Developer koji je prije jedanaest godina izbacio najpopularniju Alien vs. Predator igru odlučio je zasukati rukave i predstaviti nam franšizu koja ga je proslavila u novom, next-gen svijetlu. Što nam je to donio novi Aliens vs. Predator i hoće li ispuniti očekivanja zahtjevnih fanova? Vrijeme je da pročitate našu recenziju.


Alien i Predator su bez sumnje dva vrlo popularna lika. Zajedno imaju trideset i šest službenih video igara, jednu trading card igru te dvije igre sa minijaturnim figurama. S obzirom da smo gaming portal, šalice, nakit, ruksake i energetska pića ipak nećemo spominjati, sigurni smo da vam je i bez toga jasno koliko su likovi popularni. Prva igra koja je spojila i sukobila dva navedena SF lika izašla je 1993. godine na SNES-u, godinu kasnije na Arcade mašinama te Atari Jaguaru, a publika se ipak vjerojatno ponajbolje sjeća prvog Aliens vs Predator naslova na PC-u, koji je stigao 1999. godine. Posljednje navedeni bio je iznimno dobro prihvaćen, kako od strane medija i kritike, tako i od igrača, a njegov nastavak je stigao 2001. godine. Punih devet godina kasnije, momci i cure iz Rebelliona, britanskog development studija koji stoji upravo iza prvog AvP naslova na PC-u, odlučili su prisjetiti gaming populaciju tog „feelinga“ koji smo zaboravili - kako je to igrati kao brzi, nečujni, zastrašujuči Alien, ili pak kao humanoidna zvijer koja posjeduje naprednu tehnologiju, opaki Predator.


Na raspolaganju su nam tri kampanje. Očekivano, možemo igrati sa marincem, Alienom ili Predatorom. Kampanje se međusobno isprepleću, pa ćete nakon što npr. odigrate određen nivo sa Alienom, kasnije u igri sa Predatorom naići na isto mjesto. Priča je klasična. na planetu BG-386, grupa rudara otkrije drevnu piramidu koja sadrži tamnu i strašnu tajnu. Piramida je odavno u posjedu Predatora, koji pod svaku cijenu žele da ona ostane zatvorena te šalju grupu ponajboljih lovaca da se pobrine za to. Naravno, u samoj piramidi spavali su Alieni, koje neoprezni rudari bude iz stoljetnog sna, pa sad imaju potrebu za utaživanjem svoje gladi.

Aliens vs Predator screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Rebellion se vjerojatno mogao malo više potruditi oko same priče i njene prezentacije - iako je teško moguće da netko nije upoznat sa čitavom franšizom, takvom igraču bi zasigurno nedostajalo dodatnih pojašnjenja što se samog scenarija tiče. Iako će se neke lokacije ponavljati u svakoj kampanji, što se samog gameplaya tiče, svaku od tri kampanje igrati ćete na skroz drukčiji način. Igranje s marincem je tako najsličnije tipičnom FPS-u, pa će tako i proces navikavanja za njega biti najkraći. Prve dramatične misije u mračnim hodnicima natjerati će vas da pomalo panično provjeravate svaki kutak, nesigurni odakle spretni neprijatelji mogu izviriti i nabrzinu vas pomarendati. Nažalost, čim počne šetanje po džunglama, i općenito prostorima gdje ima sunca, taj poseban paranočni feeling iščezne i ostaje nam monotono napucavanje kojem nedostaje raznolikosti i napetosti.

Nema dijela u kojem se razvijamo od malog Facehuggera do velikog Aliena

Alien je jako brza živina, sposobna verati se po apsolutno svim površinama, gotovo neuhvatljiv i nevidljiv u tamnijim uvjetima. Igrači će zasigurno cijeniti njegovu enormnu brzinu i fleksibilnost, zahvaljujući kojoj će biti dosta lako prići neprijatelju s leđa i dovršiti ga kakvim brutalnim potezom. Rastužila nas je činjenica da nema dijela sa razvitkom od malog facehuggera do velikog aliena, već ste od samog početka kampanje odrasli. Dio kada sa facehuggerom tražite svoju žrtvu u starom AvP-u posebno nam se urezao u pamćenje i uistinu je šteta što to nećemo ponovno iskusiti. Ako ništa, dobili bi još pokoji sat dužu kampanju.

Aliens vs Predator screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Predator je, kratko i jasno, kralj kulnosti. Cloak za nevidljivost, mogućnost da distraktanjem odvuče marince gdje želi, laseri, ubojite oštrice... Ukratko, Predator je James Bond među nezemaljskim kreaturama.


Nikako ne smijemo zaboraviti finishing ilitiga završne poteze koje imaju Alien te Predator, posebnu igrinu finesu. Kako ne bi previše komplicirali s opisivanjem, dati ćemo vam par eksplicitnih primjera. Ako imate manje od 12 godina i konstantno postavljate naporna pitanja na HCL-ovom Facebook profilu, preskočite idućih par rečenica, jer bi mogli imati ozbiljnijih problema sa spavanjem sljedećih par dana, a ne želimo da se vaša učiteljica iz Prirode i društva naljuti na naš portal jer spavate na njenom satu. Upozorili smo vas.

Predator je sposoban istrgnuti glavu iz tijela marinca zajedno sa kralježnicom

Dakle, recimo da kao Alien priđete marincu s leđa i pritisnete tipku E. Alien automatski svojim snažnim rukama hvata prestravljenog marinca u naručje, a vi zavaljeni u stolicu uživate sljedećih par sekundi u eksplicitnom prikazu kidanja momkove glave, kopanja oka ili sličnom krvavom prizoru. Kod Predatora se pak finishing potezi nazivaju trophy killovima, jer je naš James Bond sposoban istrgnuti glavu iz tijela marinca zajedno sa kralježnicom, isto kao i dekapitirati Aliena kojeg dohvati u svoje naručje. Zanimljiva finesa kod Predatora je i zadržavanje glava šefova u bazama, koje se kasnije koriste za skenere očiju. Predator valjda iz nekog džepa izvadi glavicu pokojnog šefa, stavi je pred skener, a vrata se uredno otvore. You get the picture.

Iako finishing poteza nema više od tri ili četiri, nama, valjda poradi hektolitara prolivene krvi, nisu dosadili. Svaka kampanja traje u prosjeku pet sati, što nam daje ukupno petnaestak sati singleplayera. Nije previše, no opet je duže od kampanja nekih hitova koji se jako dobro prodaju danas. Kontrole u Aliens vs Predatoru su svakako drugačije od kontrola na koje smo navikli u drugim FPS naslovima, što je i logično, s obzirom da na raspolaganju imamo likove koji se kreću svakako samo ne standardno. Iako smo pročitali razne pritužbe na njih, kontrole nam nisu predstavljale prevelik problem – nakon nekog vremena jednostavno naviknete na pomalo neuobičajan raspored tipki.


Grafika je solidna, nije poseban eye candy, no ne možemo reći ni da je podbacila. Interesantan je podatak da igra podržava DirectX 11, kojeg nažalost nismo imali priliku isprobati. Zvuk je jako uvjerljiv i točno onakav kakav očekujete u ovom naslovu. Sve zvuči baš onako kako treba: marinčev mitraljez, glasanje Aliena, krkljanje nedužnih žrtava... Napeta pozadinska glazba upotpunjuje doživljaj i daje onaj osjećaj kao da ste u kinu. Nažalost, neizbježno je iritiranje repetativnošću nekih elemenata. Recimo, civili na koje smo nailazili u Alien kampanji svi izgledaju identično (proćelavi bucmasti momci nevina i usplahirena pogleda), a čini nam se da ni sami marinci nisu previše raznoliki. Postoje možda tri parole koje si momci i cure međusobno dovikuju kako bi se ohrabrili, a s obzirom da ih jako često koriste, postane ih dosta naporno konstantno slušati.

Aliens vs Predator screenshot ( klikni ovdje za ostale screenshote )

Također, zna biti pomalo nejasno kome jedini preostali marinac viče da ostane skoncentriran. Sebi valjda. Level dizajn nas je povremeno znao frustrirati, u više navrata smo se susretali sa problemom nevidljivih zidova, koji vas tjeraju da idete putem kojeg je developer zamislio, iako ste vi upravo ugledali prečac. Iako prolaženje identičnim levelima u različitim kampanjama možda zvuči kao interesantno rješenje za isprepletanje priča svih likova, ponekad je jednostavno zamorno prolaziti istim putevima iznova. AI je lagano podbacio, marinci se povremeno potpuno beskorisno ponašaju, povremeno čak sjede i čekaju u nekakvoj zasjedi, ali okrenuti prema zidu. Znaju momci predstavljati problem kada ih je malo više, ali svejedno očekujemo ponešto taktiziranja i inteligencije od današnjih protivnika u igrama.

Što se multiplayera tiče, imamo na raspolaganju šest različitih modova igre koje je moguće igrati na šest različitih mapa, te dvije posebne mape za co-op do četiri igrača. Sve to zajedno pruža dosta zabave. Igranje s marincem zna biti začuđujuće uspješno, no sve u svemu balans likova je više-manje zadovoljavajući. Jedina pritužba je nedovoljno novog sadržaja vezanog za napredak. Naime, jedina nagrada za napredovanje su novi skinovi za likove. Laaame.


Unatoč brojnim kritikama, igra je jako brzo nakon izlaska zasjela na mjesto najprodavanije igre u Velikoj Britaniji, a trenutno je i najbrže prodavan naslov 2010. godine, spretno skinuvši BioShock 2 sa trona. Dakle, vrijeme je za zaključak. Aliens vs Predator daje nam mogućnost da nakon jako dugo vremena zaigramo kao Alien ili Predator, dvije zvijeri koje svaki muškarac u ovoj galaksiji poštuje barem koliko svoje roditelje. Možda malo više. Nedovoljno razvijenu priču još možemo oprostiti, ali mnoštvo jednolikih marinaca koji konstantno uzvikuju iste parole već nas pomalo iritira. Tu je još i pomalo problematičan level dizajn te priglupi igrin AI, što našu igru, unatoč zabavnim finishing movesima te uvjerljivim zvučnim efektima, čini jednim čisto prosječnim naslovom. Šteta što se naš dobri, stari Rebellion nije malo više potrudio oko određenih „sitnica“. Svejedno, obožavateljima franšize preporučujemo da svakako odigraju igru, dok bi i onima koji to nisu mogla donijeti 15-ak sati singleplayera te zabavan multiplayer. Vaša odluka dragi čitatelji, vaša odluka.

I što ste odlučili? Ako ste već igrali ovu igru, javite nam u komentarima što mislite o novim avanturama Aliena, Predatora i ne toliko popularnoga marinca, a ukoliko niste, prokomentirajte našu recenziju i razmislite o nabavci igre.