Moderni gaming često podrazumijeva da su igre komplicirane. Imate duboku radnju, razrađene likove itd. Koliko god sam pobornik takvoga smjera, toliko mogu shvatiti i ljude koji jednostavno žele pokrenuti i igrati jednostavnu igru lišenu svega toga. Igru u kojoj više djelujete instinktom, bez potrebe za pomnim razmatranjem svih opcija, nakon ionako predugog dana na poslu. Igru kao što je Grit and Valor – 1949.

Grit and Valor – 1949 strateška je igra radnjom smještena u svijet nakon par godina produženog drugog svjetskog rata u kojem su sile Osovine počistile skoro cijelu Europu od svojih neprijatelja. Sve osim jednog otoka nedaleko od sjeverne škotske obale. No, saveznici se regrupiraju, a na vama je da oslobodite okupirane teritorije. Činit ćete to uz pomoć mechova, velikih željeznih egzoskeleta na dvije ili četiri noge koji su u poznim godinama rata postali vruća nova roba na bojištima.

Borbe se odvijaju na naizgled nasumično generiranom malom prostoru s razbacanim betonskim blokovima za zaklon, nadvišenim platformama na koje se možete popeti i ponekim sporednim zadacima usputnog osvajanja radio tornjeva, uništavanja V2 raketa ili branjenja civilnih šatora. Vaša vojska sastoji se od nekoliko različitih vrsta borbenih mechova te jednog zapovjednog vozila kojeg morate čuvati kao oči na glavi. Poput kralja u šahu, njegova pogibija znači automatski poraz.

Iako ste vi ti koji u širem smislu napadate i tjerate neprijatelja van, u kontekstu svake zasebne borbe igrate defenzivnu ulogu jer na platforme koje život znače neprijatelj helikopterima donosi svoje brojčano nadmoćne jedinice. Helikopterima koji se nažalost ne mogu srušiti, to bi valjda jako skratilo borbe…

Gameplay Grit and Valora snažno se bazira na sustavu “kamen-škare-papir” pa sukladno tome imamo tri vrste jedinica ovisno o tipu oružja kojeg imaju: mitraljeze, bacače plamena i bacače bombi. Ono što je vama kao igraču najvažnije jest da zapamtite da su metci jači od vatre, vatra od bombe, a bomba od metka. Bez brige, taj podsjetnik uvijek vam stoji u gornjem desnom kutu ekrana.

Nakon početne bitke prikazuje vam se mapa Britanskog otočja sa svim potencijalnim događajima na putu ka pobjedi, a na vama je da odučite kojim putem krenuti. Često ćete imati između jedne do tri opcije koje uključuju dominantni tip protivničkih jedinica kakve možete očekivati, težinu bitke i specijalne opcije riskiranja prolaska nepoznatim terenom ili pak posjećivanja radionice. Taj nepoznati teren pun je kvazi škakljivih situacija u kojima vam se predstavi dilema iz koje birate vama najdraži ishod, ili pak čisto uletite u zasjedu.

Sve ćete ovo lako razumjeti, ali ćete isto tako zapeti već na trećoj ili četvrtoj bitci. Kako to? Pa “caka” je u tome što vas na putu ka pobjedi čekaju brojne bitke, usput svaka traje otprilike pet min, a do kraja morate doći u jednom komadu. Neće vam se spremljeni napredak obrisati u slučaju rušenja igre, nego mislim na to da se pretrpljena šteta iz jedne bitke prenosi na onu sljedeću, a nemate mnogo načina za popravak vaših pucajućih hodalica. Jednostavno, dobivene resurse u vidu dijelova za nadogradnju, iskustva pilota i novac iskoristite u svojoj početnoj bazi za nadogradnju i idemo opet.

Vaše odluke pri odabiru težine borbe ovdje imaju utjecaja jer ćete moći dobiti bolje privremene nadogradnje. Vidite, tijekom borbe, saveznički avioni nasumično bacaju na teren kutije za pomoć, a te kutije su kocka. Osim igre riječi, mislim na to da nikad ne znate što ćete dobiti, a na izbor vam se daju brojne pogodnosti koje mogu ili ojačati ili napuniti neke specijalne poteze vaših jedinica, no te pogodnosti odnose se samo na taj konkretni pokušaj dolaska do cilja.

Pogodnosti su označene raznim bojama koje označavaju njihova kvaliteta kako to obično biva (siva za uobičajenu kvalitetu, neka jarka boja za legendarni), kao i ranije spomenuti dijelovi koje možete montirati na svoje mechove. Dakle, odabirom veće težine borbe povećavaju se i šanse za boljim nagradama koje će vam kumulativno biti od velike pomoći na kraju. Ili pak možete odlučiti kako vam je bolje ne riskirati život svojih jedinica – na vama je da odaberete. Naglasio bih da je borba uvijek poštena jer se igra svojih pravila iznimno drži, a čim ju svladate borbe su jako brze, bez mnogo praznog hoda.

Nakon što sam si dao oduška nekoliko paragrafa posvetiti opisivanju gameplaya, vraćam se na početnu misao. Nema tu mnogo taktiziranja oko jedinica jer se brzo nauči odnos snaga, a uz to trebate znati da jedinice postavljene na višu poziciju lakše unište one koje se nalaze ispod njih. I to je to. Vrlo brzo ćete prestati čitati i koje pogodnosti imate na izboru, jer logično da mi je ljubičasta boja bolja od sive, što god to bilo. Najveći minus je pomalo prenaglašen grind, odnosno pokušaji u kojima ste već gotovo sigurni da nećete uspjeti, sve ne bi li došli do resursa i opreme potrebne za nešto učinkovitiji idući pokušaj. Nazovimo to mračnom stranom zanimljive fore čuvanja jedinica kroz čitavu kampanju.

Nećete se ni zamarati čitanjem nekakvih tekstualnih dijaloga između pozitivaca i negativaca, kojim se pokušala tobože napraviti neka karakterizacija likova kojima sigurno nećete zapamtiti ni ime. Ti likovi su ili vaši neki generali ili pak generali sila osovine koji predstavljaju finalne protivnike u boss bitkama. Svaka iduća je sve zahtjevnija i mislim da lijepo zaokružuju to vaše putovanje od jedne točke okupiranog teritorija do druge. Nakon oslobađanje Britanije, slijedi Skandinavija, pa Francuska i za kraj samo srce Njemačkog trećeg carstva.

Grit and Valor – 1949 vizualno izgleda pristojno, dok se audio strana ni po čemu ne ističe jer glasovne glume skoro pa i nema. Glazba je za zaborav, a stvarno nedostaje pokoja dramatična režirana scena kad je već relativno česti tekstualni dijalog dosta suhoparan. Tehnička strana nije perfektna, jer sam iskusio nekoliko rušenja, no na sreću dogodila su se na samom kraju bitke, a napredak mi je ostao spremljen.

U konačnici, radi se ovdje o opuštajućoj ratnoj strategiji u kojoj sa šačicom načetih mechova pokušavate u jednom efikasnom naletu osloboditi cijeli teritorij okupirane regije. Koliko god to predstavlja zanimljiv zaplet, toliko je i glavna boljka jer na pomalo umjetan način produžuje trajanje igre bez da je riječ o nekom strašno velikom sadržaju. Boss bitke su izazovne, što radi već spomenute izranjavanosti vaših jedinica , što zbog posebnog arsenala glavnih negativaca koje ćete inače teško zapamtiti. Karakterizacija likova i neka pozadinska priča je dosta štura, no neki to možda upravo tako i vole. Ukratko, ovo je definitivno “jedna od igara” prije negoli jedna od najboljih.