Daleko najprecjenjenije su Mario i Zelda igre - igre koje su konceptualno zaostale 20 godina u prošlosti, a opet kupe mahom savršene ocjene ( recenzija LoZ:OoT gdje u 2007/8 dobije 10/10 je najbolji primjer toga, znači ista igra iz doba N64 za vrijeme trenutne generacije dobije maksimalnu ocjenu (tko tu koga je*e) primjera ima još mnogo.
Skoro sve Assassins Creed i CoD igre - isto govno svake godine sa minimalnim promjenama u grafici, gameplayu i dizajnu koje konkurencija jede za doručak u apsolutno svakome segmentu, a opet vidi čuda bivaju isto ili bolje ocjenjene i prodavanije od daleko superiornije konkurencije.
Skyrim - previše simplificiran i monoton
GTA San Andreas - odlična igra, ali nije donijela apsolutno ništa novo u odnosu na prethodnike što se tiče gameplaya mehanika, nego nepotrebna sranja poput prežderavanja i tetoviranja. Zbog čega se onda slavi kao jedna od najboljih igri ikada meni stvarno nije jasno.
Halo - dobar FPS i jako dobar kompetitivni multiplayer, ali dosadan i nedovoljno razrađeni universe i priča (Gearsi su po tome pitanje mnogo bolji)
L.A. Noire - dosadna igra za popiz***. Dođi na mjesto zločina, prikupi dokaze i ispitaj svjedoke i tako stalno ukrug.
Mass Effect 3 - nakon apsolutno fenomenalnog drugog nastavka koji je svjetlosnim godinama ispred jedinice, ME3 je sa svojim brojnim bugovima, zastarjelim animacijma i grafikom, te repetitivnim sporednim misijama i apsolutno sramotnim krajem i objašnjenjem Reapera jedno veliko razočarenje. Izgleda da je forsiranje MP-a i Kinecta na kraju imalo veći učinak na kvalitetu SP-a nego što je to BioWare htio priznati.
