Znate onu situaciju kad u filmovima rađenim po stripovskom predlošku heroji “spase” nedužne civile od neke strašne prijetnje, pritom usput unište pola grada, a količina nastale štete bude veća nego što bi vjerojatno i bila da isti nisu “spasili”? E takav opći kaos ostavit ćete iza sebe u igri Deliver At All Costs dostavljajući – balone! Riječ je o novoj igri svima nam poznatog Konamija u kojoj preuzimate ulogu Winstona Greena (tako on bar tvrdi da se zove) koji svoju potragu za poslom okončava zaposlenjem u tvrtki imena We Deliver. Radi se tu o dostavljačkom poslu, no ako mislite da ste time sve čuli, grdno se varate.

Naime, glavni štos igre je da ne prevozite svježe mlijeko, dječje pelene ili mirišljave magnolije, nego morske nemani, zmajeve i atomske bombe! Ok, jedno od toga je laž, ali zaista kreativnost glavnih misija u ovoj igri nema granica. Šašavost glavnog narativa prati i sam gameplay, tako da svojim kamionetom možete udariti bilo kojeg pješaka bez brige da će on izgubiti život, a vozni model je krajnje arkadan te vam omogućuje lagodno glupiranje po cesti. Fizika automobila je prisutna u pristojnoj razini, no ono što stvarno privlači pozornost jest količina i razina uništavanja stambenih zgrada. Velika većina zidova se može uništiti, što dovede do totalnog kolapsa objekata na bezbroj razlomljenih dijelova.

Glavne misije su zaista zabavne i dosta se razlikuju jedna od druge. U jednoj misiji ćete raznositi balone koji vas čine lakšima pa svakim skokom odletite visoko u zrak. U drugoj pažljivo prenosite lubenice pazeći da vam ludom vožnjom sve ne poispadaju. A zatim u nekoj sasvim trećoj upravo ludom vožnjom izbjegavate projektile valjda čitavog američkog zrakoplovstva dok prenosite trampolinu… ne pitajte zašto!

Glavne misije su zaista zabavne i dosta se razlikuju jedna od druge.

Van tih zabavnih misija i tumaranja gradom igra se pretvori u one naslove koji vam svako malo oduzimaju kontrolu. Tik što je prethodna režirana scena završila, a igra vam potom dopustila da se krećete, ulaskom u susjednu sobu dočeka vas još jedna režirana scena.

Izgled automobila imitira one koje bi na američkim ulicama mogli vidjeti tijekom 50-ih godina prošloga stoljeća, a sama radnja odvija se na prijelazu iz pedesetih u šezdesete. Glavni auto vam je neki žuti kamionet koji možete nadograđivati raznim spravicama, najčešće onima uvjetovanim narednim zadatkom.

Što se tiče mjesta radnje, tu imate na raspolaganju nekoliko većih regija, sa svojim nazovimo ih distriktima. Igra funkcionira na principu polu-otvorenog svijeta, preciznije rečeno – čeka vas ekran učitavanja na prijelazima između distrikta. Budući da su područja relativno mala, to rezultira dosta čestom prekidanju igranja na nekoliko sekundi dok se iduće područje učita, a mislio sam da smo ostavili iza sebe.

Svako malo čeka vas učitavanje na prijelazu između manjih područja mape.

Na mapi koja nalikuje starim razglednicama možete slikovito vidjeti šire područje, ili pak odabrati da konkretnije prikaže samo područje u kojem se nalazite. S druge strane, način vođenja igrača prema cilju je zgodno odrađen preko strelica koje se prikažu na asfaltu, no one se jako dobro uklapaju u okruženje.

Kontrole vožnje su jako responzivne, a automobil svoju maksimalnu brzinu dosegne vrlo brzo nakon pritiska tipke za gas. Generalnu arkadnost vožnje kratko prekidaju blagi simulacijski segmenti jednom kada se snijeg pojavi pa automobil malo više kliže po cesti. Kretanje ćete iskusiti preko fiksno pozicionirane ptičje perspektive kojoj morate prilagoditi vožnju. Tu leži prva zamjerka igri, jer osim odluke da igrač nema slobodnu kontrolu nad kamerom, razočarava i čudi činjenica da istu možete pozicionirati samo iz dva kuta, i to susjedna. Dakle, ili recimo gledate u smjeru sjever-jug, ili u smjeru sjeverozapad-jugoistok.

Pored odluke da igrač nema slobodnu kontrolu nad kamerom, razočarava činjenica da istu možete pozicionirati samo iz dva kuta.

Poput GTA igara, iz automobila možete izaći i ulaziti u tuđe automobile koji su naivno parkirani bez zaključavanja. Prilikom hodanja gradom imat ćete prilike popeti se na kakav vidikovac, ili pak nasilno odgurivati prolaznike, a neki od njih vam možda i uzvrate. Divljanje van auta kao i u njemu proći će vam nekažnjeno, jer policije osim u skriptiranim situacijama nema.

Međutim, ako ste mislili da je ovo poni s jednim trikom i da je to sav sadržaj igre, zbog nekog meni nepoznatog razloga niste u pravu. Igra ima i jako pozamašan narativni dio. Naime, naš blesavi kurir Winston krije nekakve tajne, i kompletno drugačiji život kojeg je vodio prije ove dostavljačke eskapade. Svjedočit ćete i odnosima u firmi We Deliver, tko tu koga voli i ne, a u uz sve to i obližnji vulkan eruptira! Bez da otkrijem čudni i nepotrebni zaplet ove priče, u sve su umiješani i nekakvi tajni agenti bilo FBI ili CIA, a dijaloga ima napretek. Točno se zapitate, a čemu sve to?

Jednako je zanimljivo opisivati i prezentacijsku stranu igre. Kao što sam spomenuo, jako mnogo teksta je spremljeno za ovu igru, a scene su iznenađujuće pomno i detaljno režirane. Mnogo je tu kutova kamere (da ih je barem toliko pri kretanju svijetom), glasovna gluma je iznenađujuće dobra, a čak se pojavljuju i kratke stripovske sekvence, no sve to kvare užasni vizuali. To još i može proći kada je kamera udaljena na visinu ptičjeg leta, ali upravo u režiranim scenama grafika zaista bode u oči. Na visokim detaljima grafike zapitate se: dobro, kako onda izgleda na low? Ako ništa, riječ je ovdje o dosta sređenom naslovu, a osim jednog ili dva minorna buga, nikakvih drugih boljki nije bilo.

Da skratimo priču, Deliver At All Costs je igra u kojoj je vaš kurir stalno u letu s jednog mjesta na drugi. No, u isto vrijeme slušate jako puno snimljenih dijaloga u pomno režiranim scenama u kojima otkrivate jedan iza drugog, sve čudnije preokrete i zaplete, dok si razmišljate: kamo ovo sve vodi i zašto su modeli likova tako ružni? Impresivnu fiziku otpalih dijelova uličnih bandera i znakova, te razbijenih objekata negativno će kontrirati često učitavanje te nezgrapno pozicioniranje kamere. Ali budući da srećom imate mogućnost prekinuti režirane scene, možete se fokusirati na ono što je trebala biti centralna točka ove igre – dostavljanje ludih stvari. Samo ne očekujte da ćete se ludo zabaviti.