ovakve igre sam na silu zavolio jer sam uvijek imao neki loš kompjuter koji je mogao pokrenuti pnc i strategije 😀

Mana je jedino sto zahtijeva DX12 graficke kartice

Kad se samo sjetim Monkey Islanda i vremena prije interneta! Uhhh, to je bilo to! Znači, te igre su se igrale satima, danima, mjesecima…. Kad dođeš do nečega što ne znaš riješiti niti nakon 2 sata mozganja, nema interneta i famoznog “walkthrough-a”. Uhhh, onda po školi tražiš jeli netko to igrao, onda se javi netko tko se sjeća nekoga, tko zna nekoga tko je to igrao. Pa traženje broja tog lika, ili hodanje do njegove kuće, onda razgovori koji traju satima, pa kad ti kaže što si fulao, ubio bi se zašto to nisi vidio, a kliknuo si tamo 1000 puta…. Tko god mi kaže da to nije imalo neku posebnu draž, neću ga smatrati normalnim, hhhh. Također kao i Igore tebi, to su bile igre koje su me tjerale da ostanem još samo sat, dva, četiri, duže u noć na kompu.