Đuka u snijegu

[delight353]

Stvarno se ne mogu nikako sloziti s tobom oko "bogatog svijeta" za istrazivanje. Svijet igre je prazan kao sto sam u gornjim komentarima pisao. Questovi su razvuceni da boli glava. Npr., danas sam igrao side quest vezan uz izdaju Nautsa. Da puno ne spoilam. Taj quest je trajao cca sat vremena. Sat vremena presetavanja od tocke do tocke s hrpom dijaloga da bi se sve razrijesilo fightom od cca minutu i pol i 2500 xp bodova! Bez kakvog komada opreme. Dobar komad opreme nisam nasao od ovog vikenda, a rijesio sam desetak questova. Ima questova koji te vracaju na isto mjesto gdje si vec rijesavao jedan quest (pecina s odbjeglim ljubavnicima). Tijela tog para su jos bila tamo iako je quest giver rekao da ih ide "predati zemlji". Igra ima tonu propusta. Previse da bih ih ovdje nabrajao. Jedino sto me tjera igrati dalje je razvoj glavne price koja je zanimljiva. Igra je cisti prosjek. Bez obzira koji studio i s koliko ju ljudi radio meni svejedno ako se bas i ne zabavljam. Vise nego cesto mi se prispavalo uz Greedfall. Inace, RPG zanr mi je najdrazi i imam debelu paletu odigranih RPG naslova...

[moordrak]

Zato sam rekao da su trebali zaposliti jednog opakog režisera koji bi skrojio priču po mjeri.

 Ipak se u konačnici slažemo.    Moglo je sve to biti puno kraće, kompaktnije, vjerojatno bi imalo više efekta na sam doživljaj igranja role.

Pogledaj malo koliko toga ima na mapi. Pogledaj gradove, tamnice, sela. Različitih  žitelja  kako lokalaca tako plemića  i frakcija ima koliko hoćeš. Govorimo o četiri, relativno velika grada i mapetini i pol. Od različitih područja do različitih bosseva, od skrivenih mjesta do tamnica i otvorenog, organskog , živog prostora. Jedino čega nema su klasični vremenski uvjeti tipa kiša snijeg, led, vjetar. Bogat svijet ne znači samo hrpetina različitih questova nego cijeli lore. Ne možeš reći da te GreedFall ne uvuče u svoj svijet. Zaboravi na trenutak questove. Ima ih previše slažem se. Zamorni su. Neki su nepotrebna reciklaža i pain in the ass, općenito, ima dosta copy paste elemenata ali ako na moment zaboraviš prepisivanje, GreedFall može stati bok uz bok sa novim assassins creed serijalom ili dragon ageom ili Nino kunijem pa čak i prvim witcherom. Vidi se utjecaj svih tih igara u Greedfallu. Dobro ni no kuni je jrpg prilagođen zapadnjacima, ali poznate i prihvaćene RPG mehanike su tu.
Ne donosi GreedFall ništa toliko radikalno novo što se nekakvih inovacija tiče ali zato maestralno koristi sve ono najbolje što trenutno igre ovakvoga tipa nude. Meni je to dovoljno za čistu uživanciju i beskrajno kombiniranje, permutiranje isprobavanje  i na kraju prijelaz cijele igre.
Kada  ništa ne valja, uvijek nam ostaje priča. U potpunosti se slažem. Narativ je glavna pokretačka sila svakog RPG-a, čvrsti motiv zašto izdržati do samoga kraja. Za čudo, GreedFall ima tu snagu. Vjerojatno zato mi se toliko sviđa.

[delight353]

To je to! Odustajem od Greedfalla!

Razlog tome nisu zaostale mehanike, loše facijalne animacije, prosječan combat, loša kamera prilikom combata i sl. Razlog je igrina teška monotonija! Naime, developeri su rekli da ne vole fetch questove i da ih Greedfall nema. Istina; nitko vas neće poslati da idete na X mjesto i tamo ubijete X neprijatelja, ili da na X mjestu pokupite 24 ptičja perja, korove ambrozije, svinjsko gnojivo... Greedfall umjesto toga ima questove koji traju po sat vremena (možda i dulje) u kojima ćete samo šetati od A do B, C, D... točaka. Na svim točkama ćete razgovarati po 2-5 minuta sa totalno nezanimljivim likovima i na kraju (na točci Ž) riješiti quest combatom koji traje minutu, ili nenasilnim putem pod uvjetom da imate dovoljno pointova uloženo u charismu, ili slično. Vrlo vjerojatno ćete se morati vratiti na točke B i A da obavijestite o svom uspjehu/neuspjehu.

U igri imam cca 20 sati. Znači nije da sam u prva 2-3 sata zaključio kako Greedfall nije vrijedan moga vremena. Volim RPG igre. Pogotovo RPG u kojem su moje odluke bitne za daljnji razvoj priče, ili što moje odluke mijenjaju igrin svijet, tj. situacije u tom svijetu. No, ja u Greedfallu to nisam osjetio. Dapače, uvijek sam imao osjećaj da moj lik (De Sardet, legate of the Congregation - frajer se ovako predstavlja uvijek i u istom tonu  ) sam formira svoje mišljenje. Na meni je samo da odaberem tko umire, tko živi, da li ću lagati, ili reći istinu i da li ću tokom questa skrenuti u lijevo da spasim određenog lika od sigurne smrti. Meni nedovoljno.

Kao što sam već naveo u prijašnjim komentarima, igrin svijet je prazan. Da, lijep je i pravo je osvježenje što igra nema ogroman otvoreni svijet s hrpom upitnika, već je fokusirana na zone. Nešto kao u novim Tomb Raiderima, ili novom Borderlandsu 3. Grafika je super. Tu nemam prigovora. Gradovi su osrednje veliki u kojima ima cca 30 stanovnika. Od njih 30, 20 je u statičnom položaju bez neke AI rutine. Imao sam osjećaj da je jedino De Sardet ono što se kreće. Znači, zaboravite napučene gradove i sela kao u npr. Witcheru 3.

U prijašnjim komentarima sam spomenuo i manjak vrsta neprijatelja. Da, postoje podvrste, ali to su samo kozmetičke promjene. Npr., vuk je na sjeveru bijel, a na jugu smeđi. Combat je osrednji i kada ga savladate niti najteži difficulty vam neće biti problem.

I sve bih ove manjkove igri oprostio, jer sam svjestan da ju je radilo cca 30ak ljudi s malim buđetom. Ali ti questovi...  Rastegnuto u nedogled i totalno nezadovoljavajuće. Kada kažem nezadovoljavajuće onda mislim na manjak osjećaja nekakvog postignuća. Greedfall je za mene najveće razočaranje ove godine. Nisam očekivao novog Witchera, naravno, ali sam previše puta napravio save, ugasio komp i otišao spavati, jer me igra uspavala. Greedfall je dosadan.

Od mene mršava, ali full mršava 6/10.

[Cole]

Fini osvrt. 

[moordrak]

Fer osvrt, premda nisi objasnio što bi ti to točno htio kako bi questovi trebali izgledati. I dalje prigovaraš najosnovnijoj RPG mehanici.  !--- UPOZORENJE----!
!--- POČETAK SPOJLERA ---!
Recimo odluka želiš li odraditi zadatke sa suborcima, konkretno Kurtom. Možeš ih odraditi i ne moraš. Ne odradiš li ih, Kurt će te izdati. U borbi ćeš ga pobijediti i imati ćeš opciju, poštediti ga ili prerezati mu vrat na licu mjesta. Odaberš li ovo drugo jer te iznevjerio, otvara se trofej. Poštediš li ga, Kurt će se pred očima svih ubiti.
Pomogneš li mu u rješavanju problema, Kurt ostaje vjeran do kraja igre, a čak možeš ući u romantičnu vezu  ako igraš sa ženskim likom.
Sa svakim likom u igri možeš ostvariti ovakav napredak.
Čak i sa Petrusom. Odradiš li njegovu liniju questova, saznati ćeš tko su ti ustvari pravi roditelji.
 Vasco, Ti si zapravo sea-born, Vasco je sea-given. Možeš sa njime ući u vezu, spol nebitan. Isto kao sa Siorom. Aphra je isključivo hetero kao i već spomenuti Kurt. 
Možeš utjecati na to tko će na kraju biti high king. I to je trofej. Očiti izbor je Diona ili kako se već zove (vjerojatno sam fulao ime). Ona ratoborna šefica klana koja bi sve došljake pobila po kratkom postupku. Odabereš li miroljubivu opciju i/ili sakriješ li krunu kraljeva koju također moraš naći, završna priča  je kompletno drugačija.
Nakon propalog prevrata coin garda u New Serene, moraš odabrati kojem gradu ćeš pomoći,Sant Matheusu ili Hikmetu. Ponovno, ovisno što odabereš, nećeš imati određene questove za rješavati što znači da je "video" na kraju opet drugačiji. Uspiješ li uhvatiti vođe prevrata, možeš istovremeno spasiti guvernere oba grada tako što ćeš poslati kurire.
Mogao bih nabrojati još desetke opcija sličnih ovima.  Eto. Stvarno ne razumijem što bi  još htio, kakva to tebe linija zadataka zadovoljava.
!--- KRAJ SPOJLERA ----!
Očito nisi niti jedan quest istjerao do kraja i sve ti je bezveze radi toga. Ponavljam, svaka odluka ima svoje posljedice.

[delight353]

Fer osvrt, premda nisi objasnio što bi ti to točno htio kako bi questovi trebali izgledati. I dalje prigovaraš najosnovnijoj RPG mehanici.  !--- UPOZORENJE----!
!--- POČETAK SPOJLERA ---!
Recimo odluka želiš li odraditi zadatke sa suborcima, konkretno Kurtom. Možeš ih odraditi i ne moraš. Ne odradiš li ih, Kurt će te izdati. U borbi ćeš ga pobijediti i imati ćeš opciju, poštediti ga ili prerezati mu vrat na licu mjesta. Odaberš li ovo drugo jer te iznevjerio, otvara se trofej. Poštediš li ga, Kurt će se pred očima svih ubiti.
Pomogneš li mu u rješavanju problema, Kurt ostaje vjeran do kraja igre, a čak možeš ući u romantičnu vezu  ako igraš sa ženskim likom.
Sa svakim likom u igri možeš ostvariti ovakav napredak.
Čak i sa Petrusom. Odradiš li njegovu liniju questova, saznati ćeš tko su ti ustvari pravi roditelji.
 Vasco, Ti si zapravo sea-born, Vasco je sea-given. Možeš sa njime ući u vezu, spol nebitan. Isto kao sa Siorom. Aphra je isključivo hetero kao i već spomenuti Kurt. 
Možeš utjecati na to tko će na kraju biti high king. I to je trofej. Očiti izbor je Diona ili kako se već zove (vjerojatno sam fulao ime). Ona ratoborna šefica klana koja bi sve došljake pobila po kratkom postupku. Odabereš li miroljubivu opciju i/ili sakriješ li krunu kraljeva koju također moraš naći, završna priča  je kompletno drugačija.
Nakon propalog prevrata coin garda u New Serene, moraš odabrati kojem gradu ćeš pomoći,Sant Matheusu ili Hikmetu. Ponovno, ovisno što odabereš, nećeš imati određene questove za rješavati što znači da je "video" na kraju opet drugačiji. Uspiješ li uhvatiti vođe prevrata, možeš istovremeno spasiti guvernere oba grada tako što ćeš poslati kurire.
Mogao bih nabrojati još desetke opcija sličnih ovima.  Eto. Stvarno ne razumijem što bi  još htio, kakva to tebe linija zadataka zadovoljava.
!--- KRAJ SPOJLERA ----!
Očito nisi niti jedan quest istjerao do kraja i sve ti je bezveze radi toga. Ponavljam, svaka odluka ima svoje posljedice.

Jesam. Rijesavao sam sve questove koji su mi se nudili, ali kao sto kazem; dosadni su mi za po...dit! Previse hodanja od tocke do tocke me zaista, bez pretjerivanja, uspavalo nekoliko puta. Igra mi je dosadna, prazna i imao sam osjecaj da nikako krene. Mislim da RPG mora imati likove (suborce) sa zanimljivom pozadinskom pricom, jakim motivom za borbu uz glavnog protagonista, questove koji ce biti uzbudljivi gdje cu biti dobro nagraden (a ne dosadni walking simukatori), sustav dijaloga gdje cu jasno moci izraziti svoju emociju, ljutnju, srecu, sto god, a ne samo postavljati pitanja da bi moj lik naposljetku sam formirao misljenje o temi, raznovrsnost svijeta koji ce me tu i tamo iznenaditi nekom velikom stvari, ili sitnicom, NPCe koji ce mi dati do znanja koliko je ziv taj svijet u kojem se nalazim... Kazem; Greedfall ima svojih uzdanica. Ti si igru zavrsio i ocito dosao do dijelova gdje su tvoji odabiri pokazali svoje posljedice. Ja jednostavno nisam imao zivaca toliko cekati da se dogodi nesto zanimljivo na par minuta, pa da opet potonem u onu monotoniju do slijedeceg ushicenja. Drago mi je da si ti igrom zadovoljan. Vidim da je puno ljudi odusevljeno Greedfallom. Ja jednostavno nisam...

[moordrak]

Izuzetno mi je drago što se ovaj post pretvorio u jednu živu raspravu i da netko barem ima malo volje raspravljati o onome što najviše volimo: igrama.  Pa da krenem. Ja branim Greedfall do posljednje kapi krvi 
 

Igra mi je dosadna, prazna i imao sam osjecaj da nikako krene.

Dinamika prijelaza glavne priče je mogla biti malo brža. Slažem se. Ako se kreneš gubiti u side questovima, a ima ih more, pogube se malo konci.
 

Mislim da RPG mora imati likove (suborce) sa zanimljivom pozadinskom pricom,

Greedfall ima suborce sa zanimljivom pozadinskom pričom.  Svakog lika upoznaješ kroz dijalog i izvršavanje njihovih zadataka. Dubina, širina, ima je sasvim dovoljno. Čak i previše. 

 

jakim motivom za borbu uz glavnog protagonista, questove koji ce biti uzbudljivi gdje cu biti dobro nagrađen (a ne dosadni walking simulatori),

Walking simulator. Alergičan sam na taj izraz.  Blesava kovanica često krivo korištena kao glavni argument u raspravama ljudi koji uopće ne poznaju bazične mehanike RPG žanra igara. Molim te, nemoj i ti biti jedan od njih. Apsolutno sve RPG igre su onda po toj teoriji walking simulatori jer nisu svi questovi koje moramo odraditi uzbudljivi, napeti, sa ne znam kakvim nagradama, a većinom su bazirani na nekom zadatku koji od nas traži putovanje od točke a do točke c, nekakvo praćenje, "detektivski posao" ili "uberi 13 tratinčica, pronađi 5 šarenih kamenčića i daj ih osobi b" . Neke sheme su vremenom napuštene , recimo ova "poštarska" dok su neke druge, poput zadataka u Greedfallu, razrađene do u tančine. Nije recimo Horizon Zero Dawn ništa bolji ili gori jedino je broj takvih kompliciranih zadataka prilično smanjen .  Witcher, sveti gral RPG žanra obiluje potpuno irelevantnim questovima i zadacima itd. da ne nabrajam dalje. Nje Greedfall Witcher, ali veliki broj vrlo sličnih mehanika se koristi u obje igre.   
   Nisam postao screenove, no znaš li da "hodanjem" otkrivaš recimo zaključane chestove (i skrivene regije) u koje moraš "provaliti" (još jedan "zadatak" za trofej), a sadrže setove legendarne opreme i oružja? Svi moji likovi su opremljeni legendarnim itemima što ih čini prilično jakima u borbi. Postoji nekoliko jakih bosseva, nije to ništa u stilu Sekira ili Dark Soulsa, no svejedno, moraš otkriti kako i na koji način ih najefikasnije pobijediti. Isto tako, "hodanjem" skupljaš materijale potrebne za crafting. Ovo su samo neke od provjerenih mehanika stare škole, a imaš je u gotovo svim RPG igrama izdanim do današnjeg dana :) Ako usput dok "hodaš" do nekog područja ne radiš baš ništa i izbjegavaš sve moguće borbe, istraživanja i skupljanje, onda da. Greedfall je walking simulator. Isto možeš reći za bilo koju igru ovoga žanra.

 

sustav dijaloga gdje cu jasno moci izraziti svoju emociju, ljutnju, srecu, sto god, a ne samo postavljati pitanja da bi moj lik naposljetku sam formirao misljenje o temi,

To mišljenje koje spominješ  je formirao dijalogom. Ulažeš li u prave sposobnosti, otvaraju se neke dodatne opcije dijaloga. Treba doći do toga.  Ponovno, old school. Tvoj lik nema mišljenje. Imaš ga ti , a odluke koje si donosio kroz igru u interakciji sa članovima tima, brojnim klanovima, običnim ljudima i psihopatima, utječu na ono što će se dalje dogoditi. Čak i opcije ako si ubio nekoga kada si trebao koristiti stealth imaju utjecaj na mišljenje ljudi sa kojima si u interakciji.   

 

raznovrsnost svijeta koji ce me tu i tamo iznenaditi nekom velikom stvari, ili sitnicom, NPCe koji ce mi dati do znanja koliko je ziv taj svijet u kojem se nalazim

Štajaznam, mene su iznenadili recimo sa detaljem tko su zapravo čuvari, kako nastaju i zašto su tamo gdje jesu. Iznenadili su me sa mjestima moći i vizijama. Iznenadili su me Nautsi, tajne koje se kriju iza fasade časnih moreplovaca. Iznenadilo me otkriće zašto se Constantin razbolio. Na kraju mi je svih tih živina i čudovišta koje sam pobio bilo žao itd. Ima toga. Uzrok, izvor Malicora... e to je nešto što me još uvijek muči. Morati ću još malo proći kroz zapise unutar igre.   

Ako gledam fabulu Greedfalla kao cjelinu, fantastična je to priča. Naravno, ne sviđaju nam se svima iste stvari, zato neću dalje žilaviti.
Greedfall se mogao odraditi kompaktnije, možda se nije trebalo toliko gubiti u raspravama i dijalozima, nego su možda više pažnje trebali uložiti u recimo atraktivniju borbu, ali eto. Vjerojatno je trebalo imati tim od još najmanje 30 ljudi. U nekakvoj usporedbi sa recimo Anthemom kojeg sam igrao većinu godine, Greedfall je Rat i Mir što se priče tiče. Akcija? I ne baš.
Sad slijedi Outer Worlds i Kojimina amneza bolesti. Za oba naslova imam poveći upitnik iznad glave...

[delight353]

Spomenuo sam: sve manjkove bih Greedfallu oprostio. Niti jedna igra nije savrsena. Witcher 3 nije savrsen. Imao je i on svojih "mušica". Jedina mana koja me toliko odbila da nastavim je to razvlacenje u nedogled. Sjeti se onog sidequesta sa fantomskim kampom. Znaci; udes u kamp, razgovaras s nadredenim, onda sa njegovim kapetanima, pa sa novacima. Zatim nadredeni i kaletani nekamo odu, pa opet razgovaras sa novacima... I to traje i traje i traje, a predvidljivije ne moze biti. Npr., to je ono sto me smeta.

[moordrak]

Jedina mana koja me toliko odbila da nastavim je to razvlacenje u nedogled. Sjeti se onog sidequesta sa fantomskim kampom. Znaci; udes u kamp, razgovaras s nadredenim, onda sa njegovim kapetanima, pa sa novacima. Zatim nadredeni i kaletani nekamo odu, pa opet razgovaras sa novacima... I to traje i traje i traje, a predvidljivije ne moze biti.

Otkrio sam taj ghost kamp prilično rano u igri i vraćao sam se u njega jedno tri, četiri puta koliko se sjećam. Kasnije je još jedan zadatak vezan uz taj isti kamp.
Ima takvih misija dosta. Imaš recimo u Hikmetu jedan sličan, doktor Asili experiments. Isto tako, vraćaš se nekoliko puta na mjesto radnje. Ordos Luminous   ima nekoliko ponavljajućih zadataka, onda recimo kada otkriješ sudbinu jednog mladog para lokalaca, u tu pećinu se vraćaš nekoliko puta. Ovo je sve nepotrebno recikliranje sadržaja kako bi se dobilo na dužini.  Ja bih isto tako, debelu većinu ovakvih misija odrezao ili maksimalno skratio. Vidljivo je stavljen naglasak na diplomaciju i pomirbu. Svejedno sam "diplomatski" pobio masu ljudi :)  Živina, ne znam im broja.
Spomenuo sam upravo ove questove jer oblikuju sliku društva staroga svijeta: duboko korumpiranog, bešćutnog, netolerantnog. Društvo vođeno interesima manjine. Zvoni li štogod u ušima?!  :)  Vrlo lako možemo povezati događaje u igri sa stvarnim događajima iz povijesti i preslikati ih na realni svijet. Osvajanje Indije, obje Amerike, Australije, Afrike. Nisu došljaci otkrili "novi svijet"  iz nevine radoznalosti ili da bi bilo bolje lokalnom stanovništvu nego kako bi što više napunili svoje džepove. Sjeti se samo Španjolaca i njihove fantazije o Eldoradu, zlatnom gradu. Nisu mu se došli diviti i pokloniti, nego ga opljačkati do temelja. Eksploatacija prirodnog i rudnog bogatstva, porobljavanje ljudi.  Lokalci su "neuki divljaci" itd.  Sviđaju mi se tako neke poveznice jer možeš povjerovati u ovakav izmišljeni scenarij.  Ovo opet uvlači u igru i događaje u njoj. Repetativne momente mogu oprostiti ako imam "big picture" na pameti :)
 

[vinwin]

Thanks very much!