Ali jebemu kurac, ne govorim ja o orginalnosti, dapače, to isto može biti poprilično subjektivan doživljaj, ne govorim o utjecaju i kultu koji je stvoren oko toga, fanovima itd, dapače, s tim se slažem ali ne mogu nikako pojmiti da je VRHUNAC.
Početak da, ali vrhunac ne.
Po čemu su kvalitetniji ?
Kako se to mjeri u muzici ?

Brojem izudaranih bubnjeva u minuti ? Korjenom potenciranih akordra po dionici pjesme ? Boji glasa ?

Smatram da muzika nije, ne znam, smjesa nečega i da se razdvajanjem svega toga može stvoriti neko "objektivno" mišljenje da je neka muzika bolja od druge, kao da je nekakva masa i da se mjeri gustoća u istoj. Ne moš

Također, to što je pokupovano milijun primjeraka albuma nekog benda, što ih milijuni kritičara hvale i pričaju o njima kao da su najbolji; zašto bi oni bili mjerilo ? Koju svetu spravu za mjerenje muzike oni imaju ?

Dakle,mislim da se muzika može doživljavati isključivo kao osobni dojam, ono što ti više odgovara, to ćeš više voljeti i slušati, a naravno više voliš kvalitetne stvari; ali kvalitetne u onom smislu da rade ugodnu muziku, ili koji već osjećaj želiš potaknuti. Naravno, svi oni stariji bendovi su to svakako znali; prvo što su im se neke stvari poklopile nevezano uz muziku da mogu raditi odgovarajuću muziku za taj trenutak, a drugo što su imali dara.
I sad, ako meni i još ne znam, milijun ljudi TWS pružaju veću razinu ugode od Stonsa, koji je OBJEKTIVNI razlog da su Stonsi bolji od TWSa ?

Čime se to mjeri ?
Ugghhh, opet ima puno rupa koje ne stignem popuniti, ali.. "vrhunac muzike".. ma daj molimte.
