Kod drugih konzola si takodje prisiljen da platis ako hoces igrati online i to puta tri 🙂

Pa da, baš zato i imamo online premda ne vredi

Pa super mario i dalje top top igra meni.Nema priče neke da zamara,nema komplicirani gameplay,nije bio izreklamiran i hvaljen,nema neku grafiku,ali ima jednostavan i zabavan gameplay

Pa je jednostavan i sve to stoji, ali sada sa 30 godina to ne mogu ni gledati, kamo li igrati. Mogao sam sa 13tak godina. To je kao kada su hvalili Teletubbiese za odrasle. Može to svatko gledati, samo je previše djetinjasto. Ja bi volio da je cijeli život sretan, šaren i veseo, ali kada te opali realnost više te zanimaju realne stvari i život kakav je siv i tmuran. Možda netko tko se kupa u luksuzu kao bubreg u loju može to uživati, ali ja osobno to ne mogu svariti kada sam već par puta dotaknuo smrt i kada mi se skoro sve urušilo u životu. Puno mi više odgovara nešto teško i tmurno kao Silent Hill ili nekakva indie avantura (Downfall)… Teško mi se sjetiti ičega u današnje vrijeme slično. Sve je šareno i pršti nekim fejk veseljem, a to život nije. Ako se kao odrastao oblačiš šareno u poslovnom svijetu i na sprovodima ok, no mislim da svatko “posivi” sa starošću. Eto… Ne kažem da Mario nije dobar, ali previše je djetinjast. Kao i one blesave reklame od Nintenda o kojima je Zoran pisao. Ne znam što promoviraju, no to realnost nije.

Pa ja se navukao na igrice baš zato jer su zabavne i ne igram niti volim baš previše tmurne igre(horor priče i slično)tako i s filmovima.Kad imam svojih briga i obaveza najdraže mi uhvatiti 1-2h slobodnoga i odigrati nešto za opuštanje(zato i slabo igram multiplayer).sve to stoji šta si rekao ali netreba po nečemu pljuvati ako ti se ne sviđa.

Svi smo nekada bili djeca. Zašto u svojim četrdesetima nebih opet mogao biti dijete? Tko mi brani? Neke društvene norme? Fuck them! Živim svoj život kako ja želim ne kako drugi misle da bi ga trebao živjeti. I kakve sve ovo ima veze sa Nintendom? Ima. Njihove igre su upravo to: Igre. Zabavne, u srži djetinjaste i ne srame se to pokazati! Istina je kako vremenom prerastemo određene formate i percipiramo ih drugačije kada ostarimo. Tu nažalost nema pomoći.
Ti si očito tip “čaša je napola prazna”. Život JE šaren, pršti veseljem i lijepim stvarima samo je pitanje što želiš pamtiti ono dobro i lijepo ili ono loše i ružno. Pravi izazov je izaći iz neke svoje ugodne zone prihvaćajući nešto novo i drugčije. Depresija i malodušnost nisu nikome donjele ništa dobra. Prilike ne padaju sa neba, sami ih stvaramo svojim postupcima. Prihvatimo li igranje kao kreativan način razmišljanja, otvaramo jedan posve novi svijet koji može biti kompletno različit od onoga što poznajemo i smatramo prihvatljivim. Veliki broj ljudi se igra upravo iz razloga što svoje mozak zabave nekim drugim, jednostavnijim mislima.

Izići iz “komfort zone” znači prihvatiti nove stvari. Neke od kojih su: LGBTQ+ ljudi, totalno kvazi fantazijske ili sci-fi tematike (WoW, LoL, Star Wars i ostale koje ni ne znam, a puno su tvrdokornije), hrana koja mi se ne sviđa, aktivnosti koje izazivaju u meni nelagodu, prihvaćanje svega što izgleda izazovno i novo… Hmmm da vidim… Ne, ako je to veselje i lijepo, drage volje ću biti teško depresivan. Nisu to društvene norme. Mene prirodno i nagonski život tjera na odrastanje. Na traženje partnerice i svega što je bilo PRIRODNO i NORMALNO tisućama godina. Ne pljujem ja po nikome, samo je glupo smatrati mene glupim jer se ne ponašam (niti želim) kao dijete u 30im godinama. Živio.

Ideš iz krajnosti u krajnost. Definicije prirodnog i normalnog su upravo to: definicije. Ako ti je jedini cilj u životu razmnožavati se, što će se dogoditi kada taj cilj ostvariš? Što će se dogoditi ako iz nekog razloga ne budeš mogao imati djece? I to je prirodno i normalno tisućama godina i nije svijet propao radi toga. Što ti pokušavam reći, možeš si ponekad dopustiti alternativno razmišljanje, nećeš zbog toga biti niti gori niti lošiji od drugih. Ok, ne voliš fantasy, znanstvenu fantastiku, fantastiku uopće, smatraš se jako ozbiljnim i zato si svoj odabir igara prilagodio svojim preferencijama. Niti sam ja psiholog niti si ti glup zato što razmišljaš konzervativnije i u tome je ljepota života 🙂 to ti pokušavam reći 🙂

Pa onda živi svoj život i prestani da ne kažem sr..i drugima.

P.S. Hvala Bogu, nitko ti ništa ne brani. Kao ni meni. Makar nekada mislim da je diktatura jedino što bi ljude dovelo u red. No neću o tome.

Pa ukusi se jednostavno razlikuju. Da ne spominjem činjenicu da mladi igraju ono što je “popularno”. Svatko ima pravo izbora. A što se tiče ovakvih usluga e ti je već prisiljavanje