još jedan u nizu, tipični Piranha Bytesov trash naslov.
  
  
• Prey - [66/100] - [PS4] - [14.02.2018.] Nazovi igra preživljavanja uz akciju i elemente horora dok istovremeno nema niti akcije niti horora. Kada ti po 45. put iskoči neki mimiks od nikuda, prestaneš trzati na takve stvari i kreneš psovati jer nemaš dovoljno municije za ubit to crno bezlično bez osjećajno govno. Za priču me iskreno, prestalo biti briga nakon 35. emaila. Sistem napredovanja kroz igru kao da je precrtan iz DeusExa  dok je gameplay čista kopija Bioshocka. Neuromodsi, razbacani i skriveni po svuda, proširuju sposobnosti, međutim, "modsi" posebno ne doprinose gameplayu jer kako napredujete vi tako napreduju i "oni" . Municiju se rijetko pronalazi, health isto.  Vrlo često koristim metodu pokušaja i pogreške za napredovanje u igri što me izuzetno iritira. U prijevodu, glavna "caka" kako nešto prijeći se doslovno svodi na sreću. Vrlo brzo shvatite kako samo oružje nije dovoljno za ubijanje neprijatelja. Morate koristiti okolinu. Više gledam loading screen nego samo igru. Njah. Nisam oduševljen ali trenutno nemam ništa pametnije za igranje. Igrao sam demo i iskreno, ne znam što mi je bilo kada sam kupio ovo.
  
  
• Kingdom Come: Deliverance - [75/100] - [PC] - [26.02.2018.] Jedna od rijetkih igara koju sam nakon dugo vremena zaigrao na PC-u. Potvrdio sam sebi još jednom zašto ne volim igrati igre na računalu.
  Između mene i KCD-a nema kemije. Sreća moja što ovo nisam kupio. Možda se nekome ovakva "realistična" preseravanja sviđaju, ali ja tako ne zamišljam zabavnu igru. Daj mi magiju, daj mi krvi, daj mi oružja, daj mi zmajeve, trolove, vještice,čarobnjake, jesam li spomenuo magiju, bipsiće ,štrufove, bilo što fantastično, a ne jebeno korito sa vodom i sapunom. Fak. Uglavnom, nakon nekih 16 sati gameplaya odustao sam od KCD-a. Toliko puta sam morao ponoviti neke misije bilo zbog rušenja igre ili zato što sam nešto nesvjesno zasrao da mi se povraća. Frustrirajuće iskustvo. Za mene, ovo je ništa više od pokušaja simulacije pravog života sa nasilno nalijepljenim RPG elementima. RPG je moj đir, ali ovo, ovo želim što brže zaboraviti. 
  Update: Nakon nekoliko patcheva i desetaka popravaka, problemi poput rušenja su nestali. Zbog dovoljno sati provedenih u igri KCD-u neću dati lošu ocjenu. Kingdom Come nije igra za svakoga pa ako je propustite, dobro ste napravili.
  
  
• Ni No Kuni 2: Revenant Kingdom - [89/100] - [PS4] - [23.03.2018.]
  Od samog početka pa sve do kraja igre svjesni ste kako se nalazite u fantastičnom svijetu u kojem su neizravno prezentirane sve veće dileme i situacije u kojima se mladi čovjek može pronaći. Sjećate li se bajki? Sjećate li se poruka koju je svaka priča imala? Ni No Kuni 2 će nam ispričati modernu bajku popraćenu fantastičnom glazbom, maštovitom atmosferom i osjećajem pripadnosti.
   Svijetom se možete kretati na tri načina: hodanjem u chibi stilu, letenjem i vožnjom broda. Što je chibi stil? To je vrlo specifičan način crtanja likova sa naglaskom na krive proporcije. Likovi su niski, sa velikim glavama i očima na malom tijelu. Chibi je u Japanu vrlo popularna tehnika crtanja anime likova. Postoje igare u kojima se koristi isključivo ovakav prikaz.
  Osim hodanja, letenja i plovljenja morem, naravno, tu su i portali za teleportaciju ali prvo ih morate pronaći. Morate pronaći i kapetane svoje vojske. Njih koristite u skirmish načinu borbe. Da li ste kada igrali kakvu real time strategiju? Recimo Ages of Empires? E pa tako to izgleda. Klasične 1on1 tabačine nema jer ste uvijek u grupi od troje kompanjona uz pratnju 4 Higgledisa koji dodatno pomažu svojim moćima. Voda, vatra, zemlja, zrak, svjetlo i tama elementi su sa kojima naši mali pomagači dobro barataju i ponekad njihovi napadi znače pobjedu nad jakim bossevima.
  Ni No Kuni 2 vidljivo je prilagođen zapadnjačkoj publici iako onih tipičnih JRPG epizoda kroz hrpu dijaloga i puno čitanja ne manjka. Tečan gameplay dodatno je popraćen visokim frame-rateom pa 60 sličica po sekundi uz odličnu zvučnu kulisu u izvedbi tokijskog filharmonijskog orkstra igri daje poseban štih. Ekipa iz Level-5 studija ponudila nam je lijepo animiranu, modernu igru bogatu sadržajem, skrojenu po svim standardima industrije. Visoka ocjena i preporuka za igranje.
  
  
• Far Cry 5 - [79/100] - [PS4] - [11.04.2018.] Prvi dojmovi: Odlični! U prvih 90 minuta sam umro brat-bratu, a barem tri puta. Totalni flashhback u jedinicu. Tamo sam ginuo k'o budala. Jako jako lijepo sve ovo izgleda. Za sada me prikovalo uz ekran. Šteta što nemam toliko vremena u radnim danima jer ako se uhvatim kontrolera kako valja, neću spavat' cijeli tjedan.
  edit:
  Odustao sam. Ne mogu se natjerati na prijelaz. Možda se jednog dana opet uhvatim FC petice ali to neće biti tako skoro. Bojim se da Far Cry igre više neće u moju kuću.
  
  
• God Of War - [100/100] - [PS4] - [20.04.2018.] Opus magnum! Bravo Sony! Tako se to radi! Moderni HUD, brza borba, puno vještina, zagonetke na svakom kutu uz neizostavnu hrpu škrinja sa kvalitetnim lootom čine ovo putovanje nordijskom mitologijom vrlo zanimljivim. Kratosov Leviathan u paru sa Atreusovim Grabežljivcem melju sve pred sobom. Oštrice kaosa ne moram spominjati. Još kada bih znao što im znači riječ kreševo (za mene grad u Bosni). Neću njurgati. Kompletno prevedeno sučelje i hrvatski titlovi su za svaku pohvalu! Borba je čista adrenalinska injekcija! Ne zbog teških bosseva (i nisu baš tako zahtjevni) nego zbog same količine razno-raznih neprijatelja. Mozgalice zbog kojih sam često gledao loading screen dodaju istraživački štih u osnovi hack'n'slash gamelay. Nadogradnja tako reći svega uz skupljanje resursa i zadatke "tatlane" na kraju imaju smisla i skreću pažnju sa komunikacijskih problema Kratosa i njegovog sinčeka Atreusa. Htio-ne htio, oca i sina zavoliš odmah u samom startu GOW-a!
  Kad sam već kod starta, greška prva: Onako optimistično sam stavio težinu na izazovno. Jebo te led! To je nemoguće koliko su ne puta zabila prva tri blesava Draugera na koja sam naletio! Greška druga: počeo sam skupljati trofeje. Bolesno. Ne znam koliko će mi dana trebati da svi budu u kolekciji. Ogromni, ogromni plus u mojoj bilježnici.
  GOW grafički izgleda spektakularno. Stara plejka poprilično ventilira dakle, čupa se maksimum iz već pomalo ostarjeloga hardvera. Štucanja nema. Sve se glatko vrti. GOW je krasno popeglan bez ikakvih grešaka u gameplayu. Sve su mehanike odrađene vrhunski! Par crtica o "otvorenom" svijetu. Nevidljivih prepreka i zidova za moj ukus, ima previše. Free roaming kakav se podrazumijeva u open world svjetovima tehnički postoji ali kako sam rekao, svako malo bubnem u nekakav nevidljivi zid i zato bod manje od 100. Što ih boli ona stvar ako ja hoću skočiti sa vrha planine u recimo krater pun tekuće lave..
  Nakon u grubo 55 sati igranja, došao je i taj trenutak: 10.05.2018. završio sam God Of War i nemam mu se namjeru vraćati neko vrijeme.  Osvajanje platine, naravno, ne mijenja priču iako bih volio Odinu i Thoru, za koje sam očekivao da će iskočiti od nekuda svakog trenutka, odšerafiti glavu.
  Zanimljivo, platinasti trofej, Father and Son je u trenutku pisanja ovog teksta osvojilo tek 2.7% igrača.
  
  
• Destiny 2 - [85/100] - [PS4Pro] - [07.07.2018.]
    Moja očekivanja nisu bila prevelika ali mama mia koja vožnja! Ne, ne radi se o igri sa autićima, nego o dojmu kojeg bi mogao sumirati riječima pjesme: Pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol...
  Jedan apsolutni miš-maš svega i svačega relativno solidne prezentacije  uz već stoput viđeni, pomalo dosadnjikavi gameplay osnovna je odlika ovog naslova. U određenim trenucima Desitiny2 me podsjetio na već zaboravljeni Dead space serijal: puno akcije, a malo satisfakcije. Platforme, skakanje, prvo lice, analog? Ne. Kontrole su vrlo nespretne. Možda kada bi se igralo mišem, a ne analogom. Mogućnost igranja iz trećeg lica je pohvalna i volio bih da su gospoda iz Bungie-a ponudila treće lice uvijek, a ne samo ako izgrindamo specijalno oružje.
  Sve je u Destinyu2 predodređeno za grind: grinda se  XP, glimmer (ilitiga ingame valutu), opremu i jedno barem 20 vrsta različitih đinđa spremnih za  zamjenu kod određenih vendora kako bi dobili još bolju opremu, oružja, letjelice, vozila, samo nastavite u sebi nabrajati, jer nema tu čega nema.
  Ono čega  u Destiny2 nema je duša. Neprijatelji kao da su pinjate prepune bombona, pa tko ih prvi razbije dobije najveću lizalicu. Kad smo već kod lizaljke, znate li da ako kupite pravim novcem valutu silver možete dobiti posebnu opremu? Ovo je pravi raj za sve one sa viškom love (i manjkom mozga). Blaženstvo mikrotransakcija...
  Možete pretpostaviti kakva je priča: Dobro pobjeđuje zlo. Sterilno. Dominus Ghaul jedini je NPC sa karakterom, što bi rekli, lik ima muda. Kada za glavnog negativca kažem da mi se sviđa i da mi ga je žao, trebam li se zabrinuti? Netko bi se iz Bungie-a svakako trebao zabrinuti.
  edit 01.09.2018. :
  Izašla je treća ekspanzija Forsaken.  Ako je D2 prije bio grind, sada je grind na kubik! Promijenili su hrpu stvari. Za početak, nerfali su oružja i opremu. Ponovno treba otkrivati toplu vodu i ocjenjivati što je bolje i kada. Izmješali su oružja. Sada sačmu možete koristiti kako primary, snajper kao secondary i još jednu sačmu kao tertiary. Oružja su dobila nove oznake i izgleda, weapon mod određuje radi li se o kinetic, energy ili power weaponu. Infuse, sustav upgrejda oružja i opreme sada je dobrano poskupio (recimo upgrade exotica sa common je 5000 glimmera) i traži tri egzotična elementa umjesto dosadašnja dva. Treći element se može pronaći na određenim planetama i do sada se koristio kao faction token (mjenjali smo ih do sada kod lokalnih vendora za engrame). Novi sistem nadogradnje me prilično neugodno iznenadilo jer nema više infusa "u letu".  Dok ne skupite sve što je potrebno, slotovi su krcati.  Dismantle nije uvijek opcija. Prilično frustrirajuće.  Dakle, dodali su još hrpu elemenata za skupljanje i nema druge nego grindati satima.    Transmat efekti su sada jeftiniji. Mijenjanje boje putem shadera više se ne naplaćuje. Shadere se može reciklirati kod cryptarcha. Vault je povećan sa 300 na 500 slotova. 100k  glimmera je i dalje maksimum. Light level su digli na 600.
  
  
• Overlord: Fellowship of Evil - [57/100] - [PS4Pro] - [25.07.2018.] Overlord je bio simpatična igra sa karakterom, zarazna za igranje,  grafički slična Fable serijalu, oštroga humora i što je najvažnije, bila je zabavna. Pravi mali skriveni dragulj! Kontrole na x360 su zahtijevale malo navikavanja, ali koja to igra ne traži na samom početku? Dvojka je bila još bolja! I onda ovo.
   Fellowship of Evil. Ne znam kako bih je okarakterizirao. Platformer? Akcijska tabačina? Codmastersi su u ovom nastavku Overlorda promijenili  pogled iz trećeg lica u izometriju. Neznam što im je bilo na pameti. Diablo 3?    Moram biti iskren, nakon par trofeja i par sati provedenih u Overlordu, ne sviđa mi se uopće. Kupio sam ga samo iz razloga što su prve dvije igre bile ludo zabavne i vrlo simpatične. Ova im nije niti do koljena. Ekipa iz Codmastersa je dekapitirala, imasakrirala i na kraju spalila sve ono što je Overlord bio.  R.I.P. Overlord. Tko nije igrao prve dvije igre i Diabla 3, moglo bi mu se svidjeti. Svi ostali, okret na peti i bjež'te od ovoga kl'ko vas noge nose!
  
  
• Persona 5 - [75/100] - [PS4 Pro] - [07.09.2018.] EDIT: [14.10.2018.] Persona 5 tinejdžerska je školska drama sa zanimljivom audio-vizualnom prezentacijom strogo japanskog  karaktera. Odličan interaktivni psihološki roman. Zbog  obrađivanja tema poput korumpiranih političara, izopačenih seksualnih perverzija, istraživanja osobnosti i suicida, palac gore!  Kao naslov za igranje, Persona 5 očajno je loša.  Jednostavan gameplay, dosadan, naporan i od samog početka repetativan ubija svaku volju za igranjem.
  Definiram li Personu 5 kao roman ili dugometražni film u anime stilu i zaboravim na trenutak da se radi o igri, onda nemam riječi. Radi se o jednom vrlo kompleksnom multimedijalnom doživljaju. Nažalost, Persona 5 je igra i kao takva fundamentalno se razlikuje od svega što sam do sada naučio igrati. Priča ima ubitačno spor tempo dok osnovni gameplay nije dovoljno raznolik da bi me održao zainteresiranim. Udavili su sa hrpetinom nepotrebnih detalja, razmišljanja, kompliciranja  odnosa između likova. Plahte i plahte teksta bez mogućnosti preskakivanja čitanja jako iritira. Ukusi su različiti i vjerojatno će nekome sve ovo zvučati kao plus, no, uz najbolju volju, izgubio sam interes za igranjem. Priča možda i je dobra, međutim, nisam uspio pronaći dovoljno čvrsti motiv da bih izdržao rasplet Persone 5 do kraja.
  
  
• Rise of the Tomb Rider - [85/100] - [PS4 PRO] - [14.09.2018.] Trenutno je aktualan Shadow of Tomb Rider, a ja još nisam zaigrao ni prošli naslov. Ovo sam također preskočio ali kiselilo se na polici pa rek'o da ga pokrenem. Obično kada nešto preskočim za to postoji opravdani razlog. Nja. Može proći. Niti smrdi niti miriši. Prosječno dobar TR naslov ali ništa za uspomenu i dugo sjećanje. 
  
  
• Marvel's Spiderman (2018.) - [83/100] - [PS4 PRO] - [15.10.2018.] Ti Gospe Marjanove! U šusu sam odigrao prvih 5 sati bez  treptanja!  Uff.  Još me malo je*u kontrole jer ne mogu ja tako brzo popamtiti cijelu plahtu kombinacija pa crkvam svako malo ali trudim se. Bit će bolje nakon 30 sati. Valjda. Za sada, odlično!
  Nakon dosta sati druženja sa Spidermanom, sve što mogu reći je čisti prosjek. Za ekipu koja voli superjunake u tajicama, sasvim zadovoljavajući naslov. Negdje na pola mi je dopizdio i prestao sam ga igrati.   
  
  
• Assassins Creed - Odyssey - [99/100] - [PS4 PRO] - [15.10.2018.]  Znate onaj osjećaj kada se u prvih pola sata filma ili nakon par tonova pjesme talentiranog izvođača naježite najmanje 4 puta? E to je to. Takav je efekt Odyssey ostavio na mene kada sam počeo igrati.  Veliko, ogromno, prekrasno! Uh! Opet sam se naježio!  Pleoponeški ratovi, Grčka,  Spartanci stižem!
  
  
• Red Dead Redemption 2 - [85/100] - [PS4 PRO] - [13.11.2018.] Ovu igru definiraju tri stvari: detalji, detalji  i previše detalja. Nevjerojatno koliko se brzo možeš integrirati u R* svijet divljeg zapada. Krstarim besciljno već tjednima ogromnom mapom i nemam nikakvih prigovora na vizuale. Prekrasno filmsko iskustvo. I to je otprilike to što mogu pozitivno reći o RDR2.  Priča se vrlo brzo pretvorila u predvidljivu trakavicu. Početno oduševljenje je splasnulo nakon 20 sati provedenih ingame.  Nakon dodatnih 50 sati još nisam završio priču i iskreno, nemam nikakvu volju završiti je. Priča je na tračnicama sa jako puno filmskih scena. Odluke u konačnici vrlo malo ili nikako ne utječu na tijek događaja. Skoro svaku misiju  moram ponavljati po nekoliko puta  jer ne pogađam iz prve redoslijed kojeg je R* zamislio. Gubim ogromnu količinu vremena otkrivajući što igra  od mene želi. Ekonomija nema nikakvog smisla kao ni upgrejdanje kampa, a sve što se u igri može kupiti  minorno utječe na gameplay. Čista kozmetika. Komande su još jedan vrlo tužni  dio priče. Kratko rečeno, nespretni UŽAS!
  Očekivanja su bila velika, ali ovo što sam vidio, a vidio sam 60% igre  nije me uspjelo zadržati do samoga kraja. RDR2 ima prekrasan svijet u kojem se možeš satima gubiti. Revolucionarnih novina nema. Skriptiranje pokazuje svoje ružno lice na svakom koraku. Možda jednom opet zaigram RDR2, ali prije će biti da ću ga prodati za jeftine pare. Nažalost, razočaran sam. 
  
  
• PlayStation VR Worlds - [--/100] - [PS4 PRO] - [26.11.2018.]  Budućnost je  napokon stigla u moju kuću! Postao sam ponosni vlasnik PS VR headseta. Prekrasno iskustvo! Virtualni svijet po Sonyu izgleda nevjerojatno! Nakon obveznog podešavanja i dodatne kalibracije (morate promijeniti vrijednost razmaka između očiju koje su za svakog korisnika VR-a drugačije inače imate osjećaj kao da stalno nosite dioptriju) otvorio mi se jedan posve novi svijet. 3D binaural zvuk, odličan tracking, osjećaj kao da si u nekoj  drugoj stvarnosti materijalizirao je moj dugogodišnji san o holodecku i kako bi on izgledao u živo. PS VR je za sada najbliže tom iskustvu.  Ono čega sam se pribojavao, u  mojem je slučaju jako izraženo. Govorim o motion sicknes efektu. Jedna od igara u setu, VR luge, kod mene u trenu izaziva vrtoglavicu i povraćanje. Osjećaj je toliko intenzivan da sam nakon 5 sekundi morao kompletno skinuti headset i otići na zrak jer se pojavio jaki osjećaj mučnine.  Into The Deep me isprepadao k'o sobaricu, u The London Heistu sam postao ubojica , doslovno iz prvog lica, a DangerBall me zarazio do bola. Scavenger's Odyssey još nisam ni probao.
  Ovih pet komada mini igara demonstracija su onoga što VR može biti. Kako se ipak radi samo o svojevrsnom kratkom, ali slatkom tech-demo naslovu, ne mogu mu dati ocjenu.
   
  
• The Playroom VR - [--/100] - [PS4 PRO] - [27.10.2018.] Playroom VR još je jedan besplatni naslov sa cijelom paletom igara u virtualnom svijetu!
  Krenuti ću prvo sa Robots Rescue i odmah ću reći ovo je demonstracija budućnosti virtualnih igara. Jako me podsjetio na dane SuperMaria , Joshia i Wario Worlda. Odlična, odlična igra velikog potencijala! Nažalost i ovdje me lagano hvatala mučnina.
  U Cat and mousu igrate kao mačka i miševi. Naravno. Onaj tko nosi VR kacigu je mačka dok su miševi igrači sa kontrolerom.
   Wanted i Ghost house  obiteljske su mini igre orijentirane djeci sa sličnim "ulogama" kao i igra prije.
  ToyWars  zabavna je tower defence igra.
  Monster Escape u osnovi je "veliki gušter razbija grad" igra.
  Igrajući igre skupljate posebnu valutu kojom kupujete neke sitnice u virtualnoj sobi. O čemu se točno radi, neću spojlati ali reći ću samo da sam svakih 3 minute vikao: vau, super, prekrasno!  Podvučem li sve pod zajednički nazivnik, Playroom je jedno interesantno VR iskustvo! Ocjenu također neću dati. Ipak je ovo samo još jedan tech demo naslov.
  P.S.
  Pazite kako ste obučeni! Nakon završetka svake igre PS će vas uslikati i to ne možete preskočiti! Ako ste automatski podesili  objavljivanje na društvenim mrežama pripazite da vam slika u donjim gaćama ne postane viralni hit...
     
  
• Detroit: Become Human - [88/100] - [PS4 PRO] - [27.11.2018.] Igrao demo, svidio mi se, kupio na BlackFridayu.  Kada uhvatim vremena krećem sa punom verzijom. Mislim da ću ovo prijeći prije nego mislim jer sam se baš zaželio "jednostavnog"  štiva.
  
  
• Until Dawn: Rush Of Blood - [82/100] - [PS4 PRO] - [01.12.2018.] Promjeniti ću nick u AlUsrahSe... Simparična izvedenica poznate franšize za vlasnike PSVR kacige. Kratko i slatko. Dobro ok. Krvavo i groteskno. Ste to htjeli čut' ? Luda vožnja kroz sedam nivoa horora, krvi klaunova i nevinih patkica za sada na mojoj listi drži prvo mjesto najboljih samostalnih VR naslova.   
  
  
• Rigs - [70/100] - [PS4 PRO] - [02.12.2018.] Ako se želite na brzinu razboljeti, zaigrajte ovo! Rigoleto u tri čina. Svečano objavljujem da je ovo prva VR igra nakon koje sam išao lajati na zahodsku školjku.  Inače, vi ste vozač borbene robotske šasije i borite se u areni za svoje mjesto pod suncem. Hrčak u lopti  lak na kidaču. Tako nekako to izgleda. Postoji nekoliko vrsta šasija, turniri, napredovanje bla bla itd. Niš specijalno. Ovi neosjetljivi na pomicenje po svim osima bi mogli uživati.   
  
  
• Starblood Arena - [69/100] - [PS4 PRO] - [02.12.2018.] Još jedna izvedenica moderne arenske  gladijatorske borbe u robotskoj šasiji. Ovo sam igrao sa jedim okom zatvorenim. Ne zato što me bilo strah nečega, nego sam otkrio ako zatvorim jedno oko, manje mi se okreće želudac kada se sve oko mene vrti i pomiče.
  
  
• Crow - The legend - [85/100] - [PS4 PRO] - [08.12.2018.] Animirana adaptacija priče sjevernoameričkih indijanskih plemena  izvedena u virtualnoj stvarnost  pruža jedan posve novi doživljaj naracije i interaktivnosti. Ovako izgleda bajka u 21. stoljeću. Sadržaj je prilagođen mlađoj publici. Svakako pogledati sa klincima, posebno ako su mlađi.   
  
  
• Here They lie - [75/100] - [PS4 PRO] - [08.12.2018.] Nikada nisam igrao ništa slično. Psihodelija na kvadrat. Ekipa iz SantaMonice je kolektivno bila na nekoj dobroj kemiji dok su radili ovaj naslov. Crno-bijela noćna mora obogaćena pametnom uporabom VR-a  izuti će igrače slabijih živaca iz cipela što zbog izazivanja straha, što zbog okretanja želuca poradi naglašenog motion sicknesa. Meni je ovaj naslov u VR okruženju kompletno neigriv.  Igru je moguće prijeći bez VR kacige. Nisam pokupio sve trofeje, ma bome nemam ni posebnu želju igrati ovu bolest ponovno.
     
  
• Astro Bot - Rescue Mission - [99/100] - [PS4 PRO] - [27.12.2018.] Old school platformer sa nekim novim trikovima i mogućnostima. Čista zabava! Ovo je uvjerljivo najbolja igra za PSVR do sada! Na rasprodaji je do 19.01.2019. za 180kn.   
     
  
• Bound - [85/100] - [PS4 PRO] - [29.12.2018.] Putovanje kroz Bound očarava jednostavnošću plesnih pokreta popraćenih nenametljivom glazbenom kulisom i jedinstvenim vizualnim stilom. Unikatne, ne ponavljajuće zagonetke oplemenjuju  navigaciju  svijetom Bounda  na vrlo zanimljiv način. Osmišljeno za VR. Uporedivo sa Firewatchom ili Journey igrama. U osnovi jednostavan gameplay pravo je osvježenje u svijetu igara  inspiriranog modernom umjetnošću.       
     
  
• Paladins - [80/100] - [PS4 PRO] - [30.12.2018.] MP igra fantasy okruženja. Igrati možete kao support, flank, damager i front line hero. Svaki heroj, a ima ih cijela hrpa, jedinstven je na svoj način. Naravno, igrate online 5v5. Protivnici mogu biti drugi igrači ili AI. Igra se Onslaught, Siege,Team Deathmatch ali možete igrati i Ranked igre gdje se natječete sa svojim omiljenim herojem za mjesto na  svjetskoj top-listi najboljih. Moram li reći kako je ovo jedan od e-sports igara?  Zarazno i jako igrivo. Da li sam rekao i potpuno free?
     
  

[c0bra123]

PS4 PRO:

Uncharted 2: Among Thieves. (80/100)
10+h

-Prošlo je mnogo odkad sam odigrao U1 i napokon sam se i ustali naslova dočepao.
Dobra je igra dok joj do kraja nisam došao, toliko je bilo frustrirajuće igrat pred sami kraj na Hard da je to ne moguće.
Priča je toliko dobro ispričana da me je zanimalo što će se sljedeće desit, zato je frustracija rasla,
čak sam pred sami kraj odlučio stavit na Easy da pređem igru da vidim sami kraj igre.
Krajolik je BOOM, obožavam zelenilo u igram, planine, + istraživanje, grobnice, ma može! 

-Ai je toliko glup da to nisu istine, na easy da ne spominjem, cilja te oko 3 sec, onda počme pucat. Trče bzvze, od covera do covera, ma nije vrijedno više spomena.
Ai "prijatelja" ma, nikog oni ne mogu ubit, gledam 10 metaka u protivnika, ovaj ne pada, dok ga ja ne ubijem za 3 metka. Nema logike, tj ima, da ih ja ubijem to igra traži od mene, a ovi su moji kao štit, što mi se ne sviđa, više volim "Marco.....SOLO"

-Glavni negativac, 3 ocjena od 10. Toliko je odbojan lik da je to strašno.

Toliko dobrog oružja ima, da nekad stanem pa po 10 puta promjenim oružje, jer ne znam šta me čeka sa druge strane.
Nekako najviše volim pištolj, jer mi priliči baš tu.

                                                                                                                                                                 


PS4 PRO
Uncharted 3: Drake's Deception (85/100)
10+h


- Sa drugog dijela, preporod u grafici. Nije velika razlika ali se osjeti. Toliko je se lokacija promjenilo, i dobro ispričana priča, uff sviđa mi se.(poslije o tom)
-Promjena u Gameplayu naspravn drugog dijela se osjeti. (kad se lik približi zidu, kao dodirne ga, sviđa mi se taj detalj)
Combat šaka, noga. Uff to volim! Još možeš prić protivniku i šamart ga, pogtovo na HARD kad te netko guši a ne možeš mu ništa, najlakše mu je prići i izgušta ga odalamiš još kad uzme AK47 pa kundakom aperkat, ma ja zadovoljan i kad odma život poslije toga izgubim.
Sviđaju mi se trigeri koje pokrenem "slučajno" (gle, linearna je igra pa et, znam ih u dušu) pa njihove šprdnje.

-Ai isto i dalje glup... Malo se osjeti pomak ali nije to to. Letaju ko muve bez glave, to bi mi bilo zanimljivo da imam 8 godina, pa da ih sprdat.

-Glavni negativac, odma mi upao u oko, tj ona jel. Toliko ti krv popije na startu samom da nije istina. Šta ona zna, stoka jedna. Ali može proći sviđa mi se to što me živcira, jer joj želim naudit, znači: igra uvukla u sebe.

-Priča je drama, ali prava drama, bolje nije moglo. Sami kraj: Jest to što ne volim u igram , znaju ljudi što me poznaju na forumim, frustracije ponovo isto na Easy sam prebacio (samo da preletim taj dio puškaranja) kao i u predhodnom nastavku, Čak sam Play upalio jučer, i odma izginio i izašao, dok nisam došao sebi da se vratim.
______________________________________________

PS4 PRO:


Ghost Recon: Wildlands:
+300h PVP, oko 150h campanje


Campanja:
-Prešao sam nedavno sve misije i iskreno mi se neda ponovo da vidim drugi kraj koji mi nije bitan. Za platinu mi ostalo samo napunit sve skill-se, to pomalo se radi sa prijateljem koje je tek počeo igrat pa s njim lagano se misije riješavaju, jedna story jedna sporedna i obadva smo u plusu. 

Velika Bolivija, od planina, do mora, od vremenski uvjeta, do detalja (primjetio sam kad Tipa okrenem prema suncu, jedno oko zatvori!!, wow koji detalj!) a puno ih je.

Od velikih detalja i dešavaju se i Bugovi koji su mi normalni, Ubisoft je to- gdje će igru izbacit ispoliranu, nisu ludi, svejedno ćemo kupit.

Sicari(članovi narco kartela„istrenirani“ za borbu)nisu veliki problem za riješit, ali kad moraš Unidadu(inače Vojska u Bolivi) ukrast kamijon ili oslobodnit Rebala koji je u zatvoru, ehh, to je pravi doživljaj komuniciranja sa kolegom/am, prava čar Bolivije, i ostale misije su za pohvalit, neke nisu tako teške ali kad upališ Tier mod, dva metka popiješ i padaš, tu dolazi stelth doživljaj na maximum, jbga kad moraš nešto branit, isključi Tier Mod i tjt, ne vidim drugačije kako se obranit.

Ne kažem da su uvijek slabi Sicari ali kad ih jednom sve riješiš u tom području gdje se nalaziš neće više pomoć pristizat, a Unidad će ti uvijek dolazit čak ima i Wanted Lvl  do 4. Non-stop dolaze, teži su za ubit.

Kampanja je velika ogromna, kad igraš sam dodije brzo, monotolno je sve ponavljat, ali kad igraš coop i ponovanjat neke stvari uopće nisu problem, zaboraviš na to,  nije zamorno, jedan vozi ti odeš na forum vidit kakvo je stanje, imali novosti na Portalima, tu si a nisi tu. Zapališ cigaru, odmoriš malo, odeš u mapu vidiš gdje možeš prić di on ode sa helićom da ti skida sa snajeperom put do target-a. Puno toga možeš da radiš iz Bolivije.
Možeš bit skroz na drugoj strani mape radit misiju, i ja ću dobit bodove za to! Zar to nije moćno?!?!

Mislim da ju može samo zapet u coop igri idući Ghost Recon-?????.

PVP 4V4:


Skroz druga igra. Različite klase, Raličita oružja, svaka klasa ima prednosti i mane, zavisi sve od situacija do situacije, od igrača do igrača, Iskreno ne volim o tomen da pišem i da razmišljam puno je tu paralernih linija. PVP ko PVP, no kad imaš squade i igrače koji slušaju ili ti ako znaš kako sse postavit ili netko tko zna, tu može bit pravi show, ako smo ja i ti dobri udarači i dođe treći tip koji mora uzet drona, a i on udarač, piši propalo za droniranje.

Nije svak za sve. To sve kad se poklopi može bit nešto Ranked match-eva,a dotad- moli Boga da se ne znaju protivinici pozicionirat, ni pucat niti išta, ako krenu i ne staju- pometu.

No što je rekao je jedan yutuber- Ima PVP i to je to. Ne triba ga ignorirat, bacim koju kad je squad pun, drugčije nebi, hvala!

Kampanja ocijena : 70, ako je squad tu onda dodajete još 15.

PVP ocijena: 50-

 Izbacivanje sa servera, ako igraš ranked ostane ti ekipa sama bez tebe jer svak nešto tu znači može kobno završit.Bugovi koji ubijaju gameplay(stoke),Prekidanje zvuka, ne čuješ nekad kad protivink puca itd, a oni dodaju još klasa, servere nisu popravili, mapu nam jednu ubacili pa eto igrajte se. I da, battel crate je tu.haha





                           
Zadnje pređeno: Ghost Recon: Wildands
                           
Trenutno se igra:Hitman,Mafia3, AC Unity..
                           

[Rajder]

PS4 Slim

Uncharted Drake collection

Dio prvi - dobar uvod u sony-evu ekskluzivu, solidna priča, dobra akcija, smušen sistem ciljanja, kontrole mrvu zbrčkane, no to ja gledam s današnje strane priče a tada kada je izašla pa i za današnje igre postavila je standarde žanra 7/10

Dio drugi - nastavak koji kreće s stealthom, nove kontrole, nove kretnje, bolja grafika, akcija koja i "danas" ostavlja bez daha 8/10

Dio treći - imam dojam da uz sve bolje preko grafike i kontrola, sama igra teži da zaokruži tu trilogiju što brže...6/10 uz osobno moj dojam

Batman Arkham Knight

Igra dostojna sage, akcija, grafika, kontrole, kretanje je odlično.
Batmobile mi je legao ko budali šamar, i upravo taj dio unosi malo sviježine u serijal, moj minus ide na to silno šarenilo i konstantnu kišu koja kao da skriva nešto...malo je teško u okršaju razaznati negativce, uz napomenu i još jedan minus - oni su tu kao onako...usputni (za razliku od Asyluma di sam ih trao s guštom)
S obzirom na serijal dam 8/10, nemože više od asyluma, ne!

Doom
To je iskustvo za nas old skul gejmere, ja s 34 sam toliko guštao da je to strašno, brzina, akcija, muzika, atmosfera...sve me to vraća u doba igraona, Lan partya, nanašanja kompova po "selu"... :)
Doom u žanru od mene ima 10/10 i minusa nema!

Tomb Raider DE
Lara u novom svijetlu a odličnom pričom, i upravo meni ne smetaju ti akcijski momenti, Lara u svojoj srži i je akcijska heroina, a sada se može i tehnički dočarat taj svijet
Lara, imaš 8/10(zato jer će Rise imati zeru više :) )

WW2 COD
Ništa pametno o ovome...7/10

Ratchet&Clank
Igra za klince koja to nije, ja i kćer smo je progutali, odličan primjer gdje igra pegla crtić, odlična 7/10

Rise of Tomb Raider
Grafika, akcija, svijet...super, kontrole podivljaju nekada, malo preveć oružja i nadogradnji, malo zbunjujuće..dobri questovi ako ih možemo tak nazvati...
9/10


Horizon Zero Dawn
U početku bijaše početak, kilav, hladan, možda sam ispao iz grifa...grafika nije s ovog svijeta, priča koja intrigira...i tako sam napravio pauzu kada sam se suočio s prvim ozbiljnim strojem...i nakon mjesec dva krenuo, i progutao je u tjedan, odlična, dobra, fluidna, genijalna 9/10 samo zbog nespretne bitke kopljem...

The Last Of Us

O ovome nema puno riječi, usudio bi se reći najbolja igra na ps3, koja se ugurala u najbolje ekskluzive i za ps4, bez riječi 10/10 u punom smislu...

I kaj sad, Bog rata...skup za sada, uzeo trojku remastered za zagrijavanje...pa ćemo vidjeti, dobra ponuda i za Battlefield 1...Uncharteda 4 i Legacy dalje :)

[bartul_9]

Dying Light PC Uzivao sam igrajuci ovo cudo od igre u co opu sa kolegom Hrvatinom. Iako nismo zavrsili sa DLCom, ostalo je mozda jos 10ak sati igre, u 25 sati igranja smo prosli main story i nesto malo DLCa. Odlicna igra, vrhusnki odraden parkour, lijepo izgleda i ima odlican soundtrack. Gameplay je brutalno dobar i zanimljiv u ovoj igri, ubijanje zombaca vjerojatno nikad nije bilo zabavnije.90/100

SOMA PC Vrhunska prica krasi ovaj naslov i radi nje sam ga s gustom odigrao do kraja. Odlicna atmosfera na dnu mora, jako zanimljiv koncept price, odlicno odradeni dijalozi i nekih 9 sati ciste uzivancije. 93/100

[Vass]

Assassin's Creed Origins[87/100]
Iako sam bio skeptičan u vezi igre,ovaj ac  je definitivno izvukla serijal iz blata.Prelazak iz akciske avanture u rpg dlo i viš nego dovoljno osvežila serijlu.Borbe su postale izazovnije i  napokon su izbacili onu glupost da 10 neprijatlja moguće ubit sa jednim stiskanjem tipke R2.Priča je na početku malo dosadna,ali u drogoj polovini igre i pogotovo na kraju jednostvo nisam mogo da se odvojim od igre.Najveći problemi igre jesu bezličan svet i dosadne sporedne misije,ali i u tom dosadno svetu imalo zaista zabvnih stvari poput borbi sa slonovima i misije u kojoj treba ubiti vođu bandita.Ma koliko je svet bio bezlič bio to me nije sprečio da u igri provedem 130+ sati.



Far Cry 4[80/100]
Igra je doslovno kopija FC3,mad to nije veliki minus jer zababava je bila na svakom ćošku prvih 10 sati,posle je samo bile jedino glavne misije zabvne.I ako je smo glavna priča posle 10 sti bila zanimljiva i to je bilo dovoljni da mi izmami onaj poremćeni omeh,pogotovo kada sam častio Pagan sa jednim metkom u čelo.

Uncharted 1[95/100]
Priča je odčiča od početka do kraja,nijedna  cutscena nije bila dosada i sve vrem sam bio napet,i ako sam igrao igru kad je izašla.Likovi u igri su genialno napisani i svaki je zanmljiv na svoj način.Napucavnje je bilo savršeno,bukvlo tokom napucvnja imao sam osećaj da sam unutar igre.A još kad su se pojavili oni demoni od kojih sam  imam noćne more,čega se nesćam još od Nemesis iz RE3.Delovi sa zagonetkama  bili su pravo uživanje između akcihkih delova.

Unchrted 2[100/100]
Uncharted 2 je usvršio sve što je falilo originalu.Akciski deo igre je još bolji nego u originalu,a leveli su raznovrsniji .Zagonetke su teže i malo treba razmislit,a ne kao u prvom delu rešit ih iz prvog puta.A Zoran Lazrević je najbolji negativac u svim igram koje sam igrao,o njemu mogu da serem do sutra ali dovoljno je rći da mi je bilo više žao kad je ubijen od onih plavih majmuna(ili već šta su) ngo kad sam ubio Big Smoka

Uncharted 3[95/100]
Zagonetke su postale poprilično teže nego u prdethodnim delovima,zaprvo oko jedne sam se mučio pola sata
(mad ja ima surutku u galavi).Priča je zaista odlična,pogotovo delovi sa mladim Nathanom.


The Last of Us[100/100]
Jednotavno nemam reči za ovu igru koliko je dobra,ali to je zato što mi je sva surutka iscurela iz glave dok sam ovo napisao.