Hladni rat odličan je predložak za razna kreativna dijela; dvije sile na suprotnim stranama, potencijalno uništenje cijelog svijeta nuklearnim oružjem i tajni agenti samo su neke od tema koje scenaristima i producentima daje na raspolaganje. Developerima videoigara taj predložak nije stran, a najnoviji projekt koji se bavi istim je CounterSpy, 2D side-scrolling stealth akcijska avantura iz novog studija Dynamighty.

Njihov prvijenac temi hladnog rata pristupa na neobičan način, ne birajući stranu nego osuđujući oba sudionika. Čak su se i developeri donekle distancirali od dvaju sukobljenih država ne dajući im pravo na stvarna imena, nego ih skrivaju iza naziva Imperialist States (SAD) i Socialist Republic (SSSR). Naš glavni lik poznat samo kao Agent član je treće nezavisne organizacije skrivene pod nazivom C.O.U.N.T.E.R, a njegov jedini zadatak je zaustaviti oba tabora u lansiranju nuklearnih raketa prema Mjesecu. Priča je više-manje, u kratkim crtama, objašnjenja na početku i ostavlja gameplayu da bude pokretač radnje. Ima tu pokušaja humorističnih dosjetki nakon određenog broja misija, no ostanimo na tome da su to samo pokušaji. Prelaženjem misija i otkrivanjem tajnih planova zapravo otvaramo te navedene međuscene, što bi trebalo stvarati neki osjećaj napretka, iako se to na kraju svede samo na par linija razgovora između našeg špijuna i njegove veze u centrali.

CounterSpy screenshots

Pri pokretanju CounterSpyja dočekat će vas uvodna špica koja parira onima iz James Bond filmova, a njezin audio-vizualni šarm pratit će vas tijekom cijele igre. Developeri su savršeno pogodili minimalističku cel-shading prezentaciju uz bezbroj postera i natpisa koji savršeno dočaravaju razdoblje kasnih 50-tih i ranih 60-tih godina prošlog stoljeća. Dodajte na to savršeno prikladne jazz tonove i dobivate pravi mali audio-vizualni slatkiš.

Igrajući CounterSpy ponovno sam se susreo s problemom kojeg ću iz čistog mira nazvati “sindrom velike ideje”. Taj bih sindrom opisao najlakše kao sve one zamisli koje proizvođačima zvuče odlično na papiru i u njihovim mislima, no konačni produkt ispašta na više razina upravo radi te ideje. Bilo da je u pitanju slomljeni gameplay ili forsiranje nekih stvari koje nisu zabavne nakon što ih ponovite stoti put, upravo te velike ideje na kraju znaju presuditi potencijalno zabavnoj igri.

CounterSpy posjeduje dvije “velike ideje” koje nažalost nisu implementirane savršeno i zbog toga pati cijela igra. Prva od tih ideja je prebacivanje radnje iz 2D side-scrollinga u 3D napucavanje iza zaklona. Zvuči zabavno, no implementacija ideje je dosta nezgodno odrađena. Često se događaju zbunjujuće situacije u kojima vas neprijatelj uoči iza nekog zida i diže uzbunu, dok se vama, gledajući iz 2D perspektive, čini da vas nitko ne može vidjeti. Dobivate dojam da igrina pravila o tome tko koga može iz koje situacije vidjeti i upucati nisu uvijek ista.

A vjerujte mi, u jednoj stealth igri ne želite biti slučajno viđeni iza zaklona, pogotovo ako to utječe na vaš rezultat na kraju levela. Osim toga, cijelo napucavanje iza zaklona je određeno dosta loše za jedan stealth naslov. Ne samo da su kontrole ciljanja malo krute, već je pojedine neprijatelje potrebno pogoditi s nekoliko hitaca u glavu da ih ubijemo. Normalno, taj protivnik će prije nego što ga smaknete uvijek uspjeti alarmirati ostale protivnike, što opet nije previše zgodno za jedan stealth naslov.

CounterSpy screenshots

Druga “velika ideja” su nasumično generirani leveli. Iako ovo zvuči dosta zanimljivo budući da nikada ne znamo što nas čeka dok se šuljamo u sljedeću sobu, ovaj pristup pokazao je brojne boljke. Prva od njih je pozicija neprijatelja koja se također računalno generira, što može dovesti do toga da nam savršen prohod uništi neprijatelj u zadnjoj sobi koji patrolira točno ispred ulaza. Igra nam zbog toga uskraćuje mogućnost šuljanja i polaganog pristupa, budući da će navedeni protivnik uzbuniti cijelu prostoriju. Osim toga, nakon određenog vremena igranja shvatit ćete da se svi leveli sastoje od već viđenih soba gdje se nalaze samo drugačije raspoređeni likovi i određeni predmeti, zbog čega bi vam igra nakon određenog vremena mogla postati monotona. Leveli su različiti po strukturi, ali grafički elementi i određeni pristupi u nasumičnoj generaciji levela se recikliraju, pa ubrzo dobivate deya vu osjećaj.

Upravo radi navedenog doslovno je nemoguće cijeli level prijeći potiho, uz pažljivo šuljanje. Ipak, da se ne razmašemo previše s oružjem i glasnim ubijanjem developeri su uveli tzv. Defcon mehanizam, sustav alarma koji će nas tjerati na stealth pristup bez obzira koliko je on ponekad gotovo nemoguć. Svaku misiju započinjemo s određenim levelom Defcona, od 1 do 5. Kada razina Defcona padne ispod 1 nagrabusili smo – tada počinje odbrojavanje od 60 sekundi unutar kojih je potrebno trčati sve do zadnje prostorije u tom nasumično generiranom levelu i zaustaviti lansiranje nuklearke.

Igru započinjete s Defconom na najvišoj razini, što vam daje mnogo prostora za greške, no on se snižava gubljenjem života, alarmiranjem protivnika u prostoriji ili ako vas uhvati nadzorna kamera. Ovaj element je posebno zanimljiv jer se Defcon level prenosi i u sljedeću misiju, tjerajući vas da svaku misiju odradite što bolje kako si ne bi zakomplicirali život kasnije. Ako ste napravili previše buke i spustili si tako Defcon na opasnu razinu 1, postoje posebni protivnici, odnosno oficiri na visokoj poziciji, kojima možete zaprijetiti oružjem da povećaju Defcon za jedan stupanj prema gore. Omakne li vam se i ubijete li te posebne likove, ništa od povećanja Defcona u tom levelu. Teško je sve to objasniti pa svakako pogledajte Igorov video komentar gore da vidite Defcon sustav na djelu. Zapravo je cijela ta fora s razinama alarmiranosti dosta je dobro razrađena, šteta je samo što na sve to utječu prije navedeni problemi sa stealth pristupom.

CounterSpy screenshots

Kroz misije su razbacani brojni trezori i ormarići sa skrivenim tajnim dokumentima, nacrtima za nova oružja i razno-raznim nadopunama poput specijalnih moći, punjenja zdravlja i municije. Ima tu nekih zanimljivih skrivenih stvarčica za pronaći. Posebno je zabavno oružje koje okreće protivnike jedne protiv drugih; dovoljno je iza zaklona pogoditi tipa s bacačem raketa i uživati u predstavi.

Svi skupljeni bodovi na kraju levela se dodaju konačnom zbroju bodova koji se onda prosljeđuje na online tablicu. Jedna od zgodnih značajki koja tjera da se bolje potrudite je predstavljanje igrača s više bodova od vas prije nego počnete određeni level. Poprilično je zadovoljavajuće kada nakon napornog levela vidite da ste to odradili bolje od nekog drugog igrača na ljestvici.

CounterSpy nažalost nije u potpunosti iskoristio inače dobre ideje. Dosta nelogičnih poteza učinilo je prelazak misija u stealth načinu nemogućim, poput nejasnoća oko toga kada smo u zaklonu, protivnika odmah na početku sobe (koje ne možeš izbjeći) ili potrebe za više hitaca u glavu da se nekih od njih riješimo. Sve te sitnice pomalo razbijaju CounterSpy kao stealth akcijsku avanturu, a ne pomažu ni računalno generirani leveli koji su zapravo uvijek samo niz drugačije raspoređenih soba i protivnika.

Na neki način mi je žao što moram dati ovako nisku ocjenu budući da je CounterSpy u suštini prekrasna igra s nekim zanimljivim gameplay elementima poput Defcon sustava. No, nažalost, taj početni potencijal postaje sve lošiji što dublje ulazite u igru.