Nakon odličnog prvog nastavka, prašine, strke i kmečanja koji je prouzrokovao među dežurnim dušebrižnicima za opće dobro društva, samo se čekala najava drugog nastavka igre. Dočekali smo je početkom ove godine. Objavljene su samo nužne informacije. Glavni lik igre se zove Daniel Lamb, a igra sa razvija za 3 platforme – Nintendo Wii, Sony PlayStation 2, te Sony PlayStation Portable. Kako su mjeseci prolazili, a u javnost polako curile slike nastale brutalnosti iz Rockstarovih studija, tako se i ponovno aktivirao Jack Thompson, samoprozvani Isus gaming industrije koji će nas sve osloboditi od nasilnih i ”nezdravih” igara. Uz njegov ”udar” po Wii verziji igre, u priču se uključio i ESRB, dajući igri AO (Adult Only) rating. Rating kakav dobiju samo igre sa pornografskim ili hentai elementima. Usporedbe radi, prvi Manhunt je dobio rating M.

Većina gamera i fanova prvog nastavka koji su pratili situaciju sa igrom su očekivali kako će Rockstar lansirati jedan veliki fuck you Thompsonu i ESRB organizaciji. Na našu žalost, to se nije dogodilo. Rockstar je pristao na uvjete dušebrižnika te okrenuo glavu na kompletnu zabranu igre u Europi, dok je za SAD pristao na neke ”cenzorske korekcije” kako bi se igra spustila sa AO na M rating. O kakvim se korekcijama radi ću se osvrnuti u nastavku teksta, dok će za recenziju igre poslužiti famozna zabranjena PAL verzija igre.

Priča igre počinje u mentalnoj instituciji ili kako je popularno volimo zvati – ludnici. Grom udara u krov, dolazi do pada napona čitavog sigurnosnog sistema i ćelije se otvaraju. Vi ste Daniel Lamb, ili kako bi se reklo u narodu, onaj koji je pukao. Uz vas je prijatelj Leo s čijom se pomoći probijate kroz instituciju sve do izlaza. Većina vas će primijetiti kako Leo nije uz Daniela tijekom akcije (osim kroz prvi level), iako vam se obraća, te da je vidljiv samo u animiranim sekvencama. Prije nego dobijete ikakve ideje, samo ću reći kako se radi o detalju povezanim sa pričom i većina vas će prije kraja igre uvidjeti zašto je to tako. Što se tiče same priče, mogu reći da je mnogo kompleksnija nego u prvom dijelu, poprilično psihološki orijentirana, te dobro dozirana po levelima i ispričana od početka do kraja.

Akcija je puno intenzivnija nego u prvom nastavku. Kamera je prilično spuštena u odnosu na prije, te vam je suženo vidno polje, što pridonosi većem osjećaju ranjivosti. Princip igre je identičan prvoj igri, stealth šuljanje na nekim levelima pomiješano sa shoot ’em up dijelovima koji su u ovom nastavku zastupljeniji. Hunteri tj. lovci su opet podijeljeni u skupine, te iako ovaj put nemamo The Hoods-e, Wardogs-e, i ostale bisere iz prvog nastavka, to ne znači da ćemo ovaj put imati posla sa pi*kicama. The Perverts, The Kings i ostatak društva su ekipa s kojom ćemo se ovaj put zabavljati. E sada, dolazimo na ono zbog čega se toliko brujalo oko igre. Manhunt 2 donosi neka od najbrutalnijih ubojstava ikada viđenih, te se samo možete diviti inventivnosti i domišljatosti kreatora igre, kao i činjenici na koje se sve načine može ubiti ljudsko biće. Tu su poznate 3 razine brutalnosti ubojstva – bijelo, žuto i crveno. Novitet su takozvani environmental kills. Radi se o dijelovima levela u kojima je lovca moguće ubiti uz pomoć okoline. Da malo bolje objasnim? Primjer; lovac odlazi u zahod obaviti malu nuždu. Vi ga pratite, došuljate mu se iza leđa i iskoristite sve blagodati wc školjke da ga skratite za život. Mogu samo napomenuti da će u američkoj verziji igre (koja izlazi za Noć vještica) crvena ubojstva, tj. ona najbrutalnija biti zamagljena sa posebnim blur efektom, dok će neka ubojstva, kao recimo sjeckanje testisa sa kliještima biti potpuno izbačena iz igre. Radi se o prije spomenutim korekcijama koje je Rockstar pristao izvršiti kako bi igra na kraju dobila M rating od ESRB-a. Grafički, igra nije ništa posebno, te smatram da je to moglo puno bolje, bez obzira što se radi o konzoli staroj već 7 godina. Ovo pogotovo napominjem i zbog činjenice da je PS 2 doživio svoj finalni grafički procvat sa igrama kao što su Final Fantasy XII i God of War 2.

Glazba, preciznije, trackovi koji vas prate po levelima su jednostavni, ambijentalno nastrojeni, te fino drže atmosferu sveopćeg ludila na razini. Igrivost je visoka, iako ju povremeno razbijaju Rambo leveli (u prošlom nastavku Border Patrol) u koje krećete nenaoružani, dok se oko vas kreće 30-40 neprijatelja sa hladnim i vatrenim oružjem, te se uglavnom na kraju sve svede na ubijanje prvog lovca sa AK 47, da bi zatim uslijedio masivni pokolj. Mogu još samo pohvaliti unaprijeđeni AI. Ovaj put, lovci se kreću nepredvidljivim linijama, okrenu se kad se najmanje nadate i ponekad dok vas traže su vas sposobni vidjeti čak i u sjenama.

Što reći na kraju, radi se o kvalitetnoj igri koja uz zanimljivu priču donosi neviđenu dozu brutalnosti. Za prelazak će vam biti potrebno od 6 do 8 sati, a tu su i dva različita završetka. Nažalost, velika je šteta što će svi oni koji nabave američku verziju biti zakinuti za neke od vrhunaca ove igre.

>> Komentari recenzije na forumu