Koje ste igre igrali na “krivi” način?

Mogu li se igre igrati na pogrešan način? Zanimljivo je to pitanje na koje zapravo nemam jednostavan odgovor.

S jedne strane, neke igre imaju svoja pravila te kažnjavaju igrača kad ih on krši. Primjerice, u Assassin’s Creedu ne možete biti tip koji napada civile – igra će vas desinkronizirati ako to radite jer nije dizajnirana za takvo igranje. Grand Theft Auto pak nudi veću slobodu, ali divljanje ima svoju posljedicu te igra aktivno nastoji zaustaviti igrača slanjem policijskih snaga.

S druge strane, neke igre dopuštaju igraču da u njima provodi raznorazne eksperimente. Pojedini naslovi omogućuju nam da igramo onako kako to nije zamišljeno – radimo bizarne ili besmislene stvari.

S treće strane, pojedine igre znaju biti toliko slojevite i kompleksne da ih se nesvjesno može igrati na krivi način. Primjerice, neke vam strategije daju dosta resursa i ne ograničavaju vas u tome što možete izgraditi, a to je često recept za totalno promašenu procjenu kako bi se nešto trebalo igrati.

Za potrebe ove rasprave zanima nas koje ste igre vi igrali pogrešno ili onako kako to nije bilo zamišljeno. Jeste li ikada igrali nešto na “krivi” način, bilo svjesno ili nesvjesno?

Ja sam u svojim ranim gamerskim danima često prakticirao namjerno uništavanje automobila u igrama. Uvijek su me fascinirale igre koje su imale donekle realističan način deformiranja vozila, modele s kojih su otpadale stvari i sl. I onda bih umjesto utrkivanja znao raditi kaos po stazi – izazivati sudare, voziti u krivom smjeru, takve stvari.

Koji su vaši primjeri igranja igara na “krivi” način?