HCL.HR

Recenzija

Splinter Cell: Conviction [PC, X360]

Zoran Žalac

Novo djelo Ubisoft Montreala toliko se dugo najavljivalo da poseban uvod u recenziju istoga zapravo nije ni potreban. Nepoznanica skoro pa i nema – prije nekoliko mjeseci upoznali smo vas s novitetima Convictiona kroz našu najavu, a sada ćemo opisati dojmove kompletnog iskustva koje nam je ponudio ovaj Splinter Cell. No prije svega valja napomenuti da smo za recenziju izabrali PC inačicu, a kako je ona znatno slabija nego ona za X360 (razlozi obrazloženi u tekstu), ocjena na koju ste zasigurno već bacili pogled, niža je od one koju bismo dali Xbox verziji.

Priča u Convictionu odvija se u dva dijela, sukladno SP i MP kampanjama. Prolog je rezerviran za co-op u kojemu pratimo agente Archera i Kestrela na njihovoj misiji sprječavanja prodaje bojnog oružja na crno tržište. S druge strane, kampanja za jednog igrača ponovno nas stavlja u ulogu Sama Fishera koji ovaj put upada u sukob s bivšom kompanijom, pa i vlastitim demonima. Naime, radnja se direktno nastavlja na događaja iz prethodnika (Double Agent) – Sam još uvijek žali za smrću svoje kćerke, a iznenadni obrat tjera ga da silom potraži odgovore i osveti se odgovornima, spašavajući pritom vlastitu zemlju od prijetnje koja se nadvila nad njom.


To bi u kratkim crtama, bez otkrivanja sočnih preokreta i dodatnih zapleta, bila priča Convictiona. Kao što je i obećano, ona je sada puno zanimljivija i napetija, pogotovo u usporedbi s prijašnjim SC igrama. Tome dakako pridonose razne tehnike prezentiranja radnje (flashbackovi, naracija u prošlom vremenu) pa je pravi užitak pratiti što se u igri događa. No ono što se posebno ističe jest glavni lik. Sam Fisher nikada nije bio simpatična faca – pamtili smo ga kao jednostavnog lika bez prave karizme. Conviction to uvelike mijenja – Samove emocije su uvjerljive, a bijes koji ga vodi ima razumnu podlogu. Ukoliko ste gledali film Taken (iliti 96 sati kako ga osloviše naši genijalci) bit će vam jasno kako izgleda ova igra.

Obzirom na to da je Conviction najvjerojatnije opraštanje od Sama Fishera, akcijom nabijena završnica jednostavno nije mogla biti izvedena u maniri klasičnih Splinter Cell igara. Neki će se buniti da to više nije izvorni SC koncept, a neki će otvorenih ruku prihvatiti brži, fluidniji i eksplozivniji gameplay. Osobno sam fan serijala pa sam na nekakvoj zlatnoj sredini, iako se ne mogu oteti dojmu da je sve to moglo biti izvedeno još bolje. No o tome nešto kasnije, red je da spomenemo ključne elemente koji su preobrazili Conviction u svojevrsni TPS. Neizbježni sustav zaklona – prisutan, automatska regeneracija zdravlja – ovdje. Oba elementa odrađena su na zavidnoj razini – cover sustav, iako malo previše automatiziran, jedan je od bolje izvedenih primjera, dok obnavljanje energije igraču daje više prostora za fokusiranje na primarne ciljeve.


Tradicionalno skrivanje u sjeni/mraku pojednostavljeno je do te mjere da nijansi nema – kada ste u tami neprijatelj vas ne vidi (osim ako nema svjetiljku, ili još gore – sonarke, jel) , a kada niste, imate vrlo ograničeno vrijeme reakcije prije nego vas netko spazi. Pojednostavljenje se itekako osjeti na zvuku. Naime, brže kretanje sada vas ne otkriva, pa je jedina briga korištenje oružja bez prigušivača. Srećom, to pojednostavljenje ne znači automatski i lakšu igru. Istina, Conviction nudi kudikamo manje izazova nego prijašnje igre u serijalu, no to je vješto prikriveno uvođenjem tzv. PEC Challenge zadataka. Ovi zadaci uključuju eliminaciju neprijatelja na raznovrsne načine, a daju vam bodove za nadogradnju oružja. Oružja su brojna i svako ima tri moguće nadogradnje.

Pojedine situacije, pa čak i čitava jedna misija, orijentirane su isključivo prema akciji.

Ipak, kao što je već spomenuto, dojma sam da je sve to moglo biti izvedeno još bolje. Unatoč tom “RPG” sistemu nadogradnje, igra ne daje dovoljno razloga za korištenje stealth pristupa. Čak ni na najtežoj postavci igrač ne gine brzo kao u prva tri SC-a, stoga Rambo pristup s vremena na vrijeme može proći nekažnjeno. Igra više ne vodi statistiku “uspješnosti” na kraju svake misije, a kada se odlučite za akcijski pristup ondje gdje biste uz malo muke neprijatelje mogli eliminirati tiho, Fisher će tek sarkastično dobaciti da je to moglo proći i glađe. Ono što mi često volimo zvati “mahanjem čokolade ispred nosa” ovdje je itekako prisutno – nadogradnje oružja zapravo nisu nužne kako bi se igru završilo bez problema, a pobiti neprijatelje uz mnogo buke nerijetko je lakše nego eliminirati ih individualno u tišini. Štoviše, pojedine situacije, pa čak i čitava jedna misija, orijentirane su isključivo prema akciji koja je izraziti kontrast stealth pristupu u dosadašnjim igrama. Obzirom na to da Conviction nema pravi model napucavanja u TPS stilu, jer to nikada nije ni namjeravao postići, dvojbeno je je li ovo pravi omjer stealtha i akcije.


Također, upitno je koliko su nam uistinu bile potrebne nove stvari kao što su mark & execute, last known position, “interaktivno” ispitivanje prisilom, te iscrtavanje raznoraznih stvari po objektima i zidovima (ukoliko vam nije poznato o čemu se tu radi, konzultirajte našu najavu). Mark & Execute je koristan te dobro izbalansiran, ali egzekucije ne izgledaju atraktivno, dijelom jer nisu ništa posebno, a dijelom jer smo se sličnih nagledali kroz svaku treću igru s bullet timeom. Last known position u praksi ne znači mnogo – ako vam razina nije otprije poznata, teško da ćete ga znati iskoristiti na pravi način. Sekvence nasilnog ispitivanja izgledaju impresivno, no svode se tek na traženje valjanog objekta i pritisak jedne tipike. Iscrtavanje šarolikog sadržaja po okolišu ne smrdi, ali od njega nema ni pretjerane koristi jer je na trenutke previše upadljivo, a ponekad neprimjetno.

Ipak, da ne biste stekli dojam kako je Conviction loša igra, ove manje primjedbe moramo zasjeniti pozitivnim stvarima. Iako je akcija naglašenija nego stealth, što se neće svidjeti fanovima serijala, zabava nije izostala. A ta zabava je unikatna jer ju ne možete naći ni u jednoj drugoj igri. Načini za eliminaciju protivnika su brojni, pa igra unatoč striktnoj linearnosti dobiva na raznovrsnosti, što svakako pozdravljamo. Sve razine su tematski različite, a kako se igra bliži kraju stvari postaju jako zanimljive. Samom povratak u prostorije Third Echelona tako je jedan od najimpresivnijih trenutaka u igrama koje sam vidio ove godine, što svakako govori dosta jer je u protekla četiri mjeseca bilo mnogo kvalitetnih naslova.

Kooperativna igra nema revolucionarne ideje, ali je svijetli primjer da SP ne mora patiti zbog co-op MP-a, i obrnuto.

Akcija i stealth izgledaju jednako atraktivno, a ukupni sadržaj igre opravdava cijenu. Kampanje ne traju dugo, no napetosti u njima ne nedostaje. Kooperativna igra nema neke revolucionarne ideje, ali je sasvim fino oblikovana (posebice “točka na i” na samome kraju). Posvećeno joj je nešto više pažnje nego u Chaos Theory-u, te je uistinu svijetli primjer da SP ne mora patiti zbog co-op MP-a, ili obrnuto. Uz njih tu je još i Deniable Ops mod, koji možete igrati solo ili u društvu, a donijet će vam četiri interesantna scenarija (Hunter, Infiltration, Last Stand, Face-off) od kojih će fanovima najzanimljiviji biti Infiltration u kojemu nas nitko ne smije primijetiti.


Prezentacija igre, zajedno s izvođenjem, standardno je dobra. Zvuk briljira odličnom glasovnom sinkronizacijom te kvalitetnom glazbom koja pridonosi akcijskom ugođaju. Grafika je solidna, međutim, ne očekujte ništa posebno. Nažalost, uz nju vežemo neoptimiziranost PC verzije, a uz istu onda još pokoji nedostatak i problem. Naime, gotovo je sramotno vidjeti da se konfiguracije iznad preporučenih zahtjeva muče s izvođenjem igre u modificiranom Unreal 2.5 pokretaču. Stvari su tim ozbiljnije kad kažemo da se ništa ne mijenja ako se postavke kvalitete smanje – nizak framerate muči igru neovisno o grafičkim postavkama. Toga je navodno svjestan i sam Ubisoft, koji je ubrzo izdao i zakrpu za navodno povećanje performansi, ali istu u trenutku pisanja nismo još isprobali jer ionako ne vjerujemo da može nadoknaditi ostale nedostatke. Za razliku od X360 verzije, PC inačica tako nema nikakvu podršku za chat u co-opu, a ni kontrole baš ne briljiraju (loš mouse smoothing ne ide najbolje u kombinaciji s loše optimiziranom igrom) tako da inače nepojmljivi gamepad u dosadašnjim SC igrama sada dolazi u namjenu. Nadodajte tome još kontroverzni Ubisoftov DRM i slika je potpuna – izbjegavajte ovu igru na PC-u ako ste u mogućnosti zaigrati ju na konzoli.

I eto nas na samome kraju – kako recenzije, tako i Fisherova putovanja. Nemojte me uzeti za riječ, tko zna kakve planove kuje Ubisoft, no mislim da ćemo se složiti oko toga da je Fisher zaslužio otići u mirovinu. Njegov nekadašnji konkurent odnedavno je ondje, a na primjeru Archera vidjeli smo da ga ima tko zamijeniti u sljedećoj inkarnaciji Splinter Cella. Obzirom na to da ćemo ovu zadnju uzeti kao zasebnu cjelinu i završno poglavlje, nadamo se da će se Ubisoft ubuduće jasnije opredijeliti između akcije i stealtha. Splinter Cell: Conviction definitivno nije nekakav bućkuriš, već dobar temelj za daljnje pothvate. Neupitno je da ga vrijedi odigrati više puta, stoga vam preporučujemo to iskustvo, bez obzira jeste li ljubitelj prethodnih igara ili pak dio nove publike. I neka vas ocjena ne zbuni – verzija za X360 inače je nadomak 90+ kategorije, a trenutna ocjena, kao što smo već rekli, odnosni se na nedorađenu PC verziju.

Kako vam se sviđa “preporod” Splinter Cell serijala? Naginjete li ka akciji ili ka stealthu? Ukoliko ste igru već odigrali, ili je tek planirate odigrati, podijelite svoja mišljenja s nama – ostavite nam ocjenu i svoj komentar vezan za igru, ili za wyzardovu jubilarnu pedesetu HCL recenziju.

Sam Fisher spreman je za mirovinu, ali kao i svi tvrdoglavi starci akcijske scene, ne može u nju otići bez posljednjeg naklona. Splinter Cell: Conviction predstava je koja će mu to omogućiti.

78 Naša ocjena
  • priča
  • zabavan gameplay
  • multiplayer
  • zvuk
  • više akcije nego stealtha
  • inferiornija PC verzija

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (22)

  • Cole™

    08.05.2010 - 17:08

    Zoki ja sam rekao već u komentaru u temi, za neoptimiziranost su krivi oni dapače, ali to se ispravlja skidanjem novih drivera za zvuk i grafičku. Ocijena mi je nekako puno premala, tj. ne odgovara dobrim tekstom u recenziji… Ja sam možda dao previsoku ocijenu, ali tako sam je doživio, dosad isproabao i prošao sve segmente igre po više puta, od DO-a, kampanje, do multiplayera…

  • Praetorian1

    08.05.2010 - 19:11

    Dao sam 60/100 više ne zaslužuje jer to nije splinter cell

  • theEbom5o

    08.05.2010 - 19:16

    nema ni voice chat?

  • wyzard

    08.05.2010 - 19:28

    ima u x360 verziji. pc nema.

  • Kreza

    08.05.2010 - 20:09

    Pogodili ste ocenu,bravo!

  • luckyluke

    08.05.2010 - 22:17

    Bravo wyzard za 50 recu!
    Dat ću malo višu ocjenu nego ivica, 65.
    Dobro on kaže,ovo više nije SC.
    Igra u ničemu ne odskače od prosjeka i mislim da zaslužuje 65.

  • vilim

    08.05.2010 - 22:59

    Znači, gledajuči vaše ocjene i komentare, igra nije baš zaslužila da ju odigram?

  • str33t6l0w

    08.05.2010 - 23:10

    što se mene tiče isplati se barem proći igru da se zna završetak svega i nakon toga je lagano spremiti u ladicu i više ne instalirat…

  • Cole™

    09.05.2010 - 01:54

    Neznam kaj da vam velim recenzent veli xbox verzija zaslužuje 90+ ocjenu, ova ne jer nije optimizirana i drm zaštita, dok ja zbog kompa nemogu vidjet tu neoptimizaciju jer mi sve glatko ide, dakle ja si mogu iterpretirat to kao da je u bitit ocjena igre 90+ jel, pošto su gotovo sve xbox rece te igre 90+ ocjenjene. Igru sam nabavio, maksimalno iskoristio, 2 puta SP, 2 puta MP story, 1 puta cijeli DO, prešao te, one ostale modove u multiju. I stvarno ne vidim razgloga za pljuvanje, nekima jednostavno nije sijela, meni rula isusa krista 🙁

  • Deadwalker

    09.05.2010 - 08:37

    Super recenzija Zoran. Sve je jako lijepo i objektivno napisano, a ocjena ne moze biti visa od ove, barem kada je PC verzija u pitanju. Inace sam veliki fan serijala i ovaj nastavak mi nije nikako legao. Ova igra u sebi ne bi smjela nositi naziv “Splinter Cell”. Koristenje stealtha se opce ne moze usporedivati s prijasnjim nastavcima, AI je katastrofa te cjelokupni gameplay su sveli na propucavanje glava u slow time-u sto me prestalo nabrijavati jos od kada sam dobio prvu dlaku na licu. Igra je prelagana, lose tehnicki odradena sa nepotrebnim korjenitim promjenana u gameplayu. Steta

  • Praetorian1

    09.05.2010 - 11:36

    Ma AI ni ne postoji.

  • Andro21

    09.05.2010 - 14:20

    prošo sam igricu 2 puta … meni je igra ok , nek svako proba pa nek odluči…vrijedi probati..ak netko možda igra multiplayer nek ostavi nick da ga dodam da igramo …

  • ALG

    09.05.2010 - 16:22

    Po meni solidna eksn igra koju sam relativno brzo završio, sto se kaže u jednom sutu.
    Multi još nisam ozbiljnije isprobao ali budem ovih dana.
    Nekakvih znacajnijih problema s performansama nisam osjetio, a sto se tiče DRM nemam nekog prigovora jer je ta zaštita postala realnost i bit će je samo vise u nadolazecim igrama tako da nema smisla radi toga skidat ocjenu.
    Uglavnom oko 85%, ocjenu 90+ cuvam za WoW: Cataclysm.

  • Maximum

    09.05.2010 - 19:31

    Ja bi igrao Coop pa ko zeli neki se javi na PM 😀

  • Bela

    09.05.2010 - 21:57

    Igra je okej.
    Mislim da je okej najbolja riječ. Uspio na brzaka proći.
    Dosta lagano. AI stvarno retardiran. Stealth ne dovoljno iskorišten. Cover system živcira, pošto proviruje Samova glava često.
    Može se ubiti protivnika kroz cover, lijepo bi to izgledalo da se radi o tako zamišljenom
    kill-u kroz recimo drveni zid, a ne kroz betonski cover iza kojega stojimo. Ovako je glitch.
    Mark and execute je tak-tak.
    Solidna grafika.
    Priča je dobra, uzbudljiva, kvalitetan nabrijavajuć soundtrack. Priča mi okej sjeda iako sam najnoviji fan splintera…ovo mi je prvi odigrani naslov u serijalu ikad. Možda i zato takva ocjena. PC verzija izgleda nekako nedovršena, ali bez previše bugova. Poneki crash. Ispravljeno najnovijim updateom drivera za grafičku. Prikaz objectiva je definitivno novitet. Ostalo je solidni TPS naslov. Shooter…da.
    Ironside jako dobar. U plus također bi dodao raznolikost misija i solidan replay value. Kratkoća minus.
    Ubisoft jos drži vodu.
    75

  • Grim The Reaper

    10.05.2010 - 06:58

    Dobra reca, previsoka ocjena. Zaslužuje 70

  • puricax360

    10.05.2010 - 11:00

    gore ste napisali da ima premalo stealta??

    igru se moze proci na 2 nacina : prvi nacin, takozvani rambo stile.. znaci nema suljanja previse nego samo klanja

    drugi nacin je stealth, skoro pa cijela igra osim onog levela u iraqu se moze proc na stealth nacin di samo izvodite “mark and execute” ili onaj assatination da dobijete “M.A.E.”

    sto se mene tice super napravljen cover sistem, takoder co-op gameplay, e sada naravno da bi bilo jos super da ima malo vise od 5 sati igre SP-a onda bi bilo jos bolje.

    moram reci jedino da sam samo igrao na x 360 platformi tako da nisam probo PC al po meni je ova ocjena premalena i nerealna

    hvala na citanju =)

  • Cole™

    10.05.2010 - 12:39

    +1

  • Dragon_spy

    18.05.2010 - 13:40

    Igra je odlicna!

  • Kum

    04.07.2010 - 21:43

    prosjek……

  • archer

    26.07.2010 - 08:26

    igra je odlična ,ocjena 93

  • Maki

    08.07.2012 - 14:31

    Igra mi je super. Zabavna je i ima dobru priču. Sviđa mi se Mark & Execute. Voice acting je super. Odlična igra. 90/100

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?