Naravno. Postoji dosta ARPG igara u kojima nema status/skill reset a cijelo vrijeme sam tokom igranja pogrešno radio na characteru. Dobar primjer je Torchlight 2 kojeg sam morao ponavljati nekoliko puta.

Simse sam igro da samo gradim kuce.

Prey iz 2017. godine. Ne znam točno što sam krivo radio, ali igra mi je i na najmanjoj težini bilo nevjerojatno teška te sam morao odustati od igranja iako mi su mi svijet i priča bili zanimljivi. Ista stvar s kod prvog igranja Bioshocka.

Duke Nukem 3D sam igrao isključivo sa šiframa za besmrtnost i svo oružje te mi igra nije bila zabavna ako ne igram tako

Icewind Dale 2 – prvi susret s RPG…
Pojma nisam ima da se more levelat.Cili party na LVL 1…save/load, trial/error…dosa do nekog dijela i sta, nije islo vise…:)

Uglavnom u racing igrama radio krs i lom,vise se vozio po krovovima i travi nego po asfaltu,ni dan danas nekad ne mogu odoliti u takvim igrama koje to dopustaju,tj onih bez invisible walla

Naravno, kada je WoW izasao i nitko nije imao pojma što i kako, krenuo sam u ekspediciju preplivati između Eastern K. i Kalimdora jer nisam znao da postoji fast travel. Utopio sam se jedno 50 puta prije nego sam krenuo istrazivati alternative. Nije mi žao, jer samim tim stečenim iskustvom mi se danas jako zato sviđa Subnautica.

U prvom MGS sam umjesto stealth pristupa rokao sve oko sebe, nešto kao Rambo Snake.

GTA san Andreas. Nikada ga nisam prešao. Štoviše nikada legalno nisam završio niti na drugom otoku.

Vjerojatno mortal shell…nisam se satima uspio pomaknuti s mrtve točke, a igra ko fol traje možda nekih tridesetak sati…tako da je bilo uninstall.

Sjećam se da sam igrao na gba-u lego bionicle koji je bio dio kolekcije od dviju igara, i pošto tad nisam znao čitat, a kamoli da sam znao engleski, sam birao lika na početku koji je svaki imao svoj nivo, pa bih hodao uokolo dok me nešto nije ubilo ili dok nisam resetirao igru jer mi je bilo dosadno

Kad sam bio mali chaseao sam svaki pitch van strike zonea.

Mi se čini da je večina ovdje krivo shvatila što “krivo” znači u ovom kontekstu… ne, nisam znao igrat, već npr. igro sam GTA, ali kao taksist, što kaže gore Dick gradio kuću u Simsima, open world rpg… pobio sve NPC-e..

Kao klinac igrajući gta igre sa uključenim šiframa po prvom prelasku i preskakajući svaku moguću cutscenu, kako je to bilo glupo i naivno od mene.

Driver 1, free roam jer nisam znao zavrsit autoskolu dok nije ujak dosao, Gran Turismo licence, Grand theft auto 2 nikad misiju odradio samo gazi i zvjezdice su bile bitne

Far cry 2, igrao sam se samo u map editoru.

Postoji igra, jako stara… Asphalt Duell…2D igra, auti sa bolesnim naoružanjem…
Toliko sam usavršio igru da sam na prvom zavoju, ako zavoj ide desno, ja skrenuo lijevo i odmah stisnuo u rikverc i onda cijelu utrku vozio u rikverc i pucao u facu protivnicima…doslovno sam se sprdao sa njima…
Moglo se igrati split screen pa smo bratić i ja često igrali po nekoliko sati i rugali se sa botovima, iako su kasnije tokom igre i botovi imali pristojnu kvalitetu…svejedno, šamarali smo ih kao budale 😄

Portal 2 ali levele sa workshopa sa drugom. Svaki put kad predjemo samo kazemo jedno drugom: ovo uopste ovako nismo trebali preci.

Mislim da je to više bio slučaj kad sam bio klinac pogotovo sa rpg igrama. Naravno auta su se vozila u pogrešnom smjeru namjerno kao i gaženje svagda u svačega. I generalno nisam fan forced stealth misija pa se uvijek proba jel može drugačije

Ja kad sam prvi put zaigrao codm nisam znao hodati po mapi to je bilo 2019.

Instant mi padaju na pamet neke building igre gde mozes da budes kreativan ili igre prezivljavanja lupam Minecraft, Forest itd samo sam pravio nesto od neogranicenih resursa, slicna prica kao i za Simse i kuce sto kolega kaze.. Naravno i ovo eksperimentisanje kao iz clanka i glupiranje sa igrama poput Gta..

Setio sam se necega smesnog sad, cini mi se da je to bila Fifa 98, nek ispravi neko ako gresim uglavnom zabijao sam autogolove sam sebi i onda u pause meniju zamenjivao na cijoj strani igram i pravio neke lude rezultate.. 😃

Svaku koju sam bio “prekul” preslušat tutorial… 😂 Zadnje, Fallout 4, tek nakon 50 sati sam shvatio da mogu junk uvaljivat companionsima da nose…

TOCA je za to i postojala da se vozimo u krivom smjeru i da gledamo dijelove kako otpadaju. Ta igra ako se igrala po pravilima je bilo krivo igranje.

Driver 2, bio sam klinac i nisam znao kako treba raditi misije nego sam se samo vozao po gradu satima 😀

sim city. Prvih 20% igre bi odigrao po pravilima dok nisam bio dovoljno profitabilan da pustim upaljen komp i skupim masu para, i onda samo gradim i gradim bez plana dok ne pokrijem zadnji centimetar slobodne zemlje….danas mi nije jasno zašto, ali eto

Driver 2 krajem 2000. / početkom 2001. godine – nas par se okupi svaki puta kod drugoga, i onda igraš free roam Havana i Chicago, kad netko izgubi od policije, daš drugome da igra

zadnje što sam igrao, a da nije tako zamišljeno su bile Victoria 3 i EU 3 igre— na način odaberem nekoga, izazivam ratove, i onda promjenim naciju, i gledam što će se događati…

Bloodborne, igrao sam je kao klasični hack and slash.

jedna sramotna prica: kao dijete, igrao sam samo na SNESu, nisam imao pojma da se moze i sa misem igrati. I dobijem ja prvi svoj PC. Instaliram Half-Life i dodjem odprilike do pola igre i to koristeci samo keyboard (kretao sam se sa WASD a nisan pomjerao sa strelicama na tastaturi). Dok naciljas nekog daljeg neprijatelja treba ti tri minuta. Mog shoka kada je skolski prijatelj dosao kod mene i uzeo mis u ruku i poceo da cilja sa njim xDDDD

Doom 2016. Dugo mi je trebalo da skuzim da trebam ja lovit demone, a ne oni mene

U ranijim Hitmen igrama, od sredine igre, gdje god se pojavim ljudi vrište, odmah policina, alarmi. I kasnije skontao na kraju da mi je “otkriven” karakter a ima opcija da se kao kupi ponovno identitet da te ne prepoznaju. Jedva završio igru, na kraju morao kao rambo ulijetati haha

Minesweeper

U hitman blood money pokusavao ubit sve (civile i neprijatelje) na stealth nacin i sva tijela sakriti da ih nitko ne vidi, htio sam svaku mapu ocistiti do kraja i mogu rec da sam stvarno uzivao, cak vise nego igrajuci misije

Desperados wanted dead or alive, nitko od nas nije uspio preci 16ti lvl, a cudo je da smo i do tamo dosli jer uopce nismo znali ni skuzili da mozes svim likovima spremiti potez i inda samo stisnutil play da ih odigraju istodobno. Tek makon sto sam 20g kasnije uzeo remastered sam to uspio i napokon presao jednu od najtezih i naklegendarnijoh igara ikad

Zabijao si autogolove u Pesu

Warcraft 3 sa kaysersoze i leafittome

Svaku igru otvorenog svijeta koja sadrži hrpu side questova. Ako postoji opcija da se mogu kretati van main questa, to ću i učiniti. Igra koja je sve to startala je legendarni Morrowind. Bethesda je najviše kriva za to. Svaki Fallout i Elder Scrolls su igrani na ovaj način, a Starfield je još jedna njihova igra koja je postala žrtva bezobraznog zaobilaženja main questa. 🙂

GTA5. Normalni ljudi odrađuju misije. Ja samo pucam i razbijam.

Igrao sam igru iz krivih razloga…
Prijatelji su mi govorili o igri Aion. Znao sam da oni dosta vremena provode na igricama, cesto skupa. Poceo sam ju redovno igrati. Kontam konacno cu igrati igrice u drustvu, a ne kao asocijalnani samotnjak.
Prvo ne igram taj žanr igre. Bilo je par wow trenutaka, ali mi igra nije bila nista posebno. Igrao sam kao da mi je obveza.
U biti sam cijelo vrijeme osjecao drustveni pritisak. Bio sam zabrinut kad se sretnem s prijateljima da ce njihovi likovi biti jaci od moga, pa cu im biti teret. Ili da ce se cuditi sto mi kaciga ne ide uz hlace. Da necu razumjeti sta govore jer koriste skracenice, a ja ionako sporo citam. Ili ce psihoanalizirati zasto je ili nije moj lik misicav ili visok ili cupav.
Par puta sam sugerirao da zaigramo navecer skupa ili dogorimo termin za vikend. Na kraju se nikad nismo virtualno sreli. :'(
Nakon par tjedana sam se zapitao zasto dragocijeno vrijeme trosim na nesto sto uopce ne volim zbog ljudi koji se nece udostojati da dogovorimo termin za igru

Elex. Koristio sam infinite money glitch. Nakon određenog vremena provedenog u igri, jednostavno nije imalo smisla skupljati resurse na normalni način. Nabereš parića i onda se uopće više ne brineš oko grinda.
Cyberpunk 2077 je imao sličan glitch. Mislim da su to pokrpali u novijim verzijama.
Bilo je još toga. Save spamming uglavnom. Dosta igara ima ugrađene mehanike ponovnog relodanja svijeta odnosno vežu se na RNG za generiranje odnosa. Svaki ponovni reload drugačije rasporedi određene stvari 🙂
Onda recimo quick save spam. U Dishoneredu je to bilo gotovo must do za neki od zadataka ili trofeja, ne sjećam se više.
NFS hot persuit. Namjerno divljanje po cesti, gradu, ulicama, ma svemu! Znači zgaziš i polomiš sve što se zgazit i polomit dade, ganja te policija, helikopteri i na kraju im kidneš 🙂
Evo čak i u Crimson Desertu neke od ovih stvari rade. Recimo, abbys gears kod vještica, kada spajaš više gearova u neki random novi.
Prije nego napraviš merge, odradiš save. Ako rezultat merga nije dobar, jednostavno relodaš sejv i probaš ponovno.
Ista fora je za banku. Ne znam želi li igra to tako, nu, ne sprječava te, niti kažnjava. Dobro, platiš porez na prvi milijun, nu to je to. Kada zaradiš prvu zlatnu polugu, odeš u banku i uložiš je u high risk posao. Ponovno, prije isteka perioda ulaganja, napraviš sejv. Zarada može biti u rasponu od -25% do +55%. Nisi zaradio niš? Rinse and repeat. Relativno brzo stekneš svojih prvih 10 milijuna 🙂 Ovo je čitanje? Paaaa…. kako se uzme.
U svakom slučaju, kada se fokus makne sa grinda, velika većina igara sa tim mehanikama se otvori na posve drugačiji način.

nekada, prije 20ak godina, znao bih složiti cijeli zoološki vrt u ZooTycoonu i onda, kada se sjati masa posjetitelja, uklonio bih kavez za lavove i gledao rampage kao master villain 😀