Nakon petogodišnjeg razvojnog ciklusa konačno nam je stigao Alan Wake. Je li ovaj psihološki triler uspio donijeti dovoljno straha i intrige da nas zadrži u naslonjačima do samoga kraja? Odgovore dajemo u ovoj recenziji.


Finski developer Remedy Entertainment sada već davne 2005. pozdravio se sa svojim Max Payne serijalom, te najavio zanimljiv projekt s kojim smo se prvi puta sreli na E3 sajmu iste godine. Alan Wake isprva je zamišljen kao kvazi-sandbox igra umotana u napetu i atmosferičnu priču, no brojne odgode donijele su i važnije izmjene, pa je otvoreni svijet odbačen kako bi se osnažila naracija priče. Također, igra je u međuvremenu postala Xbox 360 ekskluziva, iako je prvotno najavljivana kao debitantski DX10 naslov. Gledajući unatrag, ne možemo se oteti dojmu kako je Alan Wake izašao barem dvije godine prekasno, ali unatoč svemu možemo potvrditi kako se dugotrajno čekanje isplatilo, što će potvrditi i nadolazeći reci ove recenzije.


Alan Wake je poznati pisac koji sa svojom suprugom Alice dolazi na odmor u naoko savršen gradić Bright Falls. S obzirom na to da je Alan u posljednje vrijeme izgubio inspiraciju, Alice smatra da je bijeg od svakidašnjeg užurbanog života izvrsna prilika da Alan nešto i napiše. Ali osamljena vikendica na sredini Cauldron Lakea nekoliko kilometara udaljena od Bright Fallsa nije ono što je Alan sebi zacrtao. Naime, Alan je planirao potpuni odmor koji ne uključuje pisanje. Upravo zbog toga nastaje prepirka između bračnog para, a Alan napušta vikendicu kako bi raščistio misli. No u kući istog trena nestaje struje, a tama popraćena jakim vjetrom nadvije se nad jezerom. Da stvari budu gore, Alice nestaje, a s dokova se začuje jezivi vrisak. Alan se očajnički baca u vodu, ali čudnim razvojem događaja budi se u prevrnutom autu na cesti za Bright Falls. Ne znajući što mu se to događa, traumatizirani pisac kreće u potragu za svojom ženom, potragu koja se pretvara u noćnu moru kakvu nije mogao niti zamisliti. Ironično, upravo će mu ona vratiti izgubljenu inspiraciju za buduće djelo.

Alan Wake screenshot galerija

Dakle, to je ukratko početni zaplet igre. Moglo bi se reći da konačna priča nije u potpunosti originalna, ali valja uzeti u obzir da je ovo ipak nešto svježe, a ne neki bezlični nastavak koji rasteže neku mlaku fabulu. Ono što je pak najvažnije jest to da priča drži vodu u svakom trenutku. Također, bogato je popunjena brojnim mini-zapletima i različitim likovima koje susrećete kroz igru, tako da slobodno možemo reći kako nema praznog hoda ili dosadne dionice. Doduše, postoji tu nekoliko odskakanja od kvalitete, prvenstveno u slučaju nekih likova (prokleti Barry!) koji s vremena na vrijeme svojim komentarima narušavaju atmosferu. No likovi su inače dobro okarakterizirani, stoga takav minus možemo ignorirati.


Ukoliko ste voljeli mističnu horor atmosferu Silent Hill serijala, Alan Wake ponudit će vam, na sebi svojstven način, dosta slično iskustvo. Naime, igra nije neka SF baljezgarija sa sveprisutnim izvanzemaljcima, već vam prijetnju predstavljaju tzv. "Oteti" iliti "Taken" – mračna bića koja opsjeda nepoznata sila. Prije njihovog pojavljivanja obično slijedi pravi mali atmosferični proces – vjetar jače zapuše, a onda se počne spuštati i magla. No za briljantnu atmosferu zasluge nose i druge, naizgled sitne stvari poput obrisa lišća i trave koji se ljuljaju na laganom povjetarcu. Za takve vizualne užitke brine se i odlična grafička strana igre, o kojoj ćemo nešto kasnije.

Alan Wake screenshot galerija

Neprijatelji u igri nisu bezglavi zombiji ili klasični mutanti, pa se njihovoj eliminaciji pristupa drugačije. Njima u korist ide tama, a ono što vi imate za borbu protiv nje na prvi pogled je slabašan arsenal koji se sastoji od svjetiljke, pištolja, sačmarice, svjetleće bombe i baklje. Usput rečeno, ta će vam baklja najvjerojatnije biti i najzanimljivija - kada je upalite osjećat ćete se kao da ste na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.

Alan se može poslužiti izvorima svjetlosti u okolišu kako bi postavio zamke svojim neprijateljima.

Dakle, da bi ste tamne nemani čovjekolikih oblika eliminirali, prvo ih morate doslovno prosvijetliti. Kada to učinite, oni postaju ranjivi pa ih možete dokrajčiti klasičnim vatrenim oružjem. Streljiva za dotično ima dosta, što možda ne pridonosi nekom osjećaju tjeskobe survival horora, ali postoji i nekoliko zastrašujućih dijelova igre kada se samo sa svjetiljkom morate probiti kroz horde neprijatelja. Valja spomenuti i to da se borba s neprijateljima ne mora uvijek odvijati direktnom interakcijom. Alan se tako može poslužiti izvorima svjetlosti u okolišu kako bi postavio zamke svojim neprijateljima.


Alan Wake podijeljen je u episode, odnosno šest poglavlja čija ukupna trajnost doseže dvoznamenkasti broj od desetak sati igre. Prije svake nove epizode imate kratki podsjetnik što se događalo u prethodnima, a to je vrlo korisno jer vas uvijek drži u priči. Igra je linearna, ali to nikako ne znači da je dosadna. Dapače, kako napredujete kroz igru tako nailazite na sve impresivnije scene. Osjećaja repetitivnosti (barem na polju gameplaya) nema jer igra pred vas uvijek stavlja nove situacije i izazove. Jedino ponavljanje vidljivo je na nedovoljno raznolikom okolišu. Naime, Alan većinu vremena provodi u šumskim predjelima, koji su, iako fenomenalno dočarani, ponekad ipak dosadni.

Alan Wake screenshot galerija

Grafika u igri nije na nekoj uzvišenoj razini Crysisa i sličnih naslova. Pojedine teksture su mutne i razmrljane (što najviše dolazi do izražaja po danu), a kretnje likova nisu baš fluidne i dobro bi im došao koji poligon više. Ali s druge strane, ono što impresionira su svjetlosni efekti. Dakle, ono najbitnije u igri dovedeno je do perfekcije. Zvuk također oduševljava. Glasovnoj sinkronizaciji možda možemo zamjeriti neuvjerljivost kod nekih likova, no u slučaju važnijih aktera, situacija je znatno drugačija. Glazba je također na odličnoj razini, vjerno prati događanja i pridonosi atmosferi. Ukratko rečeno, cjelokupna prezentacija igre ostavlja itekako pozitivan dojam tako da vas Alan Wake uvlači u svoj svijet bez obzira na eventualne propuste i manjkavosti.


Na kraju možemo zaključiti da je Alan Wake izvrsna igra, te da ju zasigurno vrijedi je odigrati. Ovaj naslov možda nije na razini kultnog Resident Evila 4, ali ukoliko ga odlučite zaigrati, donijet će vam jedinstveni doživljaj akcije isprepletene survival hororom. Kraj ostavlja puno neodgovorenih pitanja tako da ćemo sigurno dočekati još epizoda u obliku DLC paketa koji bi se trebali pojavit na XBL mreži još ove godine. A onda, u nadolazećem razdoblju, možemo očekivati i sasvim novu sezonu, shodno načinu na koji je Alan Wake koncipiran. Dakle, bez puno okolišanja – Alan Wake je kvalitetan i nezaboravan doživljaj s kakvim se niste susreli unatrag nekoliko godina. Zato ga bez dvoumljenja nabavite i odigrajte ako ste u mogućnosti.

Znamo da ste razočarani što je PC verzija otkazana, no ako ste igrali Xbox 360 verziju ili je pak planirate igrati, podijelite s nama svoje dojmove i očekivanja putem komentara i ocijene. Jeste li zadovoljni nakon pet godina koliko smo na igru morali čekati?