Pomalo je nevjerojatno pomisliti da je Borderlands franšiza stara već 16 godina. U tom periodu dobivali smo nastavke, prequele, spin-offe i razne izvedenice koje su od ovog serijala napravile jedno od najprepoznatljivijih imena u gamingu. Mijenjala su se okruženja – od čisto znanstveno-fantastičnih pustinja Pandore pa do fantazijskih svjetova u Tiny Tina’s Wonderlands. Mijenjali su se likovi, a bome i negativci, ali u većini glavnih naslova jedna je stvar ostala više-manje ista: gameplay. Lutanje velikim područjima i tamanjenje maštovitih neprijatelja uz doslovne bilijune različitih oružja.

Iako se ni Borderlands 4 u srži ne odvaja puno od te formule, Gearbox je ovaj put obećao da je sve veće, bolje i rafiniranije, uz popravke svega što je kritizirano u prošlosti. Pitanje je samo uspijeva li im to ili je ovo još jedan Claptrapov pokušaj da se predstavi kao heroj, a završi na smetlištu?

ŠABLONSKA REVOLUCIJA

Radnja novog Borderlandsa seli se na Kairos, planet pod tiranskom vlašću diktatora Timekeepera. On tamošnje stanovništvo drži pod željeznom šakom pomoću implantata kojima može potpuno kontrolirati njihove misli i tijela, što redovito i čini, s kobnim posljedicama. Sama priča slijedi dobro poznati obrazac: oslobađate tri regije, okupljate frakcije otpora i na kraju rušite diktatora. Iznenađenja zato skoro da i nema, unatoč velikoj teatralnosti. Na papiru sve to zvuči kao ozbiljan distopijski SF, no već uvodna scena jasno daje do znanja da Borderlands i dalje njeguje svoj uvrnuti crni humor, jedan od zaštitnih znakova serijala.

Nakon što je Borderlands 3 s humorom često prešao granicu u cringe zonu, jasno se vidi da je Gearbox ovdje barem djelomično povukao ručnu. Šale su i dalje prisutne, ali ovaj put osjetno pažljivije dozirane, pogotovo kad je riječ o referencama na pop kulturu i memeove. Povremeno se stječe dojam da su ciljali na vibru Marvelovih Čuvara galaksije, nastojeći balansirati između ozbiljnih scena i otkačenog humora, ali u praksi to rijetko funkcionira kako bi trebalo.

Humor i ozbiljnost ovaj put koegzistiraju skladnije, ali granica se i dalje zna prečesto zamutiti.

Osobnosti četiriju igriva likova više proizlaze iz njihovog dizajna i vještina nego iz ikakve dublje karakterizacije. Često tijekom igre bacaju dovitljive dosjetke, no s vremenom one postanu više naporne nego simpatične. Kao i u prethodnim dijelovima, Vault Hunteri su prvenstveno avatari za igrače, a manje likovi koje ćete pamtiti po osobnosti ili emocionalnoj putanji.

Ozbiljni segmenti o SF revoluciji djeluju plitko i predvidljivo, a donekle ih spašava tek prijeteća aura Timekeepera i njegovih generala, koji su unatoč tome poprilično razočaravajući negativci. Osim što su klišeizirani i lako predvidljivi, nedostaje im karizme, a toliko su odsutni da ih nikad ne stignete istinski zamrziti niti doživjeti u pamtljivim trenucima.

Najpamtljiviji trenuci dolaze od sporednih likova i njihovih često urnebesnih misija.

Saveznici i šaroliki sporedni likovi puno su zanimljiviji i duhovitiji, a najbolji humor često proizlazi upravo iz situacijskih apsurda i bizarnih misija koje vam daju. Naravno, ne računam tu Claptrapa koji je i ovdje prisutan. Srećom, u manjoj mjeri nego u prethodnom nastavku, a ako vam je i to previše, u opcijama imate čak i mogućnost da ga potpuno utišate.

Ako i jesam kritičan prema priči Borderlandsa 4, treba reći da je ona barem upola bolja od one u prethodniku. Prezentacija je uvjerljivija, balans između ozbiljnosti i humora osjetno joj je bolji, a i zanimljivost samih događaja češće drži pažnju. Ipak, i dalje joj nedostaje karizma i upečatljivost kakvu je svojedobno donio Handsome Jack, kao i emocionalna težina koja je Borderlands 2 izdvojila iznad pukog looter-shootera.

Headshot dopamin

Ustanovili smo da priča nije najsvjetlija točka Borderlandsa 4, ali je gameplay bez okolišanja ono što Borderlands 4 čini najzabavnijim nastavkom još od dvojke. Sam osjećaj napucavanja je fantastičan i svako oružje ima svoju osobnost, a svaki pogodak u glavu ili u neku drugu slabu točku ima onaj super zadovoljavajući klik koji me čak u jednu ruku podsjetio na Destiny, a mislim da po pitanju gunplaya nema većeg komplimenta.

Kako to obično bude u Borderlandsu, očekujte i ovdje svakakva čudesa – od prateće-eksplodirajućih metaka i lasera do pištolja koji bacaju rakete ili se pretvaraju u dronove. Raznolikost arsenala je bez premca pa vas tjera da stalno isprobavate nove kombinacije i čini istraživanje ili svaku novu misiju isplativim. Oprema je i dalje podijeljena po raritetima pa je infuzija dopamina duplo slađa kad vam padne legendarno oružje – kojih, srećom, opet ima na pretek.

Osjećaj pucanja briljira, a količina oružja tjera vas da stalno mijenjate pristup.

Zabavi prilikom napucavanja svakako doprinose nove opcije kretanja. Vault Hunteri sada imaju čitav arsenal pokreta poput dvostrukog skoka, kratkotrajnog lebdenja u zraku, klizanja, plivanja i korištenja kuke na predviđenim mjestima. Sve to čini istraživanje i borbu znatno bržima i fluidnijima te značajno mijenja ritam akcije, dopuštajući da se okršaji odvijaju u vertikalnijim i razigranijim arenama nego u prethodnim nastavcima.

Svijet je doživio veliku promjenu jer se sada radi o pravom otvorenom okruženju, a ne o setu instanciranih regija. Kairos možete istraživati vlastitim tempom, a svaka regija skriva hrpu misija za solo ili co-op, neprijateljske baze, naselja, silose s opremom, skrivene mini-bossove i razne druge tajne. Nije to najživlji ni najdinamičniji otvoreni svijet u žanru, ali u kombinaciji s novim opcijama kretanja i nepresušnim izvorom loota istraživanje je pravi gušt i gotovo na svakom koraku imate osjećaj da vas čeka nešto vrijedno.

Kairos je šareni poligon gdje vas iza svakog ugla čeka novi kaos – i loot, hrpa loota.

Vozila zadržavaju svoju ulogu u svemu tome, iako više nisu u prvom planu kao nekada. Ovdje služe praktičnoj svrsi bržeg prelaska velikih prostranstava, a i dalje ih možete prilagođavati raznoraznom kozmetikom. Olakšano je samo njihovo prizivanje pa ih sad umjesto zadanih točaka možete stvoriti bilo gdje na otvorenom.

Četiri igriva lika uz kombiniranje opreme efektivno predstavljaju klase kroz koje se ostvaruje glavnina progresije. Vex, Rafa, Amon i Harlowe donose ogroman prostor za eksperimentiranje i njihovi buildovi mogu izgledati spektakularno u akciji – od korištenja energetskih sablji, topova na ramenima kao Iron Man ili bacanja neprijatelja u gravitacijske zamke. Rekao bi da mehanički uglavnom briljiraju i da ih je zabavno koristiti, ali po dizajnu i osobnosti djeluju iznenađujuće bazični i bez onog ekscentričnog šarma koji su Vault Hunteri u prošlosti znali imati.

Što im nedostaje u karizmi, likovi nadoknađuju arsenalom moći i fleksibilnim buildovima.

Osjeti se potreba za grindom pri sredini igre, kada ritam zna usporiti i kada vas level scaling može dovesti u situaciju da vas neprijatelji nadmašuju po snazi ako ne odrađujete i sporedne aktivnosti. Donekle to ublažava raznovrsnost protivnika, iako se njihova težina i dalje više temelji na brojnosti i izdržljivosti nego na nekom pametnom ponašanju, što se barem uklapa u Borderlandsovu blesavu vibru. S druge strane, određene boss borbe zaslužuju svaku pohvalu: svaki veći okršaj ima svoje faze, jedinstvene mehanike i arenu, pa konačno ne djeluju kao obični spužvasti neprijatelji nego u najboljim trenucima kao pravi mali spektakl.

Kad jednom pogledate odjavnu špicu, tu priča zaista ne staje. Borderlands 4 ima iznenađujuće bogat endgame koji drži onaj poznati loot-loop na životu još dugo nakon što kampanju završite. A kampanja sama po sebi nudi solidnih 25 do 30 sati igranja, ovisno o tome koliko side misija i istraživanja odrađujete usput. Naravno da igra najviše dolazi do izražaja u co-opu, a iako je matchmaking uvijek opcija, iskreno preporučujem da okupite ekipu jer u društvu sve funkcionira daleko zabavnije i kaotičnije, baš onako kako Borderlands iskustvo i treba biti.

LJEPOTICA I ČUDOVIŠTE

Borderlands 4 zadržava svoj prepoznatljivi i bezvremenski vizualni stil zbog kojeg se i prethodni dijelovi i danas dobro drže. Čitav serijal je kroz godine koristio uzastopne iteracije Unreal pokretača, a ni ovdje to nije iznimka – na sreću i na nesreću. Na sreću jer igra zaista izgleda fenomenalno: od dizajna svijeta i likova do eksplozivnih efekata oružja. Paleta boja je šira nego ikad, a Kairos kao mjesto radnje raznovrsniji nego ijedan planet prije.

Nažalost, Unreal Engine 5 postaje kamen spoticanja kada je riječ o optimizaciji. Možete se probati osloniti na “sirovu snagu” svoje uber konfiguracije, ali i tada rezultati znaju biti potpuno nepredvidivi, te sam u vlastitom testiranju doživio da mi igra radi glađe na RTX 4090 nego na jačoj RTX 5090, bez ikakvog logičnog razloga. Neefikasna kompilacija shadera, povremena zamuckivanja i zamrzavanja te generalna neoptimiziranost ostavljaju gorak okus na inače odličnu igru, koja, istini za volju, ne izgleda TOLIKO bolje od prethodnika da bi opravdala hardversku glad. Tako je na PC-ju, a čujem da ni na konzolama nije baš neka sreća.

Još jedna točka spoticanja je svakako korisničko sučelje, koje funkcionalnošću i preglednošću nikako ne prati količinu loota kojim vas igra neprestano zasipa. Navigacija je spora, nedostaju filteri i oznake za brzo razdvajanje korisnog od smeća, usporedba oružja često nije jasna, a statistike su razbacane ili skrivene po raznim prozorima. Jasno je da u ovakvoj igri očekujete provoditi vrijeme u menijima, ali ovdje se to razvlači do te mjere da na momente više djeluje kao borba s inventarom nego s protivnicima.

ZA ŠAKU LOOTA

Borderlands 4 je u isto vrijeme dokaz koliko je ova formula izdržljiva te podsjetnik na to gdje ona zapinje. Priča i likovi teško da će ikome ostati urezani u sjećanje, a tehnički problemi, neoptimiziranost i loše sučelje su kamen spoticanja koji je teško ignorirati. Optimizacija na PC-ju trenutno je čista lutrija i valja pričekati zakrpe za punu preporuku, no ako vam se posreći i igra vam na neku foru proradi glatko, jasno je da na tržištu i dalje ne postoji ništa slično.

Kad krene pucnjava, kad loot pada sa svih strana i kad ekipa za co-op urla na headsetu dok eksplozije prekrivaju ekran, teško je ne osjetiti zašto je Borderlands već 16 godina sinonim za looter-shooter zabavu. Ovo je definitivno najzabavniji nastavak još od dvojke i premda nije bez mana, kada se osloni na ono što zna najbolje, definitivno pruža iskustvo koje malo što može nadmašiti.