RETRO DOZA #211 – The Legend of Dragoon, zmajeva kocka

The Legend of Dragoon jedan je od mnogih JRPG naslova za PS1 s kojima smo provodili nezamisliv broj sati. Takvih nam u zadnje vrijeme nekako manjka na modernijim Sonyjevim konzolama te su ih zapadnjački open-world naslovi sada većinom zamijenili. Danas viđamo samo par franšiza ove vrste koje iz godine u godinu štancaju već neki n-ti nastavak poput Tales i Atelier, a manje nekih novih i raznovrsnijih JRPG naslova kao što je to nekad bilo. Svaki novi pokušaj takvog klasičnog japanskog dizajna sada također sve više kopira zapadni stil, a to mi je zbilja žalosno.

Ako ništa, uvijek ćemo imati dobru zalihu takvih slatkiša jer je bilo nemoguće sve ih odigrati u njihovom vrhuncu. Glavni producent ovog dragulja bio je netko koga bi vjerojatno mogli prepoznati – Shuhei Yoshida, gospodin koji se danas nalazi na predsjedničkom tronu Sony Interactive Entertainmenta. 1996. godine on je bio dio ekipe s trogodišnjim planom da se stvori titan od igre koji bi mogao konkurirati Final Fantasy serijalu, jedan kojega bi Sony uistinu mogao zvati svojim. Dobro, konkurirati je možda stroga riječ kako je i sam Final Fantasy dosta zaslužan za uspjeh PlayStation konzole, a vjerojatno i JRPG žanra općenito.

Ali ukratko, The Legend of Dragoon bila je masivna pustolovina na 4 CD-a koja je 1999. godine napokon zaživjela u Japanu. Nažalost, kako je već ta verzija bila upitne težine na njoj se trebalo još malo poraditi prije nego je bila u stanju zavladati ostatkom svijeta. Iduće godine je tako doputovala u Sjevernu Ameriku, a tek 2001. nama u Europu.

Premda je u Americi ostvario snažne prodajne rezultate, zbog čega je smatran uspješnim naslovom, sve je to nekako već bilo malo prekasno jer je životni vijek PS1 konzole bio na zadnjem dahu. Samim time to je bio jedan od naslova kojega je dobar broj igrača pogotovo u Europi vjerojatno i preskočio, dok su mu priliku dali samo najzagriženiji fanovi žanra. PS2 je tada već bila nova vruća stvarčica u dnevnim boravcima stoga je nekako ispalo da oko naslova i nije bilo previše hypea. Zbog relativno prosječnih kritika Sony je daljnje razvoje odličio posvetiti nečem drugom, pa tako do dan danas nismo vidjeli nastavak ili napredovanje ove franšize za koju je Sony imao velike planove.

Na prvi pogled nalikuje svakom drugom JRPG-u, ali osim što se likovi mogu transformirati i dobiti krila The Legend of Dragoon isticao se po svojem sustavu borbe u koji su implementirani svojevrsni quick time eventovi. Sama borba bila je ona klasična na poteze, ali igrača se tu u akciju uvodilo dodatnim sudjelovanjem u kojem za napade treba precizno tempirati tipke za uspješne napade ili obrane. Nekima se sve to dopalo pa ga i danas još štuju, no drugima se popeo do grla zbog količine borbi koje su ga lako činili zamornim iskustvom.

Možda ste primijetili da još uvijek nisam spomenuo o kakvoj se tu priči točno radi, a to je zato što jednostavno ne znam od kuda da uopće počnem s nekakvim sažetkom radnje koja ionako često mijenja smjer. Ako ste jedan od onih koji su ga preskočili, od 2010. godine The Legend of Dragoon vam je dostupan i na PSN-u kao jedan od PSX klasičnih naslova. Obično vam izdvojim prvih nekoliko minuta same igre, no čini mi se da ovakvoj pustolovini od pedeset sati to neće biti dovoljno, pa bacite oko na trailer koji će vam pokušati dočarati kako je to točno izgledalo.