RETRO DOZA #291: Klonoa: Door to Phantomile i Lunatea’s Veil

Između Super Maria, Sonica, Donkey Konga, Crash Bandicoota, Spyra i ostalih reklo bi se kako je malo mjesta preostalo za još jednu platformersku ikonu. Svaki je od njih već snažno obilježavao svoju odabranu konzolu, od kojih je i sam Sony imao nekoliko, no za Playstation brend bilo je još kandidata koji su se pokušali progurati u nešto više.

1997. godine Namco je tako pripremio čudnovatu životinju zvanu Klonoa koja putuje kroz snove. Klonoa: Door to Phantomile bio je platformer sa štihom puzzle gameplaya, a cijela se stvar igrala isključivo samo s dvije tipke – jedna za skok i druga za primanje i bacanje, odnosno jedna za ruke i druge za noge, ako ćemo tako. Nevino bićence dugih ušiju nije moglo samo tako lamati po protivnicima, već je posjedovalo čarobni prsten s kojim bi protivnike mogao zgrabiti, te onda potom iskoristiti za “double jump” ili baciti na preostale smetalice koje mu se nađu na putu.

Tu dolazimo do ranije spomenutih puzzle elemenata, jer sve na što ste naletjeli mogli ste iskoristiti na jedan od ta dva načina, a da bi ste pronašli i obavili sve na ponudi u određenom levelu ključno je bilo pravu stvar odraditi na pravom mjestu.

Osim pohvalnoj kombinaciji 2D i 3D elemenata gameplaya u kojima su se stvari odvijale i u dubini prostora, tu se zapravo radilo o bujnoj dječjoj mašti, zaigranosti, nevinosti, te koncepata sazrijevanja, moralnosti i odgovornosti. Šteta zato što se odlični Klonoa nije uspio probiti među druga zaštitna lica, jer njegov je dizajn ipak udario zlatnu sredinu štiva za djecu pa tako i za odrasle. Pogledajte zato koliko je sve to bilo simpa u videu niže.

Klonoa je imao i donekle veliki nastavak u 2001. godini za PS2 – Klonoa 2: Lunatea’s Veil koji se koristio “cel shading” metodom, a toga je puta završio u sasvim novom svijetu kojega opet muče problemi zlih sila. I tako je nekako Klonoa zapravo bio i zamišljen, svaki bi sljedeći nastavak bio sasvim novi san pun novih mogućnosti.

Šteta samo što se Klonou dalje od ovog i nije baš guralo kako je posljednje izdanje u 2008. je godini zapravo bio remake prvoga za popularni Wii. Mislim, ok, bilo je drugih, nekih manjih handheld naslova za GBA, te npr. sportski spinoff odbojke na plaži, ali to jednostavno nije ono što se traži, a skok na druge konzole također mu izgleda nije previše pomogao u stjecanju neke veće popularnosti.

Premda danas ne bilježi veliki niz nastavaka, Klonoa ipak drži svoje mjesto među Namco herojima. U sličnom načinu kako i sam Klonoa nosi simbol maloga Pac-Mana na kapici, tako se i Klonoini tragovi danas još mogu pronaći u naslovima poput Namco X Capcom, duž Tales serijala, u Soul Caliburu 5 ili čak Tekkenu 7. Šnitu ranije spomenute dvojke i zadnjeg velikog Klonoa naslova zato ćemo za kraj izdvojiti s videom ispod.