Ajmo pričica.
Nedavno je na telki bio neki lik, doktor neki, koji kao slaže puzzle od hrpu komada, ono 5 000 do 20 000 jer kao to mu je gušt i onda sebi kiti ordinaciju ili poklanja familiji/frendovima. Reko stari napuko malo, al me sjetio stare zanimacije.
I sad, sjećam se kak sam to s bakom slagao kad sam bio klinac, ali to je bilo prije parsto godina. Pošto je žena ono, komunistička vještica, i nema boga da odem do nje po to i tražim neke slike ispod tri prsta prašine, odem u dućan i kupim neku sliku od 2 000 komada.
I sad, ima već ono, tjedan i po od tada, izdvojim svaka dva tri dana po ćuku vremena da si to malo slažem i složio sam odokativno nešto što bi se nazvalo trećina slike.
Da vas pitam, uz sav taj neobuzdan seks, internet zanimaciju, školu, posao, telku, izlaske, sport i ostale pizdarije, imate li, ili mislite da biste imali volje izdvojiti nekoliko sati za puzzle?
Jeste li to radili kao limači? Radi li vam to mama, tata, deda?
Lijepite li i uokviravate puzzle po slaganju?
Stavljate li ih na zid kao sliku? (pic pliz)
