Igrali smo Avowed i otprilike je sve ono što očekujete – ako ne očekujete puno

---

Kad je Xbox 2019. počeo kupovati raznorazne studije, mislio sam da je to početak nečega velikog. Renomirani timovi u kombinaciji s praktički bezgraničnim Microsoftovim budžetom? Zvučalo je uzbudljivo. Pet godina kasnije, to uzbuđenje još nije realizirano. Starfield je možda bio ogromna igra (nekome i ogromno razočaranje), ali drugi projekti Xboxovih timova uglavnom su bili skromni ili su podbacili. Redfall nipošto nije bio najbolji uradak ekipe Arkanea. Hellblade 2 nije bila puno veća ni naprednija igra od prvog dijela rađenog na niskom budžetu. Meni draga ekipa Obsidiana izbacila je od tada dvije igre (Grounded i Pentiment) i bile su kvalitetne, ali ne i legendarne. Sad za početak 2025. pripremaju Avowed, igru za koju od početka mislim da ima komercijalno najodbojniji naziv ikada.

Usprkos tom nazivu, Avowed me od starta intrigirao jer je smješten u zanimljivi svijet iz serijala Pillars of Eternity, kojega ovdje ne gledamo iz zraka nego pogledom glavnog lika. Stoga sam objeručke prihvatio priliku zaigrati početna dva sata te igre, nadajući se pritom da će mi isprati gorak okus nedavnog Dragon Agea. Iako sam vidio tek početak igre, koji je još uvijek u radnoj verziji, dojma sam da tu ima potencijala – dok ne očekujete da Avowed bude sljedeći Skyrim ili tako nešto.

A VAU VAU?

Avowed započinjete kreiranjem vlastitog lika. Alati za kreiranje su solidni – nije da mi je nešto falilo, ali nije ni da imate neke lude mogućnosti. Igrate s unaprijed određenom rasom, zvanom Godlike, klasu si u suštini ne određujete nego odabirete porijeklo lika (magijski akademik, skaut, ratni heroj, itd.), malo podesite glavne karakteristike i zamjenicu, naravno, da ne bi bilo sklekova za pogrešno oslovljavanje.

Vaš lik je Envoy, izaslanik carstva Aedyr koji biva poslan na otočje Living Lands kako bi istražio gljivičastu kugu koja prijeti prirodnom balansu i tamošnjem gradu Paradis. Envoyjev dolazak na Living Lands nije popraćen ugodnom dobrodošlicom nego dođe do brodoloma i naravno da je to obrazloženje zašto avanturu započinjete goli i bosi. Ne doslovno, ali računajte da si sva oružja i opremu morate nabaviti sami – vaše carstvo nije odgovorno za to.

Kako to obično biva, lokalno stanovništvo nije baš presretno kad stranac dođe rješavati njihove probleme. A uz to ste još i stranac kojem se po dolasku na otok počinju javljati misteriozni glasovi u glavi. Gle čuda, čini se da su nekako povezani s onim što ste vi došli istražiti…

Zaplet se čini dovoljno intrigantan i ima sve odrednice zanimljive Obsidianove priče. E sad, kakvi su dijalozi? Teško mi je dati sud oko toga nakon samo dva sata, ali čini mi se da nemaju dubinu Pillars of the Eternity igara. Ne znači da su plitki, samo ovo nije igra u kojoj ćete s likovima pričati po pet minuta. Ovdje se uglavnom brzo prelazi na glavnu temu razgovora i nema nekih posebnih pojašnjavanja. Zapravo postoji sustav pojašnjavanja koji je zanimljivo izveden. Kad u razgovoru čujete neki strani pojam ili ključni termin, možete sa strane otvoriti meni u kojemu vam je objašnjeno što je to. Mislim da je to dobro rješenje, jer bi vaš lik kao stanovnik tog svijeta već trebao znati te stvari tako da za njih ne treba tražiti definiciju koja je potrebna vama kao igraču.

U razgovorima me razočaralo to što izjave mog lika nisu ozvučene, odnosno odglumljene. Nije to baš problem – pa nisu ni u Baldur’s Gateu 3, ali valjda su me Dragon Age i Stalker 2 malo razmazili pa sam očekivao isti tretman i za Avowed. Ako ništa, u razgovorima barem vidite svog lika, što recimo nije bio slučaj u drugoj Obsidianovoj igri, The Outer Worldsu. Takav pristup ujedno omogućuje i dinamičnije razgovore u kojima sudjeluje više likova. Doduše, sama mehanika razgovora je skoro pa identična kao u Outer Worldsu te vam određene vještine definiraju što možete ili ne možete reći.

A VAU MAU?

Awowed je igra otvorenog tipa, ali ne očekujte veliki svijet s više gradova i hrpom upitnika na mapi. I po tom je pitanju ovo vrlo slična izvedba kao i Outer Worlds. Mapa je otvorena taman toliko da vam put ne bude striktno linearan, ali nije da možete koristiti višestruke putanje da biste došli do cilja. Barem je tako u početnom dijelu igre. Postoje određene točke gdje možete postaviti svoj kamp i prenoćiti, ali nema dinamične izmjene dana i noći nego je sve to skriptirano.

U kampu možete razgovarati s kompanjonima koje povedete sa sobom. Na početku upoznate Kaija, a kasnije tijekom igre bit će dostupno još troje suboraca. Svaki od njih imat će svoje priče, ali odmah treba napomenuti da ovdje kampovi neće služiti za romantične i pipljave stvari kao u Baldur’s Gateu 3. Jednostavno rečeno, neće biti ljubakanja u Avowedu.

S druge strane, bit će dosta mlataranja. Centralni fokus gameplaya je borba i mislim da bi po viđenom mogla biti zanimljiva. Kad ju usporedim sa starim Skyrimom, Avowed je kudikamo slojevitiji. Napisao sam već da ovdje neće postojati klasna opredjeljenja. Vaš lik može koristiti i bliska i dalekometna oružja, kao i magiju. Štoviše, imate dva seta oružja koja možete naizmjenično prebacivati pritiskom jedne tipke.

Pristup je gotovo witcherovski, npr. zaledite protivnika magijom, prebacite se na hladno oružje i onda krenete udarati. Također možete koristiti posebne vještine, a uz vas je stalno i suborac koji ima svoje specijalne napade. Ključno je u svemu paziti na izdržljivost i esenciju (manu), a u defanzivnom segmentu blokirati napade ili im se izmicati kad su prejaki.

U početku mi je borba bila dosta izazovna i pomalo zbunjujuća jer nisam uspio shvatiti postoji li uopće zaključavanje kamere na protivnika. Međutim, na kraju sam ipak pohvatao konce i samo je mlataranje postalo zabavno. Avowed će se inače moći igrati s pogledom iz prvog ili trećeg lica. Iako pogled iz trećeg lica nije loš, treba znati da je igra prvenstveno dizajnirana za intimnije prvo lice, tako da nećete vidjeti neke piruete, salta i slične poteze kad igrate s pogledom iza leđa samog lika.

A VAU BAU?

Bit ću izravan – Avowed vizualno nije nikakva bomba. Zapravo igra izgleda kao da je rađena za hardver prošle generacije. Sve izgleda dosta plastično – od likova do okoliša. Detaljnost nije impresivna, osvjetljenje izgleda slabašno u odnosu na pet godina stare igre… Efekti su donekle pristojni, ali ništa posebno. Osobno mi se nije svidio vizualni stil zadnjeg Dragon Agea, ali ta je igra barem imala definiran stil s nekakvim odrednicama. Za Avowed bih rekao da mu se vizualni stil zove Default Unreal Engine 5. A vizualno nije primamljiv kao druge UE5 igre koje smo do sada igrali.

Po pitanju tehničkih stvari imam još goru vijest. Igrao sam PC verziju i framerate je bio toliko nestabilan da mu nije bilo spasa. Naravno da su implementirani DLSS / FSR i frame-gen, ali sam pogled na glavni grad u igri, prije nego sam ga posjetio, spuštao mi je framerate na 30-40 fps-a neovisno o grafičkim postavkama. Minimalni uvjeti za pokretanje igre su Core i5-8400 i GTX 1070, što je ipak dosta niže od moje kombinacije Core i7-9700K i GTX 4070.

E sad, treba naglasiti kako je do izlaska Avoweda ostalo još tri mjeseca. Vjerujem da će ekipa bolje optimizirati igru do izlaska, tek treba stići i pripadajući driver sa svojim optimizacijama. Međutim, iz Xboxa tvrde kako igra nije odgođena zato što nije spremna, nego zato što Game Pass trenutno ima dovoljno novih igara na lageru. Ako je zaista tako, optimizacija bi kod Avoweda u ovom stanju trebala biti neusporedivo bolja.

Nakon svega viđenog, interes za Avowedom mi je malo opao, ali i dalje planiram zaigrati igru. Djeluje mi kao priča koju želim čuti, a borba ima potencijala da me zabavi. Mislim da je samo bitno imati realistična očekivanja. Trebalo bi biti jasno da Avowed neće biti epski RPG od stotinu sati, s prostranim svijetom u kojemu ćemo vidjeti hrpu aktivnosti. Što se mene tiče, ne mora ni biti – čak mi je draže da imam i jednu kratkotrajniju avanturu u kojoj me neće zatrpati stotina questova koji se svode na jedno te isto. Možda to nije put do igre za pamćenje, ali prihvatit ću igru koja zna što želi i koji su joj gabariti. Sve dok optimizacija ne bude Xauripov drek.