Slijedi novi nastavak UZBUDLJIVE (not) priče s druge strane planeta, u nastavku ''Ponosan sam što sam Hrvat/Balkanac/Europljanin''.
Nda.
Eh, po običaju taj šašavi voz koji mi ODREĐUJE SUDBINU uvijek nekako kasni ili iskače iz tračnica pa tako ni sad ne znam baš... išta. Al mali apdejt je ok, jer eto, i sam vidim di sam i što sam u nekom određenom vremenu.
Dva mjeseca sam ovdje već (!), mogu reći da su mi dojmovi prilično čvrsti. Trebao bi krajem mjeseca početi raditi na jednoj telki kao master control room operator, iliti u našem prijevodu realizator - zato je ovaj tjedan bio bitan između ostalog jer sam čekao potvrdu, fkors - još je nisam dobio. Eh.
Djevojka radi u kazalištu ko stage manager i rekla je da će me hraniti tako da još uspješno izbjegavam prijavu na ikakav oglas koji mi nije u struci. Uzdam se u nju sad.
Ko što sam već spomenuo, posla ima ko blata za imigrante, ali to i jesu imigrantski poslovi - dakle restorani, dishwashing, security i takve pizdarije. Najnoviji trend ovdje je taj masovni outsorcing u Kinu i Indiju i vice versa - uvoz jeftine radne snage koja ciljano zamjenjuje kanađane. Konkretno, RBC (Royal Bank of Canada) je nedavno otpustila 40 Kanađana koje su zamijenili Indijci. Doslovno, u Indiji ima ta firma XYZ koja te obučava za posao u nekoj od zemalja tipa eto Kanada, i onda te jednostavno lansiraju tamo. Poslodavcima super, jer manje plate ljude koji su spremni raditi i više. To što njihovi ljudi pate i što se na taj način ruši nekakav industrijski standard, realno, prosjelnog biznismena boli k.
Želim reći, ovo mi ne ide u prilog jer eto, i ja sam imigrant u gradu gdje je glad za TV i filmom OGROMNA, i ono, zašto bi itko dao rendom scenaristu/montažeru iz Hrvatske ikakvu priliku, kad ovdje svake godine brdo studenata želi raditi isti posao, BESPLATNO. Kvaliteta nije toliko bitna, jer proizvodnja je tako velika da će uvijek isfiltrirati nekog tko je ok.
Eh da, kad smo već kod imigranata, Working Holiday program u RH je ove godine PLANUO. Predviđao sam da će se sva mjesta potrošiti u roku tipa tjedan dana, ali zapravo se svih 250 mjesta potrošilo u roku 40 minuta. 40 minuta! Doslovno je trebalo kempati i refreshati i imati spremno komp, laptop, UPS u slučaju nestanka struje, wi-fi point, ne znam. Nastala je omanja frka jer dosta ljudi se jednostavno nije stiglo ni prijaviti, al eto, što da kažem. To je to od mjesta ove godine, očito Hrvati jako žele u Kanadu. Super.
Inače sreo sam masu Hrvata i Srba ovdje i uvijek pričam engleski s njima jer mi se ne da jednostavno. Djeluju manje ili više sretni, izbjegavam ta Hrvatska okupljanja i druženja kojih hvala bogu ima u Torontu, a nedavno je čak na FB postavljen i kao poziv hej dijete ćemo krstiti u XY crkvi u Croatian streetu pa nek dođe što više Hrvata da crkva ne bude poluprazna. Hrvati su ovdje dosta dobro povezani, kao i Srbi, al eto, nisam baš neka sošl pčelica.
Danas smo imali casting za glavnu ulogu u ovom filmu kojeg pišem - ako nisam spominjao, eto, pišem prvi dugometražni i ekipa koja radi na njemu je prilično entuzijastična, imaju sredstava, opreme i znam da će ga snimiti do kraja. Festivalski indie đir, nije neko bogatstvo u igri ali ide pomalo. Osim toga pišem i jedan trailer za kratki animirani film koji će (jedna druga ekipa) crowdfundati preko kickstartera i indiegogo. Sviđa im se ideja jako, i u principu trailer je dosta dobar hook za crowdfunding isto kao i za potencijalne ulagače. Kad bude nešto, puknem ovdje link ofc, trebalo bi kroz par mjeseci biti gotovo.
Od ostaloga ponudili su mi posao tech writera što sam odbio jer ne mogu to, odnosno ne želim. Dobra je plaća ali uhvatim li se toga mogu se oprostiti od filma i crtića, a koliko god to bili starter projekti želim ih napokon jebeno dovršiti. Isto tako su mi odgovorili i za dva posla kao ghost blog writer, što u principu još nisam 100% odbio, al opet nije ni privlačno baš. Od ostaloga, hm...
Bio sam na razgovoru da budem personal asistent yogiju koji se bavi numerologijom. Doslovno, frajer ima bradu i ko djed mraz je, i tražio je nekoga tko će mu svaki dan dva-tri sata raditi njegov neki veganski sok jer on ne stigne. Ok je tip, ali sam se sam pokopao jer sam rekao da tražim nešto bilo što, da sam radio za njega mjesec dana mogao sam uštediti jednu stanarinu, što nije loše.
Drugi oglas sam odbio jer mi je predaleko; ta mama koja želi da joj netko igra igrice na kompjuteru za disabled sina. Sinu su ruke sjebane zbog neke bolesti ali obožava gledati i sudjelovati kad netko drugi igra. U principu su me htjeli, ali trebao bi putovati svaki dan po sat vremena do tamo i natrag.
Bila je još serija tih nekih čudnih poslova na koje nisam bio siguran da li da se prijavim ili ne, tipa briga za CEO paraplegičara, ghost story writer za dječje bajke - mislim jebote ovo je super ali ne želim dati nekom smeću sva prava i da se on potpisuje na moj rad jebe mi se, i ne sjećam se više. Inače od poslova ROFL čega sve ima;
- foot fetish, frajer traži curu koja će mu slati slike svojih nogu svaki dan
- tražili su mladog frajera koji će gaziti po torti i kolačima na stolu, opet neki fetish, sve se snima
- cura je tražila FEJK dečka za jednu večer da napakosti bivšem, ono uredno opisano smiješ me dirati tu i tu, plaćam toliko, nakon toga i toga doviđenja
- žena živi od toga da čita priče ekipi, jedini uvjet je da je ne smiju dirati, ali ona čita sve, od SF-a do erotike
- tražili su psa koji izgleda ko neki poznati političar
- hrpu drug addicta, marijuana smokera, alkoholičara, depresivne ekipa i ino za istraživanja stalno traže i to u biti ok plate - na ovo sam se čak i mislio prijaviti, ali malo mi je to borderline bijedno, neću to
- masu dog walkera pa čak i cat walkera traže lol
- MASU ekipa koja je sošl media guru, tipa uvjet da dobiješ posao je da imaš XY followera na twitteru ili lajkova na fejsu, pinterestu, ne znma bla, nije ko PR već baš sošl media neki kurac
- brdo sales i marketing govana koje uopće ne znam što su
- masu fetiša, i zapravo ih je toliko da spamaju i po ovim drugim stranicama zato i znam za njih lol, ŠIRE SE
Od ostalih stvari zbilja ništa vrijedno spomena čini mi se.
Kanađani su inače politički jako korektni i ne mogu se uklopiti baš. Ta pretjerana ljubaznost, pristojnost i KOREKTNOST su mi too much. Recimo, frajer mi baš prepričava danas kako je bio u društvu i neka cura ga je pitala je li dobar kuhar. On se nije ni snašao kad mu je neki drugi tip dobacio: ''Of course he is - all gay men are great chefs!'' Poanta je da ovaj prvi tip nije gej, ali nije to smio reći ovome u društvu jer bi se to moglo protumačiti kao da njemu nije ugodno raditi/biti u istoj prostoriji s gej ljudima. Da, toliko buke i razmišljanja i opreza oko jebote ničega, ja im govorim da je to totalno kretenski ali ovdje vladaju takva pravila. I kao i Ameri, tuže se za svaku pizdariju i diskriminaciju, i jednostavno mi je sve to odvratno jer sam navikao govoriti što mislim, ovdje je svaka moguća pizdarija uvreda.
Srećom eto, družim se s normalnim ljudima (ili čudacima, ajde =)), koji se donekle slažu sa mnom. Tu je Fancia, animatorica iz Kine koja se u biti ne želi vratiti doma jer joj je tamo kaos u usporedbi s ovim ovdje, poetično tužna cura koja jako lijepo crta. Onda Eri, iz Tokya, koja je davala voice over japanskim animeima i nekim dubovima i zvuči ko i svaki anime lik ikad. E, ta je stvarno iz Japana. Povučena, tiha, ne priča, doslovno treba čupati informacije iz nje i ona sama kaže da je prepristojna i pretiha za ovo podneblje, ali jednostavno je tako odgojena i štašsad. Onda Georgio, skladatelj iz Grčke koji je lud, ali na dobar način, i izdvojio bi još Davida, frajera koji ima 50+ godina, crta murale i animirao je Flinstonse (jedan od animatora). Šarolika ekipa, s njima sam se pobliže upoznao i često se viđamo, generalno su umjetnici koji žive (neki bolje neki lošije) od toga što rade, i moram priznati da mi je s njima super zapravo.
Da, tu je i taj mladi redatelj koji me odvukao u striptiz klub gdje sam morao gledati te jadne cure po kojima plaze razno razni ljigavci. Od ostalih ljudi upoznao sam ih još nekoliko, ali ne koliko ove. Hrana je, šokantno, i dalje krajnje odvratna, iako sam bio u nekoliko restorana i što je je, ima super stvari. Vijetnamska kuhinja mi je vjerojatno jedna od boljih stvari koje sam probao u životu, indijska je odvratna i razbolio sam se od toga, korejska je super! - dadu ti da sam pečeš u nekim ko čudnim stolovima i u biti je ko sva ta azijska hrpa povrća i mesa u malim dozama, u principu jako lagana i ukusna hrana. Ovaj jedan mediteranski restoran je također bio dosta dobar i generalno - hrana vani je skroz oke i povremeno odlična, ali ovo u supermarketima je borderline nejestivo.
Vrijeme (HEH!) je zbilja vedrije i ima više sunčanih dana nego u Zagrebu. Mislim da je to zbog vjetra jer stalno puše neki k, ali iako je sunčanije i nema toliko smoga ko u zg, hladnije je masu.
Edukacija je nešto normalno, odnosno - kad se upoznaješ s nekim, prvo što ti kažu o sebi je što su završili, i tek onda eventualno radno iskustvo. Čudom se oni čude kako sam ja radio što jesam bez fakulteta, i općenito, skužio sam da imigrante - pogotovo imigrante bez faksa, smatraju nižim bićima. Istovremeno, njihovi studenti arts & culture ne znaju tko je Dante Alighieri, što su stigme ili što predstavlja aureola u kršćanskoj ikonografiji. Arts & culture program ovdje inače pokriva dobar dio renesanse pa se podrazumijeva da znaju što je to, mislim lol to su nekakve osnove ali nope. Štoviše, opet zbog te političke korektnosti, ne smije se Isusa zvati Krist, ili Mariju Svetom - jer to bi se moglo protumačiti kao uvreda svima koji nisu katolici. Malo je blesavo, pogotovo za voditelje u muzejima koji daju te neke polovične informacije, mislim ok, Mother Mary je Mother Mary, ali Holy pridjec izostavljaju, i Jesus je samo Jesus, ne Christ jer ne žele uopće dozvoliti mogućnost da se nekoga uvrijedi.
Isto im vrijedi i u školama, uče samo pisce s engleskog govornog područja. Tipa, godinu dana rade samo Shakespeara, dok ruski realizam i slično tek spomenu. Generalno, čuli su oni (ne svi doduše) za Tolstoja, Goethea ili Petrarcu - ali to je to, čuli su za njih. Kultura im je jednostavno takva da je dostatna sama sebi, odnosno, u njihovoj budućnosti rada i predavanja neće im biti bitno tko je Tolstoj, pa samim time, mislim da generalno u Europi u školama uče širi spektar gradiva. Ovo nije moj zaključak već ljudi koji se baš kreću u tim nekakvim faks ljudi krugovima i muzejima, ali i iz razgovora s 'rendom' ljudima dade se uočiti da ima tu istine.
Sjećate se one cure koja je došla bez plana i programa, i kad sam rekao da će se vjerojatno zaposliti prije mene? Ta-da, uspjela je i radi ko food server i još nešto part time u dva restorana. Ko što sam reko, posla za imigrante ima, ali išta ozbiljnije je teže. Nemaš kanadsko radno iskustvo/obrazovanje? - beskoristan si. Tako razmišljaju, još su sad pod navalom tih Indijaca i Kineza i Balkanaca realno koji im kradu poslove, tako da mislim da se malo drže za sebe u svakom iole ozbiljnijem poslu. Doslovno su mi rekli ovi ko job counselors (e oni su tek posebna priča) da mi savjetuju da ne stavljam pravo ime jer mogu biti discriminated, da ne stavljam godine ni u ludilu (dakle te i te godine sam završio srednju jer je i to discriminating) i još hrpa tih govana.
Ljude ovdje uče da na razgovoru na posao ne daju jasne odgovore kao DA i NE već da se izmigolje, i u principu, koriste taj ekstra korektni sustav u svoju korist tako da im poslodavac ne smije prigovoriti i postavljati direktna pitanja. Pored toga, tipa nakon intervjua, moraš slati thank-you email gdje se zahvaljuješ poslodavcu na PREDIVNOJ PRILICI I ODLIČNOJ KOMUNIKACIJI KOJA TI JE POMOGLA DA UVIDIŠ I NAUČIŠ SVOJE VRIJEDNOSTI TE SE ZBILJA NADAŠ DA ĆEŠ BITI VRIJEDAN DODATAK NJIHOVOJ TVRTKI TE DOPRINIJETI NJIHOVOJ VIZIJI I FILOZOFIJI, i onda tjedan dana nakon thank-you emaila ih ekšli moraš NAZVAT da im se još jednom zahvališ i pitaš kako ide tvoja prijava. - sve ovo BEZ da oni tebi išta javljaju. Mojim rječnikom, treba se ulizivati na taj najgori način, i konstantno zivkati i pilati. Zvuči malo banalno možda, ali njima je sve tako, SVE. Već sam stekao status 'strong and silent balcan guy', al eto, družim se sa čudacima pa mi je to skroz oke.
U RH koliko vidim i čujem stvari baš i ne idu nabolje, iako ne znam što očekivati. Woo, sad će se dogoditi NEŠTO i bit će super - ne mislim na to, već generalno dosta ljudi koje znam dobiva otkaze, projekti propadaju, firme se gase i eto, radije ću nastaviti tražiti sreću ovdje nego se vratiti u onu patnju, dokad god mogu. Stavio bi češće neki input ali kad većina toga uistinu nije vrijedna prepričavanja, planiram eto posjetiti taj Nunavut i vidjeti polarne medvjede u prirodnom okruženju uskoro, ići na slapove Nijagare sad kad zatopli, planiram posjetiti New York i L.A. na ljeto, dovršiti ovo što pišem atm i ubosti neki poslić jer mi se zbilja, zbilja ne da biti dishwasher. Čak i za tu funkciju moram imati predivan resume, 3 kanadske reference i tako. Ok, ne za svaki dishwashing job ali u get the point.
Plan za April i May mi je HEH vidjeti sad što će biti s tom telkicom, zbilja u to polažem velike nade. Ako to fejla, tražim i dalje (šok!), dobit ću uskoro svog job seekera, što je zapravo jako dobra stvar. Naime, job seekera ti dodijele nakon što prođeš free workshops za resume i cover letter i kad oni ustanove da ti je to zbilja jako jako razvijeno, onda job seeker uokolo gradi veze i predlaže te. Kao poticaj bilo kojoj firmi za to da te zaposle, job seeker & co NUDE novac poslodavcu za određeno vrijeme koje te drže. U praksi, ako Stipe želi raditi u Kamen d.o.o., ovi nude Kamenu tipa plaću za Stipu, tako da Kamen nije u gubitku jel. Dosta dobra metoda, funded by goverment. Imaju još neke programe tipa mentorship, shadowing i slično koji su također genijalne prilike za mlade studente ili imigrante (jeej).
Eh da, malo sam istraživao grad i bio sam neki dan u toj distileriji viskija. Genijalno izgleda, morat ću malo fotke počet stavljat, lijen sam sorkać, al enivej broj beskućnika u tom dijelu grada. Užasno su tužni i usamljeni i ono, pričaju sami sa sobom. Skužio sam da većini njih u biti užasno nedostaje human contact pa onda pričaju sami za sobom ili zamišljaju da pričaju s nekim. Uglavnom je bilo jako tužno, pokušao sam pričati s jednim frajerom ali ispostavilo se da je taj zbilja malo lud jer me nije shvatio pa sam odustao. Ne znam, neopisivo mi ih je žao moram priznati.
Generalni dojam mi je podijeljen. Ne sviđa mi se taj njihov odnos, korektnost i sve što ide uz to. Previše mi je... bezz. Sviđa mi se JAKO ta količina mladih ljudi i mogućnosti za stvaranje, toga u RH jednostavno nema. Nema te kritične mase, nema toliko povezanosti, i općenito ovdje postoji tržište+što je jako dobro povezano sa holivudom što je opet prednost svoje vrste.
Pičim i dalje po svome, javim ako uspijem išta ili kad mi nešto od svega što radim bude gotovo ili negdje online. U RH mi se u ovom trenutku zbilja ne vraća, a što ću nakon par mjeseci kad mi istekne viza nemam blage veze. Razmišljam da upišem tečaj engleskog da ga mogu predavati, pa se prijavim za boravak u Bhutan iduće godine. To je doduše jedna opcija koju razmatram dulje vrijeme već, i nisam baš 100% siguran u nju, al eto, i to mi je u vidu.
Naravno, idealna opcija je ovdje ostati i raditi koju godinu i onda se transfer u Hollywood... nije to OMG HOLIVUD WOOO HYPE, to je jednostavno grad u kojem cvjeta showbizz i film, i najbolje je mjesto na planeti za nekoga tko se želi baciti u te vode. Sve firme su tu, sve production companies i jedino što mi treba (jedino lol) su jake reference, nešto para i opet, blesava smionost da se upustim u takvo što. I naravno, treba mi potvrda da moj rad zbilja vrijedi nešto, za što mi opet treba vremena. To je realno izvedivo tek za godinu godinu i po dana kad si nabildam malo portfolio jer sumnjam da u holivudu ikoga boli briga za moj kredit na Larinom izboru ili Red Carpetu. U Torontu pak, ipak se rade neki ozbiljniji projekti i sve više holivud ekipe dolazi ovdje, tako da eto, idem i dalje bivati upornim, nešto ću ubost prije ili poslije.
Iz RH mi najviše nedostaje hrana, balkanska bahatost i more. Je li Kanada OMG super zemlja? Naravno, ovisi što tko želi.
Da mogu birati, doselio bi se ovdje dok sam imao tipa 19 godina, kad sam bio mlad, nabrijan, i pun energije i voljan učiti i gutati tuđa govna u beskrajnim količinama. Sad, ok i dalje sam mlad donekle ali već sam umoran, ciničan, ne uzbuđujem se oko ničega i teško mi je glumiti i smješkati se nekome ako me iskreno boli k. Mislim da je savršeno u ovom gradu biti student, pogotovo Arts ili Film student, jednostavno je pre-pre-jebeno kakvi su im programi, raznolikost ekipe i mogućnosti. Rofl cijeli jedan kvart se zove College street, pogađate, hrpa faksova, knjižnica, stvari za mlade, SVEGA. Da sam zadnje 4 godine proveo u Torontu a ne u Zagrebu, HJAO.
Al ajde, bolje ikad nego nikad. I da, svratim na HCL skoro svaki dan, zapravo mi je ovo jedini prozor u svijet toga što se događa u RH, portale više ne čitam a FB je jednostavno preretardiran da bi obraćao pažnju na išta što me zanima.
Pozdrav. =)
