Nije čest slučaj, no povremeno se zna dogoditi da nabacivanjem nerazrađenih ideja na jednu gomilu dobijete zanimljiv rezultat. Slitterhead, akcijska horor igra na čijem se čelu nalazi redatelj prvog Silent Hilla, Keiichiro Toyama, jedan je takav primjer.

Za Slitterhead se ne može reći da je fantastična igra, jer objektivno to nije slučaj. Mehanike gameplayja, pogotovo one koje se tiču sustava borbe, relativno su zastarjele, trzave i niskobudžetne. Priča naslova skače s mjesta na mjesto te momenti genijalnosti bivaju popraćeni klišejima kojih bi se posramili i najjeftiniji naslovi B produkcije. Tu je i već spomenuta nerazrađenost, prisutna u svim aspektima igre.

Ipak, ovaj naslov u kojemu po ulicama fiktivnog grada nalik Hong Kongu lovite opasnu vanzemaljsku rasu Slitterheada, jedan je od najkreativnijih i najodvažnijih naslova koje možete zaigrati u 2024. godini. Stoga je sasvim moguće da će Slitterhead, usprkos svim svojim nedostacima, među određenim igračima u budućnosti poprimiti kultni status.

Da je Slitterhead kreativniji od većine današnjih naslova može se naslutiti već iz početne špice, u kojoj uz odličnu glazbenu pozadinu dobivate kratki i efektni pregled trenutačne situacije u gradu. Naime, u posljednje vrijeme došlo je do pojave niza nerazjašnjenih ubojstava, a policija je zabezeknuta činjenicom da je svim žrtvama isisan mozak. Taj je jednostavan uvod popraćen estetski doista fantastičnom režijom koja odmah daje do znanja da Slitterhead ima doista velike ambicije po pitanju originalnosti.

Zacrtana se unikatnost nastavlja i u samom gameplayu. Tako u ovoj igri ne upravljate likovima u tradicionalnom smislu, već uskačete u ulogu Hyokija, svojevrsnog duha koji može u bilo kojem trenutku zaposjesti različita živa bića i preuzeti kontrolu nad njima. Upravo će ta mogućnost brzog i fleksibilnog mijenjanja domaćina predstaviti temelje gameplaya Slitterheada.

Jedna od najpotresnijih i najefektivnijih scena naslova nalazi se na samom početku. Da biste nastavili sa svojom potjerom odbjeglog Slitterheada, koja se prebacuje s krova zgrade na ulice, domaćina kojeg ste netom zaposjeli trebate baciti s krova, pa tren prije nego što počini “samoubojstvo” izaći iz njegovog tijela i zaposjesti drugu osobu. Reprezentativno je to za ono što će se od vas očekivati kroz ostatak igre. Terenom ćete navigirati pravovremenim prebacivanjem iz osobe u osobe, što će vrijediti i za okršaje s neprijateljima.

Iako protagonist Hyoki može zaposjesti manje-više sve ljude na ulici, u više navrata doći ćete u susret s ljudima s urođenom sposobnošću za bolje sjedinjavanje s Hyokijem. Ta će im sposobnost omogućiti nadljudsku snagu, povećano zdravlje i otključavanje posebnih moći, a na početku svake misije moći ćete izabrati dva takva lika koji će vam poslužiti kao pratnja.

Važan faktor za gameplay je Hyokijeva sposobnost putovanja kroz vrijeme, koja mu omogućuje da ponovi već prijeđene misije i pritom promijeni određene događaje iz prošlosti. No i u svijetu Slitterheada vrijedi pravilo da se prošlost ne može promijeniti bez ozbiljnih posljedica, pa svakim povratkom u prošlost situacije kojima svjedočite postaju sve gore. To je zgodno odraženo u samom gameplayu: iako se u teoriji on bazira na konceptu petlji, u stvarnosti nećete ponavljati identične misije dvaput. Na primjer, može se dogoditi da nakon što čudovište najprije ganjate po ulicama, u ponovljenoj varijanti iste misije ceste budu zakrčene novopridošlim vojničkim trupama. Slitterhead u dizajnu misija tako odlično pogađa balans između poznatog i novog.

U uvodu je spomenuto da je Slitterhead bućkuriš nerazrađenih ideja, a njegov sustav borbe najreprezentativnije oslikava prednosti i mana takvog pristupa. Kroz prvih nekoliko tutoriala i levela tako ćete vjerojatno dobiti dojam da je riječ o soulslike naslovu, koji od vas traži ovladavanje nezgrapnim sustavima izbjegavanja i odbijanja napada. No, kad malo bolje pohvatate principe borbe, uvidjet ćete da hack and slash načela u većini slučajeva predstavljaju optimalnije rješenje za sukobe s neprijateljima. Potrebno je samo lupati po tipki za napad i pravovremeno upotrijebiti Hyokijevu sposobnost brzog mijenjanja tijela kojim upravljate. Barem je tako na početku. Kasnije, kad pak unaprijedite vještine pratilaca, upotrebljavat ćete unikatne skillove koji rade maksimalnu štetu u najkraćem periodu te tako ponovno promijeniti pristup borbi.

Slitterhead se ne boji neprestano inovirati i uvoditi nove mehanike u pogledu borbe, čak i u drugoj polovici igre. Neke će se od njih pojavit će se tek jednom i nikad više, druge će biti kreativne ali nepraktične, dok će treće postati temeljnim mehanikama od tog trenutka nadalje. S obzirom na količinu mogućnosti u pogledu pristupa borbi, očekivano, neki ozbiljniji balans između njih ne postoji – pojedini skillovi i pristupi borbi uvjerljivo su optimalniji od drugih u gotovo svim slučajevima.

Slična je kaotična situacija prisutna i u pogledu priče, koja je nevjerojatno brza i puna preokreta. Od developera smo dobili informaciju da igra traje oko 15 sati, no to me ne bi spriječilo da svako malo pomislim kako trenutačna misija naprosto mora biti zadnja, jer dalje od toga jednostavno ne ide. Naravno, igra bi me svaki put iznenadila i uvela nešto novo i radikalno. Rješenja su pritom kvalitetom toliko oscilirala da čak i u trećoj trećini igre nisam znao igram li nešto najgenijalnije na svijetu ili igru bez glave i repa. Retrospektivno je istina, kako to obično biva u takvim slučajevima, negdje u sredini. Ipak činjenica da se Slitterhead ne boji preokrenuti stvari na koje ste naviknuti naglavačke (kako u pogledu gameplaya tako i priče) vjerojatno je ključna odlika njegovog nezgrapnog šarma.

Neporecivo je da će nerazrađenost ideja i oscilacije u njihovoj kvaliteti zasmetati nekim igračima. Slitterhead je jedna od onih igara koje se mogu nazvati dobrima samo ako ste u korist kreativnosti spremni progledati kroz prste općoj nedovršenosti. Ako vam je bitna rafiniranost mehanika, ovo je definitivno naslov koji trebate izbjeći. No, ako se želite (uglavnom pozitivno) iznenaditi originalnim rješenjima kojih je u današnjoj industriji videoigara sve manje i manje, trebali biste dati šansu Slitterheadu.