Opet je to doba godine. Rujan je nekako predbilježen kao mjesec u kojem se nakon ljeta i mora sjetimo da košarka postoji, pa nas odjednom udari i novo nacionalno prvenstvo (ove godine Eurobasket) i nova košarkaška igra. Kako se već desetljećima ne pojavljuje konkretna konkurencija NBA 2K serijalu, poput Stepha Curryja prisiljeni smo žvakati istu stvar svake sezone. No, čini se da ove godine ipak postoje naznake osvježavajućih noviteta…

Prije svega, cijelu stvar sam igrao na PC-ju. Ranija poluzgotovljena PC izdanja sam brzo sam ostavio u prošlosti te s radošću odigrao dobar dio mečeva čak i na tipkovnici, za dobra stara vremena; što je bilo iznenađujuće lako izvedivo. PC verzija vizualno također nema degradirajućih razlika u odnosu na konzolaške verzije, a kad smo već kod tehnikalija, mogu se pohvaliti kako nisam doživio ni jedno potpuno rušenje igre, osim par bacanja na desktop, ali bez gubljenja trenutačne utakmice.

Što se tiče gameplaya, odlična promjena dogodila se s uvođenjem malo drugačijeg mjerača šuta, tj. vizualne prezentacije tajminga kvalitetnog izbačaja. Zakrivljeni bijeli šutometar na vrhu ima svoj zeleni dio koji predstavlja onaj savršeni tajming izbačaja a cijelu stvar dodatno lijepo obogaćuje blagi šum koji možete čuti kada ste u savršeno vrijeme otpustili tipku. Možda jedino mrvicu ubija neizvjesnost jer čim ste ga čuli, znate da poeni stižu.

Naravno, taj zeleni dio ovisi od više faktora: od toga koliko je vješt igrač s kojim pucate ili polažete, do toga koliko je težak šut koji ste uzeli, te naravno je li on sam ili mu se trojica unose u facu. Cijela stvar je i dinamična tako da se taj savršeni vrh šutometra smanji ako je inicijalno sam igrač, pred izbačaj ipak osjetio pritisak. Također, kompletno kretanje igrača je na iznimno fluidnom nivou. Najočitije je to prilikom igre s postavljenim blokom gdje se igrač u obrani dobrano pomuči izvijajući se da zaobiđe postavljeni blok. Koliko je realistična igra, u prvoj utakmici s Embiidom, tip se ozljedi u prvoj četvrtini.

Što nam novoga donose igrini modovi? Prije svega, tu je znatno bolji MyCareer mod, kojega je nekako teško ne isprobati jer se odmah u startu gura igraču u facu da odabere izgled svoga igrača te njegove atribute. Pri odabiru atributa, nakon biranja preferirane pozicije i visine, možete odabrati neke od predgotovljenih stilova igre po uzoru na neke trenutačne ili bivše NBA igrače. Ode to do poprilično minornih detalja, pa tako svaku animaciju kretanja možete “uzeti” od drugih igrača: izbačaj poput Curryja, zakucavanje poput LeBrona… ma primjeri su i banalniji poput laganog trka baš eto poput Paola Banchera. Samo nema opcije da mi pazusi vonjaju kao kod Dražena.

Nakon kreacije lika, početak MyCareer moda je ako smijem reći, poprilično kul. Nađete se u fiktivnom razgovoru s naslovnim igračem Shai Gilgeous-Alexanderom u praznoj dvorani, a da mu dokažete da ste faca odmjerite se u dvoboju između vaših i njegovih izbora najbolje petorke ikad. Odmah je evidentno da su animacije lica odlične, pogotovo kod igrača koji su izdvojili vrijeme za skeniranje lica naprednim tehnologijama, a oni koji su imali pametnijeg posla trenirajući konje po Balkanu ostali su malo zakinuti.

Za divno čudo i glasovna gluma je poprilično dobra, pa bih rekao da je ovo prvi slučaj da sam bio zainteresiran za igranje ovoga moda u kojem klasično svoga lika nastojite dovesti u NBA. Nadimka MP, vaš lik je ambiciozni srednjoškolac iz Vermonta koji kad ne trenira, snima videe za svoju upitnu fan bazu. Preko srednje škole nastoji stići do NBA slave, a na tom putu ga savjetuju brojni likovi, kako oni iz redova košarkaških skauta, tako i članovi obitelji i uži krug prijatelja.

No, put ka cilju neće biti iznimno lagan, pa će vaš MP biti primoran odraditi i sezonu u Europi, što me je jako ugodno iznenadilo. U nekim ranijim iteracijama u NBA 2K ubačeni su i poneki europski klubovi, što nažalost ovdje nije slučaj, pa ćete igrati s njihovim fejk verzijama, nalik onima u nogometnom PES-u. Za izbor imate pridruživanje fiktivnom Basquet Madridu ili Paris BC, te preko španjolske, odnosno francuske lige, te nešto malo Eurolige, konačno dođete do NBA drafta.

Dobrim nastupima u NBA možete potpisati za brojne stvarne sponzore, a benefiti mogu biti simpatični. Inače, upravo u ovome modu je evidentno bolje kretanje kako lopte tako i igrača, a oni postavljeni blokovi će vam biti glavni neprijatelj, jer vas protivnički igrač zadrži i kavu da popijete.

Kad ne igrate utakmice, mnogo vremena možete potrošiti i van njih. Bilo u svojoj dvorani koju možete malo preurediti, bilo u Gradu gdje se možete kretati po virtualnom svijetu te družiti se s drugim igračima i haklati na vanjskim igralištima. Osobno nisam veliki fan bilo čega van samih utakmica ili recimo režiranih scena u MyCareer modu jer mi sve ostalo previše pršti šarenilom.

MyTeam ima novost u vidu ubacivanja i trenutačnih igračica u ionako ogroman broj kartica koje možete skupiti ne bi li stvorili svoj neuništivi tim. Mod je to u kojem se većinom nadmećete sa drugim igračima u online okršajima 5 vs 5 ili 3 vs 3, sa svojom postavom igrača koju ste stvorili kombiniranjem bilo kupljenih, bilo dobivenih kartica igrača, nalik kartaškim igrama. Kartice igrača variraju i na način da možete dobiti razne iteracije određenog igrača, poput recimo Kevina Duranta iz Golden Statea, umjesto trenutačne verzije. Također, imate i dodatne benefite spajanja dvaju igrača iz istog tima, bilo aktualnog, bilo povijesnog, u prvu postavu, čime statistike oba igrača rastu.

Ne mogu spominjati MyTeam a da ne podsjetim na najveću boljku NBA 2K igara, a to su i dalje sveprisutne mikrotransakcije. Naime, u igri je na kupovinu spomenutih kartica moguće koristiti virtualni novac, ali njega nemate baš napretek, a rješenje se nudi u mogućnosti plaćanja dodatnog stvarnog novca na onaj virtualni. Užasno je to što se ta situacija prožima i onim single-player modovima, pa atribute MP-a poboljšavate isključivo virtualnim novcem. Ne trebam ni spominjati da su razni načini plaćanja znalački ubačeni na svakom koraku, da vas podsvjesno navode ka dodatnom trošenju.

U MyGM modu možete odabrati potpuno vođenje kluba, te nalik MyCareer također šetati svojim dvoranama i uredima. Pri odabiru karakteristika vašeg lika možete odabrati njegovu pozadinu, te ovisno je li on bivši igrač, skaut ili recimo biznismen, dobivate različite vještine vođenja franšize. Osim starta, taj mod nije dobio nikakve značajne novosti, a još su prisutne opcije igranja moda The W, koji je u biti ženska inačica MyCareer moda, no dosta nezanimljivija, jer nekako se vidi da je tu reda radi; te opcije igranja običnih utakmica u MyPlay modu. Ranije ubacivane ere poput one Kobejeve, Jordanove i slično su i dalje prisutne, bez nekih dodataka.

Prezentacijski je igra na standardno visokom nivou, u smislu odličnih komentatora (u startu karijere MP-a su drugačiji nego inače), show na poluvremenu preuzmu Shaq i ekipa, igrači daju izjave, plesači, maskote, highlighti, sve to krasi odličan prikaz američkog košarkaškog šoua, a vizualno izgleda više nego dovoljno lijepo.

Pitanje je koliko novosti možete očekivati od sportskih igara koje standardno izlaze svake godine. Ovogodišnji NBA 2K donio je ipak kakve-takve novosti, ali nažalost vjerujem da će uporno držanje mikrotransakcija ponovno odbiti dosta igrača, a ni cijena nije baš pristupačna. Srećom, mišljenja sam da vas nitko ne tjera da kupujete svaki novi 2K, a ako niste odavno igrali, preporučujem da razmislite upravo o ovome. Dorađeniji šutometar je bitan faktor u gameplayu, fluidnije kretanje također, a ovogodišnji MyCareer uvući će vas u dramatičnu bitku za mjesto među najvećima.