Originalni Nioh bio je zaista odlična igra. Često ga se uspoređuje s Dark Souls serijalom, a iako je ta paralela djelomično točna, mišljenja sam kako je odbila više igrača nego što ih je privukla. Nastavak naročito zaslužuje mnogo više od otpisivanja s objašnjenjem kako se radi o teškoj igri koja je samim time automatski manje zabavna i nepristupačna.

Istini za volju, na prvi, ali i drugi pogled, Nioh svoju DNA djelomično dijeli sa Souls serijalom, ali i igrama kao što su Ninja Gaiden ili Onimusha. No, pogled ispod te dvoslojne površine otkriva ne samo da igra skladno koristi elemente iz tih igara već da donosi značajan broj svojih originalnih ideja koje su dodatno poboljšane u nastavku.

Supermodel samuraj simulator

Ako vam je protagonist prve igre, William, prirastao srcu – nemate sreće u drugom dijelu. Nioh 2 priču vodi unatrag u eru prije ujedinjenja Japana i događaja viđenih u prvoj igri. Stavlja vas u ulogu bezimenog, nijemog lika i ploda unije čovjeka i yokaia koji predstavljaju svojevrsne demone iz japanskog folkora, ali i glavne protivnike unutar igre.

Osim što porijeklo protagonista, identitet njegovih roditelja, ali i njihov ubojica služi kao jedan od glavnih pokretača priče, on  je s većinom ostalih likova tu samo sredstvo kroz kojeg se igrača na nimalo suptilan način hrani pričom.

Često je zapravo zanimljivije u menijima čitati pozadinske detalje o NPC-evima i yokai čudovištima nego što je pratiti glavnu priču. Uz izuzetak pokoje akcijom nabijene animacije u igrinom engineu, teško da će i oni najentuzijastičniji igrači s velikim interesom pratiti što se događa. Ono što spašava animacije jest činjenica kako one u filmskim kadrovima prikazuju protagonista kojeg je moguće samostalno kreirati.

Često je zanimljivije u menijima čitati pozadinske detalje o likovima i čudovištima nego pratiti glavnu priču.

Da, Nioh 2 ima kreator lika s mnoštvom opcija uz pomoć kojeg je jednostavno skrojiti lika koji izgleda uistinu fenomenalno. Mislim kako sam u ovom segmentu igre proveo dobra dva sata diveći se svojim kreacijama prije nego sam se odlučio za ženskog lika, znajući veoma dobro kako će moja ljepotica pola vremena u igri provesti s nosom u prašini.

Igra se sastoji od nekoliko regija od kojih svaka ima nekoliko glavnih, ali i mnoštvo sporednih, nešto težih i dužih misija s dodatnim nagradama. Potonje iz mog iskustva nisu vrijedne truda, a igra srećom ne zahtjeva da ih prođete ili grindate kako bi se pojačali za ono što vas čeka u glavnoj priči koja ovisno o vještini igrača nudi 40 do 60 sati igranja.

Samuraj klade valja, Nindža caruje

Čitava gameplay petlja Nioha 2 u potpunosti je podređena borbi i pristupu istoj. Odmah ću reći kako je za mene osobno, ona ovdje bolja nego u originalu, ali i od igara s kojima ga se uspoređuje. Količina opcija koja je igraču dana na raspolaganje u početku može biti zastrašujuća i zahtjeva određeni period prilagodbe.

Čitava gameplay petlja Nioha 2 u potpunosti je podređena borbi i pristupu istoj.

Početak igre može zapravo biti vrlo varljiv i ostaviti dojam težine nalik Dark Soulsu ili Sekiru gdje sam često imao osjećaj kako stvari uistinu nisu fer. No, već nakon uvodnih pola sata te upoznavanja s dobrim dijelom mehanika i loot sustavom igra dobiva jednu potpuno novu, zaraznu dimenziju. U suštini se to dogodi kad shvatite da je iznimna količina štete koju protivnici nanose izbalansirana oglašavanjem pojedinih napada, tako da imate dovoljno prostora da pravovremeno reagirate na njih.

U prilog pristupačnosti ide i super brzo učitavanje igre nakon smrti, ali i esktremno dobar razmještaj oltara koji služe kao checkpoint i mjesta za nadogradnje. Iako korištenje checkpointa oživi dobar dio poraženih protivnika, jedan se gotovo uvijek nalazi netom prije borbe protiv naročito teškog bossa. Za razliku od Dark Soulsa gdje ste često morali morali proći 75 protivnika koji su vas iscijedili prije nego što uopće dođete do bossa, ovdje gotovo odmah imate priliku pokušati ponovno.

Za razliku od Dark Soulsa ovdje gotovo odmah imate priliku za ponovni pokušaj u obračunu s boss neprijateljem.

Kao i u prethodniku, borba u Niohu 2 zahtjeva vođenje računa o zdravlju i stamini koju prazni trčanje, napadanje, izbjegavanje napada i blokiranje. Nioh je jedinstven po činjenici kako i protivnici funkcioniraju po sličnim pravilima kao igrač kada je u pitanju stamina. Ona im je naime uz zdravlje vidljiva na pokazivaču iznad glave, a njeno pražnjenje omogućava izvođenje finisher napada koji nanosi značajnu količinu štete.

Desetak tipova oružja poput katana, sjekira, koplja i slično nanosi sebi svojstvenu količinu štete, različitom brzinom na različit domet, a svako nudi i različite stilove koji će dodatno naglasiti količinu štete ili brzinu napada. Bitno je naglasiti kako su oružja odlično izbalansirana te niti jedno nema značajnu prednost ispred drugog. Pravi ih je gušt koristiti, a njihov odabir ovisi isključivo o preferiranom stilu igranja i situaciji pred kojom se igrač nalazi.

Sve je to poznato svima koji su igrali original ili neku od sličnih igara, ali Nioh 2 ne staje na tome. Značajan dodatak u nastavku dolazi u obliku yokai transformacija, soul coreova te burst counter mehanike. Sama transformacija omogućava pretvaranje u jednog od tri različita demona – moćnog Brutea, brzog Ferala i magičnog Phantoma. Svaki od njih nudi kratak prozor neranjivosti i sposobnost nanošenja značajne štete protivnicima.

Značajan dodatak u nastavku dolazi u obliku yokai transformacija, soul coreova te burst counter mehanike.

Nadalje, neki od raznovrsnih yokai protivnika i bossova nakon smrti ostavljaju predmet imena soul core. Svaki soul core omogućava prizivanje poraženog yokaia koji će izvesti specifičan napad prema zadanom protivniku. Opet, i ti napadi su iznimno vizualno impresivni, ali i nadasve korisni jer predstavljaju još jedan dodatan način olakšavanja borbe i izvlačenja iz teških situacija. Mislim da sam većinu igre prešao koristeći napad jednog od početnih yokaia kako bi protivnicima smanjio staminu, ali i onaj četvrtog, zmijskog bossa koji sam koristio za odgurivanje protivnika.

Burst counter mehanika ovdje funkcionira kao pariranje u drugim igrama. Razlika je što ista ne koristi staminu, već zaseban Anima bar. Naime svi protivnici u svom arsenalu imaju napad prilikom kojeg nakratko zasvijetle crvenom bojom, a koji je sposoban iscijediti zdravlje protagonista na nulu. U tom je trenutku moguće iskoristiti burst counter koji ih nakratko ošamuti i tako pruži prozor za nanošenje nekoliko udaraca. Mehaniku je vrlo zadovoljavajuće koristiti, a njeno uspješno korištenje ovisi o udaljenosti od protivnika i naravno, pravovremeno izvođenje. Vremenski prozor za to je vrlo razuman što mehaniku čini gotovo neizostavnim dijelom arsenala.

Diablo, jesi to ti?

Kao da sve navedeno nije bilo dovoljno, Nioh 2 gameplay produbljuje iskustvenim nadogranjama, vještinama, ali i sustavom loota. Lika je moguće nadograditi kroz 8 kategorija, a svako oružje ima zaseban skill tree s mnoštvom aktivnih i pasivnih nadogradnji. Uz to, moguće je otključati i nadograditi nindža vještine poput bacanja granati, šurikena, korištenja svitaka za dodavanje elemenata oružjima, šuljanja, ali i yokai transformacija. Kako u jednom prolasku neće biti moguće otključati apsolutno sve, fokusiranje na određene kategorije i vještine, ovisno o preferiranom stilu igranja i oružja je ključ za kontinuiran uspjeh.

Sam sustav opreme robusan je do mjere da ga je lako usporediti s Diablom ili nekom drugom RPG ili rougelike igrom. Naravno, oružja, oklopi i dodaci imaju po nekoliko statistika koje utječu na gotovo svaki aspekt igre – od vještina, otpora na napade yokaia ili elemente do količine zdravlja ili utjecaja na kvalitetu i količinu loota koju protivnici bacaju prilikom smrti. I bez modifikatora, svaki od njih izbacuje po nekoliko oružja ili komada oklopa do te mjere da sam nakon sat vremena igranja doslovno plivao u opremi. Sam inventory ne zna za pojam limita pa se lako dogodi da vam se isti zaguši nepotrebnim, no ne i potpuno beskorisnim stvarima. Razlog tome je činjenica kako je svaki komad opreme moguće rastaviti za crafting komponente ili prodati kako bi mogli kupovati predmete za liječenje, municiju i slično.

Sustav opreme robusan je do mjere da ga je lako usporediti s Diablom ili nekom drugom RPG igrom.

Mnogima se neće svidjeti činjenica kako moraju provesti mnogo vremena u menijima kombinirajući sve gore navedeno. No, to je po meni jedna od čari Nioha. Koliko god protivnici ponekad bili zahtjevni, igra zahvaljujući količini opcija za pristup istima nikad ne dovodi u stanje beznađa i konstantno vuče na daljnje igranje. Nioh je u tom smislu kao Batman za kojeg kažu kako uz dovoljno pripreme može poraziti bilo koga. Boss vas frustrira širokim kružnim napadima dok vas njegovi pomoćnici maltretiraju? Obucite laganiji oklop kako bi češće mogli izbjegavati dalekosežne napade, opremite se bombama, mecima za pušku, dodajte element struje na koplje, zapalite protivnika, transformirajte se. Mogućnosti i kombinacije su nebrojene, a eksperimentiranje s istima strahovito zabavno.

Ako ni to nije bilo dovoljno, Nioh 2 pruža još neke aktivnosti u koje se može utopiti hrpa vremena. Naime, igra ima maleno područje gdje je liku između misija moguće u potpunosti promijeniti izgled, craftati oružja i opremu te trenirati protiv određenih protivnika bez brige o umiranju. Čak se može oružju i oklopima promijeniti izgled bez utjecaja na njihove statistike koje je moguće izmijeniti na drugi set nasumičnih statistika.

Igra se također u cijelosti može odigrati kooperativno, a iako taj segment igre nisam imao prilike isprobati, često sam koristio mehaniku pozivanja likova drugih igrača u pomoć. Igrom su razasuti plavi grobovi gdje su igrači umrli, a na kojima ih je moguće pozvati u pomoć – naravno pod kontrolom umjetne inteligencije. Grobovi također navode kako je taj igrač ubijen pa su vrlo korisni i u svrhu informiranja o nadolazećim opasnostima.

Balans duha i tijela

Što se tiče audiovizualnog segmenta igre, on uz izuzetak lijepih likova zaista nije ništa posebno. Dizajn levela je definitivno napredovao u odnosu na original te su oni sada mnogo veći, pružaju brojne opcionalne puteljke koji su međusobno isprepleteni.

Nažalost, igra djelomično pati od povijesno uvjetovanog mjesta radnje pa ne ostavlja mnogo mašti na volju. Nema tu grandioznih levela kao u Souls serijalu nego se većina njih sastoji od kojekakvih sela, šuma, pagoda i slično. Mnoge sporedne misije koriste različite dijelove viđenih levela što dodatno doprinosi njihovoj čestoj neisplativosti. Srećom, boss protivnici ne pate od sličnih problema. Iako ih igra nekoliko reciklira,  generalno su vrlo vizualno impozantni i moćni, što dodano pojačava osjećaj zadovoljstva kada ih se u konačnici porazi.

S tehničke strane definitivno treba pohvaliti činjenicu kako se igra stabilno vrti u 60 FPS-a i ne posustaje ni u efektima zasićenim boss borbama. Bugova je iznenađujuće malo, kontrole su vrlo precizne, a još ću jednom spomenuti i izuzetno brza učitavanja gdje se moguće vratiti u akciju samo 5 sekundi nakon umiranja.

U konačnici smatram kako si svaki ljubitelj akcijskih igara ne bi smio dopustiti propuštanje Nioha 2. Gdje bih kod Souls igara rekao kako nisu za svakoga, ovdje to definitivno nije slučaj. Razina izazova je uistinu razumna, sustav borbe gotovo savršen i prilagodljiv stilu igrača, a količina gameplay mogućnosti uistinu zapanjujuća. Odoh ja sad na New Game+.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.