Upravo sam stigao u Lumiose City. I da, izgleda kao da je puno veći nego ga pamtim otprije 12 godina, kada sam kratko svratio u njega na svojem X/Y putovanju. Ovaj put odlučio sam posjetiti samo grad, bez obilaska okolnih Kalos mjesta. Znate kako kažu, bolje posjeti jedan grad kvalitetno, nego osam njih po brzom postupku. Pogotovo ako si mala franšiza poput Pokemona i imaš budžet samo za jedan grad.

DAN PRVI

Da vam odmah kažem, Lumiose City ne izgleda baš spektakularno. Zgrade su dosta jednolične, dosta rudimentarnih tekstura pa se lako gubim hodajući niz ulice. Jedino što me spašava u orijentiranju je Prism Tower koji neodoljivo podsjeća na Eiffelov toranj. Zapravo, čitavi grad dosta odiše francuskim notama. Brdo boutique kafića, kroasani na svakom koraku i visoka moda na svakom uglu grada. Sigurno ću si uzeti krpicu ili dvije, sad kada napokon imam priliku se pošteno i presvući, u odnosu na druge Pokemon avanture gdje sam uvijek bio osuđen na jednu majicu ili par odjevnih komada. Ljudi, nije to higijenski!

No, da se vratim na grad. Iako na prvu izgleda dosta velik, postoji jako malo lokacija koje uistinu mogu posjetiti. Većina zgrada je zaključana i nije moguće ući u njih. Što je prava šteta – posjetiš ovako ogroman grad i onda možeš provjeriti samo par lokacija. Osim već spomenutih kafića, restorana i trgovina robom, tu je pokoji Pokemon Centar gdje mogu odmoriti Pokemone i kupiti stvar ili dvije za borbu. Kada smo kod borbe, sigurno se pitate koga sam poveo od svojih pokemona. Odgovor je – nikoga! Vidiš, kad god idem u novu regiju, cilj mi je startati ispočetka i skupiti novu škvadru. Ovdje čujem da nema nekih novih vrsta, nažalost.

Uskoro se to potvrđuje kada upoznajem Taunie, lokalnu influencericu koja promovira Hotel Z. Prilikom borbe nudi mi jednog od svoja tri pokemona – Chikoritu, Tepiga ili Totodilea. Ja naravno biram dobro poznatu plavu krokodilsku njušku. Totodile, mislim da ćemo biti odličan tim u sljedećim danima. Sa svojim novim prijateljem započinjem prvu borbu i dobivam potpuno novo iskustvo. Vidite, do sada sam po Pokemon avanturama u borbama sudjelovao dosta statično. Neki bi rekli da je to bilo čak na poteze. Ja izaberem napad, protivnik odabere svoj i onda se to izvrši na ekranu. I tako u krug. Imao sam ograničen broj koliko neki napad mogu iskoristiti, no izvan toga nije bilo nekog posebnog vremenskog limita izvođenja napada.

U ovoj novoj avanturi se sve mijenja. Sada puno više sudjelujem u borbi, krećem se po mapi, a moj me pokemon slijedi. Potezi sada traju određeno vrijeme da se izvedu – neki brže, neki sporije. Pojedini napadi, poput ugriza, traže da je pokemon blizu da ga izvede, dok se drugi mogu izvesti s udaljenosti, poput bacača plamena. Nakon korištenja trebam pričekati određeno vrijeme prije nego mogu ponovno isti iskoristiti. Jači napadi obično trebaju više vremena da ponovno budu dostupni. No, zato više nemam ograničenja koliko puta mogu odraditi snažni udar zemljotresa ili vodene pumpe.

Iskreno, moram priznati da mi se sviđa. Pravo je osvježenje da me pokemon aktivno prati u borbi, a ne da stoji kao vreća za napucavanje. Istina, i dalje ne upravljam direktno samom kretnjom pokemona. No, sada barem on prati moj korak i ako mu nisam zadao napad, ima šansu da izbjegne teži udarac. Brdo poteza koje sam prije znao zanemariti sada su dosta zabavni za korištenje. Baciti otrovne strelice na pod, pa ako pokemon nagazi na njih, otruje se. Ili iskoristiti ogromni Surf val protiv većeg broja protivnika na istom mjestu.

Zanio sam se oko borbe, a zaboravio sam vam ispričati ostatak dana. Dok smo Tanie i ja pričali, pala je noć. A nakon toga počinju problemi. Kaže Tanie da se svake večeri dio grada zatvori i kreću Z-A Royal borbe. I u tim zonama grada bilo koji trener te može zaskočiti i izazvati na borbu. A isto mogu odraditi i ja. Bitno je samo da me protivnik ne vidi, bilo da aktiviram napad iz grma, iza zgrade ili dok je okrenut leđima. Cilj je svake večeri skupiti dovoljno bodova za kartu s kojom možete izazvati osobu istog ranga. Svi počinju s rangom Z, a cilj je doći naravno da ranga A. Mrvicu me te borbe podsjećaju na sustav Gym borbi, no ovaj put odrađenih na malo svježiji način. Iskreno, fora mi je čitav koncept, iako vidim da bi mi na duže staze skupljanje X bodova protiv Y različitih neprijatelja mogao prijeći u rutinu. Šteta također što moji protivnici nisu malo nepredvidljivi u kretanju, da se nadmudrujemo tko će koga prvi napasti.

Nakon što smo uspješno pobjegli iz Z-A Royal zone, došli smo do Hotela Z. Tamo upoznajem vlasnika AZ-a koji kaže da je star preko tri tisuće godina! Kralju moj, izgledaš pogrbljeno, ali ne bih ti baš dao 30 stoljeća. Osim njega, tu je i ostatak škvadre – Lida koja je zaljubljena u plesanje te Naveen koji se potpuno bacio u modni dizajn. Mislim da su našli dobar grad za svoja zanimanja. Saznajem da su oni dio MZ tima. Da, znam, u ovom gradu sve se imenuje s tristo skraćenica i ja sam se počeo gubiti u istim. MZ tim želi što više napredovati u Z-A Royal borbama, iako mi još kriju pravi razlog zašto. Ono što odmah primijetim je baš odlična kemija u timu. Uvijek je tu neko podbadanje, šale i generalno dosta bolje vidim neke emocije na njima. Što se nažalost ne može reći za većinu ostalih sugrađana, koji su i dalje ukočeni te imaju svoju jednu liniju za izrecitirati. Nakon iscrpnog dana, vrijeme je da uskočim u krpe, čujemo se sutra!

DAN DRUGI

Nakon kvalitetnog odmora u hotelu, izlazim napokon u istraživanje grada. Osim samog šetanja po ulicama, Lumiose nudi zanimljivo istraživanje krovova. Nađem ljestve ili neku vrstu teleportera te sam uskoro na vrhu zgrade. Izgleda da u samom startu ne mogu pristupiti svim teleporterima i krovovima, no nadam se da ću tijekom sljedećih dana pronaći način da otključam iste. Čak postoje i određene sekcije zgrada gdje se platformerskim vještinama moram probiti do vrijednih predmeta na vrhovima skela. Pozdravljam uključivanje vertikalnosti u pokemon avanturi, daje malo na svježini samog putovanja te usput zna sakriti zanimljive pokemone i iteme.

Osim toga, jedna potpuna novost u ovom gradu su ograđeni dijelovi ulice pod nazivom Wild Zones. Isti su mali vegetacijski hubovi ograđeni zaštitnim poljem u kojem pokemoni mogu nesmetano živjeti. Svaka zona ima drugačije pokemone Mkoje mogu loviti, pa se nadam uskoro proširiti svoj tim s par novih članova. Osim toga, tu su i alfa pokemoni, dosta nabrijanije izvedbe koje su obično dosta jače. Mislim da sam previše slab da se upustim u borbu s njima odmah drugog dana, no nadam se kasnije posjetiti iste kad malo istreniram svoj tim. Uglavnom, pozdravljam povratak alfi iz prošle Legends avanture, unosi to dozu izazovnosti uvijek kada ih sretnete.

Tumarajući divljim sektorima, nisam ni primijetio da je dan već odmakao te da se ponovno noć spustila. A znate što to znači – Z-A Royal borbe. Otvaram kartu, nalazim crvenom bojom označeno polje i uz brzo teleportiranje stvaram se do obližnjeg Pokemon Centra kojeg sam tijekom dana posjetio. Kako sam novopridošlica, počinjem s razinom Z. Nakon desetak borbi skupljam dovoljno bodova za Challenge karticu. Uskoro na svoj mobitel dobivam i prvog protivnika. Nekoliko pokemona poslije i pomičem se na razinu Y. Eh, još samo čitava abeceda do slova A – sreća je pa nisu čuli za lj, nj, ć, č i dž. Vrijeme je za odmoriti, sutra je novi dan.

DAN TREĆI

Kroz razgovor s članovima svog tima saznajem što im je zapravo konačni cilj. Posljednjih par godina kroz Lumiose su se počeli pojavljivati pokemoni koji rade dar-mar po ulicama. Dodatno intrigira činjenica da isti mogu odraditi mega evoluciju, što je do sada bilo ekskluzivno samo za pokemone s trenerima koji su imali odgovarajući mega kamen.

Korporacija Quasartico Inc. zadužena za postavljanje divljih zona također aktivno prati pojavljivanje tih neobičnih pokemona. Prikladno, nazvali su ih Rogue Mega pokemoni te vidi vraga, trebaju našu pomoć s istima. Same borbe idu na sličan koncept raidova, nešto što je krenulo od Sword i Shielda s Max Raidovima, preko Frenzied Noble pokemona u Legends: Arceusu te Tera Raidova iz Scarletta i Violeta. Viđen koncept, ništa spektakularno novo.

Ono što me totalno oduševilo jesu novi mega pokemoni. Izgledaju odlično, ponekad komično ili preko ruba cool. Neću vam spominjati brojku novih mega evolucija niti izdvajati primjere, da vam ne pokvarim vašu zabavu prilikom putovanja. No, baš sam se uvijek iznova obradovao kada bih naišao na novu mega evoluciju.

DAN DESETI

Oprostite, nemam vremena puno pisati. Već sam preko 30 sati zaglibio u raznim manjim zadatcima s kojima pomažem mještanima, dok se lagano penjem po Z-A Royale ljestvici, usput loveći nove pokemone koji su se pojavili u novoizgrađenim divljim zonama. E da, zaustavio sam još nekoliko Rogue Mega pokemona. Zabavno je, iako mrvicu postaje slično iskustvo pred kraj.

Nisam vam spomenuo – barem po čitavom gradu svira jako dobra glazba. Neka primjesa jazza koji se s vremenom miješa s elektronskom glazbom. Naravno, ništa manje nisam ni očekivao na Pokemon putovanju. Pozitivno me iznenadila glatkoća moje šetnje po gradu. Odvija se dosta fluidnije u odnosu na moje prošle avanture. Netko mi je spomenuo da sam na 60 sličica po sekundi jer sam uhvatio vlak za Switch 2. Što god im to značilo. A navodno oni koji su došli sa starijim Switchom idu u 30 sličica, ali ovaj put stabilnih. Što je za pohvalu u odnosu na prethodnike, koji su znali biti baš usporeni.

E da; jedna stvar koju ni dan danas ne razumijem – zašto nitko na ovim putovanjima ne priča?! Svi samo ispuštaju neke mjehuriće i tekstualne izjave. Pa daj ispusti koji glas, vrijeme je! Poslije toliko putovanja ipak očekujem da čujemo prve glasove. Ako ništa, barem od naših glavnih prijatelja na putovanjima. I pogotovo kad smo prešli prag od traženih 70 eura.

ZADNJI DAN

Vrijeme je za poći kući. Kao i na svakom svom pokemon putovanju, i ovdje sam pokupio dobre uspomene uz nadu da me one loše neće slijediti u idućoj avanturi. Čujem da će uskoro proširiti grad s novim DLC dodatkom, a do tada ću sigurno pamtiti  aktivne borbe, šuljanje po krovovima te zabavne nove mega evolucije.

Nadam se da će do tada malo ušminkati teksture i geometriju zgrada te donijeti ponešto novih aktivnosti. Za neku glasovnu priču sam već dignuo ruke od ove regije. Možda nagodinu, na nekom novom putovanju…