Đuka u snijegu

[Psajdak]

Mislio sam se danas otvorit' 'vakav topik, no preduhitrili me Kluzo i ostali u onoj temi o decentim hr. stvarima.

Uglavnom, kako za nekog odredit' jel ima ukusa u glazbu ili nema?

Jel sad kao više rula kad slušaš jednog Verdija, Chopina, Čajkovskog, nego kad si puštaš narodnjake duboko do sitnih sati?

Ne znam, meni osobno svatko tko ne lajka ono što ja znam slušat' konstantno ima osakaćen odabir.

I padaju mi sad na pamet Otsego i Under kad su u par navrata propovijedali neke hejt spike protiv 50 centa (ne slušam ga, u biti ne slušam rep uopće), a promovirali kojekakve izvođače za koje ni bogisus nije čuo.

Čekautao sam neke Ocegove stvari, onak, moglo bi i rulat' - no bilo je retardirano, posebice onaj Mike Patton, Isis i...
Ne bih gluhom to dao da sluša, ali valjda neki vide nešta...


U svakom slučaju retardirano startan topik i sumnjam da ću previše (ako i ikako) u njemu pisat', no ako netko ima nešta šta bi potom pitanju rekao, slobodno.

[progabbeing-ixy]

Ukus je osobna stvar. Ne postoji "ultimativni" ukus. Ili bolji i lošiji ukus. Gledano objektivno, jel, iz nekog generalnog referentnog sustava FIZIKA FER. 

To je isto kao da pitaš jel bolja plava ili crvena boja.
Zašto bi sad bolji glazbeni ukus imao netko tko sluša klasiku od nekog tko sluša rap? Retardirano. 

Ne znam uopće zašto se klasika uzima kao neki vrh glazbe. Sve razlike koje možeš uočiti općenito na glazbenoj sceni (ovo je pretenciozno, ovo je zabavnjak, ovo je veselica, a ovo je depresivno), možeš uočiti i unutar klasike. Isto kao što danas netko hejta, ne znam, neki rok bend jer zvuče kao tisuću ostalih, moš hejtat i mnoge skladatelje (jer razdoblja u glazbi i jesu razdoblja u glazbi po tome što se po nekim generalnim značajkama razlikuju od ostalih... razdoblja  ).

[Clouseau]

Dakle ovo je topik di mogu napisat šta god želim a Ixy me neće kvotat?

[Clouseau]

Ali ali.. 

Nema smisla imati rasprave o glazbi. Pogotovo s ljudima koji očito ne priznaju da postoje ukusi. 

[Clouseau]

olololo jesi me!!

Bio sam na njihovom zadnjem ikad koncertu 
I sad ih više nema. 

[Clouseau]

kako su uopće 90e preživjeli

Ko i svi stari metal bendovi više manje..
Ekšli su im iz 90-ih svi najbolji albumi. Nema smisla se kačit na slike iz 80-ih, onda su ama baš svi izgledali smiješno, neovisno o glazbenom žanru.

[depresija]

 

Baš mi potrebuje ovakav topic.

Naime, često se upustim u raspravu s kojekakvim ljudima ( inače bi napisao drkarošima, ali želim zvučati što sofisticiranije i odmjerenije ) koji tvrde da je muzika doživila ultimativni vrhunac tamo 60-70ih godina prošlog milenija.
I što se desi ?
Ja kažem nije AUA!đ

Po čemu su Bitlsi vrhunac svega ? Zepelini ? Stonsi ?

I kad kažem zašto je to tako, OBJEKTIVNO, koje je mjerilo za kvalitetu odgovor je - HEJ, imaju pecto prodanih albuma, najslušaniji su ikad!11
I ja kažem TO JE UREDU, ali po čemu je to mjerilo kvalitete muzke ?

Po čemu su jedni The White Stripesi smeće naspram Led Zeppelina ?

I onda tu rasprava stane, jer sam ja debil.
ŽELIM ODGOVORE!!1 ZNAM DA VAS IMA KOJI TAKO RAZMIŠLJAJU GOVORITE PIĆKE

[Clouseau]

Pa recimo jedan argument je da su onda oni bili mejnstrim mjuza. A danas je rock koliko god dobar bio - uvijek na margini undergrounda. Oni su postigli u svoje vrijeme da se svide svima il većini barem. Rock više neće imat nikad taj status ko 60-ih i 70-ih, nažalost. Ma ko god da se pojavio na sceni. Nema više tog "monopola" i općom zaluđenošću rockom.

Drugi je da su i dalje, unatoč godinama slušani jednako ili više od svih tih novih bendova koji pretendiraju na njihov "tron".
Što vodi do trećeg argumenta, tj tog da ih većina novih bendova navodi kao uzore i da ih i oni sami slušaju do besvijesti i otkrivaju stalno nešto novo u njima.


Ja osobno više volim taj stari đir i mislim da je on bio taj vrhunac. Ali to je širok problem, nije to samo gl. ukus mene il nekog drugog. To je bio i duh vremena, a rock i eksperimentiranje je bila nova stvar, još netaknuti izvor. Fkors, i tone droge. I stvorila se ne samo kvaliteta nego i kult oko njih. Fkors da sve to jedno bez drugog ne bi bilo TAKO dobro. Poslije toga je svakome ko svira bilo puno teže stvoriti nešto novo i tolko pristupačno i zahtjevno u isto vrijeme. Nisu Stripesi smeće naspram Cepelina ali ne mogu stvoriti taj udar i tu količinu novog i odličnog materijala od kojeg će svima pamet stati. Jednostavno nemaju taj friški izvor i mindset koje su 60-e i 70-e imale. Valjda sam obuhvatio dio problematike


Jebote šta sve neću izpalamudit samo da ne učim

[depresija]

Ali jebemu kurac, ne govorim ja o orginalnosti, dapače, to isto može biti poprilično subjektivan doživljaj, ne govorim o utjecaju i kultu koji je stvoren oko toga, fanovima itd, dapače, s tim se slažem ali ne mogu nikako pojmiti da je VRHUNAC.

Početak da, ali vrhunac ne.

Po čemu su kvalitetniji ?
Kako se to mjeri u muzici ?
Brojem izudaranih bubnjeva u minuti ? Korjenom potenciranih akordra po dionici pjesme ? Boji glasa ? Smatram da muzika nije, ne znam, smjesa nečega i da se razdvajanjem svega toga može stvoriti neko "objektivno" mišljenje da je neka muzika bolja od druge, kao da je nekakva masa i da se mjeri gustoća u istoj. Ne moš Također, to što je pokupovano milijun primjeraka albuma nekog benda, što ih milijuni kritičara hvale i pričaju o njima kao da su najbolji; zašto bi oni bili mjerilo ? Koju svetu spravu za mjerenje muzike oni imaju ?

Dakle,mislim da se muzika može doživljavati isključivo kao osobni dojam, ono što ti više odgovara, to ćeš više voljeti i slušati, a naravno više voliš kvalitetne stvari; ali kvalitetne u onom smislu da rade ugodnu muziku, ili koji već osjećaj želiš potaknuti. Naravno, svi oni stariji bendovi su to svakako znali; prvo što su im se neke stvari poklopile nevezano uz muziku da mogu raditi odgovarajuću muziku za taj trenutak, a drugo što su imali dara.

I sad, ako meni i još ne znam, milijun ljudi TWS pružaju veću razinu ugode od Stonsa, koji je OBJEKTIVNI razlog da su Stonsi bolji od TWSa ? Čime se to mjeri ?

Ugghhh, opet ima puno rupa koje ne stignem popuniti, ali.. "vrhunac muzike".. ma daj molimte.

[Clouseau]

Jebiga stari, imaš previše pitanja a nudiš premalo odgovora 
Il si onda mišljenja da je sve kompletno pitanje subjektivnosti i vlastitog ukusa il probaj pratit neka mjerila. Ne moraju biti prodane ploče il broj listenera na lstfm-u.

Npr neka linija manjeg otpora, uzmi masu ljudi i pitaj ih jel im Pink Floyd dobar bend i jel im TWS dobar bend. I onda dobiš pitanje kakav ti je uzorak ljudi i opet ideš filozofirati do besvijesti  Meni je za to kolko je neki bend bitan u povijesti najbolji pokazatelj taj koliki je taj bend imao kulturni impakt onda i poslije kroz vrijeme. + utjecaj istog benda na razvoj mjuze i drugih bendova. Drugo je sve podložno varijablama i uzorcima. Štajaznam, možda neko ima bolju šemu

[Facaa]

+1 na matka. Bitna stavka je i utjecaj benda kao takvog na povijest glazbe, sam smjer glazbe te utjecaj na kasnije bendove.

Komercijalizacija. To je problem.


Al ne u stiluuu buuu oni zarađuju nofce, rendom indie bend ftw!!1

Zapravo je vrlo jednostavno. Prije, točnije u zlatnim godinama roka, ekipa je ekšli znala svirati i skladala je sama svoje pjesme, a uzori su im bili zaboravljeni bluzeri. Al ukratko, da bi uopće postali zvezde su se trebali dokazati svirajući godinama po zadnjim rupama od klubova. Jebemu, pola njih je zajedno po istim klubovima svirala. Hendrix, The Who, Clapton, Stonsi i slična ekipa. Sami su si financirali prve albume i slično.

Uz to je, kao što matkec reče, bilo i posebno vrijeme i atmosfera.

Danas je 90% toga čisti proizvod. Menadžeri, stilisti, producenti smišljaju sljedeći trend. Ono, i Britnej (pop princeza) i Pink (kvazi anti pop) su imale istog menadžera. Nadalje, došao je MTV koji je redefinirao glazbu. Više nisu bili bitni albumi nego singlovi i spotovi. Usput je MTV lagano počeo uništavati i film kao takav. Počinje doba instant zvijezda i realiti šovova. Svijest se promijenila. Klubovi su umrli. Ekipa nema gdje svirati i dokazivati se.  
RIP rok glazba.

A velik problem kod današnje percepcije glazbe je što su bendovi poput The White Stripesa izuzetak u današnjoj mejnstrim glazbi.

Slična stvar je i sa repom. Ono, odlični početci. Anti establišment, borba za prava, temeljeni na potlačenosti i slično. Par godina kasnije jebene crnčuge repaju o kurvama, drogi, eskelejdima i velikim teveima. GG.

[depresija]

Kluzo, je da nudim previše pitanja, ali to su čisto retorička pitanja Nekako podrazumijevam da će se iz teksta skužiti da želim reći da nema ultimativnog mjerača "dobrine" muzike.

+1 na matka. Bitna stavka je i utjecaj benda kao takvog na povijest glazbe, sam smjer glazbe te utjecaj na kasnije bendove.

Ali zašto bi to bio nekakav faktor da pokaže da je bolji od njegovog, ajmo nazvat, nasljednika ?
Hoću reći, da da je starim rockom, a s rockom i muzika, doživila vrhunac u tim bendovima onda nebi imalo smisla išta dalje smišljati jer eto, to je najbolje, nema smisla nešto novo pokušavati. I sam kažeš da je stari rock imao svoje uzore u starim jazzerima i bluzerima, zašto oni nisu vrhunac svega onda ?
Ispada kao da želim disati i govoriti da je stari rock loš, mislim, MENI je, dosadan i nezanimljiv, ali to je SUBJEKTIVNI dojam.

I ne, ne želim stavljati sve u subjektivni dojam, iako jako puno ovisi o subjektivnosti, velikoj većini subjekata sviđat će se iste stvari. Stvari koje su kvalitetne, bilo da su maštovite i tehnički zapravo dotjerane kao Stonsi recimo, no s druge strane, drugim ljudima sviđat će se ne znam POLETNOST i svježina Stripsea. Ne znam  na koji način su onda to dvoje usporedivi da kažeš da je jedno bolje od drugog iako spadaju pod isti podžanr muzike.

U biti, glavna poanta onog što želim reći je da mislim da muzika ne NAPREDUJE, a da kako idemo dalje u budućnost samo stagnira tj nazaduje, nego da se širi, grana, i iako neki bendovi mogu ponuditi nešto objektivno kvalitetnije od drugih, ne bi se smjeli uspoređivati kao bolje/lošije jer, kao što čitavo vrijeme govorim, previše ovisi o subjektivnosti i razni ugode koja ta muzika mu stvara.
Bah.

[Wildboy]

Ali zašto bi to bio nekakav faktor da pokaže da je bolji od njegovog, ajmo nazvat, nasljednika ?
Hoću reći, da da je starim rockom, a s rockom i muzika, doživila vrhunac u tim bendovima onda nebi imalo smisla išta dalje smišljati jer eto, to je najbolje, nema smisla nešto novo pokušavati.

Da, jer uvijek se sve vrtilo oko kvalitete, nikad oko recikliranja svega ikad i zarade na tome.
Mislim, nije da filmska industrije ne stagnira već tko zna koliko pa će sad odjednom odustat radit filmove čisto zato jer su dosegli vrhunac.

I uglavnom, slažem se s ševom i ovom njegovim prvim argumentom u postu kojeg je napisao danas u ponoć ipo.
:ae

Ne tvrdim da nakon sedamdesete nikakav rok više ne valja, oću reć samo da ga ima znatno manje (kvalitetnog).  

Mislim na neki manje više čisti rok, nikakva eksperimentiranja s elektronikom i tkoznačime. ;(

[depresija]

Misliš na čisti rok, klasični rok, a krcato alternativno rokerskih bendova to nisu, i neopravdano ih je uspoređivati sa Stonesima iako su iz istog podžanra.

Mislim, jebemu, normalno da više cijenim stari rock i grupe koje su iz njega proizašle čisto iz razloga što su uzor svim njihovim nasljednicima; što ne znači da da njih nije bilo i sadašnjih bendova nebi bilo, ali, prije su postojali i sad svakako to je tako. ( ugl )

Hoću reći da da je ponuditi pecto ljudi dva albuma od sadašnjih i prijašnjih bendova, s tim da ti ljudi ne znaju aposlutno ništa povijesti muzike, što je uzor čemu itd, ne vjerujem da bi se većina opredjelila na stari rock zato jer misle da je KVALITETNIJI, jer eto, to je praktički nemoguće usporediti osim ako muzika koju bendovi sviraju nije apsolutno istog žanra ( a recimo tws i lz to nisu, iako su rock )

[Wildboy]

Pae, uglavnom, normalno da se ne slažem da nakon sedamdesetih nikad više ništa dobro nije postojalo, al da je to bilo neko zlatno doba, to da.