HCL.HR

Recenzija

Ninja Gaiden Dragon Sword [DS]

Ivan Renić

Mali Rajko daaavnih je dana kupio Xbox. I to samo radi Ninja Gaidena. Jer Rajko voli ninje više od paštete i Majkla Đeksona. Ima snimljene apsolutno sve epizode Ninja kornjača (doduše, bilo je neugodno kad je baka Kata shvatila da više nema cijelu sezonu Santa Barbare… da, svih 768 epizoda) te je s njima proslavio rođendan. Zato nije ni čudo da je Rajko prije nekoliko dana kući donio Nintendo DS i kertriđ sa novom Ninjom. Tog dana sve je bilo savršeno – čak je i toalet papir imao točno 576 namotaja, baš kako Rajko to voli. Dok se DS punio, srce mu je plesalo kao Fred Astaire u najboljim danima. Napokon se usudio staviti kertriđ i uključiti igru… Woooow. To je bilo jedino što je Rajko mogao promrmljati prvih pola sata igre. To je to! Prava pravcata Ninja na DS-u, pomislio je Rajko i vratio se igri.

I zaista, Rajko je bio u pravu. Sve je tu. Igra je vrlo brza, baš kao što bi jedna ninja igra i trebala biti, a to ćete uvidjeti već u prvom nivou, pa se pripremite na brzinsko navikavanje na kontrole. A kontrole su, očekivano, smještene na touch screenu. Povlačite stylusom u smjeru u kojem se želite kretati, brzo šarajte po određenom mjestu da biste tamo zamahnuli, vucite stylus prema vrhu da biste skočili i ostale šeme. Čak se i specijalni napadi kontroliraju touch screenom. Nakon što kliknete na ikonu specijalnog napada, morat ćete nacrtati simbol napada da biste ga aktivirali, a tada ćete opet, ovisno o vrsti napada, vući stylus ili tapkati njime po ekranu. Sve je jednostavno i logično, a DS se pri igranju drži u vertikalnom položaju, kao što smo već vidjeli u nekolicini igara (Hotel Dusk, recimo).

Naravno, postoji i onaj ali. Kontrole će vas kasnije jednostavno živcirati. Umjesto skakanja, Ryu će zamahnuti. Umjesto odbijanja od zida, on će potrčati u tom smjeru… I ne, nije stvar nepreciznih kontrola niti moje nesposobnosti, već je jednostavno nemoguće ostvariti impresivne rezultate takvim kontrolama. A kao što svi znamo, Ninja je teška igra. Već ćete i na najlakšoj težini imati dosta problema s većom količinom protivnika, a bossove da i ne spominjem. Bossovi su, kao i uvijek, teški i iziskuju puno truda i živaca. Osim što ćete često prije samih boss fightova morati unakaziti cijeli odred protivnika, bossovi su jednostavno naporni, primarno zbog već navedenog problema kontrola. Doduše, igra je lakša nego verzije na „velikim“ konzolama, no bossovi će vam vjerojatno ići na živce. Nisu ni oni toliko teški kao u velikoj Ninji, ali s obzirom da je ovdje tolerancija za pogreške ravna nuli, gotovo svaki krivi potez (za što ponekad i nećete biti krivi) znači game over. Ispravite me ako griješim, ali ne bi li igre trebale biti zabavne? Naravno da će se uvijek naći frikovi kojima će i ovo biti prelagano, no za takve postoje veće razine težine. I da, opeći ću igru zbog nerazumne težine. Osim toga, touch screen dizajn ograničava broj poteza, što je ovdje definitivno vidljivo, jer ćete često ponavljati slijedove napada. Ne moram napominjati da tako borba brzo postaje monotona. Naravno, ne i za Rajka.

S tehničke strane, doduše, imam vrlo malo toga za prigovoriti. Grafički je igra fenomenalna. Kombinacija 2D-a i 3D-a ovdje funkcionira besprijekorno i izgleda odlično te je, ono najbitnije za ovu igru, u potpunosti fluidna, a to je fenomenalno, uzevši u obzir da su efekti sjajni te da se istovremeno na ekranu zna naći i desetak protivnika. Prezentacijski je također vrijedna pohvale – kutovi kamere su odlični i nikad ne smetaju u gameplayu, što je zapravo čudno, s obzirom na brzinu i frenetičnost borbe… S druge strane, zvučna strana igre definitivno nije na razini grafičke prezentacije. Svo bogatstvo grafike ovdje nekako blijedi, a voice over ne postoji. Dakako, tu nije kriv samo Tecmo, već ograničenja konzole, no barem nekoliko isječaka s potpunim voice overom (i titlovima, naravno, jer nisam još baš savladao japanski) bi bili lijepa stvar… No priča je ionako minimalna, pa se mehanika igre svodi na borbu, borbu i samo borbu.

Kroz igru možete proletjeti u 7-8 sati (što nažalost očito postaje standard), no s obzirom na težinu igre, to bi se moglo odužiti za koji sat. Prelaskom igre otključavate i teži mod igre, no njega preporučujem samo hardcore ninja fanovima, a istima preporučujem i igru. Nemojte me krivo shvatiti, igra je super i svidjet će se i široj igraćoj publici, no samo kao kratak akcijski fiks, koji će kežualnim igračima pojesti nekoliko kila živaca. Tehnički je igra DS benchmark, no prilično monoton gameplay bez previše priče primjetan je nedostatak. Rajko vrišti da se ne slaže s ovom recenzijom i kako je upravo ovo najbolji DS naslov, no tko njega išta pita…

Jeste li kao klinac ikad poželjeli biti ninja? Ono, znate, kul „nitko mi ništa ne može, sve ću da ih režem“ ninja? Ne morate više sanjariti, sada možete biti ninja bilo kad, bilo gdje.

79 Naša ocjena
  • Grafika
  • brzina
  • zabavno (u početku)
  • Težina
  • monotono

Komentari (4)

  • Wildboy

    27.05.2008 - 23:00

    Zanimljiv način kontoliranja lika i kul grafika, al ne privlači me igra baš.

  • black_out

    28.05.2008 - 05:37

    7-8h je po meni i previše za ovakav tip igre.
    Fakat ne kužim ekipu koja želi igrati neku čisto akcijsku (i najčešće monotonu) igru po 20ak sati.
    Volio bih probati, al nemam DS.
    :/

  • Armor

    28.05.2008 - 06:15

    Ak je prava muzika u pozadini, da se nabijati monstere i po više od 20h!
    Dante is his name.
    Dragon sword ne mislim (i nemam gdje) isprobavati jer jako vuče na anime.

  • black_out

    28.05.2008 - 11:17

    A DMC hvala Bogu ne vuče. :)))))))))))))))))))))9
    A što se tiče mlaćenja monstera bez ikakve priče ili promijenjivog gameplaya 20h, pa ono, može.
    Ak nemaš mozga, jelte.
    🙁

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?