Wo Long, Wukong, a sad i Wuchang. Dobili smo tri prilično velike soulslike igre kineske tematike u razmaku protekle dvije godine. Ako gledate izdaleka, možda vam ove igre izgledaju vrlo slično, ipak su sve više-manje istog žanra. No, obožavatelji soulslike naslova znaju koliko je teško napraviti kvalitetnu igru takvog tipa. Mnogi su pokušali, ali samo je nekolicina dosegla visine FromSoftwarea. Drago mi je reći da je Wuchang: Fallen Feathers jedna od tih igara.

Soulslike igre zahtijevaju precizni balans, pametan dizajn i sjajne borbene mehanike kako bi gameplay bio baš onako – taman. A kad neki neiskusni studio radi takav tip igre, teško je očekivati da će uspjeti pogoditi svo troje. No, Lies of P nam je pokazao da je to itekako moguće. Uz pravi pristup i dovoljno truda, može se isporučiti izvrstan soulslike, a ova igra je još jedan dokaz za to.

Priča počinje banalnim zapletom. Amnezijom pogođena protagonistica Wuchang pokušava dokučiti tko je i što se događa. Ubrzo saznajete kako bolujete od bolesti zvane Feathering, koja pretvara ljude u čudovišta, te morate pronaći način da se to vama ne dogodi.

Zadnja trećine igre pokazuje koliko priča može biti zanimljiva bez tradicionalnih metoda naracije.

Priča je donekle kriptična i dio konteksta je stavljen u opise predmeta te sporedni sadržaj koji većina igrača neće ni otkriti. Baš kao u FromSoftware igrama, većinu priče ćete ovdje dobiti kroz okoliš i likove. Zadnja trećine igre zapravo pokazuje koliko priča može biti zanimljiva bez tradicionalnih metoda naracije. Neću vam ništa odati, ali nekoliko sam puta bio vrlo ugodno iznenađen. Nažalost, protagonistica Wuchang sama po sebi nije interesantna jer ne govori i nema karakter već samo misterioznu prošlost. Ako ju želite otkriti, morat ćete istraživati dublje.

Wuchang je vizualno impresivna igra. Modeli likova možda vas neće oboriti s nogu, no okoliš definitivno hoće. Pogotovo ako uključite HDR jer igra vrvi bojama, pogotovo kada ste u eksterijerima, što je 95% igre. Ima tu manjih grafičkih nesavršenosti, poput povremenih teksture niske rezolucije, ali to nije dovoljno da naruši cjelokupni doživljaj. Bilo koja tehnička nesavršenost ovdje je zanemariva zbog izvrsnog umjetničkog smjera.

E sad, nekima bi ovo tonski mogla biti kontradiktorna igra. Developer je ovdje u mračnom svijetu punom čudovišta odlučio isticati seksipil glavne junakinje.  Wuchang je toliko seksualizirana da to više uopće nema smisla. Prvi odjevni predmet koji možete naći bio bi neprimjeren i u striptiz klubu. U jednom području se borite protiv ženskih nindži koje su umotane od glave do pete, no vi kad pokupite njihov kostim, Wuchang postaje razgolićena seksi nindža. Rekao bih da je svaki treći “oklop” normalnog izgleda, dok su ostali oskudni. Naravno, moć suvremene tehnologije iskorištena je kako bi njeni mekši dijelovi imali realističnu fiziku. Recite što hoćete, ali takav je ton jednostavno u sukobu s turobnom i ozbiljnom tematikom. I nije ovo A HIDEO KOJIMA GAME pa da za to postoji neko bedasto objašnjenje.

Cijeli svijet je u igri spojen i međusobno povezan, slično prvom Dark Soulsu. Iako se možete teleportirati između sigurnih točaka, i dalje ćete nailaziti na manje prečace koji će olakšati put do boss neprijatelja, a i neke posebne prečace koji će spojiti jedno područje s drugim i ugodno vas iznenaditi. Wuchang je većinom linearno iskustvo, s nekoliko sporednih grana, ali sve je lijepo povezano bez ikakvih učitavanja.

Wuchang je većinom linearno iskustvo, s nekoliko sporednih grana, ali sve je lijepo povezano bez ikakvih učitavanja.

Kad bismo usporedili Wuchang sa ostalim soulslike igrama, ovo bi bila jedna od lakših. Boss neprijatelji su, kao i inače, puno snažniji od običnih protivnika, no u većini slučajeva mi je trebao jedan neuspjeh da naučim uzorke napadanja i savladam izazov. Ako igrate sporo i oprezno te dobro izgradite lika, nećete se previše mučiti. Ranija područja su lakša, a što se bližite kraju, to je avantura sve opasnija.

Doduše, igra ima jedan ekstremni skok težine na kraju prvog čina, gdje boss testira koje su vam granice. Taj jedan protivnik je jako izazovan, ima duge lance napadanja, ne ostavlja puno prostora za protunapad i radi ogromnu količinu štete. Štoviše, često ćete se izmaknuti napadu i on vas vidljivo neće pogoditi, ali ćete i dalje primiti štetu jer su hitboxevi preveliki. Ovo zna biti frustrirajuće, jer se čini kao da igra prestaje biti poštena i samo vas želi poraziti.

Prava šteta, jer su bitke inače zaista spektakularne. Meni je bitniji upravo taj spektakl nego sirova težina kada sam u boss bitki. Ne želim se samo mučiti dva sata, ali želim da to bude bitka za pamćenje. A gotovo svaki boss u Wuchangu ima poseban vizualni identitet ili značajku koja ga odvaja od ostatka.

Gotovo svaki boss u Wuchangu ima poseban vizualni identitet ili značajku koja ga odvaja od ostatka.

Ako u Wuchangu umrete tijekom boss bitke, često ćete morati ponovno prolaziti dugačkim i zamornim putem do arene, što narušava tempo i povećava već prouzročenu frustraciju. Smatram kako je vraćanje do bossa vrlo dosadan i naporan proces koji ničemu ne doprinosi, a već je prošlo dovoljno vremena od Elden Ringa da su developeri mogli usvojiti alternativno rješenje.

Na stranu ti minusi, sama borba je najbolja stvar u Wuchangu. Svaki put kada se savršeno izmaknete, dobijete jedan naboj takozvanog Skyborn Mighta kojim možete poboljšati svoje napade. Kako si nadograđujete lika, to možete držati više naboja, a dobivati ih i češće s određenim napadima. Riječi ne mogu opisati koliko je ovaj sustav zadovoljavajući. Kad sve klikne, borba u Wuchangu izgleda kao ples gdje se vi elegantno izmičete te kombinirate normalne napade s poboljšanim napadima, a dizajn zvuka pomaže da svaki napad dobije dodatnu dimenziju.

Kad sve klikne, borba u Wuchangu izgleda kao ples gdje se vi elegantno izmičete te kombinirate normalne napade s poboljšanim napadima.

Leenzee Games odabrao je kvalitetu ispred kvantitete što se tiče oružja. Svako oružje ima svoj posebni napad i neku značajku koja pomaže da se istakne. Iako nećete naći velik broj oružja u jednoj klasi, korištenje svakog bit će drugačije iskustvo. Možete birati između velikih mačeva, malih mačeva, sjekira, koplja i dvostrukih noževa, a svaka klasa ima posebne napade koji mogu aktivirati Skyborn Might pa je pristup borbi zato drugačiji. U Wuchangu također ne nadograđujete jedno oružje, već cijelu klasu oružja, što znatno potiče eksperimentiranje. Prošao sam kroz cijelu igru s velikim mačem koji se pretvara u bič i daje mi dodatan domet, a u New Game+ modu već isprobavam drugačije stilove igranja.

Nadogradnja lika nije samo standardno poboljšavanje statistika. Tamanjenje neprijatelja daje vam bodove koje možete uložiti u klasično stablo vještina. Osim sirovih statističkih poboljšanja, ovdje možete otključati i nove poteze te dodatne bonuse koji mijenjaju način igranja. Ako odlučite promijeniti stil igre, možete resetirati te besplatno preraspodijeliti svoje vještine.

Ako odlučite promijeniti stil igre, možete resetirati te besplatno preraspodijeliti svoje vještine.

Problem koji se može naći u većini soulslike igara, a tako i u Wuchangu je loše korisničko sučelje. Prilično je zbunjujuće kretati se po različitim menijima, a kako možete imati samo četiri predmeta za brzu upotrebu, od kojih je jedan pljoska za liječenje, često ćete se morati hrvati s menijem da nađete ono što vam treba. Igra uz to nema nikakve online značajke, ali ju i dalje ne možete pauzirati, što jednostavno nema smisla. Dovoljno je vremena prošlo od Sekira da su i tu lekciju mogli usvojiti.

Odigrao sam Wuchang na standardnom modelu PlayStation 5 konzole, gdje su dostupne tri grafičke opcije: Performance mode na 60fps-a, Quality u 30 te Balanced u 40. Uglavnom se ovdje mijenja kvaliteta slike. Performance mode i dalje izgleda super, ali vidljive su neke vizualne manjkavosti prilikom rekonstrukcije slike. Ništa strašno, ali je definitivno zamjetno. Tehnički nisam iskusio niti jedan bug, ali neka područja znaju trzati te sam imao nekoliko kraćih zamrzavanja igre po 5-6 sekundi. Pošto je ovo Unreal Engine 5 naslov, ovakve performanse su čak i neočekivano dobre naspram dosadašnjih UE5 iskustava.

Ako vam Elden Ring: Nightreign nije pružio iskustvo kakvo ste tražili, možda će vam Wuchang: Fallen Feathers biti soulslike igra godine. Borba je sjajna zahvaljujući Skyborn Might sustavu koji dodaje zanimljiv preokret već istrošenom žanru. Iako nema puno oružja, svako je jedinstveno te zahtijeva prilagodbu stila igranja kako bi se iskoristio njegov puni potencijal. Boss bitke uglavnom nisu fokusirane na težinu, već na sami spektakl i atmosferu koja ih čini uzbudljivima i pamtljivima.

Wuchang možda ne donosi revoluciju u soulslike žanr, no ono što pruža je vrlo kvalitetno. Igra je dokaz da i nedokazani studio može napraviti naslov koji stoji rame uz rame s velikanima svog žanra. Sve mane Wuchanga su takve da se preko njih može prijeći kako bi se uživalo u odličnoj borbi.

Čak i nakon što sam istražio sve što sam mogao u 30 sati, nastavljam igrati Wuchang da dobijem različite krajeve, iskušam nove vrste oružja i vidim što sam propustio. Za početnu cijenu od 50€, rekao bih da je igra vrijedna svakog centa, a ubuduće ću pratiti Leenzee Games s velikim zanimanjem jer su pokazali da imaju potencijal za stvaranje vrhunskih igara. Ako uspiju izbrusiti svoj stil i usvojiti neke lekcije koje su drugi već doktorirali, uvjeren sam da će im sljedeća igra biti pravo remek-djelo.