HCL.HR

Recenzija

The Cat Lady

Zoran Žalac

Evo prigodnog scenarija: Gotovo tri mjeseca nemam apsolutno nikakvog interesa za videoigre. Svaka mi igra djeluje prožvakano i viđeno, nijedan naslov ne pokazuje nikakav napredak niti me uspijeva iznenaditi ili ostaviti na mene neki značajan utisak. Ne pomaže ni ponovno prelaženje starih klasika – sve mi djeluje dosadno i naporno pa po prvi put u svoje 24 godine osjećam kako u igrama više ne mogu naći zabavu i kako bih svoje vrijeme radije posvetio nekim drugim aktivnostima. Moglo bi se reći da sam zapao u gejmersku melankoliju, ili ako ćemo baš teatralno – depresiju.

Ali evo važne stavke u svemu tome: još uvijek vjerujem da videoigra kao medij može isporučiti jedinstveno iskustvo. I shodno tome, prisiljavam se da priliku dam marginaliziranim PNC avanturama, znajući da me jedino kvalitetan element priče (koji je srce avanturističkog žanra) može ponovno prikovati uz monitor.


Pristajem na kompromise i spuštam kriterije tehničke izvedbe (a to puno govori jer me frustrira sve što se ne vrti u 60 FPS-a) da bih na kraju završio s igrom koja je ružna kao sam vrag, ali naslovom koji se ne boji obračunati sa škakljivom i dosad neistraženom temom u igrama. The Cat Lady je, naime, igra o depresiji.

Kombinacija tih dvaju riječi sama je po sebi dosta čudna zbog prilično oprečnih konotacija. No ovaj bi vas naslov, prije nego ijedan drugi, mogao natjerati da igre gledate u širem kontekstu – kao medij koji ne robuje zabavi, već može imati namjenu prenošenja poruke. Samim time, The Cat Lady nije naročito *zabavna* igra. Ali ako ikada zapadnete u loše raspoloženje i ne vidite izlaz iz njega, priča kojoj ovdje imate priliku svjedočiti mogla bi vam ponuditi više od zabave – mogla bi vam donijeti optimizam.

Zvuči kao da sam pun psihološko-filozofskih sranja, zar ne? Znam. Ali ozbiljan sam. Igre obično ne počinju samoubojstvom, no The Cat Lady time otvara odličnu priču o pronalasku razloga za život u uvjetima bez ikakve nade za sretnim ishodom. Protagonistica Susan Ashworth nakon samoubojstva upoznaje misterioznu staricu koja joj nudi nadu za bolji život po cijeni pet tuđih života koje Susan mora oduzeti. Susan je isprva suviše depresivna da bi marila za povratak među žive, no kada postane žrtva mučitelja, silovatelja i kanibala, počinje se golim rukama boriti za svoj život i u toj borbi nalazi način da se uzdigne iz tragedije svog postojanja.

Igre obično ne počinju samoubojstvom, no Cat Lady time otvara odličnu priču o potrazi za nadom.

O priči na žalost ne mogu reći mnogo više od toga bez da otkrijem neke zanimljive detalje. Ali mogu ustvrditi da se psihološko putovanje kakvo protagonistica ovdje doživljava u igrama ne viđa baš često (ukoliko ste fan Silent Hilla znate što pod time hoću reći). Priča je to o suočavanju s bolesnim i mračnim dijelovima ljudskih umova, ali istovremeno i priča o ostvarivanju prijateljstva u najmanje izglednim uvjetima narušenog povjerenja. The Cat Lady prezentira svijet poremećenih psihopata i ljudi koji traže razlog za život u takvom svijetu. A taj je prikaz poprilično… bizaran, krvav i nasilan? Nije da će vam utjerati strah u kosti, ali igra s razlogom nosi 18+ oznaku i nisu joj strani prizori obješenih ili razapetih leševa… ponekad postavljenih tako da imitiraju slavna djela likovnih umjetnika.


Dakle, ako se zbog nečega isplati odigrati ovu igru, onda je to zbog odlične priče koja donosi niz intrigantnih likova i krajnju poruku koju nećete naslutiti sve dok se radnja ne rasplete. Ostali elementi, doduše, nisu tako snažni. Gameplay je praktički tu da se njime odmorite od slušanja dijaloga, a svodi se na prikupljanje predmeta i rješavanje zagonetki. Igra je dvodimenzionalna te se možete kretati samo lijevo ili desno (isključivo tipkovnicom), uz minimalnu interakciju s okolišem. Samim time, nije ni naročito komplicirana, premda neke zagonetke nisu uvijek jasne na prvu ili pak zahtijevaju da prije njih učinite nešto drugo. Nekog značajnijeg izbora niti njegovih posljedica u igri nema, iako ćete nekoliko puta doći u dvojbu što odabrati u dijalozima.

Kao što sam već rekao, igra je vizualno neugledna. Grafički stil je prihvatljiv, no s tehničke strane sve je odrađeno prilično šlampavo. Zvuk je, međutim, sasvim solidan s obzirom da je riječ o niskobudžetnoj igri. Glumci su većim dijelom uvjerljivi i zanimljivo ih je slušati. Ipak, primijeti se kako rečenice nisu snimane u kontinuitetu već uz pauze, pa likovi nerijetko mijenjaju ton glasa nakon sljedeće rečenice istog dijaloga. No sve u svemu, to ne umanjuje sveukupni dojam zvuka kojemu pozitivan doprinos daje i vrlo dobra glazba.


The Cat Lady je primjer igre koja ostavlja snažan emocionalni dojam na igrača i zaokuplja misli kad ju ugasite. Nakon osam sati koliko je potrebno da ju završite, vjerojatno nećete poželjeti ponovni prelazak, ali ćete biti zadovoljni što ste odgledali/odslušali jednu takvu priču do kraja. S boljom produkcijom ovo bi bila igra koja bi ravnopravno stajala uz velikane žanra klasičnih avantura, tako da postoji određeno žaljenje što je ovakva priča ograničena svojom izvedbom. No ako vam to ne smeta, ako jednostavno tražite igru koja će vas potaknuti na razmišljanje izvan samog gameplaya, ako tražite priču koja će vam optimistično poručiti da se život može obnoviti i nakon tragedije – The Cat Lady je nešto što biste svakako trebali zaigrati.

Za ovu igru vjerojatno nikada niste čuli, neće vas zanimati niti ćete ju željeti odigrati. Ali ako ikada zapadnete u depresiju mogla bi vam vratiti nadu i vjeru u bolje sutra.

70 Naša ocjena
  • odlična priča
  • glazba
  • ovakva priča zaslužuje bolju produkciju igre

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (14)

  • Black op

    03.03.2013 - 11:55

    Ovo kao da je neka igra iz 90-ih.

  • xGAME

    03.03.2013 - 12:06

    Ovaj uvod, kao da je autor moje misli prepisao. Tocno tako se i ja osjecam u zadnje vrijeme, ni jedna igra mi ne djeluje interesantno. Krenut cu stopama carobnjaka te odigrati ovu igru 🙂

    • -Aragorn-

      @xGAME, 03.03.2013 - 12:39

      i kod mene je isto tako…. Hvala wyzard na ovome-probat ću pa možda mi pomogne…

  • LordHezi

    03.03.2013 - 12:39

    Dafuq did I just read 🙂

  • Lazy

    03.03.2013 - 13:05

    O)pa, ovo se čini skroz neloše…kupujem 100%

  • Black op

    03.03.2013 - 14:32

    Samo da kazem da je na pocetku rece greska "Ali ako ikada zapadne…" zapadnete valjda.

  • maxim.x

    03.03.2013 - 15:50

    Mozda ste jednostavno "prebolili" igre. Ja sam npr. prije 2 god igrao sve sto mi je doslo pod ruku. Sada odigram nekoliko igara godisnje i to bas onih (meni) vrhunskih. Sada mi je najvazniji aspekt igre prica jer bez nje me jednostavno nista ne drzi uz igru. Zbog toga npr nikada necu odigrati novi Most Wanted. Tko zna, mozda mi uskoro i takve igre dosade pa prestanem igrati opcenito (iako cisto sumnjam), no sada me uhvatila ta faza i odgovara mi, ionako vise nemam toliko vremena za igranje 🙂

  • Andrash

    03.03.2013 - 17:54

    Nemogu vjerovat da ste ovo recenzirali! Svaka čast- samo nastavite kopati indie scenu (poput hotline miamia što ste recenzirali). Baš sam prije nekoliko tjedana pročitao strane recenzije ove igre, tražeći mračne (bolesne) igre s dobrom pričom i atmosferom tipa IHNMAIMS, Sanitariuma i SH2. I čini se da su igre Remigiusza Michalskog baš takve. Provjerite i Downfall. Svakako ću ih odigrati

    • Lazy

      @Andrash, 03.03.2013 - 18:05

      …ccc nikad više igre ko što je Sanitarium bio uf uf

    • Lovac

      @Andrash, 03.03.2013 - 20:51

      Ja sam počeo ovo i jako mi se sviđa, Sh2 što si spomenuo mi je jedna od najboljih igara ikad. Sanitarium nisam igrao, ako mi može netko u kratko objasniti koncept i što je čini posebnom bio bih zahvalan.

    • Andrash

      @Andrash, 06.03.2013 - 02:41

      Jako je stara sada, al jednostavno- bolesna. Nije onako horror BOO strašna- više neki psihološki triler. Avantura s izometrijskim pogledom iz 1998. Isplati se i danas odigrat kao i IHNMAIMS preko emulatora (tipa scummVM)

    • Lovac

      @Andrash, 07.03.2013 - 00:37

      Ima Sanitarium na GOG-u, al teško da ću nači vremena prije ljeta :/ Tnx na infou 😉

  • afterlife

    03.03.2013 - 19:20

    ovo pari odlicno

  • grgoljblaster

    04.03.2013 - 09:58

    Okej, ovo nabavljam sto pre, zaintrigirali ste me

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?