Ako u role-playing žanru niste od jučer, sigurno znate na kakvom su glasu igre Obsidian Entertainmenta. Imaju dobre priče, zanimljiv gameplay i vrlo često sve to biva uprskano tehničkim traljavostima. Tako je bilo sa Star Wars: KOTOR 2, zatim Fallout: New Vegasom pa do neke mjere i s The Outer Worlds (iako se ta igra tehnički pokvarila u kasnijem izdanju). Je li Avowed napokon razbio tu kletvu?

Da ste me pitali prije samo nekoliko dana, odgovorio bih vam da je Avowed jedna od najgore optimiziranih igara koje sam vidio. Zapravo sam razmišljao kompletno odustati od recenzije jer mi se igra redovito rušila prilikom pokretanja (na kompilaciji shadera). No, da vas sad ne zamaram tehničkim pojedinostima, sa Game Pass verzije sam prešao na Steam verziju gdje je situacija bila kudikamo bolja, a u međuvremenu je igra dobila “Day 1” zakrpu s kojom je i ta Game Pass verzija naknadno dovedena u red.

Dakle, ipak nije najgore optimizirana igra koju sam vidio. Ali, svejedno smatram da optimizacija Avoweda nije baš bajna s obzirom na to što igra nudi vizualno, a u tom pogledu ne nudi neke divote. Dojma sam da se kod PC verzije sve šlepa na Frame Gen opciji, iako još nisu izašli game-ready driveri, to bi donekle moglo malo ublažiti situaciju.

Na stranu prigovori na optimizaciju, igra je po pitanju bugova u nekakvom relativno pristojnom stanju. Tu i tamo mi se događalo da ne mogu dovršiti neki sporedni quest jer mi se nešto ne pojavljuje, povremeno mi je nešto znalo blokirati jedini prolaz pa sam morao učitati zadnju poziciju i ponoviti borbu. Nije neprimjetno, ali nije ni jako strašno za igru otvorenog tipa u koju možete utući više od 50 sati igranja.

Dakle, Obsidianova tehnička kletva nije u potpunosti razbijena, ali bit će vam drago da je i drugi dio kovanice zadržao svoja svojstva. Ekipa iz Obsidiana ima igre zanimljivih i slojevitih priča, a tu se i Avowed dokazao kao primjerak vrlo dobre naracije. U priči Avoweda najviše ćete uživati ako volite teološke, egzistencijalne i filozofske rasprave, teme društvenih podjela, politike i sl. Igra se odvija u svijetu Pillars of Eternity igara i definitivno se osjeti da je to mjesto bogate povijesti i kulture.

Igrač se ovdje nalazi u interesantnoj poziciji i kao izaslanik carstva na koloniziranom otoku i kao pripadnik rijetke rase Godlike. U oba ste slučaja stranac i tako vas svi isprva tretiraju. U suštini ste biće koje je pri rođenju dotaknulo neko božanstvo, a malo je enigmatično što nitko ne može utvrditi koji vas je bog (od 10+ dostupnih) oblikovao na svoju sliku i priliku. Uz to se veže interesantan zaplet koji utječe na sudbinu jednog kontinenta i o kojem vam ne bih iznosio detalje. Mogu samo reći da vam igra prvo daje osjećaj posebnosti u svijetu, a onda vam servira propitkivanje je li ta posebnost dobra ili loša.

Kod Obsidianovih igara cijenim to što uspijevaju izvući dva različita pogleda priče. Obično možete biti i spasitelj i razarač svijeta, a slična je situacija i u Avowedu. Tu mogućnost da se svrstate na stranu tlačitelja ne viđamo baš često u današnjim RPG naslovima, tako da Avowed definitivno ima plus u toj slobodi kakvu si priču želite krojiti.

Osim toga, pratitelji u Obsidianovim igrama također znaju biti vrhunsko društvo. Kreia iz Kotora 2, Boone iz New Vegasa, Eric Cartman iz South Parka – ma genijalni likovi, svi odreda. U Avowedu imamo četiri pratitelja i svaki od njih ima različito porijeklo i vlastiti pogled na svijet. Neće oni završiti među najslavnijim likovima u povijesti videoigara, ali se svi dobro nadovezuju jedni na druge i zanimljivo ih je slušati kako se raspravljaju u kampu. Najviše mi se svidio Kai, dezerter sa svojevrsnim PTSP-om čiji vam uzrok postupno otkriva tijekom vaše avanture, ako mu to dopustite.

Napisao sam maloprije da se u Avowedu definitivno osjeti kako je svijet Eora veći od jedne igre. Mislim da je napravljen odličan posao sa oslikavanjem tog podneblja i neobičnih pojava na koje u njemu nailazite. Dobar dio toga doznajete kroz razgovore i tu značajnu ulogu imaju specifični jezični izrazi. Igra ima neke svoje izmišljene fraze i dijalekte, što definitivno pomaže da vas uvuče u svoju fantaziju. Zbog toga je svijet Avoweda daleko uvjerljiviji nego npr. onaj u zadnjem Dragon Ageu gdje je BioWare u svojoj iznimnoj mudrosti donio frapantnu odluku da se u egzotičnoj zemlji psuje na španjolskom. Ovdje nema takvih budalaština, na svu sreću.

Ipak, postoje dvije stvari koje malo zamjeram prezentiranju priče Avoweda. Prva stvar je da se jedan dio priče, za nekakav pozadinski kontekst, predstavlja u obliku statičnih slika – kao da gledate PPT prezentaciju. Nije to strano za Pillars of Eternity, ali su prijašnje dvije igre imale niže produkcijske vrijednosti i koštale su manje od 50 eura. Avowed košta 70 eura i smatram kako je čudno da igra po toj cijeni nema ni poštene cutscene za prezentiranje svoje priče. Naravno, možete ju zaigrati kroz pretplatu da prođete jeftinije, ali onda ispada kao da kupci ove igre zapravo plaćaju danak činjenici da Microsoft treba financijski nadoknaditi to što je igra dostupna na pretplati.

Druga stvar koja mi se nije svidjela u igri zvučat će vam kao bizarna kritika – Avowed ima previše ženskih likova! Znam da to zvuči blesavo, ali dopustite mi da pojasnim. Ja sam uvijek za ravnopravnost i inkluzivnost, a u igri sam igrao sa ženskim likom (nakon KCD2 htio sam drugačije protagonista). Međutim, u ovoj igri ne samo da je količina ženskih likova neprirodna, nego sam osjetio kao da se muški rod ciljano degradira i ismijava.

Prvo se ističe neprirodni omjer muško-ženskih likova i njihovih uloga. Dođem u grad, dočeka me ženski lik u ulozi voditeljice straže. Odem na tržnicu, 2/3 štanda drže trgovkinje. Kovačnicu isto vodi žena. Apotekom upravlja žena. Gostionicu vodi žena. Na ulazu u grad me napadnu banditi koje predvodi ženski lik. Naletim na obuku vojske – koju vodi žena. Odem u drugu regiju, ista stvar. Treća regija, ista stvar. Glavni strah i trepet u igri – ženski lik. Najsnažniji mag u igri – žensko.

Inače ne bih imao ništa protiv toga da je ta ženska dominacija ikako ili ičim objašnjena u samoj priči. Ali nije – svima je toliko prihvatljivo da vojsku u ovome svijetu pretežno čine žene da se to nikada ne treba ni spomenuti. Ili kako bi nam premijer rekao: to je ne-tema. Bu-hu smeta mu što je previše žena… Zvuči smiješno, ali problem je zapravo dublji od toga. Kad god muški likovi jesu prisutni u Avowedu, u zabrinjavajuće velikoj većini slučajeva su okarakterizirani kao šonje i nesposobnjakovići.

Često se događa da vas zaskoči muško-ženski par bandita gdje glavnu riječ vodi ženski lik, i onda se usred razgovora muški lik uspaniči pred vama, a ženski lik ga kritizira kakav je on slabić. Ili se nađete u situaciji gdje je neki muški lik na određenoj poziciji okarakteriziran kao kukavica i upravo se zbog njegovog kukavičluka dogode loše stvari. Evo vam jedan ilustrativni primjer kako su muški likovi tretirani u ovoj igri. Ne vidite često muškog vojnika među stražarima / u vojsci, ali zato vas jedan kojeg vidite zamoli da preuzmete njegovu stražu jer se njemu jako piša. I ode on tako pišati i onda par metara dalje dođe mu nadređeni te ga pokudi kakav je on to vojnik ako ne može kontrolirati nuždu. Trebam li posebno istaknuti da je u ulozi nadređenog generala ženski lik?

Ako ništa, Avowed barem ne kažnjava igrača ako se opredijeli za “on/njega” pri odabiru lika. Zapravo se igra zasniva na sustavu bez definiranih klasa – možete biti što god poželite. Imate odabir porijekla koje vam malo utječe na početne statistike i neke odabire u dijalogu, a nakon toga ste slobodni graditi lika kako želite i mijenjati ga u bilo kojem trenutku. Većina vještina u Avowedu nije zaključana kroz grananje, tj. kroz takozvani skill tree. Ovdje možete čitavo vrijeme razvijati vještine čarobnjaštva i onda na 20. levelu otključati napredne vještine borca ili rendžera. Ne postoje nikakve restrikcije oko korištenja različitih vrsta oružja i opreme, sve što (po)kupite možete koristiti kad god želite.

Svidio mi se taj sustav bez fokusa na klase jer ne kažnjava eksperimentiranje s različitim oružjima nego ga zapravo potiče. Ja sam počeo s mačem, nastavio koristiti luk, pa se prebacio na kombinaciju pištolja i magije, pa otkrio buzdovan, pa se neko vrijeme skrasio s puškom, onda našao zanimljivo koplje… Igra ima preko desetak vrsta oružja i daje mogućnost kombiniranja istih. Em imate dva seta koja možete naizmjenično mijenjati jednom tipkom (ili kotačićem miša), em u svakoj ruci možete nositi neku vrstu oružja. Možete ovu igru čak igrati i kao pucačinu: po jedan pištolj u svakoj ruci, a u drugom setu pušku.

Korištenje različitih vrsta oružja i različitih kombinacija tog oružja čini čvrst temelj zabavne borbe u Avowedu. Nema ovdje loše vrste oružja, nego samo lošeg načina korištenja. Međutim, ovaj je sustav zanimljiv samo ako ste voljni često mijenjati vrste oružja. Ako se držite samo mačeva, jedan stil borbe s vremenom postane dosadan, a bome i neefikasan. Na primjer, nađete / kupite neki dobar mač. Imate opciju nadograđivati i augmentirati ga da postane snažniji, a resursi potrebni za to postaju sve rjeđi što se kvaliteta oružja povećava. Imate opciju kupiti snažnije oružje, ali su cijene neisplativo visoke. Stoga se najlogičnije rješenje da ćete se prebaciti na neku drugu vrstu oružja koje ste pokupili, a jače je od mača na kojeg ste se naviknuli.

Borba je u Avowedu vjerojatno najbolji dio igre. Izvodi se u stvarnom vremenu, ali kao i u Pillars igrama te nedavnom Dragon Ageu, imate opciju taktičke pauze. U početku sam ju tek rijetko koristio jer borbe nisu bile naročito izazovne. Kasnije pauziranje akcije postaje nužnost jer broj protivnika naraste i ključno je da napadate strateški, tj. da kombinirate napade i vještine za dodatnu štetu. Tako ćete npr. zamrznuti protivnika pa se onda zaletjeti u njega i razbiti ga u santi leda. Ili ćete narediti suborcu Mariusu da imobilizira protivnika kako bi ga učinio statičnom metom da mu prilijepite headshot.

Protivnici su raznovrsni, a postoji i elementarna interaktivnost s okolišem. Primjerice, treba voditi računa o površinama na kojima se borite – ako ste u vodi i oružje vam proizvodi elektricitet, udaranjem protivnika nanijet ćete štetu i sami sebi. Najviše mi se svidjela zadovoljavajuća fizikalnost same borbe iz prvog lica. Kad mlatite protivnike definitivno osjetite kakav efekt uzrokuju vaši udarci. Imate jasnu informaciju kad vam netko blokira udarac, a kad ga baš odvalite. Kad ovdje aktivirate kritični udarac, to je nešto poput Glory Killa iz Dooma, ima šutanja nogom te u usporenom vremenu vidite kako mlatnete protivnika. U početku je malo konfuzno kad vam igra preuzme kontrolu u takvim situacijama, ali se naviknete.

U Avowedu postoji pogled na akciju iz trećeg lica, ali ne bih savjetovao da ga koristite. Borba s takvom kamerom jednostavno ne prenosi isti intenzitet akcije kao pogled iz prvog lica. Kad je kamera iza leđa vašeg lika, imate dojam kao da mašete oružjem po zraku. Osim toga, animacije kretanja lika su malo neprirodne.

Avowed se deklarira kao RPG, ali pored sustava borbe i dijaloškog okvira zapravo nema nikakvu dubinu ni posebnu interaktivnost. Ovo je tip igre u kojoj nikoga ne možete napasti ako to igra nije predvidjela. Npr. u jednom trenutku razgovarao sam s likovima koje sam mogao napasti odabirom borbe u dijalogu. Nisam to napravio, a kad sam izašao iz razgovora pomislio sam da ih napadnem iznenada. Udarci su samo prošli kroz te likove kao da oni nisu tamo.

U igri postoji mehanika skrivanja koja je u 99% slučajeva beskorisna. Nema stealth skilla da dopušta takvo igranje, a ne postoji ni sustav krađe predmeta za koji bi skrivanje koristilo. Što god vidite, to možete i ukrasti – nitko se zbog toga neće buniti ni kad im to maznete pred očima. Postoji i provaljivanje brava putem lockpicka, no bez ikakve mehanike. Stvar funkcionira tak da samo držite tipku za otključavanje i ako imate dovoljno lockpicka, otvorit ćete zaključana vrata ili škrinju. Toliko je banalno, jednako kao i neki drugi segmenti. Na primjer, svojim suborcima ne možete mijenjati opremu, nema romansi s njima, ne mogu vam umrijeti i zdravlje im se uvijek automatski obnavlja tako da za to ne trebate brinuti.

Avowed nije ni igra čiji svijet djeluje kao živo mjesto. Svaka regija ima svoj grad, učitavanjem odvojen od glavne mape, a ne znaš koji je pustiji od kojeg. Ono malo stanovništva što vidite po ulicama uglavnom nepomično stoji na mjestu, bilo dan ili noć. Naspram nedavnog KCD-a 2, gdje svi likovi u igri imaju svoje dnevne rutine, Avowed djeluje kao igra stara barem jedno dvije generacije, ako ne i više. Statičnost svijeta je na razini nekadašnjeg Obliviona prije dvadesetak godina, možda čak i još gora. Doslovno nisam vidio nijednog lika koji se kreće po otvorenom svijetu. Svi samo stoje na jednom mjestu i čekaju da vi dođete do njih.

Nažalost, igra je k tome i vizualno siromašna. Čovjek bi pomislio kako je grafika u 2025. godini takva da nemaš vizualno odbojne igre. A onda u Avowedu naletim na nekakav okoliš koji je dizajniran tako odvratno da mi nije jasno što bi trebao predstavljati, što se tu dogodilo i kako je netko uspio nabacati toliko smeća u jedan prizor. Kažu da slika govori više od tisuću riječi pa evo jedne koja me definitivno ostavila bez riječi. Koji vrag je ovo?

Rijetki su mi bili trenuci kad je Avowed izgledao atraktivno. Čak i kad sam naišao na nekoliko lijepih prizora, svejedno sam imao dojam da je ovo najružnija UE5 igra koju sam do sada igrao. U početku sam mislio da su barem likovi detaljno modelirani, ali to je samo u slučaju onih koji nisu ljudske rase. Ljudski likovi ovdje izgledaju plastično, do te mjere da oni koji imaju bradu djeluju kao da nose masku, a ne da im je ta brada stvarna. Ponekad koža ljudskih likova u Avowedu jako čudno reagira na svjetlost, praktički im promijeni rasu. Nažalost, sve ove prigovore baziram na maksimalnim (epic) postavkama grafičke kvalitete.

Ako ste fanovi Obsidianovih igara, većina ovih kritika mogla bi vam biti deja vu. Slično je bilo i s njihovim prijašnjim igrama, koje su radili ili samostalno ili u partnerstvu s drugim tvrtkama. Avowed je prva igra koju su razvijali od temelja otkako su u vlasništvu Microsofta. Nadao sam se stoga da će se kvaliteta konačnog proizvoda na kraju podići za klasu više, ali ovdje je u najboljem slučaju ostala nepomaknuta. Avowed ima zanimljivu priču, zabavan gameplay i hrpu sadržaja. Međutim, nije ni blizu ambicioznosti visokobudžetnih RPG-ova, prezentacijski djeluje zastarjelo i nedoraslo svom cjenovnom rangu. A listi minusa možete dodati i suptilno omalovažavanje na rodnoj osnovi, ako vas to smeta.

Avowed je igra koju sam želio voljeti, od tima čije igre inače preferiram igrati. I premda nipošto nije loša igra, ne mogu ju nahvaliti i reći da ju smatram nezaobilaznim štivom. Što je šteta – volio bih vidjeti još avantura u svijetu Eore, tako da zapravo imam grižnju savjesti što preko nekih stvari ovdje ne mogu prijeći i nagraditi Avowed višom ocjenom.