The Division 2 je jedna od onih igara koja je srce dala količini sadržaja, ali unatoč tom naporu mnogima je i sama na kraju bila – naporna. Pomalo me začudila taktika Ubisoft Massivea da to pokušaju ispraviti s još više misija, neprijatelja i oružja umjesto da eksperimentiraju s novim stvarima. No, u konačnici je velika ekspanzija Warlords of New York završila kao svojevrsni eksperiment, ali ne u izvedbi Divisiona kao takvoga nego u plasiranju novog formata dodatnih sadržaja.

Glavna kampanja Warlordsa je u suštini – još Divisiona i ništa više od toga. U početku dobivate četiri mete kako biste došli do glavnog negativca, odbjeglog agenta Aarona Keenera, sami birate kojim ih redoslijedom križate i nema tu većih iznenađenja. To su zli ljudi, koje rade zle stvari za New York iako oni misle da rade dobre stvari, a dužnost Division agenata je da im stanu na kraj. Dobro poznati format kakav se viđa u svim Ubisoftovim igrama, od Assassin’s Creeda preko Far Cryja do Ghost Recona.

U obranu Warlords ekspanzije mogu reći da se ekipa potrudila koliko je mogla, odnosno koliko joj je bilo dopušteno u tom ograničenom kalupu. New York je zanimljivo poprište za napucavanje i nije samo reciklaža onoga iz prvog dijela jer se radnja odvija u novoj regiji. Osjeti se dobrodošla promjena u dizajnu naspram Washingtona i usudio bih se reći da su lokacije Warlordsa najbolje dizajnirane u Division serijalu do sada. Svaki boss je smješten na specifično mjesto poput tankera ili ureda na Wall Streetu.

Osjeti se dobrodošla promjena u dizajnu naspram Washingtona i usudio bih se reći da su lokacije Warlordsa najbolje dizajnirane u Division serijalu do sada.

Svaki je boss također specifičan po više stvari, od vrste svojih podanika, oružja koje koristi i sl. Tu se može vidjeti mala maštovitost za pojmove Divisiona jer postoje tako bitke s oklopnim vozilom (koje se ne kreće, ali hej), pokretnim kranom koji baca vatru (?) i tome slično. Ne kažem da su te bitke vrhunske, ali su za razliku od standardnog napucavanja u igri mali dašak osvježenja. Pogotovo jer same misije znaju biti dugotrajne i rastegnuti se do pola sata ako ih igrate samostalno.

Ekspanzija povećava maksimalni level igrača na 40 te donosi novi sustav napredovanja u kojemu svojem liku možete trajno podići specifične karakteristike, primjerice postotak štete za svaki headshot i tome slično. Sustava napredovanja u The Divisionu 2 sada je toliko mnogo da više ne pamtim koji je za što, ali je općenito lakše raditi na povećanju najvažnijih brojki za nanošenje štete, za oklop, zdravlje i snagu skillova. Uz to, loot sada više nije toliko učestala pojava. To jest, ne pojavljuje se hrpa opreme koja je ispod igračevog levela nego je veća šansa da ćete pronaći nešto što možete kombinirati s nečim drugim da biste dobili određeni bonus i tako si povećali brojke iako neki loot sam po sebi nije bolji od onoga što trenutno nosite.

Ekspanzija povećava maksimalni level igrača na 40 te donosi novi sustav napredovanja u kojemu svojem liku možete trajno podići specifične karakteristike.

Nakon što pobijedite bossa otključava vam se posebna vještina, poput oružja s ljepljivim eksplozivom ili čak zgodnog stvaranja holografske projekcije da bi se zbunilo neprijatelje. Sve je to mehanički na mjestu i nisam primijetio da je ijedan dodatak na neki način razbio jezgru igre. Ali, upravo u tome jest problem ako ste se već zasitili Divisiona i njegove „šaržer po neprijatelju“ rutine.

Warlords of New York je fino rafinirana formula Divisiona, s kampanjom koja ima svoje trenutke i pomacima koji serijal vode u dobrom smjeru. Međutim, i dalje je to igra u kojoj likovi nemaju karaktera, a zbivanja su uvijek vezana uz napucavanje s jedne ili druge strane. Ja u načelu volim Division, ali kao igru u kojoj isključim mozak za sve osim napucavanja. A ovdje je to baš potrebno jer me svaki put zaboli u ušima kad mi Division HQ govori da je moja meta blizu i tako iz područja u područje, svakih pet minuta u misiji od pola sata. Mislim, uvijek se to može stišati, ali takva je situacija – priča je toliko naporna da je bolje kad je uopće nema.

I dalje je to igra u kojoj likovi nemaju karaktera, a zbivanja su uvijek vezana uz napucavanje s jedne ili druge strane.

Nažalost, Ubisoftu je neki kontekst potreban kao opravdanje za štancanje dodatnih misija, a one se kao endgame u Warlordsu odvijaju kroz sezone od tri mjeseca. Princip je kod tzv. Manhunta praktički isti kao u glavnoj kampanji, samo što se odvija i u New Yorku i Washingtonu. Umjesto Classified zadataka pojavljuju se misije s nekakvom pričom, a po završetku lova na odbjegle agente dobiva se mod za određeni skill. Prva je sezona besplatna za vlasnike Warlords ekspanzije, a svaka sljedeća tražit će 10 eura, uz to da morate posjedovati Warlords ekspanziju.

Sustav je to koji će Divisionu dostavljati još novog sadržaja, što će razveseliti one koji tu igru obožavaju. Osobno se ne vidim u takvom sumanutom igranju u nedogled jer mi je to poput mlaćenja prazne slame. Ipak, ne mogu reći da je Warlords sam po sebi nepotreban. Dobrim je dijelom raznovrsniji i dinamičniji nego kampanja u The Divisionu 2, a treba napomenuti da kupnjom ekspanzije dobivate i cijelu glavnu igru, što je za 30 eura pošten paket zabave. Samo ne očekujte da ćete Division igrati zbog ičega drugoga osim da pucate na one koji pucaju po vama i tako u krug sve dok vam to ne dosadi.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.